Kupujem a osjecam se grozno :-(

[oka]

I ja sam počela strašno uživati ako nabasam na našto povoljno na burzi i nikako nemam grižnje savjesti
jer kad dođe robica presretni su.

Isto čekam da jedna oosba ima naš broj i dobru ponudu, onda tražim popust na količinu da bi mi se isplatilo,
jer stvarno npr. jedna potkošilja u mtč-u dođe 20kn, a ima ih po cca 20 ovdje na burzi.
I onda se uglavnom dogovorimo ako prodavatelju paše, a ako ne, nikome ništa.

A evo sad zadnja kupnja kod jedne forumašice je isto bila vrlo povoljna i cijene su bile više nego dobre tako da,
nikako nije da nema i da se ne može isplatiti. Samo treba pratiti ako baš nešto tražiš.
Ne tražim perfektne stvari, proučim sliku i spremna sam na rizik (flek, rupicu...) u koji se upuštam, a zadnje dvije su mi nudile
mogućnost povrata ako ne paše i hvala im na tome, ali ne radim to jer u večini slučajeva kupujem veću robu pa uglavnom pogodim.
Možda bi vratila samo ako bi debelo pogriješila i puno platila...
Od novih stvari kupujem obuću, kupim i odjeću, ali prvo tražim na burzi.
Žao mi je što nisam davno dok su klinci bili mali kupovala na burzi, ajme koliko bih uštedjela.

[Trina]

A vidiš pikula, ti kažeš da ti ta raspodjela robe odnese pola sata a ja imam noćne more od toga. Ja starijem sinu sve kupujem. Ono što on preraste spremam za mlađeg koji će to nositi za 4,5 godina.Od mlađeg odvajam za prijateljicu i njenog sina a i moram odvajati za drugu prijateljicu koja mi posuđuje robu pa joj vraćam. Od kćeri odvajam za njenu sestričnu a dobivam d starije setrične, što opet nešto bude preveliko jer su dosta velika razlika. A robu za novorođenče od sve moje djece imam u puno kesa, kako koja mama mi vraća što sam posudila. Tako da tih kesa, hrpa robe ima bezbroj i ni sama se ne snalazim u svemu tome. A uz sve to, do nedavno sa bila prisiljena te stvari ostavljati kod svekrve koja je jako, jako, jako neuredna žena a uz to je znatiželjna baba koja svaku kesu mora otvoriti, a nerijetko povadi te stvari i naslaže ih u svih svojih sto ormara. I to se više nikad ne nađe.

[Tomy]

Moj prvorođeni je imao sve novo, dobro, ne baš sve, ali oko 90% toga je bilo full novo; ne mislim samo na robicu, nego i krevetić, hodalicu, hranilicu itd... većina robe markirana, ma danas se pitam gdje mi je pamet bila , njemu je tak svejedno kaj nosi, bitno mu je da je čisto i da nema "krumpira" kako on kaže, a velik dio toga je nenosiv danas jer je jednostavno uništeno na nogometu i drugim aktivnostima... Moje drugorođeno će definitivno nositi rabljeno i ne sramim se zbog toga niti me imalo peče savjest jer će nositi bracinu odjeću, ne razumijem zašto bi?!

[Moover]

Svaki put kad vidim naslov teme, zapitam se "koji vrag autorica ne prestane kupovati ako ju to čini nesretnom?!?"...

I općenito sam stava - zašto raditi stvari koje vas čine nesretnim?!?

[seni]

Svaki put kad vidim naslov teme, zapitam se "koji vrag autorica ne prestane kupovati ako ju to čini nesretnom?!?"...

I općenito sam stava - zašto raditi stvari koje vas čine nesretnim?!?

pa zato moover da bi se mogli obrusiti na ovo grozno danasnje drustvo (a nije sve u drustvu, nesto je valjda i do nas ). no salim se.

lidac, ako sm ja dobro razumjela tvoju dvojbu, problem je u tome da se bojis da se mlada curka ne bi osjetila zapostavljenom u odnosu na stariju seku. mislim da se ne trebas bojati.
to se ponekad dogada kada je mali razmak izmedu djece. tvoja mlada cura je 5 godina mladja, dakle ona se ni ne sjeca sto joj je starija seka nosila. a i inace, mislim da je premala da bi je uopce brinulo sto nosi od odjece.
ostalo o rabljenom, mislim da su cure vec sve rekle. vecina ljudi kupuje vise ili manje rabljene odjece za djecu. i nema s tim problema.

