 |
|||
ih, imam i ja tih rupa. imali smo jedne godine profesoricu kod koje ti je za 5 trebalo samo malo snalažljivosti. čak ni interneta nije bilo. ti klasici su fasovalisirius prvotno napisa
Ja čekam četrdesete da pročitam Dostojevskog, obzirom da ga nisam čitala u srednjoj nego prepisala kao i većina iz mog razreda.šekspir npr, ne gajim iluzije ni da ću se u 40-toj njega privatit
ja samo zločin i kaznu nisam pročitala. krenula i nisam mogla. naporno mi bilo, naporno i danas.
li sam pročitala svih 24 knjige od Prousta (nitko me nije tjerao) i kiklopa dvaput. iz gušta.
a to kad svatko čita šta hoće - zadnja lektira kod mog sina u 4 r.oš. je bila po tom principu. jedino ograničenje je bilo da ipak bude sa (opširnog ) popisa.
naravno da su birali najkr5aće knjige, moj i još jedan knjigu o džungli, a recimo heidi - baš nitko. a po meni je to , recimo, jedna od prvih knjiga koje bi se baš MORALE pročitat i ulazi u klasike dječje književnosti.- heče ju pročitat kasnije? vjeerojatno ne. jesuu zbog toga zakinuta? po meni, da. ali sustav i način rada to dopuštaju. što idemo dalje sve više i više.
Vrijeme radnje: zimski semestar 2011/2012.
Mjesto radnje: javno, drzavno sveuciliste u jednom omanjem mjestu u Minnesoti. Nije Harvard, jok, ali nije ni zadnja rupa na svirali.
Glavni likovi: 30-ak studenata zavrsne godine dodiplomskog studija tehnicke komunikacije, jednog od smjerova na odsjeku za engleski jezik i knjizevnost (recimo donekle ekvivalenta naseg hrvatskog jezika i knjizevnosti s FF-a), plus pet studenata istog smjera, ali postdiplomskog studija.
Pitanja dana: Tko je procitao Anu Karenjinu? Tko je procitao Alisu u zemlji cudesa?
Pozitivan odgovor na pitanje o Ani Karenjini daje jedna gospodja, s dodiplomskog studija, otprilike 55-60 godina starosti. I ja. Ostali mole profesora da ponovi jos par puta to ime jer nisu uspjeli zapisati o cemu je rijec (uopce nismo raspravljali o djelima, vec radili na prijelomu teksta i lekturi... skroz nebitno). Alisu je procitalo 3-4 ovih dodiplomaca.
Tuzno, ako se mene pita. Vecina kolega s tog predmeta nisu nikad culi ni za Dostojevstvog, ni za Hessea. Jedna je radila prijelom teksta Kafkine Metamorfoze pa smo, igrom slucaja, pokusali i o tome porazgovarati. Nije islo jerbo nas je opet samo cetvoro znalo sto je to. Vec spomenuta gospodja, profesor, cura s prijelomom i ja.
I jos samo da dodam da nas kucni maturant (MIOC) nema nekih prigovora na bilo koja pitanja iz predmeta koje je, do sad, polagao. Mozda je (donekle) znacajno i to da je sve razrede srednje skole prosao s 5 i da i on i profesori stoje iza svih tih ocjena.
Ah, čuj, ja sam imala sličnu stvar s Božanstvenom komedijom. U prvom razredu srednje škole s pol guzice i puno preskakanja sam dotakla Pakao (koji je bio obavezan) i to neki istočni prijevod.Ja čekam četrdesete da pročitam Dostojevskog, obzirom da ga nisam čitala u srednjoj nego prepisala kao i većina iz mog razreda.
Tek mi je u studentskim danima došlo u ruke izdanje kompletne Božanstvene komedije, mislim da je bilo Liberovo izdanje, s odličnim komentarima koje sam s guštom pročitala (ne kažem da nisam preskočila neke naporne dijelove, kao i kod Joycea i mnogih drugih). Radije sam to čitala nego učila za ispite. U to vrijeme popunila sam i dosta drugih rupa iz srednje škole...
