Ružan početak puberteta

[eris]

Ja sam imala oca autoriteta, i majku, koju su, kao profesoricu, svi u gradu voljeli i uvažavali.Bila im je cool, razumjela ih je, s njom su pili kafu i povjeravali se. Ja nisam, na žalost. Ali su oboje, moram priznati, imali jednu super osobinu: U najgorim trenucima po mene, u mojim najnečasnijim ispadima, su bili najtiši, bez prodikovanja galame i vike. Zato smo mi uvijek išli prvo njima kada napravimo neki zijan, jer su nam zaista bili podrška.(prvi put sam probala alkohol, došla kući, ne mogu otvoriti vrata, tata je lijepo otključao, uveo me u sobu, stavio u krevet i rekao: " Zube ćeš ujutro oprati". Nikada to više nismo ni spomenuli, a ja sam se naučila kontrolistai mnogo bolje, t. jpiti mnogo manje.

[Trina]

Ja sam imala oca autoriteta, i majku, koju su, kao profesoricu, svi u gradu voljeli i uvažavali.Bila im je cool, razumjela ih je, s njom su pili kafu i povjeravali se. Ja nisam, na žalost. Ali su oboje, moram priznati, imali jednu super osobinu: U najgorim trenucima po mene, u mojim najnečasnijim ispadima, su bili najtiši, bez prodikovanja galame i vike. Zato smo mi uvijek išli prvo njima kada napravimo neki zijan, jer su nam zaista bili podrška.(prvi put sam probala alkohol, došla kući, ne mogu otvoriti vrata, tata je lijepo otključao, uveo me u sobu, stavio u krevet i rekao: " Zube ćeš ujutro oprati". Nikada to više nismo ni spomenuli, a ja sam se naučila kontrolistai mnogo bolje, t. jpiti mnogo manje.

Ajme, kad se sjetim. Ja sam se vrlo rano opila od prošeka. I nakon tog kobnog dana, ćaća mi je svakih recimo mjesec-dva, kupovao po bocu prošeka

Doduše, nije me to spriječilo da i dalje pijem ali bilo je fora Moj pubertet bio je živahan. Skoro pa ga ja i muž skupa prošli (skupa smo od srednje škole) i nismo bili kako treba. Ja pogotovo. U tome i je problem, ja ne znam kako se treba postaviti jer se moji nisu postavili kako treba. Mater je uvijek imala preprepreveliko povjerenje u nas i to smo jako debelo iskorištavali, ona pojma nema što smo mi radili dok je ona pričala kako sa djecom treba nježno, prijateljski, bez granica...i ja i brat smo vjerojatno u isto to vrijeme negdje pili umjesto bilio u školi. Ma grozno.

Ja bi volila kad bi imala tu sposobnost biti tiha i mudra. Ali ne mogu i gotovo. Trudim se ko pas da prešutim neke stvari ali jezičina je uvijek brža

[Peterlin]

Ajme, kad se sjetim. Ja sam se vrlo rano opila od prošeka. I nakon tog kobnog dana, ćaća mi je svakih recimo mjesec-dva, kupovao po bocu prošeka

Doduše, nije me to spriječilo da i dalje pijem ali bilo je fora Moj pubertet bio je živahan. Skoro pa ga ja i muž skupa prošli (skupa smo od srednje škole) i nismo bili kako treba. Ja pogotovo. U tome i je problem, ja ne znam kako se treba postaviti jer se moji nisu postavili kako treba. Mater je uvijek imala preprepreveliko povjerenje u nas i to smo jako debelo iskorištavali, ona pojma nema što smo mi radili dok je ona pričala kako sa djecom treba nježno, prijateljski, bez granica...i ja i brat smo vjerojatno u isto to vrijeme negdje pili umjesto bilio u školi. Ma grozno.

Ja bi volila kad bi imala tu sposobnost biti tiha i mudra. Ali ne mogu i gotovo. Trudim se ko pas da prešutim neke stvari ali jezičina je uvijek brža

Čini mi se da tebi (isto kao i meni) nije problem čin nego način... Nemoj ovo shvatiti kao kritiku, jer to nije. Teško je naći pravu mjeru i pravu količinu mira/galame. Kako djeca rastu, jednostavno češće upadaju u situacije koje mi smatramo opasnima i neprihvatljivima, pa imamo potrebu galamiti.

Ipak, mislim da klinci jako dobro prepoznaju naše istinske namjere i da od povremene galame neće imati trajnih posljedica. Veće zlo bi bilo ovo koje si opisala iz svog djetinjstva. Ne mogu reći da sam imala isto, ali ni moja mama nije uspijevala naći zajednički jezik sa svojom djecom. Nije znala 90% vremena ni gdje sam ni što radim - nisam pila ali sam eksperimentirala s cigaretama i prečesto znala kidnuti iz škole i otprašiti vlakom u Zagreb na cijeli dan u prvom razredu srednje....Nitko se nije zapitao gdje sam, nisu imali pojma. Danas mi se digne kosa na glavi kad se sjetim da bi tako nešto i mojoj djeci moglo pasti na pamet. Mislim da je galama ipak bolja od nikakve komunikacije... Djeca znaju da im mislimo dobro.