[Sanja]

Ja zapravo ni ne kužim na koju foru vaša djeca saznaju što je novo, a što nije?

Mojim curama jednostavno, kad prerastu dio odjeće, dođe nova runda u ormar - oprana, speglana i složena. Nemaju pojma odakle je, to uopće nije tema o kojoj se kod nas razgovara.

I da... Flora se tu i tamo sjeća nekog komada odjeće kako Fioninog i jako je sretna i ponosna što nosi stvari svoje starije seke. Ne nasljeđujemo odjeću od prijatelja i rođaka jer nitko oko nas nema stariju djecu, ali curke ponekad dobiju igračke od djece jedne moje frendice i te su im igračke mnogo draže od onih iz dućana.

[pikula]

Trina, kužim, malo složenija matematika. Ipak količina igra ulogu. Doduše i mi smo u početku znali biti zatrpani ko sabirni centar, onda se nekako pročistilo. Ne uzimam više od dva broja veće jer nemam kamo s tim i dajem dalje samo ljudima do kojih mogu doći i kojim nije bed dobiti zbrčkanu kolekciju i u Caritas koji mi je usput. Zvuči očito, ali prije sam znala imati vrećice po hodniku tjednima.
sori na začetavanju

[SikaPika]

uh, mi nosimo robu sa svih strana, ne kupujem rabljenu, a ni novu (to dobijamo na poklon kako tko dođe pa dobro dođe il kažemo baki i dedi što treba)
tu robicu od najmanjeg broja je nosilo nekoliko djece, nosit će ih još, bit će nam vraćena jer planiramo (nekada) još
osim toga, prabaka joj šiva robu, ja planiram naučiti šivati ove zime...
neki dan sam iskopala neke majice od malog susjeda, skroz izbljedjele, za kod kuće, ona se oduševila, vrištala od sreće - Je li to za mene!
e sad, kad krene u školu... pa ne znam, kontam da će za školu imati novo ili bar očuvano, ono, skroz

[ljiljan@]

Starija su mi djeca nosila odjeću naslijeđenu od djece kumova i prijatelja. Tu i tamo bih nešto kupila - do škole. Kasnije sam kupovala...
Ivan nosi novo, ne zato jer mislim da bih ga oštetila rabljenom robom, već zato jer se danas na sniženjima nađe toliko jeftino da ne vidim računicu u rabljenoj robi. U ono vrijeme, prije 15 godina, nije bilo ovoliko trgovačkih lanaca i jeftinih kupnji. Nije bilo šanse da za 80 kn (a to je recimo onda bilo 20 DEM) nađeš termo traperice (Lidl), da za 40 kn kupiš dvije dolčevite (recimo ZARA ovo proljeće na sniženju). Kad naletim na jeftino - kupim pa makar veće za slijedeću sezonu. Premda sam otvorena za sve opcije - ako se može kupiti jeftinije, a ja vam baš i nisam vična kupnji preko interneta, dajte linkove, pojasnite...
I druga stvar - Ivan svoju robu dosta uništi jer ono što nosi jedan dan u vrtić krajem dana ide u koš za prljavo rublje i kasnije na pranje. Tako odjeća dosta izblijedi i pohaba se...kako bih to mogla nekome prodati?

[ana.m]

Ja zapravo ni ne kužim na koju foru vaša djeca saznaju što je novo, a što nije?

Baš, moja Iva ide sa mnom i na rodinu rasprodaju i uopće ne kuži je li to novo ili staro, isto joj je kao da je došla u dućan.
A za sve ono kaj sam joj kupila na burzi, a dolazi poštom je kupio "striček poštar" .

Nego, baš sam se jučer razmišljala! Hvala na ovom topicu, sad sam još više ponosna na sebe i još se bolje osjećam što na takav način nalazim stvari za djecu i ne potrošim previše novaca!

[Kosjenka]

Nemam grižnju savjesti, dapače kad vidim kako sam lijepo uštedila drago mi.
A što se tiče nasljeđivanja, mali to ništa ne kuži niti ga nešto posebno raduje ako mu se kupi neki komad robe. Ali jako dobro zna šta je njegovo, i nema majci da recimo ako se netko od prijatelja recimo zalije kod nas pa da bez dreke dobije njegovu majicu ili hlače, jok.
Nekidan je tulio cijelo veče jel je skužio na slici od prije dvije godine da A nosi njegovu piđamu, ne samo da je tulio nego se i svađa i urlo to je moje ja to nedam i tako...

[ana.m]

Htjela sam još samo napisati da ja osjećam grižnju savjesti kad kuim nekaj u dućanu. Pa si mislim, kaj mi je to baš trebalo, mogla sam pričekati da nađem rabljeno ili sl.

[litala]

Ja zapravo ni ne kužim na koju foru vaša djeca saznaju što je novo, a što nije?

Mojim curama jednostavno, kad prerastu dio odjeće, dođe nova runda u ormar - oprana, speglana i složena. Nemaju pojma odakle je, to uopće nije tema o kojoj se kod nas razgovara.

moji znaju i od koga je roba stigla i kome mi pakiramo

i s gustom komentiraju - ovo mi je doslo od xx.. mama, ovo mi je malo, spremi u torbu za yy... meni se ovo vise ne svidja, ne bih nosila, stavi u torbu, mozda ses ww svidi pa bude nosila...

[anitak]

zaista nemam problema sa tim,starijoj kupujem u duću ,jer moram,nemam od kog dobit.a za malog dobijem apsolutno sve ,ne sječam se kad sam mu kupila nesto od odjeće zadnji put,i da tako mogu za malu bilo bi fantastično.

[zasad skulirana]

Htjela sam još samo napisati da ja osjećam grižnju savjesti kad kuim nekaj u dućanu. Pa si mislim, kaj mi je to baš trebalo, mogla sam pričekati da nađem rabljeno ili sl.

X

Jucer sam dobila na poklon od S.Olivera za curicu majicicu i hlace,ko komplet...tanko tanko,nis posebno a cijena (jer ima ono u svim valutama na etiketi pa sam skuzila) 180kn!!!!
Prestravila sam se...ja sam za taj novac ovdje kupila masu konkrentih stvari,cesto ganc novih!

Neznam,nemogu se prisilit da za komadic tkanine dam neki veliki novac (da se razumijemo,to stoji i za moju odjecu) i presretna sam sto postoji Rodina burza!
(pogotovo jer ovdje nemam H&M,Zaru,C&A i slicne trgovine gdje bi se moglo naci povoljne robice)

[astarta]

hej lidać2 kad sam vidila naslov teme mislila sam da se osjećas grozno kad kupis nesto novo...ja imam griznju savjesti kad trosim novce na odjecu...sve drugo mi je pametnije potrosen novac. A nije bas da moram stedit svaku kunu...evo bas danas gledam stariju i preponosna kako sam sposobna majka, sve na njoj je od nekoga, i vec znam kome idu stvari kad ih mladja preraste! Znala sam cak i vracat svekrvu nazad u ducan kad bi mi dosla s necim turbo dizajnerskim za dijete od 3 mjeseca.

[flopica]

ja ser osjećam prestrašno - što sam potrošila previše novca na opremu prvog djeteta- jer nisam ni znala da može to i drukčije .
od potpuno novih kolica, kadica, komode, robice i svega potrebnog a i nepotrebnog. mogli smo lijepu svotu staviti na račun ili uložiti u nešto pametnije. ali što ćeš, čovjek uči dok je živ.

nijedna moja prijateljica tad nije rodila, sestra mi je predaleko, a ja o tome nisam razmišljala na način da recimo postoje lijepe, očuvane i duplo povoljnije stvari koje nekima više ne trebaju a nama bi izvrsno poslužile.

zato sad ne kupujem ništa, presretna sam kad vidim koliko su moje prijateljice uštedjele novaca jer razmjenjuju robicu i opremu i veselim se što ću biti dio tog lanca i osjetiti dug tog zajedništva!

i apropo burze, ja sam presretna što sam nedavno kupila jedan divni kaput za male pare, a sigurno ću ga nositi par godina!
baš mi je drago da sam se izvukla iz ralja te besmislene potrošnje i što nemam nikakav kompleks, već naprotiv osjećam ponos.

[Peterlin]

Mislim da je bit stvari naći pravu mjeru... naći nekakav modus uz koji ćemo se osjećati ugodno, da ne potrošimo previše, a opet da se ne uskratimo za užitak kupovanja, pa ni za užitak kupovanja novih stvari.

Ja sam jučer častila sebe novom jesenskom majicom za 120 kn. Dugo nisam, ali baš mi je bilo zadovoljstvo kupiti nešto sebi, ne mužu, ne djeci, nego baš sebi... Jest to majica s placa (jer što radi nedjeljom prije podne osim placeva?) ali sam zadovoljna. Zadovoljila svoju potrebu za shoppingom i sad ću biti mirna neko vrijeme.

