tu ti je ključan profesor, ja mislim.
mi smo svi u razredu obožavali sve lektire koji dolaze na red u 4. razredu.
kako sam već ranije napisala, kad je loš profesor, lektira se svodila na to da pročitaš/ne pročitaš, napišeš to što si morao napisati, odgovaraš na neka pitanja - i gotovo.
prosječan profesor - pročitaš, shvatiš ili ne shvatiš, napišeš što treba napisati, propita da vidi dal si pročitao - i gotovo.
a s ovom profesoricom, nakon čitanja, rasprave o djelu, rasprave o likovima, koje su se na kraju, naravno, došle na rasprave o životu. a koje su 18-godišnjacima legle ko kec na 11.






Odgovori s citatom
srednje, dvanaest godina kasnije znam što smo čitali i znam žar i ljubav koju je nastavnik imao prema knjigama i pričama općenito; bila je jedna Shakespeareova drama (Hamlet.. kao napisana za osamnaestogodišnjake), dvije su bile kanadskih autora, i jednu smo sami birali i odradili kao "independent study unit" (samostalni rad?). Čak smo kao završni rad imali zadatak napisati 3 priče iz svoje obitelji, svaka je morala imati barem 2000 riječi, i prezentacije na kraju, kad smo čitali priče ostalih učenika, bile su iznimne, priče o tamilskim tigrovima, emigraciji, ženidbi, pa čak jedna gdje je zaručnik došao si "ukrasti" zaručnicu jer njen tata nije htio da se žene.
