Pa ovo ja cijelo vrijeme govorim.Dalm@ prvotno napisa
Ja se jednino ne slažem da je provjeravanje tete pokazatelj nepoštovanja, meni je to obveza, i ne slažem se da teti treba dati otkaz bez prilike za iskreno objašnjenje.
 |
|||
|
|
|||
Pa ovo ja cijelo vrijeme govorim.
Ja se jednino ne slažem da je provjeravanje tete pokazatelj nepoštovanja, meni je to obveza, i ne slažem se da teti treba dati otkaz bez prilike za iskreno objašnjenje.
Kad smo do teta čuvalica...kad je moja prva cura imala godinu dana, to proljeće smo svaki dan odlazile u jedan otvoreni kafić uz more, mislim kafić je ali izgleda vani kao igralište za djecu. I meni i mm je pažnju privukla jedna "mama" koja se tako prekrasno odnosila prema djetetu. Zašto je ovo "mama" u navodnike, zato što zapravo nije bila mama nego teta čuvalica. Vjerujte mi to je bilo nešto. Dijete je bilo doslovno zaljubljeno u nju, dotrčavalo do nje, grlilo je. Radilo se o mladoj curi. Ja sam je molila broj telefona ako ikad budem trebala barem jedan dan, da budem sigurna kome ostavljam dijete. Jednom sam je zvala, ali je u međuvremenu rodila svoje dijete i više nije čuvala djecu izuzev tog dječaka, koji je svaki vikend po par sati dolazio kod nje. Nešto predivno...a tako teško za naći.
Ja sam se razmišljala svojoj mlađoj curi naći teta čuvalicu bar do druge godine da ne ide u jaslice, međutim odustala sam...
Da, vesela i razigrana teta kojoj dijete trči u susret, zašto se to čini kao takav science fiction?
I prije nego smo uopće imali potrebu za tetom sam pročitala nekoliko topica gdje se argumentiralo za i protiv provjeravanja, i nekako sam se priklonila onima koji su na to gledali kao znak nepovjerenja, lošeg odnosa s tom osobom općenito… kvraguisve i ovaj svijet kad ispada da ne možeš imati povjerenja u ništa i nikoga. Osjećam se jadno, kao zadnja budala i loša mama jer nisam stajala skrivečki ispred vrata. MM je čak to i predlagao, ali sam ga ja odgovarala da je glupo da to radimo. Ili nekome vjerujem, ili ne, a vjerovala sam. Uopće ne mogu spavati zadnjih dana, tako me muči krivnja da sam svojem djetetu priuštila ne znam što, i razmišljam o znakovima koji su me možda trebali upućivati. Znam da nije to sad totalna katastrofa, jer se netko derao na njega (prošlo dijete je čuvala 14 mjeseci, očito tim roditeljima nije kod nje bilo ništa problematično)… i da je to sve dio roditeljstva, da ću još puno puta donijeti krivu odluku ili napraviti neku lošu stvar, ali eto, baš mi je krivo i žao miceka…
Inače, slučaj je «on hold», imam 105 razloga zašto ću s tetom razgovarati tek u ponedjeljak. Jučer i danas ga je minimalno čuvala, ja sam išla kasnije na posao, moji su dolazili čim su mogli, i usput smo svi skupa «osluškivali» i upotpunjavali sliku i dojmove, koji nas vode neminovnoj konačnoj odluci (zvučim ko političar). Bez obzira što kaže, i iskreno ili neiskreno objasni, nema tu više povjerenja. Mislim, meni je generalno jasno koji su njezini «razlozi» - ona misli da djecu treba tako odgajati. Šteta samo što mi to nikada nije otvoreno rekla, a ja nisam skužila.
No… do ponedjeljka… čitajte me u novoj epizodi….
Voljela bih, kao mama jednog dvogodišnjaka kojeg teta čuva od njegovog šestog mjeseca (prvo po par sati tjedno, a kasnije i više, uglavnom po potrebi, ali redovito) napisati samo kratak osvrt. Ja iz svoje kući izlazim kad želim i u nju ulazim kad želim. Nemam se zašto najavljivati. Što to jedna normalna teta može raditi u mojoj kući, s mojim djetetom da bih se ja za to trebala najavljivati? Drugo, osim jednog kraćeg perioda kad smo stvarno trebali puno čuvanja pa mu to nije bilo pravo, maleni luduje od sreće kad čuje da mu je došla teta
cvijetak, slažem se s tobom i ponavljam vrlo je vjerojatno ovo što i Bubilo kaže, da teda ima različite odgojne metode. I to je ok, za tetinu djecu, ali da ne dolazi do ovakvih nesporazuma, teti treba jasno reči koje su tvoje metode, što ćeš tolerirati, a što ne.
Kužim da vam je bezveze ovo s najavljivanjem... ali mi svaki dan odlazimo prije 8, i vraćamo se najranije oko 17.30. Ne postoji mogućnost da ja ili mm dođemo u neko drugo vrijeme. Osim, da eto baš kažeš na poslu "danas idemo ranije da nešto obavim" pa upadneš teti.
I moji starci su ponekad htjeli i mogli doći 1 ili 2x tjedno oko 15.30. Obično ne bi imali ključ od stana, niti od haustora... pa najavi teti da će oni doći da ne idu u šetnju to popodne, da si može planirati 2 sata ranije odlazak doma, da im ostavi ključ... tu sam možda mogla "ne najavljivati" starce, a onda riskirati da poljube vrata... ok, mogli su imati svoj ključ uvijek, ali nisu... bla, bla... Ili moj brat ukupno 5 puta u 3 mjeseca, kad mi nismo mogli stići do 17.30 doma, pa bi on uskočio već oko 16.30.
Nije da sam ja bila u prilici "Idem van, pa ću se vratiti možda za 2 sata, možda za 3" - pa sam joj se najavljivala. Nego nitko nije ni mogao nikad upasti i ona je toga bila svjesna. A iznimno dolaženje staraca i brata je bilo i stvar pristojnosti i stvar logistike.
I nije imala izgovor da nešto posebno mora raditi... skuhati čaj, podgrijati mlijeko - tu baš i nema toliko previše vremena da dijete uzme veliku slobodu da se svaki put kad kuhaš čaj nađeš u prilici da vičeš.
To sve skupa zapravo nije kako bi nama trebalo biti... bez obzira na (ne)upadanja, malo viši ili malo niži ton... Dijete nije sretno s njom, nego ju otrpi, i to ne može tako biti.
E, pa to i je najvažnije - da dijete tetu prihvati i da mu je draga, da se s njom osjeća siguran. Naravno, lako je to meni reći kad sam stvarno imala sreće i da mi je teta super, a i da je malac takav da ga može čuvati cijela ulica, samo da je akcije
Tek sam nakon 5 dana uspjela procesuirati što je Anemona htjela reći, da ne bi otpustila tetu bez razgovora... tek mi je danas to moglo sjesti, do sada samo ljutnja, tuga, razočarenje...
Ipak... mm i ja smo zbrojili sve naše dojmove, sve što je ikad rekla ili pred nama napravila, ponašanje malca pred njom i odlučili smo da ćemo joj sutra otkazati, i reći joj da ga od sutra ne čuva. (Organizirali smo par dana godišnjeg za početak).
Znamo i što ćemo joj reći, i argumentirati tu odluku - kojoj razlog nije deranje zbog loptice, nego je to bio samo povod nečemu što nismo prije osvijestili. Jednostavno ne vidimo ništa što bi nas navelo da promijenimo odluku, nema toga što bi mogla reći da bi nam zvučalo prihvatljivo.
Ali me nešto muči... nemojte me popljuvati, ali imamo li mi neke obaveze prema njoj? Je li to "u redu" otkazati u jednom danu? Da je u "sindikatu teta" morala bih joj dati otkazni rok... ovako, izgubili smo povjerenje u nju i želimo joj otkazati, a opet me muči kako da ostanemo korektni prema njoj. Ili sam budala?
Je l još neko misli ko Anemona, da joj u krajnjoj liniji nikad nisam ni rekla da se ne smije derati? Nije li to tako faking normalno i trebalo bi se podrazumijevati ako čuvaš tuđe dijete? Tim više što je pred nama uvijek "blaga i guguće i tepa".
Tenks!
Bubilo Bubich i sama sam radila kao baby siter prije dosta godina u inozemstvu, mislim da je bitno na početku postaviti neka pravila i reći što točno očekuješ od osobe koja čuva tvoje dijete, najbolje bi bilo provesti nekoliko dana skupa s tom osobom dok se ne uhoda i da vidi tvoje odgojne metode i kroz razgovor natuknuti znati mi volimo to i to...na taj način ima najmanje prostora za neke loše scenarije, i vjerojatno će se i tada desiti nešto što će ti zasmetati jer nikad ne možeš predvidjeti sve ali ako to nisu neke prevelike greške preko kojih ne možeš prijeći to se sve može riješiti razgovorom.
Eto to su samo neki savjeti za ubuduće ako si definitivno odlučili ovoj teti dati otkaz iako mislim da kad bi joj iskreno rekla što ti smeta možda bi tu bilo još mjesta za neke popravke. Ukoliko je nisi prijavila onda joj ne moraš dati otkazni rok.
Mi jesmo proveli s njom prvih 7-8 dana, kad je ostala s njim sama po 2-3 sata, ili smo bili "skriveni od malca" u drugoj sobi sat vremena... Naravno da smo prošli sve što nam je bitno ili ne.
Istina, nikad nisam izgovorila "Ne smijete urlati na njega". Ali ovdje se ne radi o podizanju glasa - i mm i ja podignemo glas kad stoji na rubu kreveta ili izvodi vratolomije u kadi - ono digneš glas kad je opasno.
Ali ona viče na način "ideš mi na živce, i dosta mi te je više, hoćeš se više smiriti ili ne? Dobra djeca moraju sjediti na podu i slagati kocke, a ne razvlačiti sve igračke po stanu".
I ne možemo to riješiti razgovorom - ona ima odgojne metode drugačije od nas, i to nam je x puta rekla (ja bi ga ostavila u kinderbetu, brzo bi on prestao plakati, ja bi ga stavila u drugu sobu, ja bih ga odvikla od cice, to je stvarno dosta... čak mu je i jednom kad sam mu pred njoj dala da cica rekla - "pa što to radiš, fuj, tako veliki dečko". Jednom kad smo došli doma, on je odjurio u sobu i dovukao vreću sa sitnim igračkama, a ona mu je rekla da to mora odmah vratiti gdje je bilo. On me pogledao "mama je l smijem" - ali meni je to izgledalo kao testira njezin autoritet pred nama... sad mi je jasno da je to sve i bilo samo "autoritet i disciplina".
Ne radi se o tome da mi njoj nismo rekli što je bitno, nego što je ona mislila da ona zna bolje od nas jer očigledno mi "toliko griješimo".
Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 01.04.2012. at 13:44
Nešto nije u red s nama kad nam je trebalo 3 mjeseca da si to tako predočimo?
Bubilo Bubich, glavno da ste došli do toga da vam više ne odgovara.
Pokušajte je otpustiti ipak s poštenim objašnjenjem, jer sve ovo što si ti nabrojila da vam je smetalo, teta ustvari ne zna u kolikoj vam je mjeri smetalo.
Teško je kad shvatimo da se nečije metode u potpunosti razlikuju od naših, ali tako je u stvarnom životu.
Iskreno od svih ljudi koje poznajem, a imaju djecu, imam samo 3 osobe za koje mogu reči da nam se odgojne metode podudaraju.
a dobro to je već druga priča ona definitivno mora poštovati vaše odluke a ne kontrirati vam stalno, nema vam ona šta govoriti ja bih to ovako ili onako. Teško je zaključiti iz par rečenice što se sve zbivalo i kako je to stvarno izgledalo.
Ništa pozovite je vi i suprug na razgovor i recite što vam ne odgovara i hvala, doviđenja
Hvala
I dam joj plaću za ožujak, i to je to - ne moram joj ništa više dati, ili neko "njeno pravo ispoštovati"?
Nije bila prijavljena.
Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 01.04.2012. at 14:00
Nemaš drugih obaveza.
Ne zauzimam stranu u ovoj priči. Dozvoljavam da svatko ima drugačiji pogled na čuvanje djeteta. Međutim, nešto mi nije jasno; zašto u tri mjeseca kada god su se dogodile neke situacije koje roditeljima iz bilo kojeg razloga nisu odgovarale to nije teti JASNO i argumentirano objašnjeno? Zašto?
Da je meni kao majci teta rekla ili napravila bilo što što meni ne odgovara, ja bi isti tren reagirala.
Lijepo se teti kaže: ne želim da govorite to i to, ne želim da radite to i to...sve je to vrlo jednostavno.
I da, bez obzira na uzrok otkaza i činjenicu da teta nije bila prijavljena, mislim da nije fer dati joj otkaz bez najave. Probajte se staviti u njenu poziciju; sutra dolazi na posao da bi radila, kad ono otkaz i nema više...nije fer.
Nisu se baš događale situacije oko njenog ponašanja prema djetetu na koje smo trebali jasno reagirati.
Bilo je tih komentara i pogleda na odgoj koji se nama nisu sviđali (dojenje, spavanje s nama), ali to smo pristojno odgovarali da mi radimo tako kako radimo. Ono na što smo joj prigovarali je njeno "uređivanje našeg okoliša" - stalno je nešto preslagivala "po abecedi, vodoravno i okomito"... i tu smo joj svaki put rekli da zašto to radi, ona je imala neki odgovor "pa ovako je ljepše i urednije" - npr. magneti na frižideru. Ko bi to išao preslagivati? Ajde spomenuli smo joj, ali što ćeš se svađati s njom... pa je uredno posložila igračke i sve tako nešto... Ono gledaš, i što da joj kažeš - kažeš nešto - pa ne morate to slagati, neka bude kako je.
Problem je u tome što nas nije fermala, ali nemaš se sad oko čega konkretno ljutiti ili predbacivati za urednost. Sve dok me jedan dan nije pitala smije li oprati neki crtež na prozoru. Ja sam rekla da ne smije jer je to uspomena. Došli smo posla i ona je to oprala. Ja sam se stvarno uzrujala (popi...la), ona je rekla da sam u pravu, da sam joj rekla da ne pere, ali da mi je htjela pomoći da to bude uredno. I na kraju je samo dodala "a zar je to bilo tako bitno?".
Sad znam da si skačem usta, kao sve je bilo u redu, ništa nismo primjećivali... ali kod svih tih "sitnica" na koje smo joj skretali pažnju, ona bi opet radila po svome (to preslagivanje nekih stvari po sobi i sl.).
Neki frendovi su mi nakon tog prvog preslagivanja magneta rekli da bi joj odmah zahvalili, ja sam se pravdala da je ok prema malcu...
Uh...
Znam da nije fer, ali ima i ona i drugi u kućanstvu druge izvore prihoda, i znam da neće ostati totalno bez prihoda.
A to što je rekla malcu je bilo ono kad je sisao... i tu sam nekako "pristojno" rekla i odvukla loptu na našu stranu - nama je to baš super i volimo još piti mamino mlijeko, ono oko dojenja se ne raspravljam s nikime odavno... Nije bilo nekih drugih stvari koje sam joj zamjerila da sam ju čula da govori pred njim.
Tako da znate... kad vam netko presloži magnete i kaže "pa ovako je ljepše, je li to bitno?" odmah mu dajte otkaz.
Sad trebam samo citirati winnericu da je radila što je htjela.
to zvuci jako jednostavno, reci nekome da ne zelis da to radi. ali ja se tocno sjecam jedne tete koja nam je bila tri dana. i mogu reci da ja ne znam kako bi nju hendlala da mi je hitno trebala pomoc tete. jer ona je bila najbolja od onih koje sam nasla, a opet je imala te neke svoje fix ideje. i dijete ju je jako voljelo. al ja sam vidjela da tu nece biti dogovora i nisam ju vise zvala.
BB, ovako sa strane ovi primjeri zvuce kao iz horor filma, i uopce se ne cudim da se nisi snasla. i na kraju krajeva, i ono sto si rekla da neces, ona je napravila. mozes misliti kako bi slusala da ne radi nesto kad si na poslu o cemu nemas pojma da se dogodilo jer nema dokaza, na primjer da ne vice i slicno.
nadam se da cete naci dobru tetu uskoro
Nije baš horor, ali je iz onog filma s J.Roberts kad ju muž maltretira i mlati... pa ručnici moraju biti složeni uz pomoć vaser vage (Neprijatelj u mom krevetu)
Tako smo mi jedan dan došli, a svi ručnici u kupaoni koji su tako lijepo i slobodno visili sad složeni kao u hotelu.
Što čovjek treba reći na te stvari?
Par puta sam prigovorila što je nešto "posremila" umjesto da se igra s njim, pa je rekla da ona to radi dok on spava. I da mi naravno pomaže. I svaki put kad joj nešto spomenem da zašto je napravila, ona drugi dan to ne napravi, ali napravi nešto drugo. Stavi mi stolnjak na veš mašinu u kupaoni -, ja ga maknem. Podmetač za lonce počne pospremati uvijek lijevo, iako je meni uvijek desno i gomila takvih bezvezarija koje nekome ne možeš objasniti jasno ili nejasno da ti je to bezveze što radi, jer ona ionako misli da je tako bolje kako je ona napravila.
Joj. Obavili smo to. Baš je bilo teško, reći i objasniti zašto. tj. pretočiti taj osjećaj i taj gubitak povjerenja u riječi.
Na konkretnu situaciju je rekla neistinu, kao da, sjećam se točno kad je to bilo i što je bilo, i onda je ispričala neku sasvim desetu priču oko loptice i zašto je vikala... nema veze, vjerojatno se niti ne sjeća, pa je tek toliko ispričala nešto.
Meni je tako jasno da je to - to, ali stvarno je bilo teško. Nije nam dolazila 3 dana, nego ipak 3 mjeseca... No, eto, zahvalili smo joj.
sad samo prestani imati grižnju savjesti, jer mislim da našu djecu ne bi trebala čuvati osoba u koju nemamo povjerenja (koji god razlog nepovjerenja bio)
nadam se da ćete se snaći za čuvanje dalje ili da će maleni ići u jaslice i biti zdrav
Dobro je... Držim fige da nađeš čim prije neku tetu s kojom ćete se bolje slagati i koja neće galamiti na dijete.
Bubilo, sad kad čitam ovo o slaganju magneta, ručnika i ostalog... pa ta žena ima opsesivno- kompulzivni poremećaj. I na isti način kako je slagala stvari po stanu tako je htjela i maloga "posložiti" ali dijete nije stvar pa to onda ide puno teže i mora vikati na njega. Ovo da je obrisala crtež unatoč zabrani je tipično ponašanje kod OKP-a jer takve osobe to jednostavno moraju napraviti inače nema mira i olakšanja. Ali čim je tu doživjela olakšanje mora ići dalje i opet unatoč zabrani posložiti ručnike, magnete, bilo što. Na žalost mnogi ljudi takve osobe doživljavaju kao iznimno uredne i čak im i zavide na sterilnom čistom i savršenom posloženom stanu, a zapravo je riječ o psihičkoj bolesti. Dobra je poveznica film sa J.Roberts, iako u stvarnom životu oboljeli od OKP-a nisu opasni za okolinu, više su naporni.
Drago mi je da si riješila problem, a sada znaš i za ubuduće; čim netko ignorira tvoje molbe, želje, zapovijedi, odnosno preslaguje ti stan odmah reagiraj. Dobro su ti frendovi rekli da si je se trebala riješiti kod događaja s magnetima.
ajde nek si riješila i taj neugodan dio dana. Želim ti da ovih par dana uživaš s malcem i nađeš super tetu
Meni bi okidač bilo već komentar na dojenje: "Fuj što to radiš...". Ma (sad bi tu trebalo ubaciti neku ružnu riječ), odakle joj pravo da to pomisli, a kamoli da kaže pred njim?! Fuj? Pa to ga je mlijeko othranilo i to mu je bila glavna utjeha i maženje u životu. U tome je sadržana ogromna ljubav i privrženost. Dobro da si je se riješila.
čovječe, meni muka kad ovo čitamNije baš horor, ali je iz onog filma s J.Roberts kad ju muž maltretira i mlati... pa ručnici moraju biti složeni uz pomoć vaser vage (Neprijatelj u mom krevetu)
Tako smo mi jedan dan došli, a svi ručnici u kupaoni koji su tako lijepo i slobodno visili sad složeni kao u hotelu
Što čovjek treba reći na te stvari?
Par puta sam prigovorila što je nešto "posremila" umjesto da se igra s njim, pa je rekla da ona to radi dok on spava. I da mi naravno pomaže. I svaki put kad joj nešto spomenem da zašto je napravila, ona drugi dan to ne napravi, ali napravi nešto drugo. Stavi mi stolnjak na veš mašinu u kupaoni -
mislim da bih ju zadavila... uh...
ma kužim te skroz, i ja sam takva, teško mi je s nekim se sukobiti
vjerojatno bih isto tako gutala, gutala... dok ne bi došlo do ovoga s djetetom
sigurno bih napravila sve kao ti...
samo se nadam da ćeš bebonji uskoro naći stvarno dobru tetu
x nevjerojatno. To je direktno uplitanje i to na jako nekulturan način, negdje gdje nikako nema mjesta komentarima toga tipa.. Sretno dalje, najteže ste odradili..
