Moja je kći od svojih 5 ( kada je izdvojena iz biol. obitelji, o tome koliko su to bili opravdani razlozi možemo preko pp-a ) do 9,5 god. promjenila 2 udomiteljske obitelji. Obje su lijepo brinule o njoj... Imala je stan, hranu, i ljubav, za koliko se mogla izboriti kraj 3 biol. i 3 udomlj. djece u toj obitelji. Iako joj je bilo teško otići od njih, i sigurno je da joj je bilo stresno, vidjela sam vrlo brzo, i vidim još uvijek da je to djelovalo pozitivno na nju.

Ona se u početku strašno radovala naoko svakodnevnim stvarima: šetnji sa mamom rukom u ruci, vožnji kolica po dućanu, vaganju voća i povrća u dućanu... mnogo jednostavnih stvari koje kod udomitelja nije radila. Potpuno mi je jasno i zašto...

Zato mislim da je poželjno i posvajanje veće djece, jer je neprocjenjivo da imaš uz sebe MAMU i TATU kad ružno sanjaš, kad goriš u temperaturi, kad padneš, kad te učiteljica nahvali, kad imaš simpatiju, kad se razočaraš u ljubavi..., a ne samo da povremeno pitaju za tebe