Koji dio vašeg života je - posao?

[Andro-gen]

Mrzim svoj posao, al džebi ga, jest se mora. Ma lako meni za mene, usreći me i hrenovka u lisnatom u Dubravici, Mlinaru, Dinari, a bogami i kod Ramiza, no Debeloj treba ovoono...
I onda mislim, mislim i padne mi napamet... Ona jedna mala turbopametna... Uma, kako-li-ono? Pa i njena mama je bila na TV. Mislim da je profesorica, ali baš nešto i ne radi. Može si to priuštiti. Valjda muž doprihoduje. I onda je sa malom 24 sata. Divno. Mala prepuna pitanja, ona prepuna odgovora. Obrazovana i neopterećena mama sa puno vremena i dijete pametno. Ludoluda kombinacija.
To je bit inicijalnog posta: koliko su naša djeca uskraćena zbog tog rada/posla/čegaliveć? Onda nas naši poslovi ispunjavaju, dižu nas na pijedestal nečega/ničega i netko je tu uskraćen. Ako mislite da nije, onda sigurno nije. Ako mislite da je, onda jako je. Nažalost, život melje ništa ne pitajući i ne možemo si pomoći...
Što sam stariji, ovakve mi stvari padaju više napamet. Promatram to sa svojeg očinskog aspekta (ja-kći) i onda mi odjednom usfali - tata kojeg više nema. I onda mi nedostaje svaka sekunda.
A suludo je da sada razmišljam glavom svojeg djeteta

[Nena-Jabuka]

Andro-gen, razumijem sad što si htio reći (prije mi nije bilo jasno) i slažem se s ovim u zadnjem postu.
Ako je posao divan, kreativan, altruistički usmjeren, ako čovjeka ne cijedi preko svake mjere nego ga ispunjava zdravim zadovoljstvom i pritom mu ostavlja još i dovoljno prostora, vremena i energije da živi kvalitetno s onima za koje se isplati živjeti, onda je to OK posao.
Sve ostalo je nužda, jad i bijeda.
To što se ćupljenje na poslu od jutra do sutra danas ide stavljati kao nekakva ultra vrijednost (daj, molim te, ko da smo robovi i to je sad baš super), to je problem izvitoperenosti svjetonazora. Samo naprijed, ali nemojte meni (ne vi, nego mislim, društvo u cjelini) nametati to kao nešto ekstra pametno, kvalitetno i dobro za nas i za našu djecu.

Toliko je danas besmislenih poslova da je to čudo jedno, suvišnih i za ovaj i za onaj svijet, a takvima ja (s naglaskom na ja, dakle, subjektivna ocjena) smatram većinu ovih izmišljenih poslića pretakanja iz šupljeg u prazno, tipa banke, burze, marketing, pr preseravanja, stiling, prešetavanje po pistama i X drugih, u koje uključujem i vlastiti posao (toga, na žalost, sa 18 godina, u vrijeme biranje struke, nisam bila svjesna).

I da, većinu vremena provedenog na poslu (ima iznimaka, kad radim nešto čime zaista nešto "poguram") smatram gubitkom vremena, uskraćenog djeci.
Radije bih da zajedno radimo vrt pa da bar pojedemo koju zdravu pamidoru.

[Forka]

ja još uvijek ne kužim...
kakve sad veze ima hrenovka u lisnatom tijestu koja je u stanju usrećiti te sa udjelom posla u našim životima?

al' na samo pitanje postavljeno u naslovu teme odgovorila bih: golemi...
zapravo je ispravnije reći da se moj posao isprepliće s 'ostatkom' moga života, pa ponekad, avaj, ne znam odvojiti 'bussines od pleasure-a' (daleko od toga da se bavim biznisom), a povući crtu mi je totalno nemoguće...
ali ja sam sva takva... izmiješana... posao nosim doma, dijete sam često furala sa sobom na posao, noću sam često budna razmišljala o nekim stvarima s posla, danju mu se (poslu) često predavala s osobitim žarom... ono, teško je sad tu baratati nekakvim udjelima u ovome i onome i baciti neki statistički podatak...
i nitko nije patio u cijeloj priči...
i, da, kad već svi o tome zbore (a nije tema), volim, obožavam svoj posao... i da se još jednom rodim i da mogu birati, odabrala bih upravo ovo što radim, jerbo mi je to preprelijepo...
i mislim da ja ne bih bila potpuna ja kad ne bih radila...

[sirius]

Mrzim svoj posao, al džebi ga, jest se mora. Ma lako meni za mene, usreći me i hrenovka u lisnatom u Dubravici, Mlinaru, Dinari, a bogami i kod Ramiza, no Debeloj treba ovoono...
I onda mislim, mislim i padne mi napamet... Ona jedna mala turbopametna... Uma, kako-li-ono? Pa i njena mama je bila na TV. Mislim da je profesorica, ali baš nešto i ne radi. Može si to priuštiti. Valjda muž doprihoduje. I onda je sa malom 24 sata. Divno. Mala prepuna pitanja, ona prepuna odgovora. Obrazovana i neopterećena mama sa puno vremena i dijete pametno. Ludoluda kombinacija.
To je bit inicijalnog posta: koliko su naša djeca uskraćena zbog tog rada/posla/čegaliveć? Onda nas naši poslovi ispunjavaju, dižu nas na pijedestal nečega/ničega i netko je tu uskraćen. Ako mislite da nije, onda sigurno nije. Ako mislite da je, onda jako je. Nažalost, život melje ništa ne pitajući i ne možemo si pomoći...
Što sam stariji, ovakve mi stvari padaju više napamet. Promatram to sa svojeg očinskog aspekta (ja-kći) i onda mi odjednom usfali - tata kojeg više nema. I onda mi nedostaje svaka sekunda.
A suludo je da sada razmišljam glavom svojeg djeteta

vjeruj mi, ostanak uspješn-genijalne majke (ili oca) doma , nije usvjet za stvaranje genijanje djece. jer da je to tako jednostavno, moji bi oboje , eto, bili genijalci.

