 |
|||
Petogodišnjak odbija jesti zeleno
Nikad nije bio osobita izjelica, hrana mu je tlaka i gnjavaža, izbirljiv je, jede sporo i bezvoljno. Oko zelenog je oduvijek natezanje, salatu nikakvu ne pristaje niti probati. Nastojala sam taj manjak povrća u prehrani nadoknaditi voćem koje uglavnom hoće. Unatoč tome, pretragama smo ustanovili da je jako anemičan. Sad prima terapiju - sirup Ferrum lek. Potrebno je uspostaviti naviku jedenja povrća ali ne znam kako...
Ima li netko slično iskustvo s happy endom?
Habibi, pročitaj malo ovu temu, možda dobiješ inspiraciju za nove pokušaje.
http://forum.roda.hr/threads/71323-S...eje?highlight=
Ja ih imam trojicu, a jedan već 4 godine jede samo bananu od svježeg voća i povrća (kuhano još i prođe ako kamufliram). Sa sokovima sam uspješna već 10-ak dana. Napravili smo mali ritual: u 17h dođu iz vrtića i ručaju. Oko 18 h počnemo raditi sokove, svi zajedno, ja gulim i pripremam, a oni ubacuju u sokovnik i sami stišću prekidače, love sok u šalicu, a ja im raspodijelim u one male čašice od rakije. I stvarno hoće, još se bore tko će dobiti koliko čašica. Od voća smo do sad cijedili: jabuku, krušku, kivi, (naranču cijedim ručno), a od povrća mrkvu, kupus i butternut tikvu. Iskombiniram par nečega i sve piju. Sad sam kupila i eko ciklu pa ćemo danas cijediti ciklu i... jabuku vjerojatno.
I onda oko 19:30 h večera.
Moj ima 5 i pol godina, od sirovog jede jabuku i povremeno krušku, od povrća ništa. Kuhano jede sve. Sok ne pije, nikakav, samo vodu. Kuhano jede apsolutno sve, pa se ne uzrujavam. Krvna slika mu je super.
Zamaskiraj povrce u krem juhu ili u umak od mesa.
Iako moje cure nemaju nikakvih problema sa zelenjavom, odnedavno smo otkrili da obozavaju raznjice - same slazu piletinu i komade povrca na drvene stapice pa im je veci gust to i pojesti. Probajte tako.
moj osnovni savjet ti je puno strpljenja i upornosti... I dosljednosti.
Iz mog iskustva : neko dijete neku hranu usvoji nakon prvog probanja , neko nakon 30og... ali usvoji...I ja one priče hoćeovonećeono ne fermam 5%... Možemo na pp moja iskustva s djetetom koje je bilo po svim mogućim kontrolama radi težine, željeza...potpuna katastrofa (pogotovo jer su stariji pravi zdravi mršavi praščići) ... No sad mu je KS odlična, jede sve (neko zelenje s manje entuzijazma, neko s više) .
S pet godina je već malo teže mjenjati prehrambene navike, ali ako ikako možeš nemoj mu raditi prisilu oko jela. Neće sada. Ok. Probaj za dva sata. S istim. Ja sam luda , pa mi nije bilo teško 456 puta pripremiti istu stvar (ja bih pojela sve ostatke (crvenim)).
Manjak apetita je vezan uz nedosttak željeza
Ako te tjesi, moj ne jede zeleno, bijelo i meso... Zivi od mrkve i jabuka. U vrticu jede ali bira. Doma isto vadi iz variva samo povrce koje mu odgovara. I tako vec skoro godinu dana. Ni mljecno, ni zitarice ni meso... Zdrav je, ja nudim uporno i nadam se da ce ga proc ta izbirljivost...
Probaj pričom o ratnicima koji štite naše tijelo. Da bi bili snažni i jaki u obrani našeg organizma od neprijatelja (bakterija i virusa) trebamo jesti povrće za brzinu, meso za mišiće, voće da se i oni malo poslade i tak nekaj, pusti mašti na volju, ovisno o afinitetima djeteta. Neka ti to za početak budu priče za laku noć ili za vrijeme igre i odmora. Dječaci u toj dobi vole gormite, ninjago ratnike i slične ratnike pa pusti mašti na volju. Kod nas je to funkcioniralo, a i mnogo smo naučili o hrani. Sada ručamo da bi nahranili vojsku koja nam brani organizam i da bi bili zdravi moramo se i zdravo hraniti. (Mislim nije da obožavamo sve povrće, naročito friško, ali pojede se).
jedino što još nisam pokušala je uključiti ga u pripremu, a to bi fakat moglo upaliti (ovo s ražnjćima i sokovima
VGmama, ovo je super savjet. I ja tako radim. Meso koje izgrađuje mišiće već odavno super prihvaćaju. Ovaj zalogaj ide u mišiće lijeve noge, ovaj u mišiće desne ruke... (usput učimo gdje su mišići i što rade). Imam ih trojicu sličnih godina pa se bore tko će imati više mišića (izgledaju kao komarci, ali nije važno, oni imaju osjećaj da su puni mišića). Sok od mrkve piju da dobro vide u mraku. Cikla se jede da bude jaka krv. Juha se jede, jer je zdrava i neće te zaboliti trbuh. Voće je dobro za imunitet, tj. da ti tijelo može poubijati bakterije koje te napadnu. Puno šećera nije dobro, jer hranimo bakterije na zubima. Tjestenina nam daje energiju da budemo jaki kao superjunaci. I tako, malo dramaturgije i prenaglašene pozitivne energije pa pojedu.
Ovo s frustracijom potpuno razumijem. Moj je jedan imao ozbiljniijih zdrav. problema vezano uz jelo i bila sam luda, to nam je zavladalo životom. Na sreću, sad je bolje (iako je kilaža katastrofa, s 4,4 god. ima 13,5 kg) i mogu se opustiti i omogućiti im da uživaju u hrani. Hrana ne smije biti stres, jer to ne vodi nikuda. Ja im dopuštam da sami uzimaju hranu iz frižidera, da režu, mažu, miješaju, prolijevaju, miksaju, razbijaju jaja, dodaju sastojke u ono što ja pripremam i pokušavam da sve bude veselo i uzbudljivo. Ona spravica koja reže jaje na šnite im je super. Njome su rezali i kuhanu ciklu u kuglicama i pojeli brdo. Dopuštam im i da jedu nespojive svari, ako im je volja. Kod nas se zna desiti da jedu med s paštetom, žitne slatke kuglice s varivom, sir i pekmez, parmezan s voćnim jogurtom.... Ne uzbuđujem se, neka istražuju, samo neka jedu.
U svakom slučaju, uključi ga u pripremu hrane, družite se u kuhinji, pričajte o desetim stvarima dok ste tamo, pohvali ga za svaku sitnicu oko koje ti pomogne, nemoj ga samo posjesti kao čunj pred tanjur pa će i on biti opušteniji i s više volje jesti.
Probala sam ja i s ratnicima i s misicima. Sudjeluje i u pripremi hrane. Kod njega je najveci problem sto je Djevica i njemu je izgled hrane bitan. Zato mu variva nisu draga, previse je tu boja, tekuce je, povrce je premekano. A on to ne voli. Odmalena. Meso ce pojest eventualno sivnjetinu jer to jedno mogu narezat na pravilne kockice, piletina se raspada i zbog toga ne dolaz u obzir. Voli sirovo povrce, sva sreca. Za kisele krastavce, ciklu i papriku se proda. Sirove mrkve pojede kilu u 3 dana. Jabuke isto tako. Al to je to, na to se svodi njegova prehrana. Voli hrenovke, jeo ih je dosad jedno 6-7 puta i uvijek bi trazio jos ali nema sanse da mi od toga zivi, nedam!
ovo mi je superkoksy prvotno napisa
mi cesto jedemo juhe, variva. ima povrca koje ne voli, pa ipak stavim i pojede ostalo sto voli. ili malo izmiksam pa bude gusta juha u kojoj ima celera recimo kojeg mrzi, al mu se ne osjeti okus.
moj obozava zelenu salatu, ali samo neke vrste.
i obozava grahorice, pa ako dijete to voli moze se i u to svasta smiksati pa jesti kao saft, a okus se nece osjetiti jer je okus lece ili graha puno jaci od nekog zelenja
kod nas je veci problem s vocem. voli jabuke, banane i jagode. i mozda mandarine, al ne uvijek. ostalo je mozda jedan griz i onda kaze da mu nije fino. ili da je jako fino, al nece vise.
habibi, puno veča ti je iskoristivost željeza iz mesa, nego iz povrća, malo prosurfaj.
Ne kažem da ne treba povrće, ali ja bih prvo "podebljala" crveno meso i jaja.
i ja mislim da je ovako
ali vazno je i jesti povrce zbog uravnoztezene prehrane
jesam, jesam, podebljala sam meso i to, falabogu, šljaka...jaja su "bljak". fora je i u kombinaciji namirnica, tako da odvajam mliječno od željeznih namirnica, a njih zalijevam c vitaminom.
Znači da radiš sve kako treba.
jedino što mene ta uravnotežena prehrana čini neuravnoteženom. u biti su manje angažirani roditelji (pričam o prehrani) u pravilu uspješniji.
krenula sam čitati jaspera julla i čini mi se da poanta ide u tom smjeru da smo toliko fokusirani na ispravnu prehranu da izgubimo iz vida važnost međuljudskih odnosa. u teoriji je sve jasno. uf!
kako si ti, mini, uspjela da sve jede i u kojem periodu?
