 |
|||
Ja nisam inače takva, borac sam i lako se nosim i s problemom, ali na dane samo užas teški i od sitnice napravim slona.
Dobro, malo više reagiram na svoje zdravlje, sve otkako sam rodila.
Kad me nešto boli, a ne znam točno što odmah vičem "ajme Bože čuvaj me kako će djeca bez mene".
Ovog se perioda sjećam iz vremena kad su moja djeca bila te dobi. S druge strane, nije ova zadnja rečenica uopće bezveze - meni je to poticaj da se ponašam prilično odgovorno kad je moje zdravlje u pitanju, ne samo zbog djece nego i zbog sebe, ali to drugo mi je tek nedavno doprlo do mozga. mm je tu puno labaviji, moram ga naganjati da ode na redovne kontrole. Prihvaća, ali sam se ne bi sjetio...Pepita prvotno napisa
S druge strane, ovo "kako će djeca bez mene" me tjera da ih potičem na osamostaljivanje (moji su već spremni za to, dovoljno su stari da neke stvari rade sami) jer danas sutra će zaista biti bez mene, ne zato što će se meni nešto dogoditi, nego zato jer će to vjerojatno biti njihov izbor.
Lijepo napisano!
Mene je zaista majčinstvo naučilo da se odgovornije ponašam i prema sebi, ali isto tako i prema drugima.
Živimo u vremenu kad se svašta dešava.
Ne može čovjek živjeti s tim strahovima, jer bi poludio i toga se treba rješavati.
Ali ponekad je dobro da nas podsjete na to da ne smijemo zapustiti sebe.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom