Citiraj flopica prvotno napisa Vidi poruku
ja ću samo reći da mi je postalo puno lakše u životu kad sam se rješila nametnutih očekivanja i obrazaca tipa da dijete treba samo zaspati
da dijete ne treba nosati jer će se razmaziti/ naučiti na ruke /blablabla
da dijete treba jesti svaka 3 sata
da ... nastavi niz
dok sam mlada i zelena po pitanju roditeljstva vjerovala da je to tako kad govore žene s iskustvom, dotle sam proplakala dana i noći
jer samo moje neće da jede prema rasporedu, neće da kenja prema rasporedu, neće da spava prema rasporedu
i ja sam sigurno loša mama kad to ne mogu naučiti vlastito dijete
pa skužih napokon da su to bedastoće
sad mi je lakše...
Flopice, ne odgovaram tebi osobno, nego mi je baš zgodan tvoj post kao uvod (e, sad koji smajli, da ne ispadnem patronizirajuća/rugalica/tajnovita???)
U mom mikrosvemiru obrasci su savim obratni pa bih se ja našla na muci kad nisam mogla svoje dijete nagovoriti da bolestan leži s nama jer se uporno vraćao u svoj krevet ili kad bi okrenuo glavu od cice. Ili kad mlađi ne da da ga nosim, nego hoće na pod, u krevetić... Ja sam TADA mislila da sam loša mama jer, eto, moji se bude triput noću na cicanje (u razdobljima), a ostali se ne odljepljuju od svojih mama. I sad, kad čitam brojne postove u kojima ljudi pišu da ni nemaju kinderbete, ja se brinem je li nešto naopako s nama kad smo mi svoga dobrano iskoristili.
Čak mi padne na pamet pomisao je li dobro što je mlađi tako malo plakao kao beba.

Ali, onda se ipak opustim jer su mi djeca nasmijana i sigurna, a ja sam sretna. Očito smo nešto napravili kako treba.