Ukidanje dojenja je bila ideja MM. Tj. toliko smo bili izluđeni a i ništa nije jeo i sasvim slučajno smo vadili krv zbog nečeg drugog i skužili da je užasno slabokrvan. Dr. je pitala da li dovoljno jede? Zapravo, i nije jeo kako treba. Npr. vikendom ne bi jeo ništa osim cike. Nacicavanje cijeli dan i noć.
Kad smo ukidali dojenje, bio je toliko žalostan da sam treći dan popustila i drago mi je da jesam jer vidim koliko mu cika znači.

Što se tiče postavljanja granica, trudim se uvesti red ali mi ga bude žao staviti ga u kaznu, vikati na njega. Pokušam mu objasniti sve lijepo i polako, bez vikanja, gledam ga u oči ali on uporno po svom.
MM ne primjenjuje nikakve metode, zapravo je još lošiji autoritet od mene ali je njemu super.
Ja se recimo s njih dvoje ne mogu igrati, niti ništa raditi a da mi oni recimo pomažu. On uvijek nešto cendra, plaće, vuče me za majicu, vješa po meni, zadnjih par dana viče kikaaa (cika)... Strašno!!

Uglavnom, ciku ne ukidamo ali bit ću malo stroža pa ćemo vidjeti. Recimo, htjela sam uvesti pravilo da kad dođemo doma moramo svi skinuti jakne i cipele, obući šlape i oprati ruke. Onda možemo "razgovarati". To traje mjesec dana i svaki dan je traumatično. Onda, postoji pravilo da mali prvo mora ručati a onda cika. To uredno završava da mu na kraju dam ciku jer tek smo se vidjeli (došla s posla) a već je drama, mali plaće a onda i seka jer ju to normalno nervira. uh uh uh, jedva čekam da prođe ova faza, držite mi fige da ne prošvikam!

Hvala na svim savjetima, sve i jednog uvažavam, ma koliko okrutno istiniti bili