Tko smo to mi?

[Ifigenija]

A meni bi donijelo itekakvu prevagu za četvrto. Imam stalni posao, ali naporan, imam puno posla oko djece i (nedovršene) kuće, znači, bilo bi mi bitno da mogu ostati na rodiljnom dopustu 1,5 godinu ili dvije, više ne mogu financijski podnijeti, da mogu eventualno raditi na pola radnog vremena (samo toliko da isplatim svoj dio kredita, ništa više), da mogu kasnije uzeti dopust od mjesec dana ako mi treba, a da mi zbog toga ne mogu dati otkaz jer je to pravo u skladu sa zakonom.
Možda ništa od toga neću koristiti, možda je zato to pravo malo i korišteno, i ja sam ga imala s trećim, ali sam iskoristila sao dio jer financijski nisam mogla više, to ne znači da ženama ne treba, treba itekako, no ne svakome jednako i ne u svim okolnostima.
Opet dolazimo do onoga da je sve zbroj okolnosti i mjera.
Jaslice i vrtić se za treće dijete dobivaju (također jako bitno).

Dosta je tu žena pisalo da bi radile i na pola radnog vremena i nakon prvog i drugog djeteta, bez obzira na mala primanja, ali im zakon to ne omogućuje, osim u sklopu rodiljnog dopusta za 3. ili više djece ili za njegu bolesnog djeteta.
Ljudi imaju različite potrebe.

Golemo je olakšanje zaposlenim ženama kad mogu (ne znači da hoće) koristiti neko zakonsko pravo bez straha da će zbog toga ostati bez posla.
MI (kao obitelj ovaj put) nismo nikakva "socijala" pa da bih ja ostajala doma, primala dječji doplatak ili da bi mi grad plaćao režije,
jedini poticaj koji meni za više djece može dati država je upravo ta mogućnost korištenja dopusta koji mogu rascjepkati do 8. godine djetetova života i povremeno koristiti.
Vrlo, vrlo olakšavajući faktor.

Točno tako... načelno se slažem. Ali kad se omjeri činjenica koliko je nezaposlenih i koji hoće raditi kolikogod treba, i kako se ne mogu zaposliti niti ljudi koji bi radili dan i noć, onda je čisto apsurdno očekivati da netko jedva čeka majku koja će raditi nužni minimum i onda bježati doma. I kao zagarantirano je pravo... je, ali na tržištu na kojem poduzeetnik mora biti više-manje čarobnjak te mame nisu dobrodošle, i ja to posve razumijem... i možda žena koja koristi sva ta prava neće dobiti otkaz, ali ja znam priče gdje su tako fino kažnjene nekakvim premještanjima na radna mjesta ili projekte koji su ili tumplasti i ubitačni, ili prekomplicirani, da čovjek ili može trpit i platit cijenu ili dat otkaz... i tako. Igre bez granica.

Sve dok je ekonomija na klimavim nogama, sva su prava samo mrtvo slovo na papiru.