S druge strane, ne čudi me da u srednjoj školi mladi odbijaju čitati. S jedne strane, nisu od osnovne odgajani da čitaju, a s druge plan i program lektire napravljen je tako da to većini prosječnih ljudi ne odgovara. Nije to ništa novo. Evo još apsurda iz mog vremena - Bitka kod Bistrice Lesne u šestom osnovne (ja to imala za referat, bez pomoći ne bih to uspjela riješiti nikako). Srećom pa sam naišla na pravu osobu u obitelji koja mi je pomogla da to odradim, a da mi se istovremeno ne zamjeri Krleža kojeg sam kasnije rado čitala.
Većinom ruskih klasika nisam baš bila oduševljena u srednjoj školi (nisam ni danas, previše mraka za moj ukus...), ali red je da čovjek nešto od toga ipak pročita, barem da stekne mišljenje. U sjećanju mi je kao nešto lijepo ostao samo Turgenjev - Proljetne vode.
S druge strane, čovjek u različitoj životnoj dobi doživljava iste knjige na drugačiji način. Ja sam se valjala nad Hašekovim Dobrim vojakom Švejkom kad sam ga prvi put čitala (jer izuzimaš samo smiješne epizode iz konteksta) a kad sam kasnije čitala to isto štivo, već sam bila u stanju gledati na to na drugačiji način. Vidiš, baš bih mogla ponoviti gradivo.... tko zna što bih sad u pedesetoj iščitala iz istog teksta.
Inače, slažem se da je lektira dobra stvar jer čovjeku inače nikad ne bi palo na pamet da to ide čitati, a često se dogodi da otkrije stvari koje će mu kasnije puno značiti... Uostalom, i navika čitanja je korisna stvar.
Trebalo bi na Kutku za filozofski trenutak otvoriti temu s omiljenom literaturom. Meni na pamet pada Lumbur Guntera Grassa.
pa ne samo od osnovne, treba uživat u čitanju od rođenja, i mama i tata i djeca....
Pa istina, treba djeci čitati... I trebaju djeca vidjeti knjige u kući, a ne samo fb i sms...pa onda poslije bude problema na maturi (evo nas natrag na topicu).
Ja sam srećom dočekala da ne moram servisirati djecu nego su oni počeli servisirati mene - pošaljem ih u knjižnicu s narudžbama, he he he...
Potpis na sve Mimine postove što se pitanja na maturi tiče.
A što se tiče lektire, grozim se činjenice da je danas standard čitanje (loše prepričanih) sažetaka s interneta. Po mom mišljenju, sve je to počelo štampanjem famoznih "Vodiča za lektiru", najprije za srednje škole, a ubrzo i za osnovne (nedavno sam se neugodno iznenadila čuvši kako knjižničarka u knjižnici preporučuje nekome "Vodič za lektiru"!).
Uopće, i prema internetu kao pomagalu u nastavi književnosti (i u nastavi općenito) sam vrlo, vrlo skeptična, a naročito jer sam još pod dojmom izvrsne knjige Nicholasa Carra "Plitko: što internet čini našem mozgu". Koga zanima, svakako preporučujem
Meni je masa knjiga iz obvezne lektire postala draga tek kad sam ih čitala u svojim dvadesetima. Mislim da je puno književnih djela jednostavno preteško za srednjoškolce, pročitaju reda radi a ne shvate ih.
tu ti je ključan profesor, ja mislim.
mi smo svi u razredu obožavali sve lektire koji dolaze na red u 4. razredu.
kako sam već ranije napisala, kad je loš profesor, lektira se svodila na to da pročitaš/ne pročitaš, napišeš to što si morao napisati, odgovaraš na neka pitanja - i gotovo.
prosječan profesor - pročitaš, shvatiš ili ne shvatiš, napišeš što treba napisati, propita da vidi dal si pročitao - i gotovo.
a s ovom profesoricom, nakon čitanja, rasprave o djelu, rasprave o likovima, koje su se na kraju, naravno, došle na rasprave o životu. a koje su 18-godišnjacima legle ko kec na 11.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 30.05.2012. at 09:02
Ma bilo je toga i u naše vrijeme.... Zlatna knjiga svjetske poezije, Zlatna knjiga svjetske književnosti... ne sjećam se više. Tko je htio hvatati krivine, mogao je i onda, a danas je to još puno lakše.
Inače, nama je profesorica književnosti uvijek davala upute da nije dovoljno pročitati djelo, nego i nešto o djelu (obično uvod i pogovor) jer ti to omogući bolje razumijevanje. Meni je to otvorilo oči i shvatila sam "poprečki" da je to najbitnija stvar, ne zato da varaš nego zato jer ti je tako lakše, pogotovo kad čitaš nekakva povijesno važna djela pisana arhaičnim jezikom.
Inače, prije par godina došla mi je u nedjelju navečer uznevjerena susjeda (tada maturantica) i pitala imam li knjigu Gospoda Glembajevi. Trebala je za sutra odgovoriti na 60 pitanja o Glembajevima. Nisam imala knjigu, negdje je ostala u maminom podrumu u mom rodnom gradu. Odgovorila ja i bez knjige na većinu pitanja, ali sam joj usput ispričala par "cveba" iz kojih je ona mogla steći nekakav dojam o toj literaturi. Napisala je ona zadaću, sve pet, ali najbitniji je epilog - desetak dana kasnije sretnem ja nju, a ona kaže sva oduševljena "Pročitala sam ja Glembajeve i sad čitam Ledu, super je to, nikad ne bih pomislila da je to tak dobro.... " Eto, barem neka korist. Djevojci je samo trebao netko objasniti njenim jezikom o čemu je riječ. To obično pali... Ako takve osobe nema, obično pomogne čitanje uvoda i pogovora, pa si već odradio pola posla, a nakon toga ni čitanje knjige nije tlaka.
vrlo jednostavno, imali smo poveću knjižnicu u školi i jako dobre i velike javne i (besplatne) knjižnice u gradu, odabrali smo knjigu i donesli učiteljici/učitelju koji je rekla/o ako je dobro ili ne. Tako i u srednjoj, dobili smo neke smjernice (iz ovog ili onog perioda, ili odabrat iz podužeg popisa) i donesli pokazat prije nego smo počeli sa radom, zapisalo se naslov da ne možeš poslije mijenjati i to je to.
ali mi smo čitanje obožavali, ja sam svaka dva, tri tjedna otišla u knjižnicu po 5-10 knjiga i non stop sam čitala, doslovno. jer me nitko nije tjerao, jer sam htjela i jer mi je to bilo gušt. i tako su radili velik broj djece u razredu samnom.
kad vidim kako djeca u susjedstvu moraju nasilno čitati i pisati umjesto da se gaji ljubav prema čitanju i pisanoj riječi, mislim da je to totalni kontrast onog "gušta" kojeg smo mi imali.
i nisam manje obrazovana ili lošija osoba jer nisam čitala anu kureninu, ni ilijadu, jer ako želim sutra ih mogu podignut i pročitat. to je važnije od križanja "pravih" knjiga s "must-read" popisa neke određene kulture (u ovom slučaju europsku).
pa ni moja djeca ne čitaju "propisanu" dječju literaturu niti čitamo basne ni bajke.
da, mi smo imali incident sa stavovima o Ani K. :Dtu ti je ključan profesor, ja mislim.
mi smo svi u razredu obožavali sve lektire koji dolaze na red u 4. razredu.
kako sam već ranije napisala, kad je loš profesor, lektira se svodila na to da pročitaš/ne pročitaš, napišeš to što si morao napisati, odgovaraš na neka pitanja - i gotovo.
prosječan profesor - pročitaš, shvatiš ili ne shvatiš, napišeš što treba napisati, propita da vidi dal si pročitao - i gotovo.
a s ovom profesoricom, nakon čitanja, rasprave o djelu, rasprave o likovima, koje su se na kraju, naravno, došle na rasprave o životu. a koje su 18-godišnjacima legle ko kec na 11.
