Sanja48, ima čokolada pravo, oni su se uvukli u ovaj obrazac predrasuda i gotovo, smatraju da nema pomoći. Strašno!!!
Tvom djetetu gore ne može biti. Zbog tvog čvrstog stava on neće nadrapati. Samo će se vjerojatno učiteljica sljedeći put kad vidi da se on pomaknuo u klupi umjesto da zakoluta očima i vrisne-ugristi za jezik. Pa će reagirati čim neko drugo dijete" u šali, ah znate kakva su djeca situaciji" verbalno ili na bilo koji drugi način uznemiri tvoje dijete. Tako bi trebala za svako pojedino dijete u razredu. Stvoriti zdravu atmosferu..Eh..Ona je odrasla osoba, ona kontrolira situaciju uzimajući u obzir pozadinu svakog djeteta i svakom pristupati individualno. Bar nam u današnje vrijeme nisu pretrpani razredi. I od njih 20 imaš ih barem 5 koji su mali odrasli ljudi i ponašaju se ko vojnici, slušaju, paze, strogički su, imaš barem 2 sanjara koji ne ometaju baš nikog, jednog koji se krišom zabavlja nekom igrom-njemu daš još extra zadatak-dosadno mu je,ostane ih 13, i jedan je-tvoj sin sa ADHDom-čim primjeti da se meškolji zamoli ga da ide spužvu oprati pa po kredu, ma nek nabavi neki cvijet kojem će trebati zalijevanje i čupkanje,sunce, bolji položaj što god -ma pazi, puno je trikova koji smo naučili na stručnim usavršavanjima, puno edukativnog materijala koje cure iz stručne službe u roku odmah donesu čim dijete ima dijagnozu. Može se u praksi, naporno je prvih mjesec dana dok se sva djeca ne naviknu ali ide to. Pa prilagodiš si radni prostor, uostalom i pripreme kad pišemo moramo imati razred i potrebe djece pred očima. Pa se radi grupno i obično mi dijete sa ADHDom sjedi pored nekog kome treba mali poticaj, pomoć u krajnjem slučaju-društvo.
Stisni zube, šake, svaki tjedan u školu i krenuće na bolje. Uvjerena sam!