Cvijeto, ko da jesi marta.
Sve si rekla.
 |
|||
|
|
|||
Cvijeto, ko da jesi marta.
Sve si rekla.
Moji teško podnose da je ista stvar nekad da, nekad ne. Uopće, ta proizvoljnost nije kod A. dolazila u obzir od kad je bio beba. Kod D. jest nekoliko godina, ali bogami, dobro je to nadoknadio.
Sad, ako je iznimka, uz nju ide govor: Ovo je iznimka. Tata i ja znamo kad i koliko iznimki se može dozvoliti jer mi upravljamo novcima (prehranom, čime već...). Je li vam jasno da iznimka danas ne znači iznimku sljedeći put kad vam šune? Razumijemo li svi što znači riječ "iznimka"? :D
e, ovo mi se sviđamama courage prvotno napisa
i trudim se toga držati
iako, u ovom slučaju dojenja/nedojenja, trudila bih se doista biti dosljednom
ne zbog "poruke koju šaljem djetetu" (što je popularno reći), već zato da sebi uskratim dalju maltretažu
Posljednje uređivanje od apricot : 06.04.2012. at 11:03
S tim da ne pišem ni o kakvim bitnim stvarima, koje bi ugrozile djetetovo sazrijevanje, lol. Ugrožavaju samo naše živce, kad se njih dvojica udruže i opale presing. cvijeta, to je presing!
Oooo, presing mi je poznat. Itekako. Vertex, ja bih rekla, ako moras o necemu posebno razmisljat, onda je to dosljednost, ako ne, onda je svejedno dosljedan, nedosljedan.
Posljednje uređivanje od marta : 06.04.2012. at 11:19
problem je ipak kad si nesigurna i neodlucna. i onda pomislis da je improvizacija vrlina. a dijete osjeti sce to i jos vise je nesigurno i neobuzdano. kao roditelj moras biti odlucan i drzati konce u svojim rukama, cak i onda kad si nedosljedan. dijete ne smije osjetiti tvoju nesigurnost i neznanje. sto ne znaci da ne smijes nesigurna biti, ali ne uvijek. to je onaj sigurni sustav o kojem smo govorile.
Vidis, kad ne spominjes bočice, oma se slazem.
marta, rekla bih da ti nisi za, ajmo reć, nametnutu dosljednost, dosljednost radi nekog cilja koji ti ne dođe prirodno, nego misliš da bi "tako trebalo". Slažem se, ali nije ni to za svakog. Tebi je ok jer tebi dođe prirodno znati i reći na šta pristaješ, a na šta ne (čini mi se).
Kad je netko sklon ići protiv sebe, nije loše da razmisli što i zašto želi i kako postupati da to postigne. I zapravo prema sebi bit dosljedan, prema svojim slabostima. Ne slažeš se?
Posljednje uređivanje od vertex : 06.04.2012. at 11:30
Slažem se da kao roditelj moraš biti odlučan i držati konce u rukama, ali je ok i da djeca povremeno vide tvoje slabosti, kao i da te uvjere da nisi u pravu. Nisam za neko veliko zamantavanje i izgrađivanje slike nepogrešivog roditelja. U tom smislu i ono mantanje s predobrom mamom mi nije mi simpa.
Slažem se skroz s tobom
Ma zapravo, iz tvog posta mi je tek postalo jasno da sam ja dosljedna prema sebi. To je ono sto pokusavam reci. Ne znam ja sta treba reci na razne stvari i u mnogim situacijama. I tu cu modelirat i biti (donekle) dosljedna i provoditi neku ideju dok mi ne sjedne kako postici rezultat uz minimum rada i štete. Znas sta, sad sam sazela svoje zanimanje, tj. ono za sto sam se skolovala u jednu recenicu. Ponekad mislim da sam promasila studij, jer se ne bavim strukom, al sad vidim da ja svaki dan optimiram i modeliram. Kod mene funkcionira sustav koji se svodi na inzenjerski, modeliraj i optimiraj dok ne proradi, a ako radi, NE ČAČKAJ. Tu mi dosljednost bas i ne igra. Moj najstariji sin treba dosljednost. Pa ju na njemu primjenjujem vise nego na drugima, i nekako sam sigurna da ce mi on to i zamjerat. Al sto se moze, na njemu radi, dakle, ne čačkam.
Da, ja nikad ne glumim neku predobru mamu. Ne da mi se to. Takasamkakasam.
