Vishnja prvotno napisa
oduvek, tj. otkako ima male dece u kući zaštićene su nam utičnice, hemikalije i noževi sklonjeni van domašaja. međutim, velika je razlika između malca i njih dve. devojčicama je bilo dovoljno par puta reći "ne" (slično ovako kako roza opisuje) i stvar bi bila rešena, a malac je....uhhh. bilo ga je i na kuhinjskom stolu i na svim zamislivim i nezamislivim mestima za penjanje, uporno kidiše na cveće, otvara sve ladice i ormare. tek sad, sa skoro dve godine, počeo je da se urazumljuje, pa se možemo sa njim dogovoriti, ali desi mu se i da, ničim izazvan, baci neku lomljivu ili tešku stvar. ulazna vrata moraju biti stalno zaključana jer komotno izađe i krene "goje" na sprat iznad kod malog komšije...
kod svo troje dece posticali smo spretnost i samostalnost, učili ih da sami silaze sa kauča i kreveta i pričali i pričamo o bezbednosti i (samo)paženju. ali, to jednostavno nije dovoljno kad u kuću stigne jedan ovakav zvrk, koji po milion i jedan put pali šporet, čačka sve uređaje i redovno "okopava" cveće. kuća jeste prilagođena njemu, a ovo što nije, nadziremo. nije veverici verovati...-)