Mimi

Paklenica, nisi profulala ideju teme, jer zapravo prave ideje i nije bilo. To pismo sam prvi put slučajno pročitala kad se moja mama razboljela. Danas sam ga opet primila u ruke i odlučila ga napisati ovdje. Više je to bilo "ventiliranje".

Svi imamo svoje životne priče, dobra i loša iskustva, sjećanja.

Ali, fascinantan je taj životni ciklus, često tužan. Za neke ljude misliš da nikad neće izgubiti snagu po kojoj su bili prepoznatljivi, čvrstinu duha, okretnost, elan, borbenost.

Bio je to trenutak sentimentalnosti (koji još traje).

Nažalost, nisu svi roditelji bili dobri svojoj djeci niti su sva djeca dobra svojim roditeljima. Bilo bi lijepo kad bi sve bilo savršeno.

Hvala svim roditeljima koji su bili i jesu dobri roditelji.