Jako ste mi zanimljive i drage, ali moram se sad maknut s foruma (samo da se ne pitate što ne odgovaram) :D.
I ja, a rad bih jos divanila.
ajde ženo beri šparoge. dosljedno, svaku koju vidiš
moj sin je bio totalni ovisnik, cicao bi (tj. trazio, ne znaci da bi ja dala) uvijek i svuda, nocu isto. da ga ja nisam pocela odbijati postepeno, on bi valjda i sad dojio. prvo sam uvela restrikciju danju, na odredena mjesta i vremena. pa onda nocu, tj. ona jutarnja budenja od 5 nadalje. znao se buditi i 5 puta u ta dva ili tri sata. to je bilo jos najgore. al malo po malo sam mu davala sve manje. al tad je vec bio 4 godine pa je dobro razumio sto govorim. da je vec dobio, da se sad spava, da ja spavam, da moze dobit ruku, zagrljaj itd
nisam za radikalne metode. nista na silu. imao on je on i dudu, i od nje sam ga odvikavala nekoliko mjeseci. malo ju ne mogu naci, malo se izgubi, malo mu dam, malo nesto drugo u zamjenu itd. ako dijete prelako prihvati, onda mu i nije bilo nesto stalo.
a ovdje govorimo o situacijama kad je djeci jako stalo. a tu nema nista preko noci. bolje onda biti svjestan da ce trajati mjesecima pa ici postupno, nego ukinuti potpuno pa se opet muciti jos mjesecima.
Sve smo obrstile. Trebali bi im psi tragaci da nadju jos pokoju u onom polju.ajde ženo beri šparoge. dosljedno, svaku koju vidiš
meda, moj najmladji je od rodjenja slusao "aj sad pusti siku, okreni se na drugu stranu i spavaj".
i ja sam njemu postepeno ukidala podoje. jednostavno mi se nije dalo vadit sisu svaki put kad je njemu bilo dosadno ili mu nesto nije bilo po volji, pa cak ni kad bi mu mozda dala, ali se meni jednostavno nije dalo. ono, pusti me sad ne mogu/necu/ne dam.
ma da, to sam i ja prakticirala, jos puno ranije sam s tim pocela, nevezano uz prestanak. u principu nije meni nikad bio cilj da bas prestane, nego da ohane malo. al je on uvijek puno trazio. da je to bio jedan podoj dnevno bila bi druga prica.
Felix, tvoja mala je stvarno rekorderka, 3 mjeseca i nije se dalasvaka cast sto si toliko izdrzala, ja sam uvijek nekako imala osjecaj da bi to tako i kod nas izgledalo pa nisam ni probavala.
i sama sam u klubu sisavaca ovisnika.
ukinula sam dojenje noću prošlu jesen. malo prije drugog rođendana.
nisam bila tvrdo dosljedna. kad je dijete bilo bolesno ili sam ocijenila da joj je potrebno, dala sam cicu i po noći.
cica je sada samo dnevna stvar, ja ne nudim, povremeno odbijem kad mi se ne da, a ponekad se unaprijed dogovorim da nema cicanja ne nekom mjestu i u nekom vremenskom razdoblju.
ona nije uvijek zadovoljna zbog toga, ali ja jesam.
bila sam i u klubu grižnje savjesti, jer s prvom cicanje nije išlo nikako. a ja sam htjela dugo dojiti.
kad je riječ o slučaju o kojemu piše Aiko, mislim da treba biti odlučan u smislu određivanja nekog cilja, ali fleksibilan na način da se bude svjestan, da će se do cilja doći u procesu, koji će ovisno o osobnosti i potrebama kako djeteta tako i roditelja (mislim na mater i oca) trajati nekoliko dana, tjedana ili mjeseci.
jamstava u roditeljstvu po meni nema.
i sigurno će nam djeca neke stvari zamjerati.
ali sam isto tako sigurna da nam neće zamjerati što smo ih skinuli s cice.
moja mene još nekad pita zašto je samo tako malo sisala (op.a. tri godineali sam isto tako sigurna da nam neće zamjerati što smo ih skinuli s cice.
ja sam također imala tu fazu da mi se smučilo dojenje, baš zbog tih učestalih noćnih podoja pa sam prvo njih maknula nešto prije drugog rođendana
a kako je to prošlo, evo iskreno, uopće se nisam mogla sjetiti, sjećam se da sam pisala o tome pa sam potražila topik da pročitam
pamtim samo sretne dane
nakon toga mi je dojenje, koliko se sjećam, bilo super, više uopće nije bilo tlaka.