Danči, ne slažem se s tobom. A zašto, zato jer ne potječu sva djeca iz jednake sredine (obiteljske) i treba ih nekad natjerati. Jednostavno nemaju ni naviku ni ljubav.
I da, mislim da se neka djela MORAJU pročitati
Nekvalitetnim knjigama se ništa ne postiže.
ja imam tako lijepa sjećanja kolegija iz engleskog u 4. (zapravo 5., tada smo išli u 5. razred mi koji smo htjeli faks upisati, ili smo bili lukavi i kombinirali tako da te predmete odslušamo u 4. kao ja :winkwinksrednje, dvanaest godina kasnije znam što smo čitali i znam žar i ljubav koju je nastavnik imao prema knjigama i pričama općenito; bila je jedna Shakespeareova drama (Hamlet.. kao napisana za osamnaestogodišnjake), dvije su bile kanadskih autora, i jednu smo sami birali i odradili kao "independent study unit" (samostalni rad?). Čak smo kao završni rad imali zadatak napisati 3 priče iz svoje obitelji, svaka je morala imati barem 2000 riječi, i prezentacije na kraju, kad smo čitali priče ostalih učenika, bile su iznimne, priče o tamilskim tigrovima, emigraciji, ženidbi, pa čak jedna gdje je zaručnik došao si "ukrasti" zaručnicu jer njen tata nije htio da se žene.
Moji roditelji su šljakeri obični, pročitali su mi možda nekoliko knjiga prije spavanja, ne puno. Ali od 2. razreda osnovne TJERALA sam mamu da mi kupuje knjige, jer sam ih obožavala. Prijateljice moje, baš sa jednom se dopisujem na FB (koja u Indiji radi sad doktorat), slično. Ja sam ipak odrasla u kvartu gdje velik dio roditelja su slabo ili nikako poznavali jezik sredine.Danči, ne slažem se s tobom. A zašto, zato jer ne potječu sva djeca iz jednake sredine (obiteljske) i treba ih nekad natjerati. Jednostavno nemaju ni naviku ni ljubav.
I da, mislim da se neka djela MORAJU pročitati
Nekvalitetnim knjigama se ništa ne postiže.
A nekvaliteta u odabiru literature se riješila tako da je učiteljica provjerila prije nego smo počeli, imali smo datum do kad smo morali odabrati i pokazati. Oni koji su bili slabiji su tako imali fleksibilnost birati jednostavnije knjige, a oni napredniji teže. Čak jednom je jednoj mojoj prijateljici bilo totalo bzvz cijeli zadatak i koncept kako ga je profica zamislila, otišla je do nje i rekla da bi ona nešto drukčije, malo su porazgovarale i paf ona je radila nešto drukčije od svih nas ali istog opsega.
kužim da je to van koncepta na kojeg ste naviknule, no dajem vam ga kao primjer za razmišljanje kako se radi u drugim mjestima, jednako dobro, jednako pismeno, ali puno fleksibilnije.
http://www.24sata.hr/politika/na-spo...uranata-267973
Ministrov stručni tim se zaista proslavio.
Već danima mislim o ovoj maturi, i već sam se mislila što ću napisati na forumu kad se tema pojavi
Ne sviđa mi se ministrovo istupanje ni medijska hajka. Ne sviđa mi se što neka pitanja u testu testiraju učenikove sposobnosti, umjesto znanja. Čemu dvosmislenosti?
Ali ne sviđa mi se, brate, ni ova kuknjava maturanata. Svi bi samo htjeli da je lakše, nitko ne bi izazove.
Jučer sam bila na jednoj školskoj priredbi. I dvoje djece "recitiraju", ali ne napamet, nego čitaju s papira. Što im je učiteljica poručila kad je rekla da ne moraju naučiti napamet: vi ste mali jadničci pa to ne možete? A zašto onda uopće nastupaju?
Jedan momak iz Šibenika je u Splitu jesenas polagao ispite SAT i sad se upisao na Princeton. Taj sam primjer ispirčala svom školarcu, maturante mu ne dam da gleda
veliki potpis.Danči, ne slažem se s tobom. A zašto, zato jer ne potječu sva djeca iz jednake sredine (obiteljske) i treba ih nekad natjerati. Jednostavno nemaju ni naviku ni ljubav.
I da, mislim da se neka djela MORAJU pročitati
Nekvalitetnim knjigama se ništa ne postiže.
ja svom velikom dam da gleda maturante. i objasnim mu šta tu ne valja. i s jedne i s druge strane.
Ma zafrkavala sam se s ovim gledanjem maturanata, samo želim reći da ne želim da jednog dana misli da ima samo pravo dobivati, a ništa ne davati
OT i onda odlazim:
Još jedan primjer - u Britaniji djeca u javnim školama (državnim) u opće nemaju udžbenike jer to bi ometalo njihovoj kreativnost.
To mi je recimo ekstremno - i možda donekle kulturološki jer je sustav privatnih škola dosta uigran u toj zemlji i potiče da se njihovi društveni slojevi ne miješaju, što je tamo duboko usađeno u kulturi - ali ovo svi moraju isto čitat, isto raditi, isto... meni je više odraz tranzicijskog društva.
Realno, za naše gimnazijalce, SAT nisu teški, osim engleskog za koji i izvorni govornici moraju štrebati.
Jedan momak iz Šibenika je u Splitu jesenas polagao ispite SAT i sad se upisao na Princeton. Taj sam primjer ispirčala svom školarcu, maturante mu ne dam da gleda
sad sam išla baš malo gledati kurikulume najboljih engleskih privatnih škola.
koje eto, nekako ne misle da ubijaju kreativnost djece propisujući im "reading lists". đizs, naši gimnazijalci bi se smrzli da moraju sve to pročitati
itekako potiču kreativnost, ne brini, koji je to nivo škola, znanja, pedagoških metoda, drama, arts, science, samo vako preko neta ostaneš
nažalost, dostupno samo odabranima...
mislim da je ovaj komentar pobune ovogodišnjiha maturanata ipak najbolji: http://www.24sata.hr/nik-titanik/dnevni/2059
Hehe, sjajan!
Dobar
Posljednje uređivanje od Smajlich : 30.05.2012. at 16:03
I ja mislim da je odličan (dobila na e-mail danas) ali ono što me iskreno brine je bojazan da je taj medijski cirkus zapravo bacanje prašine u oči i skretanje misli široke populacije s životno važnih tema (gospodarstvo, zapošljavanje i slično).
Nije hrvatski jezik, već matematika, i ja sam sad znatiželjna: kako vi rješavate zadatak s plesačicama folklora?
I nije mi jasno što njima nije jasno, možda fali dio zadatka?
Evo i ovdje: http://m.slobodnadalmacija.hr/Novost...3/Default.aspx
Posljednje uređivanje od Jurana : 28.05.2014. at 09:19
Ni meni nije jasno što njima nije jasno, ali nije mi jasno ni kako to može biti zadatak na državnoj maturi, znači, s kraja srednjoškolskog obrazovanja?
Ono što mi se dodatno ne sviđa su izjave pojedinih maturanata (iz ovog drugog linkanog članka):
"Išao sam na pripreme koje sam platio tisuću kuna. Očekujem ocjenu vrlo dobar"
"Nadam se da ću na maturi iz matematike dobiti trojku. Bila sam na pripremama i potrošila sam dvije tisuće kuna samo za taj jedan predmet"
Ima toga još, ovo su samo primjeri. Ili ja živim u neznanju, ili se dosad ocjene nisu mjerile novcem potrošenim na pripremeI zar bi plaćene pripreme trebale biti garancija prolaska s određenim uspjehom?
Također je indikativno da oni koji su polagali razinu A nijesu imali primjedbi.
