vaš stav prema školi

[Vrijeska]

Kakav je vaš stav prema školi?
Je li to nužno ZLO?

Ili je ipak nešto dobro, zanimljivo, veselo, važno ...(nastavi niz)?

Gdje god se tema otvori o polasku u školu govori se o prekidanju djetinjstva, oduzimanju prava djeci da budu djeca, preopsežnosti gradiva, lošem programu, ako pošalješ dijete u školu sa 6 godina i 4 mjeseca gledaju te kao "zlostavljača", velik broj odgoda i sl.
Zašto je to tako?!

Pa sva djeca u svijetu idu u školu (ako ne idu, većinom su to financijski razlozi, zar ne?), dapače kreću u školu i prije naše (da je kod nas obavezna škola tek sa 8 godina, uvjerena sam da bi bilo odgoda i do 10 da se može!), uče pisati, čitati, sjediti u klupi već sa tri i nitko nigdje ne govori da im se oduzima djetinjstvo!

I moje najstarije ide u školu. Ima svaki dan zadaću iz svakog predmeta. U niti jednom trenutku nitko nije pomislio - jadno dijete. Ima dana kada ju piše 3 sata, dugi dan bude gotova s istom količinom za 15 minuta - dakle nije stvar u preopsežnosti nego u organizaciji, volji i sl. Odista ju ne žalim što je provela 4 puna sata dnevno u klupi, s prijateljima, naučila nešto novo, otpjevala koju pjesmicu, nacrtala nešto po svom guštu... Naprotiv, veselim se (možda čak i više od nje jer je ona rođeni mrgud...) ... Ostatak dana provede u igri.

Preopsežnost programa?!? Pa i mi smo prije 30 godina imali takav program. Dapače, u trećem razredu smo morali svladati još i ćirilicu - pisati i čitati. Učili smo zbrajanje do 1000, 10000, nepoznanice, učili povijest grada Zagreba, gledali filmove, čitali i pisali lektiru ... Ja stvarno ne vidim što je preopsežno u svladavanju pisanja i čitanja u prvom razredu ...ili razumijevanja teksta u trećem razredu... pa to su već devetogodišnjaci koji bi ipak trebali shvaćati što čitaju ...
Uostalom da je program preopsežan, zar bismo imali 90% odlikaša u nižim razredima osnovne škole?!

Imala bih još detalja za nabrajanje, ali zašto takvo loše razmišljanje o školi?!


(Op. Nisam učiteljica tako da ne bi neki pomislili da branim nešto...)

[ana.m]

Mislim, da se danas, kao uostalom i u svemu ostalome, djecu malo previše gladi perom po dupetu...Jadni nemreju ovo, jadni nemreju ono, teško im je ovo i ono...
Ne mislim da ih treba poslati s plugom u polje da oru, ali brate mili....meni se ovo danas ništ ne sviđa...
Smatram školu obavezom, normalnom zdravom obavezom u životu i nikakvim teretom i prekidanjem djetnjstva i ne znam ti ja kaj sve ne...
Evo moj sin je u školi od jutra do mraka. Dolazi u 15 do 8, odlazi oko pol 5. Doma ne radi ništa vezano uz školu, smatram da nije potrebno. Skoro da i nemam pojma kaj uči, malo tu i tam pogledma vikendom kaj su učili, nekad ni to...Dovoljno mi je da mi kažu da je s učenjem i znanjem sve 5. Ako i ne bude uvijek sve 5, neću oko toga raditi drame. Ali u školu se mora i to je to. To je život!

Ne kužim, 501 izvanškolska aktivnost je ok a škola je bauk...

A uostalom što se ja čudim...Kad me mama jednog malog pita može li moje dijete hodati 20 minuta jer ona misli da njen mali jadan to ne može...Jer oni NIKADA nije tako puno hodao!!! .

[Ripcord]

Nije zlo, nego potrebna obveza. Ja sam za polazak u školu sa 6 (dobro, osim ako dijete ne navrši 6 mjesec-dva pred početak šk. godine, iako je moj tata recimo krenuo sa 6 i par dana starosti, rekli mali je sav neki pametan, ajd nek ide u školu, pa će poslije nje čuvat blago (i jedini je od njih dvanaestero djece na kraju upisao i završio faks, bez ikakve roditeljske pomoći)), mislim da se u prvom razredu svi mogu 'ufurat' u to što rade, jer stvarno nije toliko bauk (poslije dolazi problematičnije vrijeme i tu je sad diskutabilno koliko su preopterećeni, no to najviše ovisi o pojedinim profesorima koji stvarno zahtijevaju eseje&seminarske radove već u petom razredu - elem, druga priča).

Meni više smeta što znam hrpu ljudi koji djecu preopterećuju sa izvanškolskim aktivnostima tijekom cijelog tjedna, u tom slučaju mi je jasno da ne stignu klinci sve napravit za školu i da puknu onda i roditelji i djeca. Ali ne bi se u takvoj situaciji možda ispisalo dijete s recimo tenisa (na kojeg svi idu, a to kako samom djetetu ide je nebitno), nego drvljem i kamenjem po školi.

[cvijeta73]

vrijeska, moj stav je identičan tvom, ko da sam ja pisala uvodni post
samo nisam ubrala temu koja te potakla na njega

[Peterlin]

Još jedan potpis na uvodni post.

