zmaj ne postoje 2 ušća nego se gledaju s dvije strane, opasnije je ako se otvara iznutra.

Vaginalni pregledi nisu ni meni bili puno od koristi. U prvoj trudnoći je nalaz jednog vaginalca u 20. tj bio super, a onda je dr napravio još i vaginalnu cerviksometriju (zato što sam bila rizična i ivf trudnica, onako za svaki slučaj). I tu se pokazalo da se cerviks skraćuje i omekšava. Nastavio se skraćivati unatoč ležanju u bolnici, napravili su mi serkažu, ležala sam strogo do 35-tog tjedna i tada mi je pukao vodenjak. Sve je prošlo bez trajnih posljedica na bebu, a meni je ostalo pitanje: što da nije bilo te cerviksometrije?

Druga trudnoća je bila puno mirnija, cerviks je bio skraćen, ali nije išao dalje, napravili su mi serklažu više zbog lošeg iskustva u prvoj i mojih strahova. Mirovala sam nekoliko mjeseci, ali ne strogo ležala. Ta trudnoća je trajala do 40-tog tjedna, ništa se nije desilo kad su mi skinuli šav serklaže, tako da pretpostavljam da sam mogla i bez nje.

Imamo još dva zamrznuta embija, tako da postoji šansa (ne velika, ali postoji), da opet budem trudna. Razmišljam kako se ponašati u toj eventualnoj trećoj trudnoći. Opustiti se i ići na što manje pregleda i zahvata. Ili inzistirati na čestim mjerenjima cerviksa i preventivnoj serklaži.

Danci_Krmed, s obzirom na sva saznanja koja imaš o tome, što bi ti napravila na mom mjestu?