Baba Roga, vjestica, Krampus - zastrasivanje

[mimi 25]

Kada smo brat i ja bili mali roditelji su nas zastrasivali robotom. Znaci, pospremi igracke ili ce ti doci robot, nemoj dirati uticnice da ti ne dojde robot i sl. Ponekad bi znali i pokucati po prozoru pa kao robot kuca. Mi od toga nemamo traume i sasvim smo ok s robotima
E sada, moj dvogodisnjak se poceo bojati kada mu kazemo da ce doci barba s bradom. To isto funkcionira kao neka vrsta ucjene.....nemoj to jer ce ti doci barba s bradom. Nije bas da se nesto strasno boji, jer da vidim da ima veliki strah ne bi mi palo na pamet to mu govoriti, ali dovoljno da nam koristi u situacijama kada nesto ne smije.
Pitam se je li to u redu? Koristite li vi Krampuse, vjestice, robote.......?

[koksy]

Ne, nista! Ne zastrasujem ga. Osim sto mu sad govorim da nece doc Deda Mraz ako bude...sto vec radi lose. Ja sam imala panicni strah od Krampusa, cudovista sam se bojala skoro do puberteta, strah od mraka imam i danas. Obavezno mi je cijelu noc upaljena ona skroz mala lampica. Znam da zvuci blesavo i djetinjasto ali ja se doslovno ne mogu opustit ako je u sobi potpun mrak. I mislim da to je zbog silnih zastrasivanja u djetinjstvu.

[apricot]

nije u redu

zamisli da sutra sretnete na cesti čovjeka s bradom i dijete fras doživi.

ne treba djecu plašiti ni sa čime, ne treba im stvarati neke iracionalne strahove.
nemojmo izmišljati vanjske autoriteta i one kojih će se bojati.

oni imaju već dovoljno svojih strahova (od mraka, samoće, možda vode, psa, ptice)... da bismo mi još izmišljali neke, iz vlastite nemoći.
mi moramo pronaći način da nas djeca poslušaju i bez tih "utjerivača".

[Pepita]

nije u redu

zamisli da sutra sretnete na cesti čovjeka s bradom i dijete fras doživi.

ne treba djecu plašiti ni sa čime, ne treba im stvarati neke iracionalne strahove.
nemojmo izmišljati vanjske autoriteta i one kojih će se bojati.

oni imaju već dovoljno svojih strahova (od mraka, samoće, možda vode, psa, ptice)... da bismo mi još izmišljali neke, iz vlastite nemoći.
mi moramo pronaći način da nas djeca poslušaju i bez tih "utjerivača".

Nemam što dodati!

[klaudija]

Potpis na Apricot..

Ne koristim zastrašivanja, ne volim da se djeca boje bez razloga..

Zastrašujem ih jedino crnom vrećom za igračke ako ih ne pospreme

[summer]

ne, ne zastrasujem ih nicim (osim samom sobom, to je sasvim dovoljno )
ne svidja mi se ta praksa
'ako ne budes dobar, doc ce ti doktor i dat ti injekciju' - pa se kasnije cude zasto dijete sizi na cijepljenju ili pregledu
moja rodica, koja se boji pasa, uporno plasi djecu, 'nemoj tamo, doc ce ti pas!' :rolleyes:
ja sasvim ozbiljno kazem da npr. prestane nesto radit zbog toga i toga, ali navedem stvarni razlog, makar on bio opcenit poput 'to se ne smije'
ako je bas gusto, priprijetim vrlo realnom i ostvarivom kaznom
jer sto ako ipak ne poslusa a barba s bradom/robot/vjestica se ne pojavi?

u medjuvremenu par uleta s kojima se isto slazem

[klaudija]

zaboravila sam dodat, alergična sam na prijetnje policajcima, doktorima itd.. što neki moji bliski ljudi govore mojoj djeci, i onda ja satima moram objašnjavat da se policajaca ne treba bojati jer su tu da pomognu dobrim ljudima, itd itd..

[koksy]

I jos bi dodala na sve navedeno, ne treba ni policijom plasit, to moja baka voli radit. Ne zelim da se boji policije, zelim da, ako se ikad izgubi il se nesto dogodi, ima povjerenja pric policajcu.