Nisam se neko vrijeme javljala, nekako mi je trebalo da mi se slegnu svi dojmovi... a sad kao da je bilo tako davno
Ovo sam pročitala valjda milion puta. Tako jednostavno opisano... i zvuči kao tako jednostavna istina. A nama je 3 mjeseca proletilo da se nismo ni snašli. Tj. ide vrijeme, ali nekako trebao se valjda dogoditi taj trenutak da to presječeš...
A nije uvijek ni sve crno-bijelo, stalno su mi se vraćale neke ok stvari s tetom. Opisala sam sve što nas je živciralo, ali bilo je i lijepih stvari. Iako se skroz slažem s ovim što je Tanči napisala, ne mogu reći da sada na tetu gledam samo kao na "poremećenu osobu koja preslaguje magnete". No, kad se sve zbroji naše povjerenje je nepovratno bilo izgubljeno, i nismo mogli preći više preko ničega.
A tetu sam u 5 dana nakon otkaza srela čak 2 puta. I lijepo smo se pozdravili i porazgovarali. Čak sam se ja pokušala ispričati da mi je žao zbog svega što je tako ispalo, a ona je samo mirno rekla "Ne brinite, nismo se našli". Pa sad vi vidite što je "relativno" - ima li ona OKP i ne treba joj dati da čuva djecu ili bi se ipak s nekim roditeljima i djecom "našla"...?
Što se tiče dojenja, naslušala sam se svega i od bliskih ljudi, i ljudi koje volim pa mi te stvari odavno ulaze na jedno unutra, na drugo van... To mi je jedino zasmetalo u smislu "što se ti mješaš i što te briga", no eto...
Mi smo inače opet u jaslicama, nismo imali snage tražiti novu tetu ovih dana, pa smo pokušali opet s jaslicama. Za sad smo ok, ako krenu boleštine, tražit ćemo tetu, i valjda sad znati primijetiti neke stvari koje prije nismo. Prije godinu dana su mi jedni prijatelji rekli da su pozvali 6-7 teta preko oglasa na razgovor, i da su odabrali upravo onu koja se na prvu svidjela njihovoj dvogodišnjoj curici... naš je prvi dan plakao kad je vidio tetu - drugi put to ne smijemo zanemariti, znalo dijete odmah bolje od nas
Hvala svima na podršci i savjetima!
Bubilo, nisam sve stigla pročitati, ali potpuno te razumijem. Imamo dijete slične dobi, posao na kojem se trebam razapeti (novi posao), teta kojoj sam dala slobodu....imala je prteporuke itd...dijete ju je u početku tako dobro prihvatilo da je i nju to iznenadilo...sad ide sve teže...ne znam što da ti kažem...samoza tebe
Inače, moja teta je rekla na prvom razgovoru da će nam dati otkazni rok ako nađe bolji posao (razumijem ju potpuno, nismo je prijavili). I ja sam joj obećala isto. Sad razmišljam o tome kako roditelj nije običan poslodavac, naime, da je riječ o čistačici, bilo bi lako. Kad je dadilja u pitanju-to nije osoba koju želiš mijenjati svaka dva mjeseca, zato prelazimo preko mnogo stvari (i moja slaže stvari po nekim svojim kriterijima iako sam se organizirala da ona ništa ne radi drugo -niti ručak ne daje-upravo zato da se posveti samo djetetu). Kad joj odlučiš dati otkaz-to je udarac za nuu, a roditelj ima debeli razlog. Nakon takvog razgovora (kojemu prethodi gubitak povjerenja) zapravo ne želiš da ta osoba provede minutu nasamo s tvojim djetetom...preostaje ti samo da joj daš novac za mjesec unaprijed (i da platiš nekome i taj mjesec)....Iskreno-svaka čast tetama-ali tu su roditelji u gorem položaju. Ne vjerujem u te priče o otvorenom razgovoru, ravnopravnom-jer ravnopravnost ne postoji. Mene uopće ne zanima kakva će ta žena biti prema meni i što će mi reći....zanima me samo kakva je nasamo s djetetom. Točka.
Bubilo, sretno sa svime, skroz te razumijem, daj Bože da ne zatreba teta, ako zatreba, pametnija si za jedno iskustvo
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom