To su pricice koje svaka friska trudnica procica! Svaku pricicu, i tuznu i lijepu, i kucnu i bolnicku! U svrhu edukacije.. Pa koja strana prevagne!
 |
|||
|
|
|||
To su pricice koje svaka friska trudnica procica! Svaku pricicu, i tuznu i lijepu, i kucnu i bolnicku! U svrhu edukacije.. Pa koja strana prevagne!
Puno ste toga napisale, očito je tema jako važna i neopravdanim mi se čini pozivati na prekid rasprave i iznošenja iskustava, mišljenja. Ova rečenica gore ukazuje na pokroviteljski i podcjenjivački stav. Podsjetila bih da su friške trudnice odrasle osobe (valjda barem većinomdisciplina prvotno napisa
koje će za svoju osobnu odluku snositi odgovornost i poslijedice. Niti jedna žena koja iskreno iznese svoje iskustvo poroda ili stav o njemu, kakav god bio, ne može se smatrati odgovornom za odluku i porod druge žene. Ružno je nametati krivnju kako bi se nekog ušutkalo. Naravno da žene koje nisu rodile žele saznati što više informacija iz što više izvora o onome što ih neminovno čeka - i trebale bi. Naravno da ja i čitam knjige i članke, razgovaram s doktorom, gledam dokumentarce i upijam info na svakom koraku, ali neprocjenjiva su mi iskustva drugih žena. To je naprosto jedan aspekt koji od svog doktora ne mogu dobiti i nikako ga ne bi trebalo podcjenjivati.
Jao covjece,sta uradiste sa teme jedne zene.
Anavi 84,osjecam se isto kao ti kad sam tek postavila temu na ovaj forum,s tim da reakcije "domacina' nisu bile ovakve.Meni bar nisu temu ovakvom napravili.
Prvo,dosla si na forum gdje u svakoj temi ima za i protiv.Zar sve sto netko odluci u zivotu mora biti da je odluku donio/la,iskljucivo na pricama s foruma?
Moja odluka na porod kuci nije bila zbog prica s foruma.Bila je zbog loseg iskustva s prvim porodom,sto mi je cijelo vrijeme stvaralo neki nedostatak u svemu.Na Rodi sam se samo pronasla,ali to niposto ne znaci da je moja odluka zbog toga donesena.
Na kraju krajeva zasto se uvijek bolnicki porod savjetuje kao izbor u kojem osoba nece pogrijesiti,a u kucnom ipak rizikuje?
Evo i ja doprinosim laganom skrnjavanju teme,al eto,trebali ste zeni dati linkove,upozoriti je sto je ceka,i kako ide,dati joj podrsku u njenoj odluci kakva god bila,a naravno na fin nacin ukazati joj na sve to,a ne odmah s pika vec pisati da je njena odluka zbog prica s foruma (jel vi to znate,sa sigurnoscu tvrdite?),i ne na necijoj temi nastaviti vasu dugogodisnju raspravu za i protiv.
Anavi 84,opet da se vratim tebi,ja ti zelim svu srecu,i isto cu reci moje skromno misljenje,s obzirom da je prvo dijete,i ne znas sta te zaista ceka,ne znas kako porod izgleda,kakvi su trudovi (ja sam s prvim trcala u bolnicu na svaki sum cini mi se koji sam osjetila,misleci da je krenulo),ako si u mogucnosti,da odes u kucu za porode,ili da se savjetujes s iskusnom babicom koja bi ti mozda mogla doci,jer ipak si prvorotka,i sve ce to za tebe biti novo.
Ja sam isto trudna,19 sedmica,i cetvrto dijete planiram kuci,ako Bog da
Jao covjece,sta uradiste sa teme jedne zene....i meni je palo na pamet par postova prije nego sam pročitala ovu tvoju rečenicu.
Ajmo dignut raspravu do kraja!
Iza mene dva vaginalna poroda, s obzirom da su bolnička, predivna.
Prvi porod, prvi put...malo se zapetljao izgon, ono ne znaš što te čeka, dr. viče tiskaj, a ja ne osjećam ama baš ništa i tako...malo je sve bilo zbunjeno i kroz maglu. Epi malo, par šavova.
Drugi porod, željela sam roditi kući, kad sam osjetila prva dva truda sjela sam na kauč, raspalila grijanje i zamotala se u deku, pomislih "evo sad ću jednostavno ovdje ostati i roditi svoju curu pa ću otići zvati muža i stariju kći da je vide". Čini se glupo, jel' da? Svašta čovjeku padne na pamet u tom trenutku, hormoni preplave tijelo...iskreno...žao mi je da tako nisam napravila...bila sam sigurna u sebe, očito ne toliko dovoljno u svoje tijelo.
Nažalost, iz nekog glupog razloga otišla sam u bolnicu. To je razlog što još uvijek nisam napisala svoju priču s poroda. Neda mi se. To nije ono što sam željela.
Rodila sam, rekla bi prelagano. Bebica je već tjedan prije poroda bila jako nisko, šetala sam otvorena 6 cm. Dakle skoro pa kraj, odmah na početku.
U rodilištu sam uvjetovala dizanje stola i rađala sam praktički jako uzdignuto, zato sam rodila curu od 3640 g bez rezanja i pucanja.
Vidjela sam sve, krv, kako spontano puca plodna voda, posteljicu, ma sve...vidjela sam u trudu svoje mlitavo tijelo koje se borilo s tolikom silinom boli...
Iza mene dva predivna i lagana poroda, bez posebne tranzicije, bez ring of fire...ja još uvijek ne znam što je to.
Pitam se, hoću li uopće, ako ponovno ostanem trudna razmišljati o rodilištu...ili ću jednostavno to savršenstvo rađanja koje mi je Bog dao...iskoristiti za roditi svoje dijete na najlaški i najbolji mogući način.
Upravo ovo i radimo. Pričamo kako je, upozoravamo, dajemo podršku i na fin način ukazujemo na sve to.
Ne znam zašto ti nisi to pročitala iz svih ovih postova.
Svaka od nas priča kakav je porod imala. Upozoravamo na što treba misliti i što treba znati. Dajemo joj podršku pišući kako porod nije bauk. Fino ukazujemo da nije pametno prvi puta roditi doma.
Jer, to kakve će plahte staviti, hoće li imati bordo ili grimiz ručnike i koja će joj muzika svirati je apsolutno, totalno nebitno. I ti savjeti nikome ne trebaju.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