Moj stariji (peti razred) je neki dan došao s pitanjem da li ih prof. smije ispitivati ako su imali pismenu provjeru iz drugog predmeta taj dan... .Uffff... Čuo je jezikovu juhu o demokraciji u školi... Katastrofa! Pa to je osnovna škola! Mogu razumjeti da se profesori tu i tamo pred kraj škg koordiniraju, ali kakve crne najave provjera? Kakva izmotavanja? Pa na prvom roditeljskom i na web stranici stoji okvirna lista pismenih provjera koja je usklađena s gradivom. To ne pada s neba i imaju se pripremati, imaju učiti stalno... Fakat su mi dodijali s tim svojim istjerivanjem maka na konac, a 90% dječurlije ima podršku i zaštitu roditelja koji samo gledaju gdje da klinci (i oni) uhvate krivinu. Ako djeci tako daš vjetra u leđa, onda se svaki drugi nastavni sat pretvori u pregovore, umjesto da se uči. Pitam se koliko je samo tako izgubljeno vremena i napravljeno štete...

Vrijeska, svaka čast i kapa dolje!

Nisu nam sva iskustva sa školom biserna, ima i stvari za koje bih rado da su drugačije (i jašim po tome u dogovoru s osobljem škole - nikad me nisu doživjeli kao prijetnju, a ni ja njih), ali kad se sve zbroji i oduzme - to je solidna priprema za stvarni život. Sve to ima svoju svrhu.

[laumi]

i ja se slažem s Vrijeskom i Peterlin

i samo još dodajem da je jako bitno kako roditelj djetetu predstavi školu
ne "moraš jer je to tvoja obaveza", nego "trebaš jer ćeš u školi naučiti puno toga, jer ćeš se zabaviti i upoznati nove prijatelje"

i bitno je s učiteljicom/učiteljem od prvog dana uspostaviti partnerski odnos, pokazati da ga/je uvažavamo jer je on/ona bitan faktor u životu našeg djeteta

[In love]

Vrijeska, i ja se slažem.

Nama je škola super. Ja sam inaće iz Slo i tamo se kreće u školu godinu dana ranije. Po meni je to skroz ok, jedino treba prilagoditi program djeci te starosti. Našoj klinki je bila zadnja godina vrtića dosadna, falilo joj je neki izazov. I škola nam je super došla.

Školu obožava, ja malo manje ali samo zbog toga što je to obaveza i ne možemo više u srijedu zbrisati negdje na par dana, he he....

[Anemona]

Nisam čitala odgovore, ne stignem sad, budem kasnije.
Meni je škola bila prekrasno razdoblje, puno druženja i novih prijateljstva, a gradivo sam odrađivala lijevom nogom.
Ne mogu se složiti da smo imali jednako opsežno gradivo, jer u cijeloj OŠ i cijeloj gimnaziji osobno nikad nisam učila više od 2 sata dnevno.
U OŠ sam zadaću odrađivala negdje usput sama, onako ležerno između igre, roditelji su radili, a u prilično teškoj gimnaziji sam valjda 2 sata dnevno učenja imala jednom na mjesec.
Ne nije mi bilo naporno, ni puno, mogla sam i još.
Današnji primjeri u bliskoj okolini pokazuju mi drugačije.

[Anemona]

Za mene je zadaća u 1. razredu preopsežna, ako se doma treba raditi dulje od 45 minuta na dan.

[laumi]

Anemona, tih 45 minuta koje spominješ je jako relativan pojam. Jedno te isto dijete će jedan dan razvlačiti zadaću i pisati je i 2 sata, a drugi dan će biti gotovo za pola sata.

[Anemona]

laumi, budem na pp.

[Vrijeska]

Nisam čitala odgovore, ne stignem sad, budem kasnije.
Meni je škola bila prekrasno razdoblje, puno druženja i novih prijateljstva, a gradivo sam odrađivala lijevom nogom.
Ne mogu se složiti da smo imali jednako opsežno gradivo, jer u cijeloj OŠ i cijeloj gimnaziji osobno nikad nisam učila više od 2 sata dnevno.
U OŠ sam zadaću odrađivala negdje usput sama, onako ležerno između igre, roditelji su radili, a u prilično teškoj gimnaziji sam valjda 2 sata dnevno učenja imala jednom na mjesec.
Ne nije mi bilo naporno, ni puno, mogla sam i još.
Današnji primjeri u bliskoj okolini pokazuju mi drugačije.

osobno mislim da mi kao roditelji imamo drugačiji pristup svemu pa i školi, popuštamo, spašavamo, tražimo krivine kako kaže Peterlin

ja se na roditeljskom ili u razgovoru s drugim roditeljima (ne svim, ali većinom) osjećam kao kakva aždaja kada ne žalim dijete kada je u pitanju škola, učenje, kada kritiziram dijete, a ne kritiziram sustav ili učiteljice i sl.

i malo povratka u prošlost: kao djeca, mi smo bili samostalniji
s većinom roditelji nisu pisali zadaće, nego smo samo to obavljali
isto kao i što smo bili sami kod kuće, igrali se okolo zgrade s ključićem oko vrata, jurcali po kvartu... i to sve bez mobitela
poštivali smo roditelje, školu, učitelje i profesore - malo je onih koji su stalno tražili pravdu

[Anemona]

osobno mislim da mi kao roditelji imamo drugačiji pristup svemu pa i školi, popuštamo, spašavamo, tražimo krivine kako kaže Peterlin

S ovim se svakako slažem i nadam se da ću se uspješno kontrolirati kad dođe taj čas.
Znam da prema mojim postovima ne zvuči tako, ali sam u teoriji istog mišljenja kao i večina vas (vezano za školu), ali imam par dijelova koji mi se ne sviđaju.

Smatram da nema potrebe za toliko obaveza, bez obzira što djeca to mogu izdržati.
Smatram da je i za mene previše 8 sati radnog vremena, a mogu ga izdržati i još više.

[summer]

i ja sam jos jedna od ovih - od kolijevke pa do groba...

[Zdenka2]

Naravno da ne žalim djecu što idu u školu - to je u današnjem svijetu još uvijek privilegija. Da nema škole bilo bi mnogo manje znanja, a ne bi bilo ni prijateljstava, druženja, odrastanja sa svojom generacijom i stjecanja iskustava s njima. Što se tiče školskih obaveza, to se kod nas odrađuje bez puno pitanja - postavljam stvari tako da je škola njihov posao. Sve ostalo se može odgađati, ali to ne.

Ostaje i druga strana medalje - primjerice, opterećenost. Ja sam od prvog do četvrtog razreda imala 6 predmeta, a moja djeca 10, s opsežnijim gradivom. Također, primjećujem da škola (kontrola dječjih zadaća, odnosi s profesorima) meni oduzima mnogo više vremena nego što je bio slučaj s mojim roditeljima. U školi nas nisu tako strogo sudili zbog nemira, nenapisane zadaće, dječje svađe ili tuče. Nismo se osjećali stalno pod pritiskom i povećalom.

Ovo s odlikašima - ne vidim razloga da većina inteligentne djece koja pišu zadaće i uče ne bi mogli biti odlikaši. Dapače, ako u razredu od 20 učenika ima samo 2-3 odlična pitam se zašto. Gaussovu krivulju smatram Prokrustovom posteljom za uspjeh djece. To što u sedmom i osmom razredu počinju pljuštat petice je reakcija škole na sustav koji četrnaestgodišnjoj djeci onemogućava daljnje školovanje u željenoj školi jer nemaju sve pet. Na to gledam kao na neku vrstu korekcije suludog sustava. U naše doba nije bilo tog pritiska - nismo morali biti superodlikaši da bismo se upisali u željenu i dobru školu. Mogla bih ići i dalje pa diskutirati o ocjenjivanju uopće - kakvo ono mora biti - treba li dijete ocjenjivati prema drugima ili prema vlastitom napretku, itd. itd.

[Peterlin]

Anemona, tih 45 minuta koje spominješ je jako relativan pojam. Jedno te isto dijete će jedan dan razvlačiti zadaću i pisati je i 2 sata, a drugi dan će biti gotovo za pola sata.

Problem je u tome što mi mišljenje o zadaćama formiramo na temelju relativno malog uzorka (vlastita djeca i bliža okolina). Kad smo kod razvlačenja zadaće, moj mlađi je u stanju 100 puta više razvlačiti od starijeg i kad se tome doda veći opseg zadaće nego što je imao stariji, dobije se potpuno drugačija slika.

S druge strane, i među učiteljima i drugim školskim osobljem ima kojekakvih primjera, pa treba tu biti oprezan u prosudbama.

Kako god bilo, moja djeca znaju naš stav: osnovna škola = osnovno znanje i to moraš znati sve! Budući da su mi djeca bistra i nemaju većih poteškoća u savladavanju gradiva, očekujem da i uspjeh bude relativno dobar (odličan ili barem vrlodobar), zato jer te osnovne stvari treba znati kako god okreneš i kud god kasnije okreneš...

Problem je često u tome (pročitala sam to u domaćoj zadaći svog mlađeg sina na temu prava djece) što jako puno klinaca gubi previše vremena i umara se pred tv-om, ps-om i računalom, pa im je zaista teško savladavati školsko gradivo jer se iscrpe na nebitnim stvarima. Moj sin je u zadaći napomenuo da mu tata i mama ne dozvoljavaju igrati igrice tijekom tjedna, a i vikendom smije tek kad nauči sve što treba. Naše dijete to smatra ugrožavanjem svojih prava jer drugim klincima roditelji to ne brane. A kad dođe roditeljski, galame na učiteljicu da je gradivo teško, da ima puno domaće zadaće i slično... Mi smo davno to riješili doma i tu je kraj priče. Ne može se osnovnoškolcima dozvoliti da odlučuju o tome što je za njih bitno i što im treba - to je ipak odgovornost roditelja i škole. S djecom se treba baviti. Nije to lako, ali to je jedini način. Kad djetetu igrica rasturi pažnju, za zadaću od 20 min trebat će mu barem dvostruko vremena... Živimo u takvom svijetu, ali ne trebamo se pomiriti s tim. Ako želimo da djeca imaju dobre ocjene i znanje koje stoji iza toga, najgore što možemo učiniti je da se blatom nabacujemo na školu. Ako pak postoji kakav objektivan problem, treba ga rješavati što dalje od dječjih očiju i ušiju - samo odrasli.

Ako dijete osjeti da mi imamo neke dileme oko kvalitete škole (a imamo i dileme i velike zamjerke, bez brige - ponekad mi je to jako teško sakriti od sina) treba ih rješavati bez maloljetne publike.

[Anemona]

Potpisujem Zdenku2, lijepo je napisala jedan dio koji mene mori.
Ponavljam ne mislim da su djeca kockica leda koju će užareno sunce škole otopiti, ali smatram da bismo svi zajedno trebali olakšati život i sebi i djeci.
Olabaviti gdje se može.

[laumi]

osobno mislim da mi kao roditelji imamo drugačiji pristup svemu pa i školi, popuštamo, spašavamo, tražimo krivine kako kaže Peterlin

ja se na roditeljskom ili u razgovoru s drugim roditeljima (ne svim, ali većinom) osjećam kao kakva aždaja kada ne žalim dijete kada je u pitanju škola, učenje, kada kritiziram dijete, a ne kritiziram sustav ili učiteljice i sl.

X

[Bubica]

veliki X na Zdenku2

[laumi]

Kako god bilo, moja djeca znaju naš stav: osnovna škola = osnovno znanje i to moraš znati sve! Budući da su mi djeca bistra i nemaju većih poteškoća u savladavanju gradiva, očekujem da i uspjeh bude relativno dobar (odličan ili barem vrlodobar), zato jer te osnovne stvari treba znati kako god okreneš i kud god kasnije okreneš...

Problem je često u tome (pročitala sam to u domaćoj zadaći svog mlađeg sina na temu prava djece) što jako puno klinaca gubi previše vremena i umara se pred tv-om, ps-om i računalom, pa im je zaista teško savladavati školsko gradivo jer se iscrpe na nebitnim stvarima. Moj sin je u zadaći napomenuo da mu tata i mama ne dozvoljavaju igrati igrice tijekom tjedna, a i vikendom smije tek kad nauči sve što treba. Naše dijete to smatra ugrožavanjem svojih prava jer drugim klincima roditelji to ne brane. A kad dođe roditeljski, galame na učiteljicu da je gradivo teško, da ima puno domaće zadaće i slično... Mi smo davno to riješili doma i tu je kraj priče. Ne može se osnovnoškolcima dozvoliti da odlučuju o tome što je za njih bitno i što im treba - to je ipak odgovornost roditelja i škole. S djecom se treba baviti. Nije to lako, ali to je jedini način. Kad djetetu igrica rasturi pažnju, za zadaću od 20 min trebat će mu barem dvostruko vremena... Živimo u takvom svijetu, ali ne trebamo se pomiriti s tim. Ako želimo da djeca imaju dobre ocjene i znanje koje stoji iza toga, najgore što možemo učiniti je da se blatom nabacujemo na školu. Ako pak postoji kakav objektivan problem, treba ga rješavati što dalje od dječjih očiju i ušiju - samo odrasli.

Ako dijete osjeti da mi imamo neke dileme oko kvalitete škole (a imamo i dileme i velike zamjerke, bez brige - ponekad mi je to jako teško sakriti od sina) treba ih rješavati bez maloljetne publike.

slažem se sa svime, naročito s ovim boldanim

[Vrijeska]

samo nisam ubrala temu koja te potakla na njega

priprema predškolaraca za školu i indirektno izbori gdje polupismen narod samo govori - čekamo ili svi su krivi za moju lošu sudbinu osim mene samog!


(i to što sam svu djecu rodila u proljeće nakon isteka datuma propisanog za školske obveznike pa opet moram objašnjavati zašto mislim i drugo svoje dijete za koje su stručne službe procijenile da može u školu (muško dijete) dati u školu, a neću čekati njegovih 7,5! jer eto, muški kasnije sazrijevaju pa neka čeka... što da čeka?! što da sam ga rodila u 36. tjednu rudnoće nitko me ne bi ništa pitao jer eto ima 6,6 godina ... ajme razlike)


ljuta sam, ljuta

[Mima]

I ja se slažem u potpunosti sa onim što je Zdenka napisala.
Naravno da ne smatram da je škola nužno zlo, škola i učenje su silno važna i dobra stvar.
Ali, da, čini mi se da su djeca danas u školi prilično opterećena, opterećenija nego što sam ja bila kad sam bila dijete.

Recimo, ono što ja ne pamtim iz prvih dana svog školovanja, a što primjećujem kod svog djeteta je vrlo često pisanje testova iz svih predmeta redom, dakle stalne provjere znanja, i jako veliko pridavanje pažnje rezultatima tih testova.

[BHany]

evo još jedna koja u potpunosti 'iksa' Zdenku2...

[tanja_b]

priprema predškolaraca za školu

Meni je odmah to palo na pamet, da te ta tema potakla da otvoriš ovu. Samo, mislim da učenje/neučenje čitanja u vrtićkoj dobi nema puno veze sa stavom roditelja prema školi, nego više s uobičajenom praksom. Uostalom, u Sloveniji djeca kreću sa 6 godina u školu i tada uče čitati i sve ostalo, ali se to zove škola, a ne vrtić. Možda će to jednom uvesti i kod nas, možda čak to ni ne bi bilo loše. Primijetila sam prošle godine u vrtiću da su predškolci bili sami sebi naporni, tete su to protumačile da im je već dosta vrtića i da su zreli za školu. Ali zasad je tako kako jest.

Ne mislim da je velik broj odgoda (koje su zaista uzele maha u zadnjih godinu-dvije, koliko pratim u našoj okolini) uzrokovan prenapornim školskim programom. Sad kad sama imam uvid u to, čini mi se da školski program u 1. razredu uopće nije prezahtjevan, nego taman prilagođen 7-godišnjacima. Nego mi se čini da su odgode više uvjetovane emocionalnom/socijalnom nezrelošću neke djece, a zašto nam se čini da je to danas češće nego nekad, druga je tema. Činjenica je da škola postavlja pred djecu zahtjeve upravo u tom smislu sazrijevanja - samokontrole, samostalnosti, funkcioniranja u zajednici, itd. Sve je to puno drugačije nego što je bilo u vrtiću.

Moj stav o školi uvijek je bio i bit će uglavnom afirmativan, ali da imam neke zamjerke - imam. Ne tiču se gradiva i opterećenja, nego sustava. Ono što je i Zdenka napisala. Pa sustav ocjenjivanja na kraju osnovne škole, za kojeg mislim da je zašao u slijepu ulicu. Ne mogu se složiti sa svime što se u školi događa. Ali naravno da to neću pokazati pred djetetom (ne pada mi na pamet). S druge strane, od njega imam velika očekivanja u pogledu školskog gradiva (jer znam da može puno više nego što se od njega traži), ali ne očekujem od njega da ih ispuni (na to smo pravovremeno upozoreni).

ljuta sam, ljuta

Vidim

[ms. ivy]

tanja, dobro si napisala. sustav je prilagođen 7-godišnjacima, neko dijete će ga dostići sa 6,5 a neko sa 7,5 ali u ovakvoj školi nije mjesto malenima. predškola, to da, bilo da je u sklopu škole ili vrtića (možda i radije škole, jer je u našoj vrtićkoj grupi bilo cca 10 predškolaca i 20 mlađe djece a odgajatelji su morali s time izaći na kraj - katastrofa).

vrijeska, ja se uopće ne bih uzbuđivala što upisujem 6,5-godišnjaka u školu ako je spreman. mi smo o tome razmišljali, samo je u našem slučaju prava odluka bila pričekati. sad mu je škola legla savršeno, a najveći skok se dogodio upravo u socijalnom segmentu.

i koliko čujem od svojeg djeteta, većina djece se mora prilagoditi upravo emocionalno/socijalno i mnogi su tu prilično nezreli, bez obzira na dob. mislim da bi predškolska godina bila dobro rješenje za to.

a što se sustava tiče... tek naslućujem kakvo ću mišljenje imati o vrednovanju uspjeha (ne sjajno) ali vidim da sustav voli "dobru", poslušnu, prilagodljivu djecu.

[Ripcord]

vidim da sustav voli "dobru", poslušnu, prilagodljivu djecu.

Mislim da to nije stav sustava, nego profesora. Moj uvijek ima sto i jedno pitanje, filozofira, raspravljao bi se s profesorima, pokušava na drukčije načine od predstavljenih doći do rješenja i sl. Ima profesora koje to oduševljava, a ima koji i takav način 'neposluha' kažnjavaju. Uvijek je bilo različitih profesora i uvijek će biti.

[gita75]

Imam dojam da je škola (mislim na osnovnu) djeci uglavnom dosadna.

[aleksandra70vanja]

Vrijeska naj se ljutiti, pa ti najbolje znaš svoju djecu
ne sazrijevaju sva djeca jednako, neka prije, neka kasnije
pa zato i postoji mogućnost ranijeg upisa, kao i odgode
svatko treba odlučiti za svoje dijete
i ne osvrtati se na tuđe komentare
ti najbolje znaš jesu li tvoja djeca zrela za školu

ja sam bila u istoj situaciji
i odlučila drugačije
moja cura, stara jednako kao tvoja, ide u 2. razred, tvoja u 3.
u svemu tome je glavno da smo mi zadovoljni sa svojim odlukama

i mislim da bi svojoj oduzela godinu bezbrižnosti jer ona nije 4, već 8 sati u školi, ide u boravak
njoj je u školi super, uživa, kaže da je puno bolje nego u vrtiću, ali tempo, koji imaju, mi je drago da joj nisam priuštila sa 6.5
možda je stvar i učiteljice
npr. lektira 2. razred, Grga Čvarak, prijateljičina mala u drugoj školi imala je za pročitati samo tu pjesmicu, moja tu i još 14 drugih po izboru, Andersenove bajke, prijateljičina mala Ružno pače, moja tu i još Kraljevnu na zrnu graška, Carevo novo ruho, Djevojčicu sa žigicama i Malu sirenu
to je puno i to su obaveze
vjerujem (bar se nadam da nisam bedasto dijete rodila) da bi ona to mogla i sa 6.5
ali drago mi je da nije morala

a što se tiče Slovenije, idu djeca tamo sa 6 godina
ali se praktički prvu godinu igraju
koliko se sjećam kuminog malog oni nisu u 1. razredu obrdili sva slova abecede
ocjene dobivaju tek u 4. razredu
tako da se njihov 1. razred i naš ne mogu uspoređivati

[Anemona]

Moj će imati 6 godina i 4 mjeseca kad će ići u predškolu (malu školu), a 7 godina i 3 mjeseca kad će ići u 1. razred. Meni je to sasvim ok, ne mislim da je kasno.

[tanja_b]

a što se tiče Slovenije, idu djeca tamo sa 6 godina
ali se praktički prvu godinu igraju
koliko se sjećam kuminog malog oni nisu u 1. razredu obrdili sva slova abecede
ocjene dobivaju tek u 4. razredu
tako da se njihov 1. razred i naš ne mogu uspoređivati

Pa nisam ni mislila uspoređivati njihov i naš 1. razred. Njihov 1. razred mogao bi se eventualno usporediti s našom predškolom (odnosno najstarijom vrtićkom grupom).
Ali činjenica je da je taj sadržaj kod njih dio školskog, a kod nas vrtićkog sustava, koji se razlikuju prvenstveno po stupnju obaveznosti, rekla bih. Mislim da je taj osjećaj da je nešto obavezno glavna prekretnica u prelasku iz vrtića u školu. Učenje slova je manje bitna stavka u svemu tome.

[Anemona]

tanja_b, mala škola je kod nas obavezna i nema odustajanja, naravno ogromna razlika postoji jer se održava 2 x tjedno, a prava škola je svaki dan.

[aleksandra70vanja]

vidiš nisam opće tako razmišljala, ja sam uspoređivala program
dok kuma nije s malim morala praktički ništa raditi u 1. razredu, to je sve bila kao igra, mi smo od početka imali ritam
o obaveznosti nisam mislila
sad mi je još draže da je kod nas nema
jer kad je nešto obavezno neka ima smisla
a ne da mi mi se po obavezi igra

[sirius]

U Sloveniji dobivaju prve prave (brojčane) ocjene tek u trećem razredu , tako da su određeni broj godina pošteđeni pritiska barem što se ocjena tiče, meni je to značajna razlika .

[čokolada]

Ne mislim da je velik broj odgoda (koje su zaista uzele maha u zadnjih godinu-dvije, koliko pratim u našoj okolini) uzrokovan prenapornim školskim programom. Sad kad sama imam uvid u to, čini mi se da školski program u 1. razredu uopće nije prezahtjevan, nego taman prilagođen 7-godišnjacima. Nego mi se čini da su odgode više uvjetovane emocionalnom/socijalnom nezrelošću neke djece, a zašto nam se čini da je to danas češće nego nekad, druga je tema. Činjenica je da škola postavlja pred djecu zahtjeve upravo u tom smislu sazrijevanja - samokontrole, samostalnosti, funkcioniranja u zajednici, itd. Sve je to puno drugačije nego što je bilo u vrtiću.

Moj stav o školi uvijek je bio i bit će uglavnom afirmativan, ali da imam neke zamjerke - imam. Ne tiču se gradiva i opterećenja, nego sustava. Ono što je i Zdenka napisala. Pa sustav ocjenjivanja na kraju osnovne škole, za kojeg mislim da je zašao u slijepu ulicu. Ne mogu se složiti sa svime što se u školi događa. Ali naravno da to neću pokazati pred djetetom (ne pada mi na pamet).

X

[tanja_b]

U Sloveniji dobivaju prve prave (brojčane) ocjene tek u trećem razredu , tako da su određeni broj godina pošteđeni pritiska barem što se ocjena tiče, meni je to značajna razlika .

I mi smo bili, nekad.
Sjeća li se još netko opisnih ocjena?
Ja sam jedna od tih generacija kojima su brojčane ocjene uvedene tek u petom razredu. I mislim da je to bilo super.
Ali u to vrijeme su roditelji, naravno, masovno rogoborili protiv takvog sustava ocjenjivanja a i djeca skupa s njima. Nikad se ne može svima ugoditi...

[Bubica]

Po meni je glavni problem našeg školstva upravo to što daje minimalnog prostora za individualizirani pristup djetetu. Svi u isto vrijeme moraju naučiti čitati, svi u isto vrijeme računati do deset....u toj dobi ja sam vidjela ogrumnu razliku kod svojeg djeteta u periodu od šest mjeseci.

Netko je spomenuo i ambiciozne roditelje koji guraju djecu na hrpu dodatnih aktivnosti. Sto kada to nije odluka roditelja nego želja djeteta? Moj uopce nije odusevljen skolom ali svako poslijepodne ima izvanskolsku aktivnost i ne želi odustati niti od jedne. Njih je sam birao, one mu očito više paše organizacijom, individualizacijom, sto ja znam zbog čega sve ne...Zašto mu to ukidati?

[bilbo7]

Nisam sve čitala, ali bih kratko nadodala: škola mi je mrak prvih četiri razreda. Onda počinje tulum.

[blackberry]

a da i ja kažem koju....

mislim da ja imam općeniti problem sa ustanovama, pa tako i sa ovom...
meni se osobno nikad nije svidjela praksa u školama, pričam o sebi kao djetetu sad.
ja sam osoba koa se voli sama organizirati...kako najbolje znam...nisam svaki dan ista, niti mogu isto učiti, niti mogu isto pratiti...ne znam...
da napomenem, uvijek sam bila odlična učenica i sasvim solidna studentica...
ali...
nikad neću zaboraviti taj školski stres, koji je meni u pravilu nepotreban....ono, ispitivanje iz vedra neba, okretanje dnevnika pa na koka padne...pa blic kontrolne...
meni je to baš stres bez ikakvog razloga. nikad nisam shvatila koliko tako nešto može biti pokazatelj mog stvarnog znanja...
obožavam učiti...i konstantno nešto istražujem i učim...
ali takav pristup mi je samo tlaka, i jedva sam čekala da završi, nažalost.
jedva sam čekala faks, gdje će donekle organizacija pasti u moje ruke....
takav pristup mi je više bio iskazivanje nečije moći...neg išta drugo...
tako sam ja to doživjela

ne znam zašto bi najave ispitivanja, kontrolni i ostaloga bile problem...
možda to tako sada i je, pa ja samo brijem kako je bilo meni...
po meni bi bilo fer da dijete zna kad će mu se što strefiti...nepotrebni stresovi su mi skroz kontraproduktivni...

i da...veoma neugodna sjećanja su mi ostavili tjelesni, likovni...glazbeni ne, jer srećom imam sluha...
ali, do unatrag par godina ja sam mislila da sam totalni antitalent za išta...
eh..a danas je to daleko od istine...
ocjenjivanje nečega što nam je prirođeno, također mi je nekako nehumano...

mi nismo došli do škole još...
samo, promatram koliko dijete spontano upija i uči...to mu je tako normalno...kao spužvice su...
dovoljno je jednom nešto reći, vidjeti...
i onda se sve to pretvori u moraš...i učenje umjesto užitka, često se pretvori u traumu...ili kako god je nazvali...

a što se gradiva tiče...ja zaista mislim da djecu pretrpavaju svim i svačim...pa makar danas su informacije toliko dostupne, da bi se po meni taj princip učenja mogao napokon malo i promijeniti...
ili je..opet kažem...ne znam iz iskustva nekog novijeg...

[Ripcord]

Netko je spomenuo i ambiciozne roditelje koji guraju djecu na hrpu dodatnih aktivnosti. Sto kada to nije odluka roditelja nego želja djeteta? Moj uopce nije odusevljen skolom ali svako poslijepodne ima izvanskolsku aktivnost i ne želi odustati niti od jedne. Njih je sam birao, one mu očito više paše organizacijom, individualizacijom, sto ja znam zbog čega sve ne...Zašto mu to ukidati?

Kao prvo, vidim oko sebe većinom roditelje koji djecu forsaju u sve i svašta, bez nekog prevelikog interesa djece, o tome sam gore pisala. No u ovoj drugoj situaciji, meni su moji u OŠ ukinuli balet jer sam imala do kasno navečer svaki dan probe i počela spavati na nastavi. Bila sam sva jadna, ali život ide dalje, par godina kasnije počela sam pohađati sve moguće plesne tečajeve, bila sam starija i mogla sam si drugačije posložiti raspored i sve stići. I danas smatram da je školovanje bitnije i da je to djetetova obaveza kao i meni posao (super je kad radiš nešto što voliš/učiš nešto što te zanima, ali ježiga, ima i hrpa toga što jednostavno moraš odraditi i nema rasprave).

Nisam sve čitala, ali bih kratko nadodala: škola mi je mrak prvih četiri razreda. Onda počinje tulum.

Najbolji opis

[zrinska]

Školski sustav u kolapsu...Učenici nezaintresirani...Ili im je dosadno ili ima velikih problema. Gotovo da nema sredine. Puno i previše nepotrebnih informacija. Gotovo da ne postoji veza roditelj -učitelj. Ja sam za više prijateljski odnos. A teško je u jedan koš strpati učenike koji čitaju s 4 i one koji ne znaju ni držati olovku...i takvi kiiči onda idu skupa u prvi razred.

[Bubica]

No u ovoj drugoj situaciji, meni su moji u OŠ ukinuli balet jer sam imala do kasno navečer svaki dan probe i počela spavati na nastavi.

vidiš, ja nisam sigurna bi li imala hrabrosti ovakvo nešto učiniti svom djetetu, posebice ako se radi o nekoj aktivnosti za koju je talentiran...

[Ripcord]

vidiš, ja nisam sigurna bi li imala hrabrosti ovakvo nešto učiniti svom djetetu, posebice ako se radi o nekoj aktivnosti za koju je talentiran...

A eto, mišljenja se razlikuju, i sama danas smatram da je bilo bitnije da sam budna na nastavi

[gita75]

Mene su svojevremeno nagovorili da upišem gimnaziju umjesto škole primjenjene umjetnosti.
I danas mislim da je to bila greška. Imam zanimanje i posao, ali nisam baš presretna s tim, ostadoh "neostvarena" .

[mamitzi]

meni se čini da je odlazak u školu jedna od rijetkih aktivnosti koje su pozitivne u potpunosti i za koje nema druge strane medalje.
samo naša generacija zaboravlja koliko je teško se bilo izboriti da sva djeca, a posebno djevojčice pohađaju školu i koliko djece na svijetu još uvijek nema tu mogućnost.

[Zdenka2]

Nisam sve čitala, ali bih kratko nadodala: škola mi je mrak prvih četiri razreda. Onda počinje tulum.

Ovo je isto točno - meni su prva četiri razreda najgore razdoblje u školi. Preporodila sam se u 5. razredu, a vidim da se i sineku događa isto.

[Peterlin]

Ja se samo nadam da će se i moj mlađi iduće godine spasiti u petom... Starijem je ok bilo i prije, a ni u petom razredu ne vidim nikakvo nazadovanje (osim činjenice da povremeno zaboravi zadaću ili stvari, što je vjerojatno tipično za tu dob...).

[enchi]

ja sam osoba koa se voli sama organizirati...kako najbolje znam...nisam svaki dan ista, niti mogu isto učiti, niti mogu isto pratiti...ne znam...
da napomenem, uvijek sam bila odlična učenica i sasvim solidna studentica...
ali...
nikad neću zaboraviti taj školski stres, koji je meni u pravilu nepotreban....ono, ispitivanje iz vedra neba, okretanje dnevnika pa na koka padne...pa blic kontrolne...
meni je to baš stres bez ikakvog razloga. nikad nisam shvatila koliko tako nešto može biti pokazatelj mog stvarnog znanja...
obožavam učiti...i konstantno nešto istražujem i učim...
ali takav pristup mi je samo tlaka, i jedva sam čekala da završi, nažalost.
jedva sam čekala faks, gdje će donekle organizacija pasti u moje ruke....
takav pristup mi je više bio iskazivanje nečije moći...neg išta drugo...
tako sam ja to doživjela


po meni bi bilo fer da dijete zna kad će mu se što strefiti...nepotrebni stresovi su mi skroz kontraproduktivni...

Kao da sam ja pisala!
Ne bih se vraćala u srednju školu za ništa! Osnovu neću niti spominjati jer sam ju odradila malim prstom lijeve noge, ne sjećam se da sam uopće učila - bila sam na satu mirna, pisala i slušala, to mi je bilo dovoljno.

