Jos da dodam, karikiranje vjerojatno dolazi zbog iskustava iz okoline u zadnjih par godina. U krugu prijatelja, obitelji i virtualnih poznanstava u Hr, nisam gotovo nikad imala osjecaj da mi netko pruza neiskrenu podrsku ili da doslovno laze dok me gleda u oci. Ovdje je jako prepotencirana ta nekakva drustvena histerija i lazan osjecaj zajednistva pa me onda takve stvari puno vise nerviraju i opcenito bodu oci.

S druge strane imaju puno vise (uspjelih) humanitarnih akcija pa, cak i kad zanemarim svoje osjecaje koje imam prema njima, sve ispada skroz lijepo jer na kraju onaj kojem nesto treba dobije pomoc. Ono sto se meni cini da su, vrlo cesto, motivi trazenja pomoci, a i pruzanja... e, to mi se uglavnom ne svidja.

No nitko me nista ne pita.