Takva sam na dane i primjetila sam da je to povezano s jednom stvari, a to je: sama po cijeli dan s curom od 3. god. i curom od 2,5 mj.
Imam danas upravo epizodu toga straha i psihičkog umora.
Skupilo se svega, uz to sve i to što mi beba neće da doji kako treba, sve sam iscrpila što sam mogla, napredovala je 100 g u mjesecu...
Sad mažem nju i sebe da vidim da nije neki skriveni soor.
Pozadina sve je ova "ajme ako me pošalju u bolnicu, kako ću tamo, ova kući, ona tamo, tko će ovo i tko će ono..."
Jedva čekam danas zaspati i nadam se da će sutra biti drugi dan, da ću se bolje nositi s nekim stvarima.

Prije mjesec i pol dana, temperatura koja se pojavila samo navečer i brzo pala, trajala je tri dana.
Već sam se vidila u bolnici, bolesna, djeca doma, beba od 20 dana, tko će je dojiti, a što ako ne bude jela.

Užas!

Moj savjet, to i sama radim kad mogu i pomaže, van kuće, ljudi, druženje i što god...
Nije zdravo biti samo 24 mama, bar meni ne.
Mogu neko vrijeme i onda pucam par dana...