ovak...ja kad sam prvi put zatrudnila znala sam da želim prirodan porod.
neki kukuruz u mojoj glavi govorio mi je da porod ne može biti samo ovo u što se danas pretvorio. jer da je tako, ne bi baš bilo veselo...
znači, i kad sam prvi puta bila rodilja, bez obzira na priče sa poroda sa ovog foruma, osjećala sam da porod može i mora biti drukčije iskustvo od traume koju svi tako brzo žele zaboraviti, a ne ide...
priče sa poroda samo su mi dale potvrdu da je ono što osjećam istina, i da neke žene negdje drugačije rađaju.
nije mi forum otvorio oči niti me potaknuo na revoluciju i nesmotrene odluke.
ako se to i dogodilo nekome, zasigurno nije forum kriv...
nadalje...kako nisam okružena ženama koje su iskusile prirodan porod, već naprotiv...traumu za traumom...za prvi porod nisam ni tražila podršku za pkk...
rekoh...pa valjda je to u rodilištu danas moguće. poznajem se dobro...znam kakva sam kad je panika u pitanju....silinu trudova ne znam i ne znam kako ću se u tim trenucima ponašati...
ali...osjećam da mogu prirodno roditi...
i ja jesam na porodu bila sasvim prisebna, mirna...silina trudova me nije uplašila...dapače...prepustila sam joj se....
i doživjela traumu....jer prirodan porod ne postoji i ja samo nerviram određene dr. svojom tvrdoglavošću i traženju nečeg bezveznog i nepotrebnog...i zasigurno sam neka friknuta roda???!!!
na drugom porodu, bila sam ista ja, samo bogatija za jedno ne tako fino bolničko iskustvo, i okružena ljudima koji su podržavali ono što sam osjećala da je za moju bebu najbolje...
tako da definitivno garantiram da bi i prvi puta bez problema rodila doma...
al ja garantiram za sebe i svoje postupke...jer se zaista jako dobro poznam...
puno žena iznenadi silina poroda upravo zato što ih nitko ne priprema na to...već ih se priprema kako ih se što prije riješiti boli, i spasiti ih iste...makar iz mog iskustva tako vidim...
 |
|||
Odgovori s citatom
blackberry prvotno napisa
sve dokad nisam pobrala mastitis i skoro fasovala inciziju..i ostala duže u rodilištu neg inače nakon cr...