Ponekad znam upasti u petlju pretjerane štedljivosti (ne valja), ponekad nešto platim više nego što vrijedi (ne valja ni to) ali sam zaključila da se s godinama sve bolje snalazim...

S druge strane, sklona sam od mladosti kupovati preko mjere kad se zbog nečega osjećam loše, ali sam toga svjesna pa se trudim da npr. ne odem u šetnju gradom ako imam takav dan.

[ruzica]

Rodina burza?!
Može link?

[pomikaki]

Rodina burza?!
Može link?

Vidjet ćeš je nakon malo više postanja

[ana.m]

Mislim da je bit stvari naći pravu mjeru... naći nekakav modus uz koji ćemo se osjećati ugodno, da ne potrošimo previše, a opet da se ne uskratimo za užitak kupovanja, pa ni za užitak kupovanja novih stvari.

Ja sam jučer častila sebe novom jesenskom majicom za 120 kn. Dugo nisam, ali baš mi je bilo zadovoljstvo kupiti nešto sebi, ne mužu, ne djeci, nego baš sebi... Jest to majica s placa (jer što radi nedjeljom prije podne osim placeva?) ali sam zadovoljna. Zadovoljila svoju potrebu za shoppingom i sad ću biti mirna neko vrijeme.

Ponekad znam upasti u petlju pretjerane štedljivosti (ne valja), ponekad nešto platim više nego što vrijedi (ne valja ni to) ali sam zaključila da se s godinama sve bolje snalazim...

S druge strane, sklona sam od mladosti kupovati preko mjere kad se zbog nečega osjećam loše, ali sam toga svjesna pa se trudim da npr. ne odem u šetnju gradom ako imam takav dan.

Pa svi shoping centri npr. kaj ti nisi u Zagrebu? Ili sam ja pala s Marsa?

[Mima]

A bome i mnogi dućani u centru grada rade nedjeljom ujutro, baš sam jučer ujutro bila u centru, pa sam se iznenadila.

[Peterlin]

Pa svi shoping centri npr. kaj ti nisi u Zagrebu? Ili sam ja pala s Marsa?

Jesam ja u Zagrebu ali ne volim shopping centre (ima li neki smajlić :klaustrofobična. Otišla bi na Hrelić, ali mi se činila prevelika gužva...

[icyoh]

No dio supermarketa više ne radi nedeljom cijeli dan.
mi smo se jučer oko 7 sjetili da nam fali šlag za palačinke, poljubili vrata u Bili, lidlu i Konzumu i nakraju otišli do AM.

[miniminia]

moj generalni stav je da je roba samo roba, komad krpe. nekad omotam svoju djecu onak totalno super, ali njima se živo fućka jel imaju iz Benettona ili s placa ili sam izvukla komad iz hrpetine nasljeđene robe, glavno da se mogu penjati, skakati,jurcati okolo. zapravo najdraži dijelovi robe su mi oni koje su mama i svekrva sačuvale od nas. žalim svaku kunu koju sam platila za kolica, koja sam mogla nasljediti. toliko je knjiga, slikovnica, drugih stvari koje se mogu kupiti i trajati dugo...
svoju robu šaljem dalje...ostavila sam samo par komada posebnijih po nečemu svakom djetetu (izlazak iz bolnice), a sebe sam oslobdila od hrčak sindroma... a i ormari mi lakše dišu

grižnja savjesti koju ja osjećam je samo kad se ne valjam i ja s njima po podu ,jer mi se neda zaprljati svoju robu, baš me nešto boli, ili baš mi se ono neda...zbog krpi se ne osjećam loše, dapače...

sve više mi postaje mrzak stav kupovanja svega i svačega...i da je sve kupljivo...

[@n@]

Dok nisam vidjela sreću na licu svog sina koji je pidžamu naslijedio od velike seke, i ja sam osjećala grižnju savjesti jer sam njoj kupovala novo, a on je često nasljeđivao. Pa sam njemu kupovala 'na silu', da sebi iskompenziram osjećaj.
Otad nasljeđuje jako puno toga, a najmlađi sin gotovo sve. Kupila sam mu u 8 mjeseci možda jednu majicu i par štramplica.

Mislim da je mnogo toga u našem videnju stvari i prezentaciji 'nasljeđivanja'.

[Nena-Jabuka]

Naslov ove teme trebalo je samo dopuniti da glasi -"Kupujem povoljno, a osjećam se grozno"

jer to je tema. O tome se radi.