bila je ona fora- cica spava, nema cicanja dok je noć i nekako je prošlo. spavala je samnom, nismo se razdvajali noću. nekakav odlazak baki nije dolazio u obzir, mislim da to ništa ne pomaže. ja sam znala ići na put po par dana i dočekala bi me pred liftom čekajući cicu
e, ovako je bilo i meni
svaku svađu sa sestrom je rješavala tako (imamo i zabilježeno, danas se smije tome)
al onda, brate, malo dojadi i mislila sam da je došlo vrijeme da smanjimo. malo pomalo, prestala je.
ono što je bitno u svemu, kao i na ostalim poljima roditeljstva je stav. čim te vide da si slab, gotov si :D
al naravno da nisam uvijek dosljedna... al to isto prikažem kako sam ja super :D
Točno je ovo o slabosti, čim pokažeš da si ljudsko biće, oni to iskoriste. Super mi je tvoja kćer anci s ovim "zašto je cicala samo tri godine"
Malo da podignem temu...
Moja curka je upala u neku "ovisničku" fazu. Ima 18,5mj i jednostavno je prešla sve granice...
ne mogu više, stvarno. po danu stalno traži, malo si pocica i opet za 20min traži. noći isto, 4-5 puta se budi i cica.
ja bih voljela prestati, umorna, sam, vruče je, razdražljiva sam, vidim da ovo nije više baš dobro za mene. Mom zdravom oku treba sna i odmora, a i želim svoje tijelo natrag.
ne znam jesam li sebična i neznamkaj, ali ne mogu više.
Pokušala sam smanjiti dojenje, ne ide. Ona se baca, urla, plače, ne da se ni nositi ni maziti od ljutnje.
Pokušam ju zaigrati, skrenuti joj pozornost...ma kakvi.
I izbacila sam sva dojenja nakon jela, ali ona jednostavno traži malo-malo...utjeha, igra, nemam pojma...alija jednostavno neznam kako prestati.
Mislila sam čekati do jedno 2 godine kad će već shvaćati da cica spava, da nema više, da je mama umorna, jer, brijem, sad još ne kuži ili se varam da ne kuži?
Znam da se evo već 4 stranice napisalo, ali moram se jadati, toliko sam neodlučna i u jednu ruku ju želim dojiti jer je zdrava, velika, lijepa, ma većinu vremena mi je gušt dojiti, ali ipak, ovo ljeto je prešla svaku granicu.
Gura mi ruke u majicu pred svima, a ionako me već gldaju ispod oka kaj ju tak dugo dojim...ma ne moram vam ni pričati...dosta mi je svega i ne znam ni sama.
Postepeno...nemoguće mi je postepeno jer mislim da će kod nje upaliti samostriktno "nema više", a ja ne znam mogu li ja to...
Prije svega, čestitam na stažu!
Razumijem tvoje osjećaje, vjerujem da se svaka dugodijilica tako ponekad osjećala. Onaj divan osjećaj da dijete još raste i uživa dobrobiti tvojeg mlijeka, a s druge strane ta njihova upornost, neutaživost, neumjerenost...
Ako odlučiš prestati, nemoj da to bude zbog drugih, neka oni gledaju ispod oka koliko žele, ti i malena znate zašto to radite. Ako odlučiš prestati, naravno da možeš! To je tvoje tijelo, to su prije svega TVOJE grudi i možeš odlučiti da ti je dosta.
Vidim da kažeš da ti se čini da kod nje to neće upaliti, ali možete pokušati smanjiti, uvesti neko pravilo. Možda je njoj dosadno pa iz dosade traži. Cura je malena, ali ipak razumije nešto. Možda samo prije spavanja ili samo poslije spavanja, nešto što bi i jednoj i drugoj dgovaralo, možda samo kad ste kući, ne vani. U međuvremenu joj nemoj davati. Naravno da će se buniti u početku, ali budi odrješita i čvrsta u svom stavu, a prema njoj nježna i puna razumijevanja. Neka ti netko uskoči, ako ima tko da joj skrene pažnju.
Hvala ti mimah na podršci...
Evo, malo sam odspavala s njom što inače ne uspijevam jer se "prištekava" svako malo pa mi se sve nekako čini vedrije.
Inače, ona zna jako dobro da cickamo samo u našem stanu, ne dajem joj ni kod prabake ni kod svekrve na katovima, to je već standard. Ali kad zapne, nema tu...ako smo u parku, moramo ići doma i ne možeš joj nikako uskratiti.
Bio je jedan period prije neka 2 mjeseca u kojemu smo jedno 3 tjedna cicale samo za spavanje i buđenje...bilo je super...3-4 puta dnevno...
I odjedanput, ne znam što joj se dogodilo, zadnjih mjesec dana ona je stalnona meni.
Ne idu joj zubi, gledala sam pa povezujem to sa ovim nesnosnim vručinama, možda je nervozna, nemam pojma.
Uglavnom, stalno ju animiram, zabavljam, predlažem vožnju biciklom, park, jezero, hranjenje labudova...ma izmišljam svašta...
Možda je ovo neka faza pa prođe?
Ja vjerujem da hoće. Od ove vrućine smo svi nervozi, a njoj očito najbolje paše mamina cica da je umiri. Držim fige da je brzo prođe!
ja sam se takoder nadala da je kod moje faza ali ta faza traje skoro pola godine...
luda sam bila,dosla u napast namazat se necim no isto tako se i odmah rastuzim sto vise nebi dojila i tako guram vec dugo...
u noci se probudi 3-4 puta a najgore mi je pred jutro pristeka se i ne zeli pustit a ako uzmem vristi ko luda...iscrpi me to i sve bi dala da mogu prespavvati u miru jednu noc no opet tako mi je zao prestat cikiti jer znam koliko to njoj znaci...
inace mi imamo 25mj...
¸da...totalno te kužim...ta dilema i mene proganja i dok god nisam na čisto sama sa sobom ništa od prestanka dojenja
morate se nauciti istrpiti djecje nezadovoljstvo, u tome je trik. nije tvoj zadatak da ju zabavljas da ona ne bude tuzna/ljuta. ona zeli cicu-ti ne zelis dati-ti si ok-ona je ljuta. dobro, budi ljuta. kaj sad mozes. cekas dok se smiri, prvo duze a onda sve krace. ok, znam da je ovo gadno po noci, ali pocnite prvo vjezbati po danu pa onda kad skuzi da ti ne titras na svaki njen zahtjev onda mozete preci i na noc, bit ce joj lakse da skuzi.
hvala ti mikka
Posljednje uređivanje od mayato : 07.07.2012. at 23:07
Možda sam ja imala sreće, ali mislim da je u stavu sve. Onaj glas (nebitno o čemu je riječ), ton i pogled iz kojeg izbija "to sad mora biti tako" u konačnici budu shvaćeni. Ako sam odlučila da je nešto dobro - nema osjećaja krivnje. Mi smo nakon uspješnog odvikavanja imali seriju zafrkavanja pri uspavljivanju, samo je nas zezao, teti je i dalje bio zlatan. Zauzeli smo stav - po mraku se spava (pa nabrojim njih par koji su mu bitni kako i oni sad spavaju), odnesem ga seki u sobu da vidi da i ona spava (ili se bar pravi
Da, upravo tako. Moj je stariji malo plakao 3 noći kad mu više nisam dala dojiti. Po danu je tada imao 1-2 podoja, i bez problema je prihvatio da nema. Jedino je noć bila malo stresna, jer je znao dojiti i 7 puta. Svaki put bi mu objasnila da je već veliki i da cice spavaju i grlila ga dok nije zaspao. Prestali smo sa 2 godine i 7 mjeseci. Isto sam se bojala kako ću ja to, pa on će sigurno biti jako tužan... Zapravo je super prošlo, kad odlučiš ustraj u svojoj odluci i sve će biti ok.
neznam sta da kazem sve te savjete sam vec probala...
moja curka je tako teske naravi...sve ono sto sam ja govorila "nedaj boze da imam takvo dijete" kada sam vidala djecu koja stalno vriste,deru se ,bacaju se po ducanima i sl.ona je sva takva...uopce neznam u cemu sam pogrijesila?...starija je zlato ali mala zloca je prava zloca...
provodi svoje i gotovo...
tu ne pali poviseni glas ili sl.jer ona na to reagira da se jos vise razljuti i rasplace...pocne histerizirati i bacati se...
kod nje ne pale nikave fore cica treba spavati,cica spava,cica je prazna,cica ovo cica ono...ama bas nista sto ja vise govorim ona jos vise histerizira...
kada pocne plakati ta se ne smiri sve dok ne dobije ono sto zeli..."znaci ne pali ni ono pusti ju da place"...probala par puta iz nekih drugih razloga no ona place sve dok se na kraju ne ispovraca od jada...
tako da stvarno vise neznam na koji bi nacin smanjila cicanje ...
a sto je najgore sada su tu veliki vrucine pa se kuhamo obje a ona jos nezna ni na miru biti malo jedna malo druga ...uhh
ko da opisuješ mog klinca koji je malo mlađi od tvoje klinke, samo kaj se moji nikad nisu bacali po dučanima, jer tam odrešito važi da uzimam samo ja.
Moj cica 2x po danu ( za uspavljianje u podne i navečer), i 3-4put po noći, ne mreš mu reč ostavi i lezi i spava, celo ga selo čuje.
ma da, ali moja je jošmala, 18,5mj.
Ja sam mislila čekati dok barem 2-2,5 godine ne napuni dok ne počne shvaćati, sada je još ni vrit-ni mimo.
Al evo, popustila sparina, vruče je i dalje, al noći su ok, cicanje se smanjilo.
Noćas od 22 do 06 NITI JEDNOM nije tražila!!! probudila se u pol 4, vrtila se par minuta, ali cicu tražila nije.
Šokirana sam, pozitivno.
Jutros je cicala u 6, 8 i u pol 10 za dizanje i sad u 13 za spavanje, tako da je to sada već podnošljivo pa brijem da ju je ipak faza nacicavanja prošla kad je prošla sparina i teške noći.
evo i mene, 2 g. i 3 mj. i veliki sisoovisnik, a meni je dosta. Hoću svoj san nazad, neću više cjelonoćna nasisavanja, vješanja po meni... dosta mi je. A šef urla, protestira, ne spava po noći, čeka da ja zaspim pa se prišteka strašno...nadam se da će proći.
ma proći će, mi smo isto bili prešli 2 godine kad je prestao sisati... samo treba biti uporan, ja sam jednom rekla da nema više cike i naravno bilo je urlanja prvih par dana al eto prošlo je. znao se sjetit kad bi se udario negdje ili tako nešto, ali samo ne smiješ popustit...
Mi smo s mukom prestali, ali odonda spava "kao beba", konačno, ne budi se uopće, rijetko, eventualno ako je žedan, ali stvarno rijetko. S mukom počeli, s mukom prekinuli nakon 2,5 godine, ali ne žalim. Zato sam sad preporođena. PREPOROĐENA!
Spunky, ima nade, imala sam istu priču kao i ti! Istina je, oni MOGU spavati kad se nemaju zbog čega buditi! Nisam vjerovala, ali evo... :D
Mogu ceo post da potpisem. Moj ima 18m i sad sam u nekoj fazi da mi dojenje nikad teze nije padalo. Jedini podoj u kome uzivam i ja je kad se vrati iz jaslica, jer eto i meni odmora, posto tad dolazim sa posla. Inace me strasno opterecuje. Noc sa 5 budjenja mi je idealna, sve su sa 5 pa do 10 cak.
najvise bih zelela da smanjim podoje na jedan preko dana i jedan uvece, ali to je nemoguce, mislim da kod njega pali samo da prekinem skroz.
Dakle sad sam u fayi da dojim jer ne ynam kako da prekinem - sve mislim da jos ne kapira nista, a opet dojenje me strasno frustrira i iscrpljena sam neverovatno.
Ostaje da istrpim jos neko vreme dok konacno ne ukapira da cica spava ili bilo sta slicno ili da se nadam da ce mene ova faya da prodje (posto sam imala raynih tokom dojenja), jer nisam imuna na plac i moljakanje
Posljednje uređivanje od lady.x : 28.07.2012. at 11:20
Možda da si za početak olakšaš ukidanjem noćnih podoja? Jednostavno mu nemoj dati. Sumnjam da će on sam to prihvatiti. Plakat će nekoliko dana (moja je nekih 5-6), ali sam bila uz nju, mazila je i pokušavala utješitit. Bila sam joj slaba utjeha kad joj nisam htjela dati sisati, znam, ali JA sam htjela noć za sebe, bilo mi je dosta. I ti imaš pravo na svoj san, velik je već.
