Što to znaći, ako je članak nedorečen , svaki doktor bi mogao reći da ugrožavam život kad dijete sa opstruktivnim bronhitisom vodim kući, kad mi je već predložena hospitalizacija?
Ali možda sam ja malo čudna , ja pristajem na hospitalizaciju dijteta isključivo onda kad mu je potreban bolnički tretman koji ne može dobiti ambulantno ( operacija, kateterizacija, kisik ili intravenozni antibiotik (koji nema dobru alternativu i i.m. ili oralnom) . Ipak to sam ja, da se neki doktor zainati tada bi možda i mogao tumačiti članak na svoj način , a ne na moj, zar ne?
Isto tako kad mog umirućeg oca sa metastazama na plućima nisu htjeli pustiti van iz bolnice bez aparata za kisik, i još nam nisu vjerovali da smo ga nabavili, pa je osoba koja nam je osigurala morala doći i davati izjave da ga posuđuje. Moj otac je umro tjedan dana nakon toga. Plakao je ko malo dijete jer je u toj bolnici satima dozivao sestru i trpio strašne bolove jer mu nisu mogli/znali/htjeli osigurati redovitu i dovoljnu terapiju protiv bolova. Ja bih rado da je briga u bolnicama optimalna za sve, ali sigurno ne živim u uvjerenju da je tako (dok vidi drugačije primjere), i dok god mogu i kad god mogu, nitko iz moje obitelji neće niti dana provesti u bolnici više nego što treba.