Ima 4 godine i ne jede ni voće ni povrće, zapravo kad to nekome kažem on nadoda kedem mrkvu i rajčicu.
Mrkva mu je narančasta juha,a rajčica tjestenina s umakom od rajčica.
U zadnje vrijeme je počeo jesti leću. Voli juhu pa mu ubacim sve unutra.
Voće ne prolazi nikako... negdje do 2. godine je sve jeo,ali ga sad ubi gađenje, ni koru od banane ne
može bacit u smeće.
Redovno sudjeluje u pripremanju hrane, ali ni to ne pomaže.
Teta ga je pokušaka privolit na jabuku pričom o soku koji je unutra i koji sva djeca vole,
ali on pije samo vodu...i naravno ne zaobilazi ga ni jedna viroza.
Dobro cure kažu, za željezo je bolja domaća kremšnita (ili šnenokle) prepuna žumanjaka i limunada od tone kristal salate.
Ja sam doktorirala kamuflažu za izbirljivca. Boje moraju biti jasne i jarke, tekstura predvidiva. Znači mrkva se kamuflira s bundevom i posvjetljuje mlijekom, zeleno lisnato samo svjetli djelovi u slatkastim kobminacijam s krumpirom...
ŠPt se piletine tiče vindije ima one fine mini filetiće koji se daju fino oblikovati na čačkalici u roladicu, kad su moji bili u toj fazi jasam svo mesa rezala na pravilne kockice za grilanje ili prženje ili mljeveno u kuglice s pasiranim povrćem...
Da vas utješim moji su sad u istraživačkoj fazi već neko vrijeme pa većgodinudvje. jedu salatu prstima i ciču od sreće na kiselo, koštice...
A to je bilo dijete koje bi jelo samo rižu,žgance, tijesto, krumpir, ribu, meso po mogućnosti u obliku pravilnog kubusa ili kugle.
joj, zakon ste, pikula trebaš knjižicu za pomoć mamama objaviti : Tips&tricks za nejelice
Moja starija banda jede odmalena ko velika sve. Faze izbirljivosti se i tu pojavljuju redovito, ali u prvoj fazi smo postavili pravilo:mora se pojesti Xy žlica ovog što je bljakasto...I tu nema nikakvog dogovora, odgoda , milosti... Kroz nekoliko tjedana bljakavost naglo nestane...to je nešto što me mama naučila, svako jelo nakon 5 probanja se usvoji....
Kod izbirljivca anemičara su već na početku prehrane počeli problemi... Ništa nije htio... Ni sad ni za pet sat, ni sutra, osim mlijeka...Dosta sam flegma po prirodi, pa sam si u glavi postavila stvari da ćemo se gnjaviti puno oko hrane...I jesmo.. Radila bih mu recimo rižine pahuljice , ubacivala jaje,čak i meso (odbijao je meso) stavila malo meda, Užas, ali to bi posrkao na slamku... Nabavljala sve domaće... Jedno vrijeme je sve jeo tekuće, smiksano...Ignorirala sve tetke, babe i ine sa savjetima nek bar pojede bar nešto... bar nešto bi bili uglavnom slatkiši i junkfood... nema toga ni danas, osim kad smo vani, na rođendanima...
navukla sam ga na iscijeđene sokove,voće kupovala zabavne šalice sa slamkama (slamke su me spasile) , gledala što pali , a što ne, usklađivala s našim jelovnikom...izmišljala priče sa svakim zalogajem, ali koliko god sam se s jedne strane trudila i ugađala u nekim stvarima, s druge nisam radila presing i tlaku oko jela... nisam hodala s tanjurom po kući(jede se za stolom), oćeš jesti super, nećeš dobro, ali nema drugog...znam da zvuči kontradiktorno, ali stvarno nisam šizila, moljakala daj pojedi ovo, daj ono, nisam kupovala dodatke prehrani, osim terapije FErrum leka nismo ništa pili...
malo pomalo (čitaj :prošle su godine) došli smo do normale, krvna slika savršena, jede se sve (nešto više drago, nešto manje drago)...
ja sam s jedne strane sretna jer se ta probirljivost i manjak apetita manifestirao odmah na početku, pa smo stjecanje navika borbeno prošli odmah s dohranom...
nema ti generalnog savjeta, samo budi dosljedna i kul koliko je to god naporno...ne očekuj da će pojesti baš onoliko koliko zamisliš, zapravo odbaci previše zamišljanja...
i dalje smo ispod svake crte po kilaži,ali doktori kažu da je sve poptuno ok, živi, bistri i vragolasti
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom