Pokazuje rezultate 1 do 50 od 85

Tema: Roditeljsko pismo

Hybrid View

prethodna poruka prethodna poruka   sljedeća poruka sljedeća poruka
  1. #1
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    29,258

    Početno

    QUOTE=cvijeta73;1975264]a di bi trebala biti otpuštena?
    [/QUOTE]

    Ako obitelj nema novaca da plati med. sestru 24/h, po meni, upravo na mjesto koje najavljuje kandidat Kukurukua za ministarstva zdravstva - palijativnu skrb. Upravo je pogrešno, po meni, ovo na što smo se ovdje navikli - da se obitelj satare, u ime, možda sasvim nepotrebne, žrtve (recimo, osoba je dementna i skroz nesvjesna, svejedno joj je gdje je itd.). I onda se tješimo ovakvim "inspirativnim mejlovima".

    To je isto tako "super", kao kad se liječnici "peru od odgovornosti" za teške psih. bolesne ljude - ono... na kraju kljukaju tbltama obitelj da se lakše s tim "nosi".

    Opet, ono nemoš' sjedit satima? A doma bi mogla? Što se mijenja? Radi se, dobrim dijelom, o tome kako bismo mi mogli lakše živit i što se nama čini, jer se meni pak čini, da je starcima koji prolaze "zadnje dane", a neki i zadnje godine, u demenciji i nemoći, u dobroj mjeri svejedno.

    Vidila sam domova i domova. Neki su OK, neki su stvarno strava i užas, ali nije sve strava i užas.

    Evo, cvijeta, zamislite vi brigu 24/h za bolesnika koji jede na sondu, piški na kateter, uzima sijaset lijekova, i nije pokretan? Kako biste to izvodili u vašem stanu, uz vašu djecu, vaše poslove i vaše okolnosti? Nije to uvijek nekih lijepih zadnjih "10 dana", kako sam isto vidjela ljude da umiru. Nisu svi te sreće - od obitelji, do umirućih.

    A ne razmišljam o terminima komod... ne-komod. I uopće mi je teško tako nešto "prevesti" u što bi bilo komod, a što "opravdano". I uopće - kome se to "opravdava". Opravdavamo se samo sebi samima, ne susjedima i promatračima naših života.

    Evo, meni osobno, ove pameti i sada, je neprihvatljivo da uništim kćer i njenu obitelj ako ću bit nesposobna za brigu sama o sebi, ne govorim kuhanje, čitanje itd., nego ono - nužda, nepokretnost, vidanje dekubitusa itd. ono što bi se svelo pod poslove "med. sestre". Ne govorim o 10-tak dana i mjesec dana, govorim o godinama. Puno bih rađe da to može radit netko drugi, za to plaćen i obučen, a da mi ona dolazi u posjet.
    Posljednje uređivanje od ina33 : 03.10.2011. at 16:51

  2. #2
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    Citiraj ina33 prvotno napisa Vidi poruku
    Opet, ono nemoš' sjedit satima? A doma bi mogla? Što se mijenja? Radi se, dobrim dijelom, o tome kako bismo mi mogli lakše živit i što se nama čini, jer se meni pak čini, da je starcima koji prolaze "zadnje dane", a neki i zadnje godine, u demenciji i nemoći, u dobroj mjeri svejedno.
    a nije im svejedno, u to sam uvjerena. ako nisudementni. a i ako jesu, tko zna.
    mijenja se puno, ne bih morala sjediti satima, njoj bi bilo dovoljno da bude dio životnog muvinga.
    ma kužim ja tebe, ali, kažem, nisam načisto.
    a šta nije isto onda s djecom, sa mužem, sa svim, možda te zapadne teško bolesno dijete, teško bolestan muž, ne znam. pa radi drugog djeteta se ne možeš satrati. ili, radi djece se ne možeš satrati s bolesnim mužem.
    a možda te napadne neka druga nedaća u životu, pa ti je opet teško. ono što se svi nadamo izbjeći.

    a ne znam, teška je to tema, najbolje bi bilo imati para, s novcem je sve lakše, i mladost, al bome i starost

    ovo prvo pismo je patetično, al ajd, može potaknuti raspravu.
    ovo drugo je toliko antipatično da mi dođe da kažem toj da šta hoće, nije ni čudo da joj se sin ne javlja

  3. #3
    Optimist avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Postovi
    4,284

    Početno

    Citiraj cvijeta73 prvotno napisa Vidi poruku
    ovo prvo pismo je patetično, al ajd, može potaknuti raspravu.
    ovo drugo je toliko antipatično da mi dođe da kažem toj da šta hoće, nije ni čudo da joj se sin ne javlja
    E, baš si me nasmijala.

    Ma, da, patetično je i jedno i drugo, ali patetiku na stranu...

    Svi bismo mi htjeli upravljati svojim životima i svakodnevno se trudimo držati konce u rukama, ali život je često nepredvidiv, ne znamo što nas čeka i ne nosimo se svi isto sa istim stvarima. Ono što je meni sitnica, nekom drugom može biti ogroman teret i obrnuto.
    Nije isto brinuti se za roditelje s kojima imamo dobar i za roditelje s kojima imamo loš odnos.
    I mislim da ne treba praviti veliku nauku od ove teme: bitno je da damo od sebe onoliko koliko možemo i pomognemo svojim roditeljima.
    Moram priznati da sam na pismo gledala isključivo iz svoje perspektive - čitajući postove, proširila sam vidike. Neka svatko radi u skladu sa svojom savješću i moralnim vrijednostima.

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •