 |
|||
Što je najtužnije, nemam ni ja.Peterlin prvotno napisa
Ali samo zato što sam takva osoba...
A prošla sam ne samo "puni pansion" pri samome porođaju, nego i doktoricu koja ti dođe i sa rukama u džepovima kaže da se pomiriš kako ćeš imati retardirano dijete.
Nije, međutim, na nama da svojim vedrim duhom ili mentalnim sklopom rješavamo traume koje nam ostavljaju, nego ne treba dopustiti bilo kakvu naznaku istih.
Potpis.
Užasno me živcira kada se moram opravdavati onima koji me ne poznaju najbolje a pitaju me za porod, pa prvo moram reći da nisam maza, da nisam cendrava, da podnosim bol jako dobro (bubrežni i žučni napadaji gori od trudova), da sam uvijek dolazim sa smiješkom i da sam ljubazna.
Ne poznajem niti jednu svoju prijateljicu koja nije bila informirana o porodu da nije dobila jedan od gore navedenih tretmana (drip, epi, prokidanje itd.) i smatrale su da je to normalno i da se tako rađa.
Mene je na mom porodu smetala hrpa ljudi, doktora, specijalizanata i mladih primalja koji su stalno bili tu. Smetalo me što su me svaka 2 sata vaginalno pregledavali i govorili kako uopće ne napredujem i na taj način mi stvarali psihički pritisak.
Imala sam divnu primalju sličnih razmišljanja pa me strašno zasmetalo kad ju je doktor predamnom pitao: To je neka tvoja? A ženu nikad prije vidjela. Doktor je bio ljut na mene jer sam se ljubazno i ponizno i skrušeno ( to moram naglasiti) usudila pitati dali može drugačije.
A ovi komentari o kenjkanju o lošoj hrani su mi strašni, jer iako moram priznati da je hrana bila užasna i od onoga se ni ptići nebi najeli a kamoli dojilje, niti meni niti cimericama to nije bila niti zadnja rupa na svirali, dapače oko hrane smo zbijale šale i umirale od smijeha.
Ne draga Deaedi, ne mislim da se trebamo prepustiti u potpunosti Majci Prirodi. Zato nam je dala razum.
Pa cu ja taj razum sad iskoristiti da ne trosim energiju na one koji misle da su superiorni Njoj.
I nemam niti ja traumu od poroda, ali znam da je moglo i drugačije.
Zar i ti? Ja sam mislila da sam samo ja nabasla na takvu osobu (zapravo, tri). Dakle, potpuno drugi grad, potpuno drugo rodilište i eto, ista stvar.nego i doktoricu koja ti dođe i sa rukama u džepovima kaže da se pomiriš kako ćeš imati retardirano dijete.
Zar je to moguće u ružičastoj Hrvatskoj? Zar je to NORMALNO jedno ženi reči ako držiš do svog radnog mjesta i ugleda kao stručnjaka? Da li ravnatelj(ica) takve institucije drži do nje kad dopušta da zaposlenici takve stvari (neutemeljeno) govore ženema u porodu?
Problem je odozgo prema dolje, i dolje prema odozgo. I opet svaka čast iznimkama, sve žene vibraju da dodju u njihovu smjenu.
valjda je to - to, potpis.
ostatak posta je toliko šokantan da nemam što reći.
Za vas koje samo čitate i ne komentirate i kojima je ova tematika možda nov(ij)a evo zanimljivih klipova za pogledati (na engleskom, nadam se da ćemo brzo imati i hrvatski prijevod, čekamo još da nam producenti filma pošalju tekst za prijevod)
Problem sa porodom
Razlika izmedju normalnog poroda i fiziološkog poroda
Prvao na izbor načina poroda. Prvo pravo na izbor, a onda će se s vremenom pokazati koji je dominantni izbor koji se definirao kao standard.
mojica inbox ti je pun, napiši mi sve opet pliz
Ovo o Majci Prirodi... Ma. To mi je isto kao i Sveta Komocija, poteže svako za time jer ništa ne košta, kao i ovo kako se žene međusobno napadaju bez obzira s koje strane bile - od toga šta s' žališ, imaš zdravo dite pa si "gospe od cukra" do onih... smeta ti svjetlo u rooming in-u? Ne bi pet dana ne spavala? Imala ci carski pa zato... e.... ne znam... Pa... problem je u tvojim očekivanjima, rodilište nije hotel... sad imaš bebu, nema odmora itd... opet si "gospe od cukra".
Slažem se s konstatacijom da se standard u rodilištima sada pomiče na vaginalni porod pod svaku cijenu - jer ide target što manje carskih koji mogu ispuniti, a ovaj da smanje dripove, još organizacijski-u glavama - ne mogu.
I slažem se da sustav traži poboljšanja. I nije mi rješenje kao poboljšanje sustava odlazak vani, ali isto tako nisam niti za to da se roditelje pretvaraju u vojnike koji će u trudovima se borit za poboljšanje s planovima poroda itd.
A najviše potpisujem Nenu u smislu da bi poštovanje prema trudnici/pacijentu trebao bit dio protokola (ono... što vi tu pitate, za pitat trebate prvo 5 godina studirat medicinu, onda xy spcijalizacije itd.), ne ovisit o kućnom odgoju.
Posljednje uređivanje od ina33 : 07.10.2011. at 12:17
Jesam.
Kako se ovdje ide u krajnosti u krajnost.
Ma nisam tu konkretno uopce mislila na ovaj topik, cak niti na ovaj forum. Na nekim drugim mjestima se raspravljalo nasiroko o tome kako je hrana losa i da, o tim famoznim spavacicama koje nemaju gumbe...
Ja sam prva spomenula hotel i hranu i doslovno sam mislila da neke zene trebaju sniziti ocekivanja samo o tim, nazovimo ih nevaznim stvarima; hrana, stari tusevi, spavacice bez gumbiju i sl. Niti u jednom trenutku nisam rekla da treba pristati na bilo sto vaznije od toga...
Ja sam dosla u bolnicu sa puknutim vodenjakom, ali je kapalo polako pa doktorica nije bila sigurna da li je puknuo ili nije. Ali ja jesam bila sigurna i nisam dala da ga ide opet busiti. I nakon sto mi je tri puta rekla da treba busiti rekla sam NE. Cetvrti put nije pitala...
Isto tako i za klizmu; pa mozete unerediti bebu, infekcije, blablabla... Ne, tri puta sam rekla ne i cetvri puta nisu pitali.
Tako nije bilo prvi puta, pristala sam i na drip i na prokidanje vodenjaka.
Zato sam zadnjih (par) put/a dosla spremna i nisam htjela pristati na njihove intervencije. Cim sam dosla u rodiliste na onaj nekakav njihov papir sam napisala sto ne zelim da mi rade i to sam stalno ponavljala. Ko papiga, svakome tko mi je prisao.
Mislim kada bi zene dolazile sa cvrstim stavovima sto zele i ne zele i osoblje bi se polako pocelo mjenjati. Svjesna sam da je to jako tesko, dolazi puno uplasenih zena ili jednostvno zena koje vjeruju da ce doktori uciniti nabolje za njih.
Potpuno se slazem.
Ali porod nije mjesto na kojem trebamo dokazivati svoje cvrste stavove i ponavljati kao navijene sto zelimo ili ne zelimo ... to se jednostavno kosi sa fiziologijom poroda, u porodu se trebamo baviti porodom a ne aktivizmom ... medutim upravo te zenesa cvrstim stavovima su pomogle da se stvari pomaknu. Sjecam se kako je prije samo nekoliko godina bila umjetnost izbjeci epiziotomiju, a kamoli usuditi se odbiti drip i konstantno lezanje na ledima. Stvari se mijenjaju, ali ima jos puno toga za promijeniti.
Slazem se!Potpuno se slazem.
Ali porod nije mjesto na kojem trebamo dokazivati svoje cvrste stavove i ponavljati kao navijene sto zelimo ili ne zelimo ... to se jednostavno kosi sa fiziologijom poroda, u porodu se trebamo baviti porodom a ne aktivizmom ... medutim upravo te zene
Ali jednostavno se ne mogu dosjetiti nikakvog drugog nacina kako bi mi "male" zene mogle doprinjeti da se nesto promjeni...
Ako netko zna neka napise, sigurna sma da bi se jako puno zena ukljucilo u "borbu".
zašto misliš da bi se jako puno žena uključilo u borbu? protiv čega? idealnih uvjeta rađanja u našim rodilištima?
oprosti na ironiji....nisam mogla odoljeti...
ja se slažem...puno se toga promijenilo...
i dalje mi ne pada na pamet bilo koji drugi način osim tog najtežeg za rodilje....mada nekima i nije to teško...
meni je...ja porod doživljavam kao jedan neometan događaj...bez ikakvog aktivizma....zato i jesam drugi puta rodila doma...
nisam si poželjela i drugi aktivistički porod.....ne znam...možda je nekima to sebično, ali traume su definitivno previše moćne.
žalosno mi je da kad se i nađe netko tko bi se potužio jel...na te individualce u bolnicama koji si uzimaju svašta za pravo, nitko od pravnika taj slučaj nije spreman preuzeti. makar u mom kraju. pitam se zašto...
I moram reci da mi je tako zalosno zvucala opaska jedne friske mame, koja je upravo aktivizmom na ginekoloskom stolu izborila se da njen porod bude makar blizu onoga sto je htjela, njena recenica:
'Najgore mi je to sto mi nitko nije mogao reci sa sigurnoscu sto mogu ocekivati u svakom pojedinom rodilistu, nego da sve ovisi o sreci i tome na koju smjenu naletis.'
ne treba gledati sve crno-bijelo, odnosno ako nisi za onda si protiv. upravo sam na to htjela sugerirati. ne kažem ja da je sve idealno,a dosta toga vjerovatno nije uopće dobro. dio toga što se ovdje piše stvarno stoji i trebalo bi se mijenjati. nešto se već promijenilo. evo recimo kod nas je u bolnici radila jedna doktorica koja je bila pobornica prirodnog poroda, ali ju je sputavao šef, oni valjda funkcioniraju tako da se trebaju kolektivno držati određenih propisa i jasno mi je zašto je to tako. vidi, mi se možemo generalno složiti da se porod previše medikalizira, ali ne možemo ulaziti u pojedinačne slučajeve i ocjenjivati što je kome trebalo, a što nije i što treba napraviti jer je po meni to nekakvo pabričenje po struci.dorotea, ipak je sve stvar gledišta
da pitaš moje prijateljice, svaka bi rekla da je prezadovoljna svojim porodom.
jer kao "rezultat" ima zdravo dijete koje je 4. dana po porodu dovela kući.
i njima je to dovoljno.
i ja to poštujem.
ali, ako razgovaramo o toj temi malo dublje.. vidim da taj "zadovoljavajući porod" je nešto što bi morao biti porodom za osudu, u cijelom civiliziranom svijetu.
nijedna od mojih prijateljica ne zna ni ime primalje ni ime doktora koji joj je bio na porodu.
veći broj njih kaže da su ih pregledavali u trudovima i to više njih (pa zar to tako ne treba?!)
veći dio njih kaže kako su doktori bili super jer su ima dali "nešto da ubrzaju porod".
veći dio njih kaže kako su im sestre dale "nešto da ih omami, pa da ih ne boli"...
ne govorim za tebe, ali reagirala sam jer određeni ljudi gotovo demoniziraju cijelu struku i instituciju što u ljudima stvara osjećaj panike i nepovjerenja. s takvim stavom sigurno nije dobro ići rađati jer koliko god se mi informirali, pročitali knjiga i što sve ne, opet dosta toga ne možemo samo tako naučiti, znati prepoznati jer u suprotnom nam doktori uopće ne bi ni trebali. pa valjda znaš o čemu pričam.
i zaista mi se ne sviđa ovo dancino hrvatske ružičaste naočale. sugerira da smo mi svi glupe i totalno neinformirane ovce. naravno da ni ja nisam bila sa svime zadovoljna i da mislim da je moglo biti bolje. za neke stvari je zaista dovoljno samo malo bolje volje i organizacije, ali druge će se možda teže promijeniti i za to je dobro što se ljudi bore, što se vi borite da svima bude bolje. samo pri tome treba biti realan i konstruktivan, odnosno prikazati situaciju realnom a to znači istaknuti negativne, ali i pozitivne strane. zaista ne smatram da je kod nas sve tako totalno necivilizirano i neljudski kao što to neki prikazuju.
Nisam otvorila ovu temu iako je moje ime na početku i neću je više čitati jer ne mogu shvatiti razmišljanja nekih mama koje kao da su jedino one bitne, a beba na drugom mjestu.
Sve što je u porodu bitno je živa i zdrava beba. Ne dao Bog nikome da mu se dogodi da nema bebe na kraju.
Vodenjak, klizma, drip, babica i liječnik, ctg, bol, sve je to minorno i zaboravljivo. Bit poroda je sigurnost, zdravlje i život. Bebe i mame. I na kraju sreća. Zbog djeteta. Baš zato što ovako razmišljam neću više ovdje sudjelovati, jer jednostavno ne krećemo s istih pozicija.
Draga Beti, uz veliko poštovanje i tugu prema tvome gubitku, rekla bih kako uopće nisi u pravu.
Izbanalizirat ći stvar, ali i kad dođem u restoran, nije mi jedino važno da na kraju iz njega izađem sita.
Nego da i fino jedem, budem ljubazno poslužena, da mi konobar pridrži kaput... jer ja to sve na kraju i platim.
Sve dok bude žena kojima je isti cilj kao i mnogim doktorima (živo dijete i živa rodilja)... nećemo mi daleko od Zanzibara (iako vjerujem kako i tamo može biti bolje nego ponekad kod nas).
Beti3Nisam otvorila ovu temu iako je moje ime na početku i neću je više čitati jer ne mogu shvatiti razmišljanja nekih mama koje kao da su jedino one bitne, a beba na drugom mjestu.
Sve što je u porodu bitno je živa i zdrava beba. Ne dao Bog nikome da mu se dogodi da nema bebe na kraju.
Vodenjak, klizma, drip, babica i liječnik, ctg, bol, sve je to minorno i zaboravljivo. Bit poroda je sigurnost, zdravlje i život. Bebe i mame. I na kraju sreća. Zbog djeteta. Baš zato što ovako razmišljam neću više ovdje sudjelovati, jer jednostavno ne krećemo s istih pozicija.
Pa kako MI bitne, a za što se borimo nego da se DIJETE čim manje istraumatizira kod poroda???
Prva trauma: za dijete, neljudsko ponašanje prema majkama da one doživljavaju stres što beba osjeti
Druga trauma: nasilno prokidanje vodenjaka u slučajevima kad nema potrebe za to
Treća trauma: umjetno izazvani trudovi kad ne postoji razlog za to osim, da brže ide
Četvrta trauma: i čest običaj nalijeganje na trbuh
Peta trauma: davanje hrpu lijekova protiv bolova
Šesta trauma: zbog prije navedenih trauma nemogučnost poroda i da se spasi dijete i majka hitni odlazak na CR
Sedma trauma: dijete vade iz trbuha i dijete nema prvi kontakt sa majkom
I u večini slučajeva djeca se rode sa određenim stupnjem krvarenja na mozgu, daj Bože
da je stupanj čim manji pa se sa redovitim vježbicama mogu stvari postaviti u normalu.
U nekim slučajevima nalijeganje na trbuh ima ozbiljne posljedice za dijete
U nekim slučajevima drip ima ozbiljne posljedice na majku i dijete
U nekim slučajevima netko niti ne preživi CR
I ovo sve pišem u slučaju da je trudnoća uredna, dijete zdravo i majka zbog neznanja prerano ode u rodilište
i na kraju rodi na taj način umjesto da ju pošalju doma čekati prave trudove.
A takav običaj je najučestaliji oblika rađanja u našim bolnicama, kako je vani, gdje je bolje gdje manje bolje to više zna netko drugi.
Beti, stav ti je sasvim u redu,
svatko normalan, a osobito onaj čije je dijete pretrpilo oštećenja, zna da nema te muke koja se ne isplati pretrpjeti za dijete.
Samo, čini mi se da ove "aktivistice" nisu aktivistice radi sebe i svoje želje da bezbolno i lagodno prođu kroz porod i postporođajno doba, a dijete je, kao, nebitno.
Onda bi bile ekstra aktivirane da dobiju epiduralnu analgeziju jer ne žele trpiti bol (i ne bi ih se ticalo kako to utječe na dijete).
Onda bi bile vrlo glasne i aktivne u borbi za rutinski carski jer tu legneš, spavaš, probudiš se, dobiješ dijete, a truda ne osjetiš, danas su rezovi super ušiveni, rizici mali...
Onda bi bile aktivne da se ti mali drekavci nakon poroda malo maknu na par sati da mama može spavati, a ne da cica non-stop, stvara ragade i ne da minute mira.
Ne znam, nemam namjeru sad biti odvjetnik Roda, niti je to potrebno jer su one sve na tom polju potkovanije i elokventnije od mene, ali logika mi ne govori da se tu radi o komociji (osim možda u slučaju da si netko u sadašnjim, po tom pitanju nepovoljnim okolnostima, može priuštiti angažman stranog pomagača, a netko ne).
No, inače mi se ne čini da je zalaganje za stoičko trpljene bolova uslijed prirodnog tijeka poroda, bez ikakvih ublaživača tih bolova, bez intervencija koje, kažu, mogu ugroziti i dijete, nešto razmaženo i da ide na štetu djeteta.
ako je cilj živo i zdravo dijete i živa i zdrava rodilja onda bi broj nepotrebnih (čitaj: rutinskih) intervencija trebao biti minimalan ili nepostojeći. svaka intervencija povećava mogućnost da se nešto dogodi s djetetom/rodiljom, i povećava potrebu za drugim intervencijama.
dakle, što manje rutinskih intervencija, to veća mogućnost da će sve biti ok.
naravno, govorim o urednim porodima/trudnoćama. kad su intervencije potrebne one su itekako dobrodošle, ali rutinski NE
a neljubaznost u rodilištima i ponašanje prema rodiljama nije ništa čudno, to je samo odraz cjelokupnog hrvatskog društva. kod nas je ljubaznost tako rijetka, osmijeh tako rijetko vidimo na licima na kojima bi on trebao biti...Meni je to stvarno tužno, i žao mi je da je tako, ali ne vjerujem da će se to promijeniti u dogledno vrijeme :/
ne mogu vjerovati koliko brzo pišete i kako me lijepo uspijete preteći!
o daaaaa, baš sam to htjela napisatine mogu vjerovati koliko brzo pišete i kako me lijepo uspijete preteći!
Beti3, ne bih nikad rekla da je beba na drugom mjestu nego bas obratno ... propitujuci nacine poroda i skrbi u porodu naglasak se ipak (iz moje perspektive) stavlja na dijete koje ce se roditi. Rodilje koje odluce odbiti drip rade to zbog bebe koja je nakon dripa uspavana i nevoljna za dojenje, odbijaju lijekove i epiduralnu u porodu jer ti lijekovi i anestezija djeluju i na bebu, odbijaju naljeganje na trbuh zbog bebine sigurnosti, odbijaju epiziotomiju jer zele bebi omoguciti sto njezniji prolazak kroz porodajni kanal, odbijaju lezanje na ledima jer gravitacija pomaze bebama da se lakse spuste ... itd.
Mislim da je naivno razmisljati da u idealnim uvjetima poroda u bolnici i poroda kod kuce nije bilo smrtnih ishoda ... porod i trudnoca su sigurni kao zivot sam.
Sto bi rekla na tvoj post zena koja je bebu izgubila upravo zato jer je prosla upravo tu rutinu postupaka ... sto mislis kako se osjecam ja na kontrolama kod neuropedijatra kad me pita 'Kakav ste imali porod? Da li je bio nasilan?'
I još jedna stvar, ja sam TAKVA da imam traume od svojih poroda,
i nemam takav vedar duh koji bi ostavio sve iza sebe i kročio dalje, ne, ja to nosim u sebi
i vjerovatno ću nostiti do kraja života, a one koje nisu takve lakše im je nositi se sa tim.
Eto, meni nije, meni je strašno teško nositi se sa tim i sa svim ostalim iskustvima koje proživljavam
sa djecom po bolnicama i mislim da imam sto dana želučanih problema dok idemo po bolnicama...
I ne mislim na sebe i svoje probleme, kako neki misle, nego imam tegobe jer vidim i znam što moja i
ostala djeca prolaze po tim bolnicama zbog takvih neljudskih ponašanja SVIH.
Naravno uvjek negdje postoji čast pojedincima, ali oni su ogromna manjina.
Pa upravo radi tih pojedinaca koji su svijetli primjer u našem društvu ne treba sve trpati u isti koš i prozvati naša rodilišta groznima.
I moj drugi porod je bio neinvazivan, a opet je djete imalo krvarenje u mozgu, još i većeg stupnja nego prvo djete u čiji je porod bio sa puno više involviranja.
Posljednje uređivanje od AndrejaMa : 07.10.2011. at 15:25
Nisam rekla da je krvarenje na mozgu samo uzrok poroda, niti mogu to nikako i nikada tvrditi...,
ali pa zar nije povećana mogućnost takvih stanja i situacija u svim tim predporođajnim i porođajnim intervencijama?
A koliko ja znam postoje teme o svakom rodilištu posebno, tako i za Varaždinsko, Riječko i ostala,
čitala sam samo Varaždinsko, tamo se piše o onim dobrim stranama i o lošim stranama i nitko ga ne proziva groznim.
Ali dva tri pojedinaca ne čine cijelo rodilište, tako je i sa ostalima.
Ajme meni... pa sve to i je zbog bebe.
Ja brijem na taj Feldbach baš zato jer sto posto znam da nema odvajanja (osim u totalnoj frci)... da tata može biti s nama, da nas beba može odmah početi, zapravo nastaviti osjećati... a ne da ju odvedu i dovedu nakon 2, 6 ili 12 sati.
Prirodan porod je zbog bebe, manje se muči i traumatizira. To što je i za mene bolji, je samo dodana vrijednost svemu tome. Ja imam mehanizme da svoju bol ili što god na ovaj ili onaj način umanjim, prihvatim, nosim se s njom... ali beba nema. Ona samo zna da mora van... i to jo treba omogućiti na najbolji mogući način. Ako ide. A tek ako ne ide, onda medicina.
Ne znam, mozda govorimo razlicitim jezikom pa se ne razumijemo, ali nitko ne trpa sve u isti koš.
Da je omjer i 50:50 (a nije) ne zelis li da se tih 50% pretvori u dobra iskustva ... ja zelim da svako rodiliste i svaka smjena u njemu bude humana i da se ne odnose prema nikome kao prema broju i nazivaju ga 'TO'. Zelim da svaka zena koja donese plan poroda bude saslusana i da ju nitko ne omalozava zbog toga, i zelim da fizioloski porod bude standard, a kada on nije moguc zbog XY razloga da se napravi intervencija, carski rez ili bilo sto sto je potrebno. Zelim da se uvaze zelje rodilje, da joj se na human nacin objasni svaki postupak, da od svakoga moze dobiti barem dobar dan, ja sam taj i taj.
Ali ne zelim da to sve bude splet sretnih ili nesretnih okolnosti.
Zelim da ti svijetli primjeri budu pravilo.
Ne znam da li je netko od vas jucer bio na RMK, ali bilo je puno primalja, medicinskih sestara i patronaznih i bilo je lijepo vidjeti kako blagonaklono klimaju glavom na pricu o tome kako je tih dva sata po porodu ustvari tako malo naspram cijelog zivota i treba dopustiti neometani kontakt koza na kozu, jer sve drugo (kapanje ociju, kupanje i vitamin K) se moze obaviti kasnije u slucaju da beba dise i da je mama dobro. Lijepo je znati da ce i one na neki nacin potaknuti promjenu.
Prije samo nekoliko godina bilo je gotovo nemoguce to ostvariti, ali zalosno je da jos imamo rodilista koja to ne prakticiraju ili smatraju da je dovoljan kontak od nekoliko minuta ili rutinski prvo kapaju oci, rastezu, vazu pa tek onda daju dijete majci na prsa ... zalosno je to ... jer taj trenutak se ne moze vratiti.
Porod je samo jedan i nema popravnog, a tako se olako prepustamo sretnim ili nesretnim okolnostima.
Ne borbu protiv, vec za...
Za bolje uvjete radanja...
Ne shvacam cemu ironija...
Ne znam jeste li citale u zadnjem broju Mama&Beba ima prica sa poroda jedne citateljice. Mene su trnci prolazili dok sam citala pricu...
Uglavnom, u 41.tj ide na inducirani, u prici nema nikakvih indicija za to, osim sto je prenjela. nema trudova, Za pocetak rucno otvaranje cerviksa ( bolno!), drip, busenje vodenjaka, lijevi bok. Ajde pustili su muza k njoj. Trudovi jacaju, ali i oni stalno pojacavaju drip. I tako 7!! sati na ljevom boku. Ne otvara se UOPCE sama, svaki cantimetar otvaraju rucno. Kad osjeti nagon za tiskanje do kraja je rucno otvaraju, ali je zena do tada vec toliko utrnula da uopce ne osjeca gdje treba tiskati. Cak spominju i CR. Ona ne odustaje i toliko tiska da joj trnu vratni misici i ne moze pomaknuti glavu. Normalno slijedi epiziotomija... Napokon rada malu curicu... Otprilike 8-9 sati nakon pocetka.
Njezina zadnja recenica je da nema te boli koju ne bi podnijela za svoje dijete i da je bitno kako si poslozite kockice u glavi prije porodaja i sa kakvim stavom krecete po bebicu...
Hm, prva misao koja mi je prosla kroz glavu je bila: Silovanje. Jedino tako bi mogla opisati taj porod...
I zbilja ne znam sa kakvim stavom je ona krenula u bolnicu...
mislim da većina ni ne tvrdi suprotnoA ja ću biti ona (uz još 4 druge žene) koja će tupiti suprotno - da je lijep porod moguć i u Hrvatskoj i da ću se potruditi da i ostalim ženama bude tako.
znam i ja par lijepih primjera
no ovdje se govori o žalosnoj rutini u hrv rodilištima
vrijedi li ovo i obratno?? mislim na medicinsko osoblje.. vrijedi li to i za njih??
naime, zbog komplikacije, opasne po mene i dijete, pri kraju druge trudnoće, samovoljno sam došla u bolnicu, svjesna da mi je potrebna hospitalizacija
bila sam mirna, ali sigurna u svoja prava
no ono što sam dobila tamo je sve samo ne kultura ...
dobila sam unošenje u lice i povišen ton (dok sam ležala na leđima prikopčana na ctg),
ružno komentiranje stanja mojih bubrega uslijed te komplikacije,
zajedljive komentare na moja pitanja da li je potrebna rutinska procedura brijanja i klistira budući da još nisam blizu termina ni u trudovima,
te na kraju i opasku da si odem u privatno rodilište di će izvršavati sve moje željice
odnosno da mogu slobodno išetati van iz bolnice ak ne želim rutinsku obradu...
to je bila kap koja je prelila čašu i ja sam IZAŠLA van
...danas znam da sam tad imala itekakvih materijala za tužbu jer su život mene i mog dijeteta tj hospitalizaciju uvjetovali, za život i hosp., ne potrebnim obradama...
bilo ih je troje.. bebo i ja sami
troje njih oko mene ko hijene....
ma hajd cure...o kakvom vi simpatičnom divnom standardu u hrv rodilištima govorite???
da napomenem
nisam povisivala ton
lijepo sam zamoilila da mi kažu što bi htijeli sad raditi i zašto
...nitko se nije predstavio..a na sva pitanja..već sam napisala što sam dobila..
povišene tonove, ismijavanje, unošenje u lice i pokazna vrata
evo mene stavite u tih 5.
ali zato sto sam ja zadovoljna sa svojim porodom.
prvi totalno neinformirana (moj mehanizam obrane od nepoznatog, tako da sta god se dogodi je tako, za drugo ni ne znam)
prihvatila sam probijanje vodenjaka i ostalo je proslo vise nego onako kako bi svi zeljeli. doktor koji mi je prokinuo vodenjak se predstavio, a kako sam ja brbljava i u takvim trenutcima samo pricam li pricam i on je samnom pricao i ugodan bio. babica se predstavila i meni i MM-u. navracala je povremeno, nije nas ometala, kad je dosao trenutak izgona, MM je pitao puno stvari, takav je i meni to zna ici na zivce. zena je na sve strpljivo odgovarala, cak mu je i objasnila sta ce sa krevetom dogoditi.
na kraju poroda, kad mu je dala BC-a u ruke rekla je samo daznate nisam je rezala. dakle njemu je rekla, ne meni, ali samo jer ju je on ispitivao oko toga.
drugi porod ipak znam kako izgleda, ali sam dosla na sam izgon. potpisala nista nisam jer nisam mogla, balerina je zapela, pa ipak su me uspjeli skinuti. gnjavili nisu, trenutak kad je MM ova ruka bila daleko stisla sam babicu i to tako jako, da je zena sigurna sam jedva docekala da je pustim. ali me cak i potapsala na kraju tog stiska po ruci. meni je ta slika ostala u glavi i to je jedna od stvari kojih se sa poroda sa smjeskom sjetim.
ono sto je zanilljivo razmak izmedju dva poroda je bio malo manji od dvije godine, drugi porod, nocni, naletila sam na istog doktora koji me se sjetio i rekao o pa gospodjo opet ste dosli do nas. to mi je dalo opet tu neku toplinu koju sam trebala kao rodilja. ali moram dodati da sam i bila jedina rodilaj u tom trenutku. sto je sigurna sam islo u moju korist.
rjec je o vinogradskoj, nisam nikad nikoga ranije vidjela u svom zivotu, a bome ni nakon toga.
i da ja mislim da treba imati humane uvijete u tom nasretnijem odjelu u bolnicama.
ali sigurna sam da dozivljaj i stvarna slika poroda zbilja ne moraju imati veze s vezom.
a i faktor srece je mislim dosta bitan, eto ja sam imala srecu dva puta. i zelim svima
jos cu napoimeniti zasto tako mislim, jer sam uvjerena i sad i tad da je babica bila uz mene, da mi je pomagala i sve, na sta se MM uvijek vedro nasmije i kaze da da pogotovo kad je non stop skicala na mobiltel. ali onaj stisak ruke je bio nesto sto je meni trebalo, da ni to skicanje na mobitel nisam vidjela/ osjetila.
hrana i sve ostalo nije nesto sto bi se pozeljela za ponoviti, ali ta tri dana nisam o tome ni razmisaljla. sad bi mozda rekla da je moglo biti i bolje, ali to mi je totalno nebitno.
spavacice, nakon poroda sam dobila novu, i kad sam isla na tusiranje, babica je isla samnom, i bas na moj komnetar joj kako je nova, rekla je da zalosno je sto ce za mjesec dva izgledati kao da nismo dobili nove vec par godina. to je zbog nacina pranja.
nije mi niti u jednom trenutku palo na pamet ici vanroditi, a mogla sam i financijski i sigurno da mi je palo na pamet sam mogla otici. ali eto nisam. normalno mi je blio roditi tu.
ani4 ova prica mi je koma, nadam se da ce u dogledno vrijeme biti toga sto manje.
zar nisi ti spomenula zvjezdice...hotele i razmažene rodilje? ako misliš da je sve do rodilje i njenog stava, a uvjeti su u principu idealni i usko povezani sa samom rodiljom...kakva borba se spominje? kužiš? ironija se sama nametnula.
odmah sam rekla da se slažem s promjenama i borbom...jel....samo su mi tvoje izjave u suprotnosti same sa sobom...
meni borba za i protiv...ne isključije jedna drugu, već mi je jedna te ista...protiv pojedinaca i njihovih bezobrazluka i za bolje uvjete rađanja svima, a ne samo sretnicama.
moje laičko mišljenje je da bi upravo vaginalni, dapače, prirodni porod trebao biti standard
koliko sam ja shvatila, to ima medicinsko uporište, da bude standard
sve drugo su, kako bih rekla, iznimke koje traže drugačiji pristup
što uslijed komplikacija, što radi prava na izbor (tipa epiduralna)...
Beti3 otkud to da ako ne želim nepotrebne intervencije da to znači da ne mislim na bebu nego na sebe. I zašto bi jedno isključivalo drugo. Ja mislim da nepotrebne intervencije pridonose tome da se mojem djetetu na kraju nešto dogodi u porodu i upravo ih zbog toga želim izbjeći dok ti ili netko drugi smatra da su intervencije ako su napravljene uvijek bile potrebne, dobrodošle i za dobrobit majke i djeteta.
Meni se čini da se po broju intervencija koje bi se trebale koristiti samo kad za njih ima indikacija, u Hrvatskoj skoro pa svaki porod zakomplicira pa se mora intervenirati. Žena je stvorena da rađa i njezino tijelo je stvoreno da samo rodi i nevjerojatno mi je da se baš kod svakog ili velike većine poroda mora intervenirati i ne vjerujem u to, ali opet kada je to prijeko potrebno ja sam zahvalna na medicini.
Da, borba za bolje uvjete radanja, Za VAZNE stvari, ne za rucak u pet slijedova, svilene pidame i zlatne pipe u kupaonama. Ja sam spominjala razmazene rodilje u tom smislu, a ne zato sto zena trazi loptu ili da moze setati po hodniku. Kuzis?!
upravo tako
dobro kažeš
ali, zašto onda rutinski ovaj gore paket??? prokidanje, drip, klizma....
zašto ne onda kad postoji indikacija??
O porodu u Hrvatskoj mogu ukratko reći da sam u dva rizična poroda, hitno završavana carskim rezom (na Sv.Duhu) donijela kući troje zdrave i prekrasne djece. U nijednom trenu nisam mislila da su liječnici nešto krivo, nestručno ili nepravovremeno radili. Dobili smo sve potrebne lijekove,a blizanci rođeni u 30+4 tj. dobili su i neke jako skupe (surfaktant, Synagis cjepivo...). Sve je dobro završilo.
S druge strane, neki uvjeti su loši, žalosni. Krevet na kojem sam ležala je tako loš da sam u 6 dana uspjela odspavati ukupno 6 sati, a stvarno nisam osjetljivko. Hrana je jadna, siromašna. Komad kruha i margarina i nije neki doručak za dojilju. Stanje na naeonatologiji je takvo da roditelj ima više osjećaj da smeta , nego što bi mogao pomoći u oporavku djeteta (npr. koža na kožu praksa, klokanica, nema šanse). Dođeš se izdojiti ili dojiti dijete (sve vremenski strogo ograničeno) i to je maksimum kontatka. Ako želiš prije svakog izdajanja pogledati dijete, obično smetaš, jer je vizita, njega.... Blizance imaš pravo dojiti pola sata, kao i druge žene jedno dijete.... Ali sve navedeno mi trenutno nije važno, jer je ostvareno ono iz prve rečenice, a to mi je najvažnije.
Da idem opet rađati, išla bih opet na isto mjesto.
I ako malo bolje procitas moj prvi post vidjet ces da ja nisam nigdje napisala da su te zene razmazene, vec da imaju prevelika ocekivanja. U vezi nebitnih stvari... A ovo razmazena mi je netko drugi stavio u usta...
Nebitnih?
Pa što ima u životu bitnije od lijepog dolaska na svijet... pa što god mama smatrala da to uključuje.
grozna priča
iza drugog poroda, na odjelu babinjača, sa mnom u sobi je bila žena koja je par dana duže ostala od normale
pobrala je neke dvi bakterije, hodala ko patka...
a vjerujem sve zbog induciranja iza 41tj jer se njenom docu nije dalo čekat (treba je ić na skijanje, a ona je, kak ti ga, prešla termin, pa što ne bi inducirali tak tak je beb zrela...khm)...
žena se tako napatila (vjerujem i dijete).. 18sati neprestanog ležanja..rutinski paket je valjda dobila, ne na kvadrat, neg na treću
a na kraju su joj išli i muža zvat jer se počela gadno gubit..
pa zar je to normalno???
a di je svo to znanje koje se tu spominje..i da trebamo slušat doktore....
slušam, al isto tak znam reć - ne
meni je sve to bitno...
ako je zdrava trudnoća, nekompliciran porod...nema razloga da ne dobijem puninu
vjerujem da pridonosi još zdravijem djetetu i zdravoj majci
Ma joj, pa zar je toliko bitno da li su tusevi novi i da li je za dorucak jedna ili dvije snite salame?! Pa nisi tamo mjesecima ( ne racunam tu zene na cuvanju trudnoce, govorim o samom porodu), pa da ne mozes tri-pet dana izdrzati?
Ok, tebi je mozda to bitno, ali meni su to skroz, ali skroz nebitne stvari... Ja se svakog poroda sjecam jako dobro, cak i onog od prije 14 godina, ali ne pamtim da sam bila gladna, zedna ili bez wc papira. Mozda i jesam, ali mi to nije bitno, pa sam zaboravila.
Zapravo, sjecam se da sam najbolji Francuski krumpir jela bas na SD.
Pa ja ne znam, da li cure koje rađaju u Austriji idu radi lijepih tuševa i dvije šnite salame? I k tome još u Austriju, pa oni
su poznati po 'raskošnoj' prehrani
Pa da li salame i tuševi imaju ikakve veze sa prirodnim porodima, sa humanijim ponašanjima prema rodiljama i bebama...
A dok ti je prirodan porod u prijateljskom okruženju i k tome ugodni i higijenski uvjeti pa dobra hrana, pa zar bi onda trebali reći:
Ne, mi ne želimo lijepe tuševe želimo samo prirodne porode...jer će nam možda neki reći da smo ovdje zbog vlastite komocije, a ne
zbog ovih divnih prirodnih poroda koje nam omogućujete?
Mi u 21 stoljeću ne zaslužujemo možda oboje?
Posljednje uređivanje od oka : 07.10.2011. at 17:59
Ja ne znam gdje si ti upoznala te žene, ali ja ne znam niti jednu ženu od prije 20g do danas kad je bila upitana o porodu ili trudnoći da je pričala ili prigovarala o bolničkoj hrani, ležaju ili tuševima. Možda se ponekad u priči onako usputno spomene da je hrana loša ili ležaj neudoban, ali da je to ijednoj ženi bila najbitnija stvar ili nešto o čemu bi se raspredalo na široko ili nadugačko ja to nisam doživjela.Ma joj, pa zar je toliko bitno da li su tusevi novi i da li je za dorucak jedna ili dvije snite salame?! Pa nisi tamo mjesecima ( ne racunam tu zene na cuvanju trudnoce, govorim o samom porodu), pa da ne mozes tri-pet dana izdrzati?
Ok, tebi je mozda to bitno, ali meni su to skroz, ali skroz nebitne stvari... Ja se svakog poroda sjecam jako dobro, cak i onog od prije 14 godina, ali ne pamtim da sam bila gladna, zedna ili bez wc papira. Mozda i jesam, ali mi to nije bitno, pa sam zaboravila.
Zapravo, sjecam se da sam najbolji Francuski krumpir jela bas na SD.
Naravno da zaslužujemo bolje, al mi jako žao i teško čitat kako kod nas ništa ne valja!
Imamo mnoštvo odličnih doktora, babica i dobrih rodilišta!
Zašto uvijek blatimo svoje a tuđe dižemo u nebesa!?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom