Doga, iskustva su vjerojatno različita s mješovitim grupama, moj sin je bio mirno dijete ni malo agresivan, događalo se često da mu otimaju igračke, strgaju njegove privatne igračke, znala su ga udariti druga djeca češće, meni se činilo baš zbog toga što je bio manji. To je jedino što mi je smetalo - odnos s drugom djecom, a sve ostalo što se programa tiče je bilo u redu. Zadnju godinu vrtića pred školu je bio u novoj grupi sa svojim vršnjacima jer je velika većina stare grupe krenula u školu i tada je on došao do izražaja kao da je postao drugo dijete, potpuno se oslobodio.

Vjerojatno sve ovo ima veze s osobnošću djeteta jer je on bio takav miran i nježan pa mješovita grupa za njega nije bila najbolje rješenje, vjerojatno ima djece koja se bolje znaju izboriti za sebe pa su iskustva pozitivna.

Mlađi sin je totalno druga priča s njim nemamo nikakvih problema od početka. Imao je 15 mjeseci kada je krenuo u vrtić, svi u grupi su bili isti kada su krenuli - više su puzali nego hodali. I ja vidim razliku, s mlađim je lakše, ne znam kako da ti objasnim djeluje mi potpuno ravnopravno u odnosu na drugu djecu dok je stariji često bio nekako po strani, bilo mi ga je žao mada se on nije nikada nešto posebno žalio.

Što se promjene vrtića (grupe) tiče, mislim da ne moraš puno brinuti djeca se puno bolje prilagođavaju nego mi odrasli. Mlađi je ostao bez omiljene tete nakon dvije godine čuvanja i meni je skoro srce puklo jer je žena bila genijalna, a sin je to jako dobro podnio nije bilo nikakvih drami iako ju je jako volio.

Sad vidim da ste tek mjesec dana u vrtiću pa možda da još malo pričekaš i vidiš kako će biti. Ja bih možda tražila da tete malo bolje pripaze na nju ne bih baš tolerirala da mi druga djeca gnjave moje dijete dok se ne rasplače i to često kako si napisala. Neka ju bolje čuvaju za to su plaćene.