[koksy]

Pisale smo u isto vrijeme

[Tomy]

Ne, nista! Ne zastrasujem ga. Osim sto mu sad govorim da nece doc Deda Mraz ako bude...sto vec radi lose. Ja sam imala panicni strah od Krampusa, cudovista sam se bojala skoro do puberteta, strah od mraka imam i danas. Obavezno mi je cijelu noc upaljena ona skroz mala lampica. Znam da zvuci blesavo i djetinjasto ali ja se doslovno ne mogu opustit ako je u sobi potpun mrak. I mislim da to je zbog silnih zastrasivanja u djetinjstvu.

Hehe...ovo s lampicom i ja radim, ali nije da se ne mogu opustiti nego se baš bojim (ne znam ni sama čega) -tak da nas je sad dvoje strašljivaca (ne znam otkud mu to jer ni mi nismo takve metode koristili)

[Kosjenka]

Ja nezastrašujem i poludim kada mi drugi zastrašuju djecu, recimo frizerka je malog plašila sa čikom koji ima prikolicu pa trpa klince u tu prikolicu , susjeda je jednom kontra efekt izazvala u sprečavanju penjanja na kat, rekla im je da su gore zmije i žabe pa su moji momci pohrlili gore da vide zmije i žabe.
Uglavnom ne volem to, mada uleti ova DM ili zec koji put u svrhu zastrašivanja ali izbjegavam.
Ako slučajno vidim da te tuđe babroge djeluju na moje momke ladno kažem tom zastrašivaču da ne priča gluposti i to pred djetetom.
Uglavnom ovo zastrašivanje robotom mi je najjače do sada, ja da mojima to kažem mislim da bi izazvala erupciju nepodopština samo da taj robot dođe .

[klara]

Mi kazemo da nece dobit ipod za gledanje crtanih, to uvijek pomogne hehe

Ne svidja mi se plasenje djece s bilo cim izmisljenim, pokusavamo uvijek objasniti stvari onakve kakve jesu, na nacin prikladan dobi.

[cvijeta73]

zastrašivanje mi je, bez pretjerivanja, jedna od najmrskijih "metoda" odgoja, ako se to može tako nazvati.
to mi je baš - odbojno.
prošli tjedan poslije ritmike, cure u svlačionici divljaju, neće se obući, kaos totalni
i jedna mama se zadere - prestanite jer će vas vani čekati vještica.
mene je bilo strah izać u mrak, iz dvorane, kamoli M koju sam na jedvite jade uvjerila da nema nikakve vještice, da vještice postoje samo u bajkama(ovo mi nije povjerovala), ponavljala je non stop - znam da ne postoje, al jesi li ti jača od vještice? tek kad sam ju uvjerila da sam definitivno jača od vještice, koja ne postoji, se malo opustila.
hebem ti vještice

potpisujem i apri, oni se stvarno sami od sebe boje svega i svačega, npr M se boji vuka, i totalno mi je nepojmljivo da joj ja još potenciram strahove. zamisli da se bojiš vuka, i vrhonaravni autoritet kakav smo mi u njihovim očima, ti kaže da se s razlogom bojiš
brrrrrr

[ana.m]

Ne zastrašujem ih ničime... osim oduzimanjem igračaka.
Ovo za bradatog striku na cesti je i meni baš palo na pamet dok sam čitala prvi post. Mislim, od kuda vam baš bradati striko...?
A nema mi goreg kad ljudi straše djecu policajcima. I ne daj Bože da se dijete nađe u situaciji kada mu treba pomoć policajca, zgubi se ili nekaj...BZVZ.

[ana.m]

VIidim sad da kasnom palim s čika policajcem....

[Boxica]

ne plašim klince sa tim nerealnim stvarima nego dobiju jasno objašnjenje zašto nešto ne ili zašto nešto da...
nedam ni drugima da moju djecu plaše,
kad se E. rodila, čak sam ukinula lupanje lanaca za Sv. Nikolu po stubištu kojim se plašilo nečaka...
znam da je to negdje običaj, ali bogme ne u mojoj kući...

[mlukacin]

Bradati čika haha onda samo pozovite MM

Mene su strašili baborogom i još dan danas se sjetim te babaroge koja je živjela u škrinji u šupi u našem dvorištu... u šupu nikada nisam ulazila, sada je tamo parkiralište i uvijek kada dođem autom sjetim se toga....

svoje klince strašim samo crnom vrećom kao i klaudija

[tina55]

meni to spada u laganje djeteta, što ne radim, osim za neke lijepe iznimke: npr. rekli smo joj da će joj Djed Božićnjak donijeti poklon pod bor, Sv. Nikola joj je nešto donio i tako, ali mislim da joj te lijepe priče uljepšavaju djetinjstvo
uostalom, koliko moja curica nije ničim takvim nikad zastrašivana, pokazuje i činjenica da je Sv. Nikola nije dojmio, a krampus joj je bio omiljen (kad smo ih vijdeli nakon jedne predstave)

[koksy]

Jos sam se neceg sjetila, baka me duuugo plasila s cigankom Barom koja skuplja zlocestu djecu i odnosi ih i oni se vise nikad ne vrate mami... Najgore je sta je ta osoba bila stvarna, stalno je dolazila prosit i uvijek je nosila veliku vrecu jer nije prosila novce nego hranu i robu. Dan danas se sjecam svoje srece kad je jadna zena umrla...

[Pepita]

koksy ja sam imala babu Pelinu...užaaaaaaaas! Poslije je čak upala i baba Jaga, to mi je bilo još gore, a nju su izmislili u mojoj fazi kad sam volila tipat po telefonu pa su se bojali da ne nazovem Ameriku. Svo zlo u tome...

Moja L. se ionako malo plaši onih ljudi što prose po ulici...posebno jedne babe koja doslovce trče za ljudima.

Sjećam se, kad sam bila malena, mama bi mi rekla da je moram slušati, jer ako je ne budem slušala da će me odvesti u dom za djecu.
Ma grozno, kao da i danas možu proživjeti tadašnje osjećaje...otuda su poslije i došli drugi strahovi.

[mimi 25]

Ok, vidim da vi koje ste se javile ne zastrasujete svoju djecu na taj nacin. Hvala, to me je zanimalo.
Sada malo osvrta na postove:
Mi naravno srecemo bradate ljude po ulici, ali L. ne pokazuje neki strah. Ne znam, mozda on nekako sasvim drugacije zamislja tog barbu. Ustvari, da pokazuje neki turbo strah, kao sto neke od vas pisu da su prozivljavale u djetinjstvu, ne bi mu to ni spominjala.
Zanimljivo mi je i to kako su takva zastrasivanja djelovala na neke od vas, po tome to stvarno nije za salu. Meni moj robot stvarno nije ostavio nikakve traume. Cak i sada kada se sjetim toga ne mogu se prisjetiti i straha. Ustvari mi je sada smijesno. Mozda bi bilo drugacije da je moja mama odlucila upotrijebiti npr. ciganku koja krade djecu ili odvodjenje u popravni dom.
I slazem se sa svim napisanim u vezi zastrasivanja s doktorima, policajcima ili npr. zubarima.
I na kraju, mislim da cemo izbaciti naseg bradatog iako ne vidim neke posljedice na L. Ali, zlu ne trebalo......

[rahela]

nikad nisam s ničim plašila djecu

zaboravila sam dodat, alergična sam na prijetnje policajcima, doktorima itd.. što neki moji bliski ljudi govore mojoj djeci, i onda ja satima moram objašnjavat da se policajaca ne treba bojati jer su tu da pomognu dobrim ljudima, itd itd..

ovo posebno potpisujem
s tim da sam ja znala reagirati na licu mjesta
na primjer, baka ili netko spomene "doktora i pikicu" ako ne bude slušao, a ja sam istog momenta rekla toj osobi da lupeta gluposti, jer doktori ne daju pikice za zločesto ponašanje, i sve to pred djetetom

[koksy]

Tek sad, kad sam sve ovo gore napisala, vidim kolko sam ja bila prestravljena pola mog djetinjstva... Pa ja sam se jadna svega bojala, s doktorima i pikicama su i mene plasili a moj malac me sad sam pita kad idemo, da bi on htio dobit pikicu. Prema policajcima osjecam veliko strahopostovanje, imaju strasan autoritet nadamnom i nikad im se nebi usudila suprotstaviti. To dokazuje da sam pokunjeno mela cestu nakon sudara kojeg ja nisam skrivila i iako sam imala lagane ozljede stricek policajac je reko da uzmem metlu i ja uzela...Glupaca!
Dode mi da sad odem k baki i ocitam joj bukvicu zbog svega s cim me plasila....

Nemojte plasiti djecu, jel vidite kolko sam ja istraumatizirana!

[enchi]

Ne zastrašujemo! Ja iz djetinjstva pamtim da mi je mama govorila da će me dati u dom - no nije mi ostavilo traume, ne bih se sama toga niti sjetila sama dok nisam na temu naletila . No, ok, ipak - dok se toga sjećam nakon više od 20 godina, ipak mora da me se kao dijete dojmilo.

[mimi 25]

Ajme, ovom temom sam probudila i neke duhove proslosti.
Ali, dobro je o svemu razmisliti, krenuvsi od sebe, ali i od tudjih iskustava.
Koksy, sto si stvarno mela cestu? Ne mogu vjerovati.......tog policajca je trebalo zastrasiti necim puno gorim od Babe Roge.....

[Pepita]

Ne zastrašujemo! Ja iz djetinjstva pamtim da mi je mama govorila da će me dati u dom - no nije mi ostavilo traume, ne bih se sama toga niti sjetila sama dok nisam na temu naletila . No, ok, ipak - dok se toga sjećam nakon više od 20 godina, ipak mora da me se kao dijete dojmilo.

Tako i mene moja (moj gornji post).
Samo sam se ja jako bojala da ću otići i ostati bez nje

[vještičica]

A bona ne bila, đe ću djecu vješticom plašiti!?!

Ne plašim, ne dozvoljavam plašenje. Priprijetim ako je baš gusto privremenim gubitkom privilegija. Zasad pali.

[Rivendell]

Mene nisu nikad ničim plašili. Osim što mi je baka jednom rekla da ne smijem sama lutati po selu da me ne odnesu cigani.

Htjedoh samo reći da sam i ja osobito alergična na plašenje doktorom i policajcima, i onda se čude što se djeca boje. Mislim da je to s policajcima postao dosta ukorijenjen problem. Na primjer u UK uvijek djeci govore da su policajci dobri i da ako se nešto loše dogodi treba se obratiti policajcu. A kod nas nitko ne vjeruje policiji.

[flopica]

meni su ljudi koji zastrašuju djecu odbojni i imam automatski asocijaciju
da su primitivni i ograničeni
da nisu u stanju ocijeniti da su djeca djeca i da postoje mnoge druge, primjerenije
i učinkovitije metode suzbijanja neželjenog ponašanja

jednostavno mi teško povjerovati da bi itko iole pametan i racionalan
išao primjenjivati takve nebuloze u odgoju djeteta

[mimi 25]

Dakle, Flopice, vecina nasih mama je primitivna, ogranicena, nepametna (da ne recem glupa), neracionalna i sklona nebulozama?
Ne volim kada netko tako olako upotrijebi toliko ruznih rijeci. Cemu to?!

[flopica]

a što da ti kažem
govorim generalno
ako sam te uvrijedila sorry, ali i dalje mislim da
plašenje djece bradatim ljudima, policijom, krampusima i sl. stvorenjima
nije prepametna stvar

[flopica]

osim toga, nema potrebe da to spuštaš na osobnu razinu
i mene je moja baba koju jako volim plašila koječim
ja smatram da nije umjela bolje
i to je to

[KayaR]

Mene nisu nicim plasili,ali,
najveci strah mog detinjstva je bio Ferkonja iz "U registraturi",majko mila!
Stalno sam zavirivala ispod kreveta u strahu da se tamo skriva.
Kao i vampirica iz filma "Pastirica"....ali moji roditelji nemaju bas nikakve veze s tim...
Decu ne plasimo,osim da ce,ako se previse derendzaju,doci komsinica Goca.Jer,redovno i dodje...
Nje se i mi veliki plasimo :D jer je zena looda...

[mimi 25]

Flopice, bujica takvih rijeci me potakla na reakciju. Smatram to u odredjenoj mjeri osobno jer sam ja otvorila temu ( trebala sam i sebe navesti u gornjem postu uz nase mame, ali nije mi se dalo raspravljati o nijansama, oblicima i nacinima zastrasivanja itd.)
Ovako receno......" nije prepametna stvar".....ne zvuci kao uvreda, sto tvoj prvi post je.

[zhabica]

potpis na sve koji ne plase djecu, osim sto zaprijetim kaznom, a sto je vrlo realna stvar

to mi je uzasan nacin kontroliranja djece i jezim se kad cujem da netko to primjenjuje, posebno na mojoj djeci, a ima kandidata, sta da kazem

[XENA]

Baba roge i cigani su bili u điru dok sam ja odrastala nisam ih nikada shvačala ozbiljno niti sam se plašila njih.
Pridružujem se klubu "noćnih lampi", bojim se mraka.

Da bi svoju L plašila ne realnim stvarima te namjerno izazivala strah kod dijeteta, prestrašno i ne pojmljivo (čitaj nikada mi nije palo na pamet)

Crna vreća zna biti i kod mene u điru, kada stvarno nemam više strpljenja.

[koksy]

Koksy, sto si stvarno mela cestu? Ne mogu vjerovati.......tog policajca je trebalo zastrasiti necim puno gorim od Babe Roge.....

Nego sta nego jesam...nakon toga sam otisla na Hitnu. Kazem ti, strah od policije usaden u djetinjstvu. Ja kad s bilo kojim policajcem pricam maltene me strah gledat ga u oci. I zivcira me to uzasno al ne mogu si pomoc.

[Storma]

svoje ne plasim, i ne dam plasiti. kad netko u nasoj blizini plasi svoje dijete necim, moja znaju da to ti roditelji rade zato sto ne zele da njihovo dijete nesto ne radi, i da ja mislim da je to bzvz i nije u redu plasiti ali neke stvari ipak nisu u mojoj domeni. imale smo opsezne razgovore na tu temu. stetu ucinjenu plasenjem policajcem i doktorom i to u prolazu sam uspjesno sanirala ali ne moram objasnjavati koliko me naljutilo.

[Pepita]

Imam jednu prijateljicu koja je vrh kad pričamo o glupostima...
Šetamo mi ovo ljeto i ona mi se žali kako joj se cura (imala je 2,5 godine) svega boji.
Hororično je bilo to što su u toj našoj šetnji bar 5 puta iskočili vampiri iz grmlja.
Nisam ništa govorila...odavno šutim na mnogo toga.

[Sirius Black]

Stariju curu nismo nikad plašili. Za malu postoji "zločesta krava" koja služi samo za uspavljivanje u zadnjih cca. 2 tjedna.

Primila ju je neka faza pa nije htjela nikako ići spavati navečer, starija seka je već spavala, ugasili sva svjetla osim noćne lampice u spavaćoj sobi, ali se ona još derala da hoće van iz sobe. Više je vezana za tatu, on ju i uspavljuje navečer, i puno je čvršći i dosljedniji od mene, i ne da se zaj...Međutim, mala je bila toliko uporna da je povraćala od plakanja pa je morao popustiti. I onda jednog dana mm se tuširao a ja sam bila u dnevnoj sobi s curama na kauču i pokušavala ih zadržati da sjede (ne mogu malu pratiti kad skače okolo), stavila sam Cartoon Network na tv i bio je crtić cow&chicken. T se uplašila krave pa sam joj rekla da mora ležati i sakriti se da ju krava ne vidi. I tu večer je zaspala bez plača. Sljedeći dan opet je bio isti crtić i tata ju je odveo u sobu da se sakriju kravi, pokrili su se i opet je zaspala. Uglavnom kad neće zaspati onda dođe krava na kompjuter pa brzo moramo ići u krevet da nas ne vidi i uspavljivanje je sad super.

Budući da krave baš i ne srećemo u svakodnevnom životu, nema nikakvih trauma ni strah od njih, više joj to skrivanje dođe ko neka zabava.

[Beti3]

Ne svidja mi se plasenje djece s bilo cim izmisljenim, pokusavamo uvijek objasniti stvari onakve kakve jesu, na nacin prikladan dobi.

Tako treba i po mom mišljenju. Ni mene nije nitko plašio, niti bi ja plašila neistinitim stvarima.

Dijete mora znati što je opasno, npr. auti, zmije, utičnice, cvijetin vuk isto, vruća peć...Dovoljno je u životu stvarnih stvari kojih se s pravom treba plašiti, nikako nam ne trebaju izmišljene.

[Pepita]

Tako treba i po mom mišljenju. Ni mene nije nitko plašio, niti bi ja plašila neistinitim stvarima.

Dijete mora znati što je opasno, npr. auti, zmije, utičnice, cvijetin vuk isto, vruća peć...Dovoljno je u životu stvarnih stvari kojih se s pravom treba plašiti, nikako nam ne trebaju izmišljene.

xxx

[Sirius Black]

Ovisi i o dobi djeteta. Moja mlađa cura ima 19 mj. pa takve fore prolaze, a opet nije neki preveliki strah. Starija ima 4 god. i nju ne plašimo s nekim nepostojećim bićima jer ona za sve traži nekakvo objašnjenje pa bi bilo prekomplicirano. Već mi je glupo lagati joj da postoje Djed Mraz i Sveti Nikola

[Ripcord]

Niti sam sama plašena s čudovištima, niti plašim djecu. Nije mi ni palo to na pamet.

Najveće plašenje smo brat i ja doživjeli kao klinci u fazi svakodnevnih tuča kada nam je mama zaprijetila da ima postavljenu kameru u stanu koja sve snima, pa će ona i tata vidjeti kada dođu s posla jesmo li se tukli i tko je kriv. Još se živo sjećam tih nekoliko dana zabrinutog mjerkanja svih kutova po stanu, kao i zbunjenosti jer što nas pobogu ne snimaju i inače, ako već imamo kameru. Nakon par dana brat i ja smo zaključili da blefira i nastavili po svojem.

Bojim se jedino visina, i to otkad sam doživjela jednu neugodnu i potencijalno smrtonosnu epizodu prije desetak godina, a užasno me frustrira što ne mogu prevladati taj strah.

Osim toga, spavati volim u potpunom mraku i volim horrore i slične gadarije I jedva čekam da stariji bude spreman za gledanje istih stvari, iako je dosta plašljiv i oprezan, pa ćemo još pričekati... nemajčin sin!

[Tomy]

Kad smo već kod horrora...volim ih i ja gledati (ne baš sve, ono tipa "Teksaški masakr" mi je bzvz), ali treba ići spavati poslije toga, ja sam doslovno u stanju probdjeti noć od straha da mi netko stoji iza leđa i gleda u mene.
Imala sam fazu kad je mm radio u Njemačkoj, malac je bio kod moje mame, a ja sirota sama doma gledam PARANORMALNO...onda sam si psa dofurala unutra i tjerala ga da legne kraj mog kreveta, ali ni to nije bilo od neke pomoći ( a ujutro na posao ), cijele noći sam bila budna...
Sad u trudnoći ih izbjegavam, a tak bi si pogledala i 3. dio

Sad kad ovo čitam-stvarno mora da imam nekakvu traumu iz djetinjstva za koju ni ne znam

[pomikaki]

Nikad ne plašim dijete.
Ne mislim da će se dijete kojeg se plaši bradatim čovjekom zaista plašiti bradatih ljudi. Plašit će se nečeg drugog. To su iracionalni strahovi.
Strah za mene nije dobar, usprkos narodnim uzrečicama. Radije bih da me vodi razum. Isto želim svom djetetu. Strah samo koči, ograničava, vodi u krivom smjeru.

Tako, ako želim da nešto napravi ili ne napravi, kažem joj pošteno što hoću i zašto to hoću. Ne kažem joj idi na spavanje jer će ti inaće doći babaroga, nego idi na spavanje jer je vrijeme da spavaš, sutra se moramo rano ustati. I mislim da me posluša otprilike jednako brzo kao i kad bi se pričalo o babarogama.
Ipak, kod nas nisu zabranjene priče o čudovištima, te su nam jako zabavne - ali ih pričamo na način da se protiv njih uspješno borimo.

[pomikaki]

Moram dodati da mene roditelji nisu nikad plašili. Zamjeram im recimo previše kritike, što je ostavilo posljedice. Ali nije bilo babaroga u grmlju ni bradatih ljudi koji bi po mene došli. Danas nemam iracionalnih strahova, nije me strah biti sama u kući, ne bojim se mraka, kukaca, gmazova i slično. I zapravo se nikako ne mogu načuditi koliko malo ima ljudi koji to za sebe mogu reći.

Što vi mislite o tome? Dakle moja teorija je da plašenje najvjerojatnije neće prerasti u strah od onoga čime se plaši, naravno, dijete će brzo shvatiti da bradati ljudi nisu opasni. Ali će objekt straha postati nešto drugo, i protiv tog će se straha teže boriti nego da ih se u djetinjstvu nije plašilo.

Ima li ovdje ljudi koje su u djetinjstvu plašili a da nemaju iracionalnih strahova?

[Sirius Black]

Ne sjećam se da su me plašili. Imam neke strahove koji nisu uvijek skroz racionalni, i ovise o situaciji.

Mislim da nije u redu plašenje s bilo kakvim ljudima npr. policajcima, doktorima, cigankama jer to stvara krivu sliku o tim ljudima.

Kod nas je specifičan slučaj jer je dijete puno brže i pokretnije od mene i vidi da joj ne mogu ništa, a još je premala da joj se objasne neke stvari (npr. da je preopasno trčati po stanu).

[cvijeta73]

.

Ima li ovdje ljudi koje su u djetinjstvu plašili a da nemaju iracionalnih strahova?

nije to baš tako jednoznačno povezano.
ja se sjećam iracionalnih strahova iz djetinjstva, gajim neke i danas, a nikad me nitko nije ničim plašio.
jedan od najsmješnijih (danas mi je smiješno, al kad sam bila mala mi nije bilo nikako smiješno) strahova kojih se sjećam jest strah od jednog rođaka.
koji je stariji od mene jedno 15-tak godina, i obožavao me je, volio se igrati sa mnom. dakle, ja sam imala 4-5, on 20-tak . bojala sam ga se i bježala od njega ko od crnog vraga, a nikad mi čovjek nije ništa na žao napravio. to me jako dugo držalo, do nekih 10-12 godina kad sam racionalno pobijedila taj strah.
mama je govorila da je sve počelo kad je jednom došao kod nas, digao me iznenada, a bio je izrazito crn - crna kosa, oči, tamna put. a mi svi ko šveđani

ono što sam željela reći da i kod ovoga, kao i kod drugih stvari vezanih uz odgoj djece - nije mi nikako prvenstveno utjecaj na budućnost. na možebitne traume koje mogu nastati, ali niti ne moraju. i vjerojatnije je da neće.
ako me dijete posluša nakon što sam ga prestrašila s nečim gadnim to znači da je dijete taj tren - uplašeno.
da uplašeno ide spavati.
a strah nije osjećaj koji bi svom djetetu poželjeli, ne? ružno je kad se bojiš.

[Tomy]

Vidiš, ja kao dijete nisam imala strah od mraka, to mi se kasnije pojavilo, što je stvarno iracionalan strah jer po mraku stvari nisu nimalo drugačije nego kad je dan ili upaljeno svjetlo, mene je jedino baka plašila cigankama (već je to ranije netko napisao) kojih se danas, naravno, ne bojim, možda je to prije neki strah od nepoznatog samo projeciran na drugu materiju...ne znam stvarno, nisam o tome do sad nešto pretjerano razmišljala, a niti sam stručnjak za psihologiju ili psihijatriju...

Recimo, imam sasvim realan strah od štakora (jer me k'o dijete jedan nasmrt isprepadao), makar, opet kad razmislim...ni on mi ne može ništa napraviti...

MM se panično boji zmija, ni u ZOO ne ide tamo gdje su one, dok, recimo, meni te zmije ne predstavljaju neku fobiju niti su mi sad nešto posebno gadljive...