Postoji nesto sto me dosta koleba kad su nocni podoji u pitanju:
Ja znam da je on vec veliki toliko da ne bi trebalo da ima neko mleko tokom noci, ali sve mislim da je mozda njemu od tolikog sisanja nocu i stomak navikao da nije prazan i da bi on mozda pred zoru zaista ogladneo? Ili ne? A onda ako odlucim da mu pred zoru dam, a nocu ne dam, da li ga zbunjujem time? Vec sam navela - pokusala sam podoj po podoj da ukidam, ali mi se cini da to kod njega ne ide jer nema neku osnovnu predstavu o vremenu, kao da mu nije jasno zasto sad cas dam, cas ne.
evo, noćas će biti 5 noć bez sisanja i urla kao lud, 3 do 4 buđenja, na kraju zaspi u zagrljaju,
Mi sinoc pokusali da ga mm uspava uvece i uspelo bez problema. Javio se nije niti pomenuo da bi da sisa. Samo lezao pored mm-a i vrteo se
I meni je glavna briga bila da nije ona stvarno gladna. Ali, nije bila i noć nije vrijeme kad se jede (kad se govori o većoj djeci, naravno).
Ja bih na tvom mjestu pokušala s ne davanjem noću- kad je mrak. Kad dođe svjetlo, svi se bude i može se sisati. Javi kako ide!
Krenula sam tako, mozda se desi cudo pa ukinem nocne, a zadrzim te podoje preko dana. Nocas se budio isto puta kao i svaku noc, samo sto se budio placuci. Ranije samo zove "mama, tika", a sad ni to jer je valjda skapirao da ne dam pa odmah u placU 5h sam mu dala da sisa, moram priynati da jedva izdrzah
Ono sto me dosta izenadjuje je sto iako ga celu noc nisam dojila cice mi izgledaju prazne - nema nikakve prepunjenosti iako je xy puta po noci visio na njima ranije.
lady.x a da mu pokusas dati prije spavanja da se najede ukoliko je gladan,a onda ujutro odmah mu das dorucak umjesto podoja...sto se tice grudi,ni meni nisu bile prepunjene kada sam prestajala i nisu se ni jednom upalile ,tako da mozda nece ni tebi
On vecera nekih sat vremena pre spavanja. I dosta jede inace preko dana, ali evo svaku noc ima krizu gladi negde oko 4h.
Ovako sam i ja napravila sa curkom, kada je imala 1 god i 10 mj i funkcioniralo je bez problema, no sad vidim da sam trebala i ranije - mali ima nepunu godinu i pol i već kuži razliku dan/noć a ona je bila razumnija/zrelija od njega, u istoj dobi.Ja bih na tvom mjestu pokušala s ne davanjem noću- kad je mrak. Kad dođe svjetlo, svi se bude i može se sisati. Javi kako ide!
On je prije koji tjedan, na naše opće čuđenje i malo je reći oduševljenje, SAM OD SEBE prestao tražiti cicu po noći. Spava u komadu od nekih pola 9, 9 do jutra. Pred zoru se ponekad razbudi, dam mu da pocica i nastavi spavati još bar sat vremena. Kuc, kuc!
Evo i ja bih se pridružila klubu malih ovisnika o ciki. Mi imamo 15 mjeseci i to nasisavanje po čitavu noć se sve više povećava.
Kad bih uspjela ukinuti noćne podoje bila bih najsretnija mama na svijetu.
Do unatraga 2 mjeseca bi ju znala kad bi se počela buditi ili plakati u toku noći ušuškati natrag u san laganim maženjem i grljanjem, a sad mora cica u usta i gotovo i nema kompromisa. Pokušala sam par puta ne dati joj cicu, pa i nosati i pjevati i sl, ali to urlanje u gluhu ljetnu noć nitko nebi želio satima slušati, i onda odustah. Mene brine i to što je cica i dalje glavni izvor hrane i po danu i nikako da ustalimo nekoliko obroka dnevno već se sve skupa svodi na par žličica hrane i onda cica za nadopunu. Dođe mi da ju ja prestanem hraniti preko dana jer sa bakom jede normalno, odnosno kad ja nisam u blizini. Zna carica kad nema cice da treba pojesti kuhano.
Čini mi se da smo mi to dojenje dovele do krajnje negativnog i pomalo štetnog, ako takvo što postoji. Jer čini mi se da sve to skupa prestaje biti dobro i zdravo i za dijete i za mene u ovakvim okolnostima. Recite imate li vi takvih problema ili sam jedina?
Brinem se da ne dobiva dovoljno vitamina i minerala jer ne jede dovoljno kuhanog, da će joj propasti zubi od noćnog sisanja i da je jednostavno preovisna o cici te ju ništa drugo ne može smiriti.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom