Ja sam gotovo od prvih dana trudnoće nakon par bržih koraka puhala i disala kao da sam upravo istrčala maraton. Isto tako nisam mogla (i još ne mogu) nositi ništa teže od cca 4 kg a da ne osjećam pritisak u donjem dijelu trbuha (pritom mislim na duže hodanje s tim teretom). I moj gin se slaže da se ne bih smjela umarati. Nakon ovih blagdana sam bila na uzv i rekao mi je da sam se za prst otvorila i da je razlog blagdansko čišćenje. Istina je da sam čistila ali ni približno kao prijašnjih godina i sve sam puno sporije radila, ali ipak izgleda da je i to bilo previše. Sve drugo je ok, nisam čak imala ni mučnine, sve jedem umjereno i zato imam osjećaj da mi ukućani baš i ne vjeruju da mi bilo kakav napor teško pada. Neki dan sam doživjela i prvu vrtoglavicu-nesvjesticu. Nakon dužeg hodanja uzbrdo ušla sam u dućan i zamalo se onesvjestila. Da nisam sjela i naslonila glavu na zid...skupljali bi me po podu. Šumilo mi je u ušima, zacrnilo se pred očima, lice obliveno znojem....užas.
Mislim da je kod svake trudnice individualno ali i da bi svaka čim osjeti umor trebala malo stati. Moj gin kaže da treba stati i prije nego osjetiš umor, ali to je lakše reći nego napraviti.