[SikaPika]

nikad neću zaboraviti taj školski stres, koji je meni u pravilu nepotreban....ono, ispitivanje iz vedra neba, okretanje dnevnika pa na koka padne...pa blic kontrolne...
meni je to baš stres bez ikakvog razloga. nikad nisam shvatila koliko tako nešto može biti pokazatelj mog stvarnog znanja...
obožavam učiti...i konstantno nešto istražujem i učim...
ali takav pristup mi je samo tlaka, i jedva sam čekala da završi, nažalost.
jedva sam čekala faks, gdje će donekle organizacija pasti u moje ruke....
takav pristup mi je više bio iskazivanje nečije moći...neg išta drugo...
tako sam ja to doživjela

ne znam zašto bi najave ispitivanja, kontrolni i ostaloga bile problem...
možda to tako sada i je, pa ja samo brijem kako je bilo meni...
po meni bi bilo fer da dijete zna kad će mu se što strefiti...nepotrebni stresovi su mi skroz kontraproduktivni...

i da...veoma neugodna sjećanja su mi ostavili tjelesni,

potpisujem

i nije da sam protiv škole, ne, nikako
meni su, primjerice, prva četiri razreda prošla onako, žmirećki
bila sam najbolja u razredu, prije polaska u školu sam znala čitati, brojati...
zadaće pisala pod odmorom, to mi je bilo najljepše razdoblje u životu
no, u petom me je strefilo, nisam imala radne navike i bilo mi je besmisleno napamet učiti tamo neku povijest ili bilo što biflati - pa čemu postoje knjige, ako te nešto zanima - znaš gdje ćeš naći - to je moj stav
naravno, nije se tu radilo samo o učenju napamet, učenjem gradiva i odgovaranjem se treba naučiti i retorika, logika, dati se prilika raspravi - no, svega toga u osnovnoj školi nije bilo
najbolje je prolazio onaj tko je učio napamet, i stvarno se ne mogu sjetiti predmeta na kojem je bilo drugačije

u SŠ je bilo malo drugačije, i ja sam se malo ohrabrila, poticala sam raspravu, imala sam drugačije mišljenje na nekim predmetima i većina nastavnika je bila susretljiva
išla sam u ekonomsku školu i nikada neću prežaliti što nisam išla u gimnaziju - zbog tog nekog općeg znanja

da, na faksu je bilo drugačije, iako, dosta profesora je furalo taj "nauči napamet" princip pa su mi ti predmeti uvijek bili bed
u onima u kojima se moglo isfilozofirati sam uvijek imala puno bolje ocijene, a i profesori su me voljeli

uvijek sam bila kampanjac, učila sam samo ono što me zanima i zapravo sam odlično prošla u svom obrazovanju

a tjelesni, to mi je najgora noćna mora cijelog školovanja (osim prva četiri razreda kad smo se igrali graničara i tih sl. igara)
u srednjoj su me zvali kamikaza jer sam se skoro ubila na onim nekim spravama, ma, fuj, fuj, fuj
muka mi je uvijek bila i od prepona i kozlića..., čemu to? ne kažem da djeci nije potrebna tjelesna aktivnost, ali rekreativno, a ne da ko kreteni moramo pretrčati ne znam koliko krugova za ne znam koliko minuta - zaista, čemu to?

[casa]

Mislim da bi trebao zakonom zabraniti zadavanje ikakve zadaće u prva tri razreda ako dijete ide na cjelodnevni boravak, u svim ostalim situacijama sam uvijek za zadaću iz svih predmeta, naravno primjerene veličine. S užasom se sjećam tih sinovljevih mi zadaća u prvom i drugom razredu kad bismo stigli kući oko 5 nakon što sam i ja a i on odradili cijeli dan... Možda sam prezaštitničkinastrojenja, ali te zadaće su po meni bile neki čuadan sadizam učiteljica. Ono i pet minuta je previše. Dijete je umorno i bilo je u školi osam sati i dosta mu je to.

[Peterlin]

Mislim da bi trebao zakonom zabraniti zadavanje ikakve zadaće u prva tri razreda ako dijete ide na cjelodnevni boravak, u svim ostalim situacijama sam uvijek za zadaću iz svih predmeta, naravno primjerene veličine. S užasom se sjećam tih sinovljevih mi zadaća u prvom i drugom razredu kad bismo stigli kući oko 5 nakon što sam i ja a i on odradili cijeli dan... Možda sam prezaštitničkinastrojenja, ali te zadaće su po meni bile neki čuadan sadizam učiteljica. Ono i pet minuta je previše. Dijete je umorno i bilo je u školi osam sati i dosta mu je to.

Pa i nema zadaća, tj. djeca to trebaju odraditi popodne. Kad to kod nas nije bilo tako, galamili smo i bunili se, pa dobili drugu učiteljicu u boravku i bilo je ok. Nažalost, cijeli drugi razred bio nam je ovako kako si opisala. Može se riješiti - nisu učitelji nedodirljivi, neki se jednostavno ne snađu u nekim razredima.... Ne kažem da je samo do učitelja u boravku, treba u ovakvim situacijama razgovarati s obje učiteljice i stručnom službom pa riješiti problem tamo gdje je nastao. Ovo pišem zato da drugi roditelji doznaju da se može nešto učiniti, ne moraju se i ne trebaju pomiriti sa situacijom. Posebno je dobro ako ih se više složi, tu im nitko ne može odbiti zahtjev da se nešto učini. Sretno!