I onda bi na to samo došao jedan veliki hahahahaha.

Ajde da je - kupujem skupo, i ne mogu platiti, pa sam očajna, ili kupujem samo nekvalitetno jer ne mogu bolje, jao,
ali ne - kupujem dobro i jeftino i zbog toga mi je žao. Smijati se ili plakati pitanje je sad.

[klara]

Kužim početnu dilemu na primjeru moje prijateljice. Njezina curica ima većiom sve novo, a onda to sve (nošeno i očuvano) nasljedi moja cura. Kad ja kupujem radije opet kupujem prijateljičinoj curici nego mojoj. Pa prijateljica zna reći da joj je žao moje cure što ima sve nasljeđeno. A Sunčici to ni najmanje ne smeta, ona voli nositi robicu starije prijateljice.

[@n@]

Nena, mislim da nisi u pravu, jer se ne radi (bar kod mene) o lovi nego o nošenosti. Nošeno ima pokoju mucu, izvučen konac, izbljedjelu sliku... u tome je stvar. Bila.

[Kaae]

Ja se osjecam dobro sve dok ne trosimo vise nego sto si mozemo priustiti.

Ne volim nekvalitetne jeftine krpice koje se raspadaju, ali jednako tako ne volim ni pretjerano precijenjene stvari. Ponekad zabrazdim i na jednu i na drugu stranu.

[Peterlin]

Naslov ove teme trebalo je samo dopuniti da glasi -"Kupujem povoljno, a osjećam se grozno"

jer to je tema. O tome se radi.

I onda bi na to samo došao jedan veliki hahahahaha.

Ajde da je - kupujem skupo, i ne mogu platiti, pa sam očajna, ili kupujem samo nekvalitetno jer ne mogu bolje, jao,
ali ne - kupujem dobro i jeftino i zbog toga mi je žao. Smijati se ili plakati pitanje je sad.

Nije ova dilema tak bezveze kak se to na prvi pogled čini...

Pitanje koje JA sebi moram prečesto postaviti je "DA LI MI TO BAŠ TREBA?" jer sam sklona prekrcavanju ormara i sindromu hrčak samo zato jer je nešto povoljno i mogu si to priuštiti. ALI NE TREBA MI peti par cipela iako su lijepe i nisu skupe, NE TREBAJU mojim dečkima više od 5 majica dugih rukava zato jer ih jako brzo prerastu. Ali vraga, umjesto da kupim veste i dajem im da iznose ljetne majice ispod njih, ja se prečesto zaletim i nakupujem robu koju ne stignu iznositi.

Isto, moram se jako jako obuzdavati da ne hrčkarim u špajzi, jer čemu će mi i grah i leća i slanutak ako nismo potrošili načetu vrećicu fantazije. MM me zeza da bi imali za jesti cijelu zimu da ukrka snježina do guzice i da nema ničega po dućanima. Nije baš tak, ali nije daleko od istine. Tak da svatko od nas ima svoju slabost. Moja je koliko toliko pod kontrolom, ali jako dobro razumijem zašto je topic pokrenut. Kad su klinci u pitanju, to je još naglašenije...

[Nena-Jabuka]

dobro, razumijem, peterlin,@n@, iz vašeg kuta gledanja.
Ja sam imala sasvim drugi kut, nisam hrčak, odmah eliminiram viškove, ne dovlačim svašta, koliko god povoljno bilo. Imala sam neko vrijeme lagani oblik i te "bolesti", najviše uz muža i zajedničko obilaženje Hrelića i sličnih mjesta.
No, s vremenom sam se vrlo disciplinirala, ograničila svu garderobu u ormaru, isto tako i zalihe hrane, živci su mi nakon toga (po tom pitanju) savršeno mirni i nema mjesta grižnji savjesti.

[pomikaki]

Naslov ove teme trebalo je samo dopuniti da glasi -"Kupujem povoljno, a osjećam se grozno"

Ja sam isto isprva mislila da je riječ o nekom šopingholičarskom problemu

[Bodulica]

Osobno se osjećam grozno samo u slučaju kad nešto kupim, a onda naknadno skužim da sam do iste ili slične stvari mogla doći na puno povoljnjiji način.
Inače, kad su moji bili mali nije bilo ovakvih mogućnosti kupovanja preko burzi i sl., tako da smo za starijeg bili prisiljeni kupovati nove stvari i to vam je u masu slučajeva bilo po principu "daj što imaš" ne pitajući koliko što košta ni kakve je boje ili dezena, jer su naše trgovine dječje opreme u to ratno vrijeme bile doslovno poluprazne.
Nerijetko je moj sin nosio na sebi roze tutice s čipkom ili pak prilično curičasti skafander jer naprosto drugačijih nije bilo.
Kad se rodila cura, situacija je bila puno bolja, a i onda sam dosta stvari za nju dobivala od sestre ili prijateljica koje su imale stariju djecu.
Sad su pak već odrasli pa smo im već dugo vremena prisiljeni kupovati novo, ali vrlo rado prihvatimo dobro uščuvane stvari koje se njima sviđaju, a isto tako i mi prosljeđujemo dalje naše stvari koje nam više iz ne znam kojeg razloga ne odgovaraju.

[split]

Za stariju kupim u dučanima jer je postala izbirljiva, a za mlađu kupim na forumu ili nosi od seke. Ponekad joj kupim nešto ako mi naleti jeftino ili nam baš treba. Savjest me ne peče - više bi me pekla da kupim nešto pa pretplatim. Ovako kupnjom na burzi nekom pomognem da isprazni ormare i dobije koju kunicu.
Ušteđenim novcem počastim ih sa nekom "glupošću" koja je njima bitna - tipa figurica štrumfa.

[orlica]

Mi isto jako puno robe posudimo, imamo uvijek pun ormar a stalno smo u istim krpicama!!! Naj gore mi je kad obujemo neke posuđene cipelice ili šlapice (za nehodače) samo gledam u njezine noge da negdje ne posijemo!!

[twins mama]

ja bi samo dodala da me spasila burza

[isvetica]

pitanjce: jeli itko od vas išao čekati u redu da kupi Versači obleku? Mene bi bome grizlo da sam to napravila. Ne mogu vjerovati da u današnje vrijeme ima toliko ljudi koji su si tu (po mom mišljenju) ružnoću priuštili

[Cubana]

pitanjce: jeli itko od vas išao čekati u redu da kupi Versači obleku? Mene bi bome grizlo da sam to napravila. Ne mogu vjerovati da u današnje vrijeme ima toliko ljudi koji su si tu (po mom mišljenju) ružnoću priuštili

Ne bi li to trebalo biti po HM cijenama?

[isvetica]

Neznam, ide oko 800-1000 kn, a ruuuuuužnoooo. Vidjela sam bolje robe u kineskom shopu. Fascinirana sam redovima ispred butiga. Može biti da ima pravo Kerum- da je nama ustvari dobro.

[icyoh]

Nisam čekala jer em nije moj stil em ne volim dućane gdje je gužva. Ne kužim jel se iščuđavaš što je netko stajao u redu ili što je uopće kupio tu robu. No ajde, čudili smo se i glupljim stvarima na raznim topicima.

[isvetica]

Čudim se što je netko stajao u redu da kupi tu robu.

[Mima]

Zašto?

[Cubana]

Čudim se što je netko stajao u redu da kupi tu robu.

Ukusi su različiti. Evo, ja pogledala na netu i nije mi grozna (čak bi i našla koji komad).

[mala-vila]

ja sam totalno out- od kad se versace kupuje u hr?

[annie84]

Versace je napravio kolekciju za h&m.

[tina55]

ja se ne mogu načuditi da netko čeka od 6 ujutro na ovoj hladnoći da bi mu stavili narukvicu na ruku prema kojoj onda smije ući u h&m na 10 minuta i kupiti jedan predmet?
zar je krpa (bila ona s potpisom ili bez, dobar ili loš komad) zamijenila ljudsko dostojanstvo?

[gita75]

ja bi u redu čekala samo da moram, a ovaj red ispred hm mi nije u toj kategoriji.

[tina55]

ja bi u redu čekala samo da moram, a ovaj red ispred hm mi nije u toj kategoriji.

ma ni ja nemam ništa protiv čekanja u redu kad moram, ali ovo što su radili u H&m je po meni ponižavanje ne samo kupca već i čovjeka

[ana.m]

ja se ne mogu načuditi da netko čeka od 6 ujutro na ovoj hladnoći da bi mu stavili narukvicu na ruku prema kojoj onda smije ući u h&m na 10 minuta i kupiti jedan predmet?
zar je krpa (bila ona s potpisom ili bez, dobar ili loš komad) zamijenila ljudsko dostojanstvo?

Gdje to, kada..ja nikad čula za tak nekaj!? I kakav Vesrace, kaj to postoji u hrvata!? Kaj imaju uopće love za tak nekaj?