Što je najbolje, ona zna od prvog dana da on muca, ima papire od Suvaga i drugih doktora (malo sumljam za disgarfiju...), ide kod logopeda već 3.g. i jednostavno ne razumije zadatke riječima i tu gubi potrebne bodove.
Sa učiteljicom nije niakav kontakt cijele godine, a mi roditelji smo svi složni (ima ih malo u razredu, a nas cca 10-tak roditelja je u stalnom kontaktu) oko toga da je prestroga za prvaše, sa nimalo topline i što je najblje u cijeloj školskoj godini je jednom u bilježnici dobio bravo. Na početku im je 2,tj. davala žigiće u bilježnice, no kada je prestala upitala sam ga zašto više ne dobiješ žigić ako lijepo obojaš zadaću (tada su samo bojali), odgovor me stvarno nasmijao... zato jer učiteljica štedi žigić da se ne potroši... Jer mi vjerujete da mi je ne jednom došlo da odem u prvu knjižaru i kupim cijelu vrečicu žigića i odnesem joj, naravno da od tada više nema ni jedne pohvale, samo kvačice.
Mislim da sam sve rekla kada od deset upitanih roditelja nitko neće dati ni 10kn da se učiteljici nešti kupi na kraju godine.
Mislim da to puno govori o njenom radu sa djecom.

Pošto je on stvarno nesretan sa tim ocjenama (Hrvatski ima od 3-5 šareno, no tu se ne bumim, pomirila sam se sa tim), ostalo sve 5, tu i tamo koja četvorka, no ako on želi probati ispraviti ocjenu stvarno me zanima (pošto se on jadan boji pitati ju za WC) da li onda ja mogu otići u školu i porazgovarati o toj matematici neka mu da test na dopunskoj, pa ako opet dobije tri, ajd pokušao je, al ako dobije 4 bit će njemu lakše.
Teže govori već neko vrijeme, od pritiska škole, puno neurednije piše, nervozan je, jako mi ga je žao, a dijete je stvarno jako poslušno i dobro.