Mom mlađem se u kvartovskom dječjem zboru nije sviđalo (valjda su kreštali preko granice dobrog ukusa ili je bilo previše cura , nemam pojma) a u glazbeni vrtić ga nismo uspjeli ubaciti. Završilo je tako da se u 2. osnovne upisao u redovnu glazbenu školu i sve pet.

Istina, doma nam je probijao uši s tim da on želi pjevati/svirati, pa smo kupili sintić.

Ja bih odabrala za dijete ono što ima jednostavniju logistiku - npr. da je blizu, da ima termine kad mi paše i slično. U toj dobi bilo kakvo bavljenje glazbom je ok.