Mury,draga koji put se i meni čini da nemam više snage,da će mi srce puknut od tolike želje i tolike tuge ..
i onda dođem kod mojih a tamo moj mali nećak od 6mjeseci,tetkino zlato,nosim ga cijelo vrijeme,a on me pogleda onim divnim okicama,nasmije mi se i nasloni glavicu na moja prsa a meni,meni smo što srce ne punke..najradije bi plakala i vriskala i neznam šta a nesmijem,zbog mog dragog,zbog mojih i oni su se već naplakali zbog mene,svaki moj neuspjeh ja sam njih tješila,tako sam sretna i zahvaljujem Bog na nećaku,bar im je malo ublažio bol,neka su sretni s unukom,kad im ja ne mogu podarit..a ja,moram bit nasmijana,jaka zbog svih njih,tješit ih,a tko će mene tješit ??
i sad jedva čekam da ga vidim,da ga grlim i mazim a kad dođem doma uvijek ista priča,iste suze,ista bol,sve je isto...