Ja sam prva spomenula hotel i hranu i doslovno sam mislila da neke zene trebaju sniziti ocekivanja samo o tim, nazovimo ih nevaznim stvarima; hrana, stari tusevi, spavacice bez gumbiju i sl. Niti u jednom trenutku nisam rekla da treba pristati na bilo sto vaznije od toga...
Ja sam dosla u bolnicu sa puknutim vodenjakom, ali je kapalo polako pa doktorica nije bila sigurna da li je puknuo ili nije. Ali ja jesam bila sigurna i nisam dala da ga ide opet busiti. I nakon sto mi je tri puta rekla da treba busiti rekla sam NE. Cetvrti put nije pitala...
Isto tako i za klizmu; pa mozete unerediti bebu, infekcije, blablabla... Ne, tri puta sam rekla ne i cetvri puta nisu pitali.
Tako nije bilo prvi puta, pristala sam i na drip i na prokidanje vodenjaka.
Zato sam zadnjih (par) put/a dosla spremna i nisam htjela pristati na njihove intervencije. Cim sam dosla u rodiliste na onaj nekakav njihov papir sam napisala sto ne zelim da mi rade i to sam stalno ponavljala. Ko papiga, svakome tko mi je prisao.

Mislim kada bi zene dolazile sa cvrstim stavovima sto zele i ne zele i osoblje bi se polako pocelo mjenjati. Svjesna sam da je to jako tesko, dolazi puno uplasenih zena ili jednostvno zena koje vjeruju da ce doktori uciniti nabolje za njih.