"Uz tebe smo"

[kata.klik]

na početku svoje bolesti sam stvarno se iznenadila sa puno nevjerovatnih reakcija ljudi oko sebe, razočarala sam se pomalo u svoje najbolje frendice koje su baš nekako sve to doživjela na način, "Uz tebe smo i mislimo na tebe", mislim potiho ja znam da sam ih nešto pitala one bi napravile, ali to kaj meni frendica nakon što se nismo čuli osam mjeseci veli znaš, mislim ja na tebe svaki dan, ali mi je teško

cijenim i ja način na koji je reagirala marival, ali oprosti to stvarno mora biti jako loša situacija uopće, da ideš otvoreno moliti za pomoć, pa i ona sama je to napravila kad je došla do ruba, inače se trudiš boriti sam...

[Peterlin]

na početku svoje bolesti sam stvarno se iznenadila sa puno nevjerovatnih reakcija ljudi oko sebe, razočarala sam se pomalo u svoje najbolje frendice koje su baš nekako sve to doživjela na način, "Uz tebe smo i mislimo na tebe", mislim potiho ja znam da sam ih nešto pitala one bi napravile, ali to kaj meni frendica nakon što se nismo čuli osam mjeseci veli znaš, mislim ja na tebe svaki dan, ali mi je teško

cijenim i ja način na koji je reagirala marival, ali oprosti to stvarno mora biti jako loša situacija uopće, da ideš otvoreno moliti za pomoć, pa i ona sama je to napravila kad je došla do ruba, inače se trudiš boriti sam...

Ma nisam se dobro izrazila... uprskala sam post.

Marival je smogla snage da kaže što NJOJ treba. Mislim da je dobro da svatko od nas (bolestan ili zdrav, a pogotovo ljudi koji se bore s bolešću i ostalim teškim situacijama) trebaju otvoreno drugima dati do znanja što im treba. Na primjer, nazvati i reći "nazovi me jednom tjedno, to bi mi puno značilo" ili pozvati se na kavu, štajaznam, ono što TI želiš od drugih, to im TI moraš reći. Nećeš morati stalno, dovoljno je probiti tu barijeru...

Ljudi su strašljiva bića, boje se bolesti i teških situacija i uvijek misle da se takve stvari događaju nekom drugom. Treba ih zato potaknuti da se otvore, a prvi korak često će trebati doći od osobe koja je bolesna ili u nekoj teškoj situaciji (jer se ljudi često ne usude pitati, pa ni nazvati, lakše je zatvoriti oči i slati virtualne vibre). Netko mora napraviti prvi korak i probiti led. Ti najbolje znaš što trebaš i što bi željela pa onda probaj naći načina da svoje prijatelje potakneš na to. Sigurno se neće oglušiti... Dobro si krenula kad si prijateljici rekla što ti znači, a što ti ne predstavlja ništa, tako da se ona može prilagoditi. Treba samo srušiti zid (u glavi, svojoj i tuđoj) da komunikacija ponovno krene. Sretno!

[cvijeta73]

inače se trudiš boriti sam...

zašto bi se trudio boriti sam?
ovisi o ljudima, meni je npr ovo tako strana i čudna rečenica, čudnija od svih čudnih tema na forumu.

[SikaPika]

zašto bi se trudio boriti sam?
ovisi o ljudima, meni je npr ovo tako strana i čudna rečenica, čudnija od svih čudnih tema na forumu.

meni to nije čudno
ne znam, da mi se dogodi nešto grozno u životu, ne bih previše opterećivala ljude oko sebe
što ja znam, ako bi me tko nazvao, došao... rekla bih kakva je situacija, valjda bih znala dati do znanja da mi treba nešto određeno - razgovor ili, šta ja znam, odlazak u kupovinu
ali sama nikada ne bih tražila
no, dosta sam vezana uz obitelj, zapravo, nismo toliko bliski, ne posjećujemo se prečesto, čak ni ne zivkamo (dva do tri puta mjesečno s bratom i sestrama, ako i toliko, s tetama jednom u dva mjeseca, s MM se viđamo nešto češće jer smo bliže), ali znam da se nešto dogodi da bi odmah bili tu i to s konkretnom pomoći, šta ja znam, uzdam se u njih
i to malo prijatelja što imamo, znam da bi uvijek bili tu, ono, protresli bi me ako ne bih znala sama što reći
a to što će mi tamo neka xy prijateljica reći uz tebe sam, to bi zaboravila za pet minuta
takve me fore ne diraju, to ni iz džepa ni u džep ili kako se već kaže