[Peterlin]

Mrzim svoj posao, al džebi ga, jest se mora. Ma lako meni za mene, usreći me i hrenovka u lisnatom u Dubravici, Mlinaru, Dinari, a bogami i kod Ramiza, no Debeloj treba ovoono...
I onda mislim, mislim i padne mi napamet... Ona jedna mala turbopametna... Uma, kako-li-ono? Pa i njena mama je bila na TV. Mislim da je profesorica, ali baš nešto i ne radi. Može si to priuštiti. Valjda muž doprihoduje. I onda je sa malom 24 sata. Divno. Mala prepuna pitanja, ona prepuna odgovora. Obrazovana i neopterećena mama sa puno vremena i dijete pametno. Ludoluda kombinacija.
To je bit inicijalnog posta: koliko su naša djeca uskraćena zbog tog rada/posla/čegaliveć? Onda nas naši poslovi ispunjavaju, dižu nas na pijedestal nečega/ničega i netko je tu uskraćen. Ako mislite da nije, onda sigurno nije. Ako mislite da je, onda jako je. Nažalost, život melje ništa ne pitajući i ne možemo si pomoći...
Što sam stariji, ovakve mi stvari padaju više napamet. Promatram to sa svojeg očinskog aspekta (ja-kći) i onda mi odjednom usfali - tata kojeg više nema. I onda mi nedostaje svaka sekunda.
A suludo je da sada razmišljam glavom svojeg djeteta

Eh, čuj, nekad su ljudi više i češće radili od doma, pa su klinci sudjelovali i vidjeli što roditelji rade za preživjeti svakodnevno, od jutra do večeri. Pa su s 4-5 godina već išli tjerati krave na pašu i slično. Ako je nečiji tata bio kovač, velika je vjerojatnost bila da i sin preuzme taj zanat.

Danas klinci s jedne strane gube puno jer je njima naš posao čista apstrakcija (mi smo svoje sinove više puta dovodili na svoja radna mjesta da steknu dojam gdje se to zarađuju novci, ali njihova slika toga mijenja se s godinama i razinom razumijevanja). Nisam sigurna da je prije bilo bolje. Bilo je samo drugačije, većini i teže.

Dalje, ako ti posao ide na živce, razmisli si ima li to veze s tvojim djetetom (možda se čini da nema, ali vjerojatno se ipak na neki način reflektira) i vidi što se tu može učiniti. Ne savjetujem ti da mijenjaš posao (to je zadnji korak, to svatko mora odlučiti sam za sebe) ali pomoglo bi da promijeniš stav. Iz posta se vidi da si na dobrom putu... Uostalom, klinci rastu brzo. Moji su jučer bili u pelenama, a danas jedan u petom, a drugi u četvrtom razredu. Da sam doma, sad bih zjakala u prazno. Da sam odlučila ostati doma u ovoj fazi, TADA bi mi 2-3 godine bilo lakše, a sada bi i djeca i ja izgubili puno više nego se s tim stalnim boravkom uz dijete dobije. Treba tražiti ravnotežu. Kojiput pretegneš na jednu stranu, kojiput na drugu, ali sve u svemu dobro. Za dijete ti je bolje da joj iskreno možeš reći kako voliš svoj posao i uživaš u njemu. I za tebe. A vremena će biti dosta za većinu njenih pitanja i uz posao.

[sirius]

moja nepismenost gore je uzrokovana djetetom u krilu,oprostite.

[Zdenka2]

Mislim isto kao Peterlin i sirius. Kad mi je sin bio mali posao sam promijenila za manje stresan, meni profesionalno zanimljiviji koji mi je ostavljao više vremena za dijete. Baš se složilo da je bolja ponuda došla u pravo vrijeme. Kći je pristigla u takvu, po mom mišljenju idealnu kombinaciju.

Da sam odustala od svog posla, odustala bih od sebe, a takvog roditelja dijete ne treba. Sad kad su mi djeca velika ostala bih sama sa svojom žrtvom, dosadom i osjećajem nerealiziranosti. Imam djecu, ali imam i sebe i odlučivala sam uzimajući u obzir i sebe.

Andro-gen, turbopamet je nešto Bogom dano i nema veze s time je li majka zaposlena.

[seni]

ideju da su roditelji servisna stanica ciji se zivot treba pretvoriti u "inkubator" djeteta, te da je uvijet optimalnog odrastanja 24-satno bivanje roditelja sa djetetom, po mogucnosti kopajuci vrt ili mjeseci kruh, nalazim u dubini i sirini potpuno pogresnom i u konacnici stetnom za dijete.
pogotovo kada je dijete roditelju odlican izgovor za ovo ili ono.

naravno ako je kopanje vrta i pravljenje mermelade dubinski izbor roditelja, neovisno o tome da li je doticna osoba neciji roditelj, sin, kcer, bracni ili ini partnet, stvar je sasvim drukcija. pojednostavljeno receno kopanje vrta i pravljenje kruha moze biti super izbor za odredenu familiju, ali je miljama udaljeno od uvijeta optimalnog djetinstva.

da je zivot pojedine familije puzzle vise ili manje saren raznoraznih elemeneta, se naprosto podrazumjeva, te ne bih na to trosila rijeci. da su roditelji duzni u tom puzzlu misliti za dijete i u ime djeteta dok je ono malo, se takode podrazumjeva.

[kata.klik]

ja i dalje obožavam svoj posao, mislim na njega poslije posla....ali nešto se ipak promjenilo, što točno nisam sigurna, mislim da je puno u mojoj glavi, malo su mi postali popustljivi (bar mi se tak čini) ja sam izgubila neki elan koji sam prije imala, ali mislim da to nije samo zbog djeteta, kod mene je i moja bolest i neizvjesnost uzela danak....ali da nije isto kao što je bilo prije dvije i pol godine, NIJE...

[Anemona]

Djelomično kužim (valjda) što priča Andro-gen, i ja sam se ulovila u sličnim razmišljanjima.
Imam puno stvari koje me ispunjuju na 100 načina, a bile bi vrlo korisne za mene, za moju obitelj, za moje dijete,...
Vidim se u tome, bila bih milijon puta sretnija, a između ostalog su povezane s vremenom koje želim dati djetetu, obitelji,...
Naravno postoji ali - ali tu nema profita, a novac nam treba.
Onda se ulovim u razmišljanu kojeg smisla ima taj posao, kad je sasvim nešto drugo važno u životu (mojem, ne govorim za tuđi).
Doslovno pretakanje iz šupljeg u prazno.
Ali to je nešto što ja moram riješiti sama sa sobom, a očito i postavljač teme.
Ono što bi mene veselilo (a nisam to do sad vidjela) bio bi rad s ljudima, djecom, nešto gdje se osjećaš korisno, jer stvarno nekome pomažeš, daješ sebe nekome.
Papiri, brojke, statistike i slične gluposti me više ne vesele.
Pa eto ako znate gdje mogu pomoči, sudjelovati, ne tražim puno novaca, ionako mi je trenutno mala plaća, javite se na pp.

[seni]

naravno ako je kopanje vrta i pravljenje mermelade dubinski izbor roditelja, neovisno o tome da li je doticna osoba neciji roditelj, sin, kcer, bracni ili ini partnet, stvar je sasvim drukcija. pojednostavljeno receno kopanje vrta i pravljenje kruha moze biti super izbor za odredenu familiju, ali je miljama udaljeno od uvijeta optimalnog djetinstva.

ispravak, da se bolje razumije:

...ali je miljama udaljeno od uvjeta optimalnog djetinstva. dodajem: ....za svako dijete, dakle kao postulat.

[Andro-gen]

@nena
oho, evo nam nene sa starim avatarom . i to me veseli. mislim, oboje

ma sve je to zato što vidim da bih se najradije valjao u prašini/pješčaniku, divljao uz redhotchilipepperse i glumio kljuse za svoju debelu, ali se sve svelo da se raditi mora, mora se zaraditi, platiti vrtić ili teta čuvalica koji/koje odgajaju dijete onako kako se šika... mora se živjeti jedan drugi život gdje tata radi, nosi aktovku (danas laptop), svako jutro ulazi u teget odelo i to.

i onda nam izraste dijete onakvo kakvo ga je formiralo društvo. ukratko, kopito se u balerinku zgurati mora.
jako sam protiv toga.
jako sam nemoćan protiv toga.

@forka
to je samo figura. mislio sam reći da mene male stvari vesele. nešto tipa... hrenovka u lisnatom. pišem stihijski, onako kako mi padne napamet i često puta ispadne malo drugačije nego što sam mislio. a editiranje uz ispravak baš i nije najelegantnije riješeno na ovom forumu (isprobao u više desetaka puta)

[seni]

andro, mislim da si manje nemocan, nego sto mislis.
kao i svi mi. ukljucujem tu i sebe. promjene nisu uvijek jednostavne, ali su moguce.

dijete uvijek i oduvijek formira puno stvari. i roditelji i drustvo i puno drugih cimbnika.
mislim da je to dobro.
dijete nije roditeljsko vlasnistvo. te zivi u drustvu, ne u zrakopraznom prostoru. pa je logicno da ga i drustvo djelomicno formira.

[Ifigenija]

@nena
oho, evo nam nene sa starim avatarom . i to me veseli. mislim, oboje

ma sve je to zato što vidim da bih se najradije valjao u prašini/pješčaniku, divljao uz redhotchilipepperse i glumio kljuse za svoju debelu, ali se sve svelo da se raditi mora, mora se zaraditi, platiti vrtić ili teta čuvalica koji/koje odgajaju dijete onako kako se šika... mora se živjeti jedan drugi život gdje tata radi, nosi aktovku (danas laptop), svako jutro ulazi u teget odelo i to.

i onda nam izraste dijete onakvo kakvo ga je formiralo društvo. ukratko, kopito se u balerinku zgurati mora.
jako sam protiv toga.
jako sam nemoćan protiv toga.

@forka
to je samo figura. mislio sam reći da mene male stvari vesele. nešto tipa... hrenovka u lisnatom. pišem stihijski, onako kako mi padne napamet i često puta ispadne malo drugačije nego što sam mislio. a editiranje uz ispravak baš i nije najelegantnije riješeno na ovom forumu (isprobao u više desetaka puta)

Androgen, dijelom se slažem, dijelom ne.
Mislim da je u redu propitati i svoje potrebe, i trošenje, i mogućnosti, i odlučiti se živjeti onako kako je najviše u skladu s našim temeljnim vrijednostima.
Ali, čini se da si ti više umoran i premoren, i bez inspiracije i nadahnuća za naporan ritam i da ti jednostavno treba predah, odmor, godišnji... ili dnevni ritual odmora podignut na neku višu razinu.
Meni se čini da si jaaako umoran, eto!

[ivanas]

Razumijem (ili bar mislim da razumijem) što je htio reći Andro-gen. Većina ljudi ustvari rade poslove koji ih ne ispunjavaju a oduzimaju im hrpu vremena, često se mora raditi i izvan norme od 8 sati, vikendima, blagdanima a dijete odrasta i roditelj ni ne stigne uživati u djetetu i roditeljstvu.
Izuzev onog manjeg broja ljudi koji istinski uživaju u poslu i on ih ispunjava, većini bi bilo dobro da mogu duze biti uz dijete. Kad sam čitala koja prava roditelji imaju u Švedskoj to mi se učinilo kao pravi raj za djecu. Posljedica tih prava je najmanje nasilja među mladima i jedno napredno bogato društvo.
Omogućavanje roditeljima da budu više uz djecu dok su mala bi se svima isplatilo, čak i ekonomski gledajući.

U idealnom društvu jedna plaća bi trebala biti dovoljna da jedna prosječna četveročlana obitelj može skromno pristojno živjeti dok djeca ne porastu, naravno za one koji žele ostati doma s djetetom.
Moj neki idealni scenarij bi bio da mama bude 12-18 mjeseci na porodiljnom, pa onda tata dobije 3 mjeseca, nakon toga da do 3 godine jedan roditelj može raditi pola radnog vremena(još kad bi mogli za to vrijeme platiti čuvalicu pa da dijete do 3. godin ne mora u vrtić bi bilo idealno), a do 7 godine 6 satno radno vrijeme za jednog roditelja. Za drugo i treće dijete bi dopust povećala.

Djeca su samo jedan manji period jako mala i jako nas trebaju, poslije neka šire vidike. Tužno mi je kad roditelji moraju dijete od godine dana ostavljati 10 sati u jaslicama, nekima je to nažalost neminovnost zbog velikih kredita, malih plaća i sl. al mi je još tužnije kad vidim neke primjere oko sebe gdje ne bi moralo biti tako, gdje bi si mogli priuštiti čuvalicu ili da jedan neko vrijeme još ne radi, al eto idu svi u jaslice, zašto n bi i moje bilo 10 sati tamo. Čak sam doživjela i čuđenje kao zašto sina od 18 mjeseci koji jebio tad dva mjeseca s nama ne dam u vrtić da se "druži" da se ja malo odmorim?

[cvijeta73]

ifi, al si me nasmijala
njega na godišnji šalješ pa back to work, kažeš treba neko i radit, ha?
naj se ljutit, očekivala sam od tebe drugačiji post na ovu temu, al ipak je andro-gen u pitanju.

[Anemona]

ifi, al si me nasmijala
njega na godišnji šalješ pa back to work, kažeš treba neko i radit, ha?
naj se ljutit, očekivala sam od tebe drugačiji post na ovu temu, al ipak je andro-gen u pitanju.

X
Odmori, proči će te.

[krumpiric]

joj krepala sam

[krumpiric]

androgen-ja imam jedno drugo pitanje, jesi ti bio na porodiljnom dopustu, možda, mislim roditeljskom?
Jesi pokušao stvarni život s djetetom 24h/dan, koji nije valjanju u pješčaniku?

[Deaedi]

Ne zamaram se takvim razmišljanjima. Ne mogu si to priuštiti. Radim da bi platila kredite, osnovne potrebe i troškove svojoj obitelji (i vrtić tuđoj djeci). Koliko je netko uskraćen ili na dobitku - o tome nemam kaj razmišljati - sve dok plaću potrošim u 5min plaćajući rate za kredite i račune.

[apricot]

Deaedi, ne propuštaš priliku, a?

[Cubana]

Deaedi, ne propuštaš priliku, a?

Pa kad je u principu tako.

ma sve je to zato što vidim da bih se najradije valjao u prašini/pješčaniku, divljao uz redhotchilipepperse i glumio kljuse za svoju debelu, ali se sve svelo da se raditi mora, mora se zaraditi, platiti vrtić ili teta čuvalica koji/koje odgajaju dijete onako kako se šika... mora se živjeti jedan drugi život gdje tata radi, nosi aktovku (danas laptop), svako jutro ulazi u teget odelo i to.

[Cubana]

androgen-ja imam jedno drugo pitanje, jesi ti bio na porodiljnom dopustu, možda, mislim roditeljskom?
Jesi pokušao stvarni život s djetetom 24h/dan, koji nije valjanju u pješčaniku?

To ti je kao i kuhanje one osobe koja ne kuha svaki dan. Pa onda kaže da je kuhanje gušt, da obožava kuhati i da bi najradije kuhao(la) svaki dan.
A kad do toga dodje...

[seni]

mislim da je poanta da se puno ljudi nade u situaciji da misle da ih zivot melje i da tu ne mogu nista uciniti.
mislim da mogu. ako promjene paradigmu. (to ja vise teoretski, praksa mi jos steka )
jer koliko god to zvuci cudnovato, ipak smo mi ti koji najvecim djelom oblikujemo vlastiti zivot.

moje iskustvo i ono sto vidim oko sebe jest: da kad ljudi zive onaj zivot koji zele zivjeti, da sve ide i posao i familoija i prijatelji..ii..i..
naravno da problema manjih i vecih ima uvijek, ali nemas osjecaj da te zivot melje, vec da zivot zivis i pri tom uzivas.

[Peterlin]

ifi, al si me nasmijala
njega na godišnji šalješ pa back to work, kažeš treba neko i radit, ha?
naj se ljutit, očekivala sam od tebe drugačiji post na ovu temu, al ipak je andro-gen u pitanju.

Ma znam ja zašto Ifi savjetuje andro-genu da se naspava... PIše mu "ubojica sna" u potpisu. Ima žena pravo, he he he... Da se barem mm dizao po noći dok su dečki bili mali... Ustao je možda dvaput. Eh, sad, da li je mogao spavati dok je naš stariji imao grčeve 6 mjeseci, to je druga priča.

Inače, krumpiric za komentar o rodiljnom! To te ja pitam!

[Deaedi]

Deaedi, ne propuštaš priliku, a?

Pa kad me to stvarno smeta. I jer sam jucer morala objasniti curi da ove godine nece ici na engleski i da cemo plivanje ici 1x umjesto 2x tjedno. Jer joj boravak plaćam oko 750kn.

[sne]

ma sve je to zato što vidim da bih se najradije valjao u prašini/pješčaniku, divljao uz redhotchilipepperse i glumio kljuse za svoju debelu, ali se sve svelo da se raditi mora, mora se zaraditi, platiti vrtić ili teta čuvalica koji/koje odgajaju dijete onako kako se šika... mora se živjeti jedan drugi život gdje tata radi, nosi aktovku (danas laptop), svako jutro ulazi u teget odelo i to.

Ja jako volim svoj posao, moje zanimanje dio je mene već jako dugo, i kada sam na poslu i kada nisam, a od kada sam mama sve je naravno postalo kompleksnije i sadržajnije.
Dugo me je mučio osjećaj da ne provodim dovoljno vrijeme sa djecom, ali nisam to mjerila njihovim raspoloženjem, već svojim - i jesam se osjećala krivom ukoliko bih uživala u svom poslu, kao, sram me bilo, a trebala bih sada smisliti neku turbo zabavnu aktivnost za njih .... Moja su djeca još mala, u moju odbranu, i znam da sam im zaista potrebna, i da su oni meni isto tako.
Sada sam malo racionalnija, malo bolje posložim potrebe, bez prethodnog planiranja : trudim se izaći ranije sa posla (mogu to), biti sa djecom cijeli dan na način kako nam paše i kako one žele (jer ima dana kada ne žele da sam im na svakom koraku, već imaju neke svoje igre koje mene isključuju), koliko stignem pospremim (kuća je u konstantnom haosu), obavezno se priprema jelo (svježe, zdravo, ukusno za sve ukućane) i najčešće me iscrpe do krajnjih granica dok ih uspavam. I nakon svega odem obaviti posao koji sam prekinula tijekom dana, ukoliko je potrebno da za sutra bude gotov.
Nekada radim par sati, nekada cijelu noć, nekada ne radim.
Često nakon puno posla i malo spavanja, budem hiper zadovoljna sobom i učinjenim, i to me nosi idući dan - obzirom na neispavanost.

Ali nije svaki dan isti, nekada sam umornija, nekada sam puno snage.
Nekada su djeca nervoznija, bolesna .....

Probaj ispuniti svoje želje spram djeteta i posvetiti mu se više na način koji želiš, da te to ne bi grizlo kasnije.

[sne]

p.s. na neki čudni način lakše je sa dvoje, meni je tako bilo i jeste

[Peterlin]

p.s. na neki čudni način lakše je sa dvoje, meni je tako bilo i jeste

Ovo je debela istina! Možda se čovjek navikne, postavi prioritete i stekne iskustvo... Kako god bilo, vrijeme ide, djeca rastu i traže svoje, a posao isto ne čeka. Sve to sjedne na svoje mjesto.

[sne]

a i djeca se bave jedno sa drugim.
sa prvom curom sam imala dojam da sam ja njen svemir, i to je golema odgovornost
nije da je ja ne želim, ali kada stigla druga i kada sam shvatila da njih dvije imaju svoj odnos koji mene isključuje - srce mi je puno i imam vremena udahnuti

[seni]

andro, sad sam detaljno pogledala tvoj potpis.
hm... 2010. jasno mi je.
vjeruj mi, kad je curka imala izmedu 1 i 3, cesto sam se ulovila u slicnim razmisljanjima i bila sam mnogo puta potpuno iscrpljena. a moj posao je i fleksibilan i dobar i volim ga.

danas mi dijete ima 11 i pol. i nas odnos iima sada jednu drugu dimenziju. naravno da me/nas jos jako treba, ali to je neki drugi nacin, koji te posauga onako sasvim kao prije. i imam osjecaj da ponovo zahuktavam svoj stroj i krecem u nove izazove.

mislim da je lakse definirati neke male promjene koje ce te usreciti i olaksati stvari, pa malo po malo. najteze je kad sve postavis tako da ti zivot izgleda kao neka ogromna krivo postavljena konstrukcija. jer to sigurno nije tako.

[Ifigenija]

Krum

ifi, al si me nasmijala
njega na godišnji šalješ pa back to work, kažeš treba neko i radit, ha?
naj se ljutit, očekivala sam od tebe drugačiji post na ovu temu, al ipak je andro-gen u pitanju.

Cvijeto, ja bih mogla i prešutit, al baš me kopka... zašto sam te nasmijala? I Anemonu i Krumpirić? I što ste mislili da ću reć?

Što sam propustila?!

Želim shvatit...

[Cubana]

Pa da je estro-gen otvorila temu, mogle bi se kladiti da bi joj savjetovala da ostane doma s djecom.
A andro-gen ima pravo samo na godišnji.

[Anemona]

Ifi, pa nisi ništa propustila, mogu reči što je mene nasmijalo.
Ti barem uvijek zagovaraš obitelj kao najvažniju stavku, ostanak s malom djecom,... i sad kad čovjek kaže da mu je dosta svega, da je umoran, da želi biti s djeteom,... ti napišeš: odmori i kreni raditi.
Na to sam se nasmijala, ne kužim onda bit. Jedina očita razlika je što je andro-gen muško, pa valjda nema pravo željeti biti s djetetom, nego je na njemu da radi.

[Anemona]

Uletila cubana s lijepim sažetkom.

[Ifigenija]

Ajde nek vam bude.
Al umoran je i bez ideje.
Nema ideju što bi on doma, kako bi pokrio sve to, što bi žena, dijete, on, nego bi se valjao u prašini i slušao glazbu.
I tata bi sine...
To je za odmor, ne za ostanak doma.
Više sreće drugi put

[mamitzi]

meni se čini da je problem u onome "kako se šika" (nadam se da će neko zagrebačkiji pokušati objasniti spomenuti glagol).
andro-gen, ne treba se šikati, neće svjet propasti.
dogovoriš se sa ženicom i nema problema, pa nećeš valjda se ubijati na poslu koji mrziš da bi živjeli kao susjedi/drugi/roditelji/prijatelji/kolege s faksa - nismo valjda američke srednjoškolke pa da nam je to najvažnije.

[Andro-gen]

društvance, malo ste ovu priču izvitoperile.

[sirius]

društvance, malo ste ovu priču izvitoperile.

kao i obično

ah, žene...

[Nena-Jabuka]

društvance, malo ste ovu priču izvitoperile.

molim vas da se ovo sačuva kao refren, ulet koji se svako malo može pustiti na temama, osobito na filozofskom,

puštajmo to kao jingl u prosjeku nakon svakih sedam - osam postova, nekad i u gušće

(ne znam koji ovdje staviti- taj ili taj-, sirotinjski su tu neki smajlići)

[SikaPika]

Andro-gen, razumijem sad što si htio reći (prije mi nije bilo jasno) i slažem se s ovim u zadnjem postu.
Ako je posao divan, kreativan, altruistički usmjeren, ako čovjeka ne cijedi preko svake mjere nego ga ispunjava zdravim zadovoljstvom i pritom mu ostavlja još i dovoljno prostora, vremena i energije da živi kvalitetno s onima za koje se isplati živjeti, onda je to OK posao.
Sve ostalo je nužda, jad i bijeda.
To što se ćupljenje na poslu od jutra do sutra danas ide stavljati kao nekakva ultra vrijednost (daj, molim te, ko da smo robovi i to je sad baš super), to je problem izvitoperenosti svjetonazora. Samo naprijed, ali nemojte meni (ne vi, nego mislim, društvo u cjelini) nametati to kao nešto ekstra pametno, kvalitetno i dobro za nas i za našu djecu.

Toliko je danas besmislenih poslova da je to čudo jedno, suvišnih i za ovaj i za onaj svijet, a takvima ja (s naglaskom na ja, dakle, subjektivna ocjena) smatram većinu ovih izmišljenih poslića pretakanja iz šupljeg u prazno, tipa banke, burze, marketing, pr preseravanja, stiling, prešetavanje po pistama i X drugih, u koje uključujem i vlastiti posao (toga, na žalost, sa 18 godina, u vrijeme biranje struke, nisam bila svjesna).

potpisujem od riječi do riječi
posebno boldano
na bivšem poslu sam provodila povremeno i po 16 sati
imala sam puno posla, bio je kreativan i zanimljiv, nabrijan i stresan, ali nikada o njemu nisam prestajala razmišljati (zapravo, još uvijek razmišljam na taj način kad god upalim teletekst, iščitam naslove vijesti ili pogledam kakav informativni program)
no, tada mi je patio brak, naši prvi zajednički trenuci u novom stanu
i zato sam sada samo i jedino majka i žena jer se ni u jednom trenutku svog života ne vidim u tom poslu i s obitelji
u obimu posla kojega sam radila je to nemoguće
ne tražim posao jer svom djetetu želim dati upravo ono o čemu priča Andro-gen, to mi je sada jedino važno
netko će reći - možeš si priuštiti
već sam pisala o tome, MM radi u srednjoj školi, a rata kredita za stan nam je 2.300, teta nam ponekada da 500 kuna na mjesec, starci kupe Maši ponekad kakvu robu ili cipelice, ništa specijalno..., MM odradi par sati instrukcija, a ja sam par mjeseci pisala nešto i zaradila sića honorara
no, da radim bilo koji posao, sigurno bih o njemu razmišljala i kod kuće jer sam takva osoba, no, mislim da ga ne bih "nosila" kući osim kada bih se zaposlila u struci (što mi je želja za "nekada") pa bih vjerojatno pripreme obavljala kod kuće
hvala Bogu, prošlo je

[SikaPika]

@nena


ma sve je to zato što vidim da bih se najradije valjao u prašini/pješčaniku, divljao uz redhotchilipepperse i glumio kljuse za svoju debelu,

vidiš, MM (dobro, on manje jer kao prvo, ne voli pijesak, a kao drugo, ipak radi) i ja upravo to radimo s našim djetetom i smatram da joj time, posebno u prve tri godine života pružamo uvjete optimalnog djetinjstva
mislim da nema tog posla koji bi mene ispunio takvim zadovoljstvom koje bih ja onda prenijela na dijete
mislim da je svakom djetetu puno važnije da tih prvih godina ima majku na raspolaganju (naravno, ako se financijski može istrpjeti) od jutarnjeg maženja u krevetu, preko zajedničkih obroka, sudjelovanja u kuhanju...
znam da već za koju godinu ja neću više biti centar njezinog svijeta i to je poželjno, ne brinem se da ću kad ona krene u svijet ostati jadna i neshvaćena - toliko je drugih stvari koje čekaju na mene i da živim sto godina ne bih se zasitila života i svega što on može donijeti

a kad govorite o novcima, toliko se toga u životu može srezati samo, važno je odlučiti, no, nekima su novac i plaća odličan izgovor za ovo ili ono pa onda i za vrijeme provedeno na poslu

[LIMA]

Posao mi je ujedno i hobi (praktična sam ) Sve svoje slobodno vrijeme provodim u čitanju stručne literature i usavršavanju.
Radim u prosvjeti, novac mi nikada nije bio prevelika stavka u odnosu prema radu - s istom strašću radila sam na početku rada za 2 700 kn i sada za duplo više.

A sada želim nešto reći što nigdje nisam imala priliku. Toliko se dajem za školu, toliko brinem za svoje učenike, no kada čitam neke postove u podforumu "škola" velikom broju forumašica TO JEDNOSTAVNO NIJE DOVOLJNO!
Kako samo neki bez imalo grižnje savjesti pišu kako ne vole svoje poslove dok istovremeno od učiteljica svoje djece očekuju 150 % angažmana na poslu i da valjda spavaju u školi.
I kako se samo olako gore dijele savjeti u stilu "samo ti njoj zovi inspekciju" - kada bismo tako funkcionirali mogla bih svaki dan zvati inspekcije za ljude koji su se prema meni ponijeli neprofesionalno ili u mom slučaju roditeljima zvati socijalnu službu.
(Meni je jedna mama lani došla s prijetnjom inspekcijom da bi se na kraju ispostavilo kako je dijete IZMISLILO cijelu situaciju koja se tobože dogodila u školi.)

Moje mišljenje je kako većina ljudi kod nas smatra kako bi se netko drugi trebao do kraja davati za svoj posao, a on istina, bi, samo mu je mala plaća. Da je u Saboru, da vidiš kako bi radio!


I još nešto, divim se ženama koje su kod kuće s djecom, ja sam bila na porodiljnom (po 6 mjeseci sa svakim djetetom) i nisam mogla dočekati da se vratim na posao! Dvoje male djece, sama u stanu, na 3. katu (ako sam htjela s njima u šetnju to je bila koma dok siđemo i ponemo se) i nekad sam mislila da će mi mozak eksplodirati (a inače sam beskrajno strpljiva s djecom). MM dođe s posla, ja krepana, čekam ga ko ozebo sunce da malo uzme djecu - a on podrazumijeva da je on RADIO, tj. umoran je od posla i mora se odmoriti. Cijeli dan mi se svodio na kuhanje i spremanje a na kraju dana kao da ništa taj dan nisam radila, osjećala sam se potpuno beskorisno.

Ne znam, da sam bila dulje pa da sam imala neku rutinu možda bih se uhodala ali znam da mi je bilo preteško!

[ivanas]

LIMA to što ti voliš svoj posao i daješ se do maksimuma ne znči da to rade svi učitelji i profesori. Uvijek, kao i u svim profesijama ia dobrih, loših i onaj mali postotak posebnih, koji su se rodili da bi radili to što rade i uživaju u tome.

Ima i svakakvih roditelja, i nekima bi trebalo zvati socijalnu službu kako se ponašaju prema djeci.


Svi smo različiti, ja ne bih mogla biti doma 24 h s djecom 7 dana u tjednu, i ne bi im bila dobra mama jer bi jedan krativni dio mene patio, ali bi i patila da me nema 8-10 sati dnevno pa eto radim honorarno i svi sretni.

Da radim neki posao samo za plaću koji mi nije zanimljiv sigurno bi radije ostala doma i uživala s djecom.
Financijski se često čovjek može skrpati i živjeti skromnije, ali s više vremena za sebe i obitelj. Prebrzo djeca rastu.

[SikaPika]

U idealnom društvu jedna plaća bi trebala biti dovoljna da jedna prosječna četveročlana obitelj može skromno pristojno živjeti dok djeca ne porastu, naravno za one koji žele ostati doma s djetetom.
Moj neki idealni scenarij bi bio da mama bude 12-18 mjeseci na porodiljnom, pa onda tata dobije 3 mjeseca, nakon toga da do 3 godine jedan roditelj može raditi pola radnog vremena(još kad bi mogli za to vrijeme platiti čuvalicu pa da dijete do 3. godin ne mora u vrtić bi bilo idealno), a do 7 godine 6 satno radno vrijeme za jednog roditelja. Za drugo i treće dijete bi dopust povećala.

Djeca su samo jedan manji period jako mala i jako nas trebaju, poslije neka šire vidike. Tužno mi je kad roditelji moraju dijete od godine dana ostavljati 10 sati u jaslicama, nekima je to nažalost neminovnost zbog velikih kredita, malih plaća i sl. al mi je još tužnije kad vidim neke primjere oko sebe gdje ne bi moralo biti tako, gdje bi si mogli priuštiti čuvalicu ili da jedan neko vrijeme još ne radi, al eto idu svi u jaslice, zašto n bi i moje bilo 10 sati tamo.

I ovo potpisujem i sanjam i vjerujem kako će se to idealno društvo jednom ostvariti. Za mog života naravno.

I još nešto, netko je spomenuo kako je kopanje vrta i pravljenja kruha miljama daleko od uvjeta idealnog djetinjstva. Da, valjda su uvjeti idelanog djetinjstva kada malo dijete koje često ni ne prohoda, mora u jaslice. Pa mu prekidaš san, pa plače jer ne želi ići, pa plače kod prvog zavoja kad skuži gdje ide, pa plače kad ga ostavljaš, pa tamo jede Bog te pita što (sigurno ne domaći kruh i povrće iz vrta), pa odspava sasvim malo jer djeca bude jedno drugo, pa opet plače kad te vidi jer ti se želi požaliti, svaka dva tjedna ima neku boleštinu, s njim si tek par sati dnevno. Meni to nije idelano djetinjstvo, meni je to užasan početak života koje nipošto ne bih željela priuštiti svome, a ni bilo čijem drugom djetetu.

Super mi je smiješno kad mi roditelji kažu kako se djeca u vrtiću nauče redu - skidaju obuću kad ulaze u pijesak, služe se škarama, znaju pjesmice. Eto, jadno moje dijete samo skužilo pa i mene opominje kad ulazimo u pijesak da se izujemo, sa svoje nepune dvije godine zna očistiti papalinu, a pjesmice...
Itekako se može biti kreativan sa svojim djetetom kod kuće. Imaš malu osobu kojoj je krumpir čudo. Pa kud ćeš veće kreacije kad ju kreneš učiti što sve s krumpirom može.

[Cubana]

Da, valjda su uvjeti idelanog djetinjstva kada malo dijete koje često ni ne prohoda, mora u jaslice. Pa mu prekidaš san, pa plače jer ne želi ići, pa plače kod prvog zavoja kad skuži gdje ide, pa plače kad ga ostavljaš, pa tamo jede Bog te pita što (sigurno ne domaći kruh i povrće iz vrta), pa odspava sasvim malo jer djeca bude jedno drugo, pa opet plače kad te vidi jer ti se želi požaliti, svaka dva tjedna ima neku boleštinu, s njim si tek par sati dnevno. Meni to nije idelano djetinjstvo, meni je to užasan početak života koje nipošto ne bih željela priuštiti svome, a ni bilo čijem drugom djetetu.

Vidi se da ne pišeš iz iskustva i da imaš nekakvu crnu sliku vrtića.
Sva sreća da nit imam takvu djecu, niti idu u takav vrtić.

[krumpiric]

joj, ovakve idiotarije obožavam, ovakve debilane i generalizacije od kojih mi se povraća.

ja gledam-moje dijete dodje u jaslice, teta ju uzme u krilo i ljubi, grli, igraju se, sportiraju, sviraju, pjevaju, doručkuju zobene, ručaju varivo, teta ih odgaja i miluje

onda idem dan na godišnji, vidim stay at home mamicu, dijete u kafiću sjedi u kolicima, trpa pecivo iz pekare pod obavezno, mama čuburi i pije kavicu i klafra s pajdašicom

može tako,a?

[Peterlin]

Joj, krumpiric, potpis sto puta...

Baš smo se ovog ljeta nagledali takve dječice. Što im vrijedi mama koja je doma, ako sjedi uz kavu s čikom u lampi i klafra. Djetetu bi bilo bolje u jaslicama.

[seni]

I još nešto, netko je spomenuo kako je kopanje vrta i pravljenja kruha miljama daleko od uvjeta idealnog djetinjstva. .

taj netko sam ja.

pa posto ne volim da me se pogresno interpretira, ponavljam jos jednom:

"...ali je miljama udaljeno od uvjeta optimalnog djetinstva. dodajem: ....za svako dijete, dakle kao postulat. "

ako je recenica mozda suvise apstraktna, evo malo manje apstraktno:

djeca obicno zive sa roditeljima tamo gdje zive roditelji. pa su neki na islandu, u pustinji, u prasumi, u velgradu, gradu, selu, zaseoku, neki na periferiji, neki u centru grada, neki u kucici s vrtom, neki na osmom katu nebodera. i tako dalje i tako blize.

iz toga proizlazi da ce neki biti u kucici s vrtom i svaki dan ce cupkati travu, ili brati, tratincice ili okopavati mrkvu.
ovi drugi koji su na primjer u pustinji, nauciti ce kako se umivati pijeskom, a ovi ne 10-om katu nebodera ce vrlo brzo nauciti sto je lift i kako funkcionira, a mozda ce biti i jako spretni u pentranju stepenicama.

dok ih roditelji vole, uzivaju i sretni su sto imaju djecu, brinu se za njih, emocionalno su im dostupni..itd,itd sve su to optimalna djetinstva.
kada to ne funkcionira djetinstvo nije optimalno, bez obzira zivio ti u neboderu ili u prekrasnoj kuci na rubu sume.

[sasa]

I ovo potpisujem i sanjam i vjerujem kako će se to idealno društvo jednom ostvariti. Za mog života naravno.

I još nešto, netko je spomenuo kako je kopanje vrta i pravljenja kruha miljama daleko od uvjeta idealnog djetinjstva. Da, valjda su uvjeti idelanog djetinjstva kada malo dijete koje često ni ne prohoda, mora u jaslice. Pa mu prekidaš san, pa plače jer ne želi ići, pa plače kod prvog zavoja kad skuži gdje ide, pa plače kad ga ostavljaš, pa tamo jede Bog te pita što (sigurno ne domaći kruh i povrće iz vrta), pa odspava sasvim malo jer djeca bude jedno drugo, pa opet plače kad te vidi jer ti se želi požaliti, svaka dva tjedna ima neku boleštinu, s njim si tek par sati dnevno. Meni to nije idelano djetinjstvo, meni je to užasan početak života koje nipošto ne bih željela priuštiti svome, a ni bilo čijem drugom djetetu.

Super mi je smiješno kad mi roditelji kažu kako se djeca u vrtiću nauče redu - skidaju obuću kad ulaze u pijesak, služe se škarama, znaju pjesmice. Eto, jadno moje dijete samo skužilo pa i mene opominje kad ulazimo u pijesak da se izujemo, sa svoje nepune dvije godine zna očistiti papalinu, a pjesmice...
Itekako se može biti kreativan sa svojim djetetom kod kuće. Imaš malu osobu kojoj je krumpir čudo. Pa kud ćeš veće kreacije kad ju kreneš učiti što sve s krumpirom može.

ovakav post koji služi tome da se objasni svijetu i okolici kako baš moje dijete ima optimalan početak života i sretno djetinjstvo, zahvaljujući tome što ja prepoznajem da je prioritet čišćenje papalina s mamom, a ne rezanje škarama s tetom je u najmanju ruju uvredljiv. bilo bi divno kada ne bismo kretali iz te zavodljive samoispravne pozicije i kada bi uvidjeli da za sretno dijete i kasnije čovjeka nema puno veze da li ga netko krmeljavog vodio u jaslice- nego sveukupni odnos roditelja prema djetetu, koji nije automatski dobar time što je majka doma.