Pitanje je kako je zadatak stvarno bio napisan, meni se čini da im nije jasno može li se od ukupnog broja plesača sastaviti sedam mješovitih parova ili sedam bilo kakvih parova.
Zaboga, Mima, nakon the referenduma implicirati u zadatku iz matematike da plesači mogu činiti bilo kakve parove
ahahahaha
Mene bi isto zanimao originalni tekst zadatka. Ako je naglašeno da su mješoviti parovi u pitanju, onda nema dileme. Samo kako takav zadatak za valjda 2.r.OŠ može doći na maturi?
x
apsolutno mi je nejasan zadatak. to moja m riješi
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 28.05.2014. at 10:40
Ma nemojte se ljudi zezati... pa to su zadaci koje rješavaju učenici osnovne škole. I još špotam mlađega da mu ne ide sjajno ako dobije četvorku na testu.
Ali bojim se da je to problem cijelih generacija - profesorica matematike je baš rekla da im sve teže ide zaključivanje.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 28.05.2014. at 10:41
E ali oni tvrde da nije bilo zadano da su parovi mješoviti.
mislim da sam na netu našla ispravan tekst zadatka, a i ima mi logike.
dakle, slobodan tekst zadatka bi mogao ovako glasiti - sve skupa je 7 parova, a ukoliko su parovi mješoviti onda su 4 djevojke višak. Koliko je sve skupa djevojaka?
ovako postavljen zadatak je razina matematičkog klokana (klokan voli ovakve zadatke
svake godine na halabuku oko mature mogu napraviti
ovo s plesacicama necu komentirati, ali cu komentirati da su svi isli na pripreme, dali neku lovu, i pazi sad oni njima daju drugi tip zadataka, ma najbolje da im se da lista 100 zadataka i nek nauce napamet, ali eto mijenjat ce se samo brojke. mada i tad sumnjam da ce prolaznost biti 100%
a jos jedno pitanje koliko je njih prije nego li se i pocnu zaliti na HJ, procitalo sve knjige iz lektire?
spajalice, misliš da mi ne bi isto to napravili, u naše vrijeme
začas napraviš grupu i organiziraš akciju "ajmo zatrpat ministarstvo mailovima".
mi smo između sebe mrmutali o maturi, kao uostalom i oni danas, samo net je net
a ima i duhovitih komentara, šta je je, nasmijah se dobro s njima
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 28.05.2014. at 11:19
Ako parovi ne moraju biti mješoviti, onda nitko ne bi ni ostao bez para (jer bi te 4 djevojke formirale 2 para).
pa da. ali pitanje glasi - kad bi parovi morali biti mješoviti, e onda 4 djevojke ostaju bez para.
a inače - ima sedam parova.
Ali treba ČITATI zadatak...
Prof. hrvatskog jezika nedavno je u školi provela provjeru čitanja (na glas i u sebi) kod šestaša - rezultati su bili neugodno iznenađenje.
Vidim ja kod svoje djece da nemaju strpljenja pročitati treći red, dva još nekako, ali treći.... Nije ni čudo, kad im vidim sms poruke - hrpa kratica. Sve to dođe na naplatu...
Posljednje uređivanje od Peterlin : 28.05.2014. at 11:32
Ovakav zadatak ima maalo više smisla, onako kao su novine prenijele bi bilo stvarno prelako.
Treba čitati, ali je moguće i da je zadatak zaista bio neprecizno postavljen - ne znam jer nisam vidjela točan tekst.
No već i u nižim razredima OŠ se događa da su matematički zadaci riječima neprecizno postavljeni.
iz iskustva mene kao studenta i mene kao asistenta, mogu ti reci da je razlika ogromna. sad ti se dodju svadjati jer oni vide da si im mogao dati "bar" pola boda na nekom zadatku, jer taj dio je tocan, a to sto su zbrljali na kraju koga briga. i tako pol ovdje pol ondje i sl. dodjes do prolaza.spajalice, misliš da mi ne bi isto to napravili, u naše vrijeme
začas napraviš grupu i organiziraš akciju "ajmo zatrpat ministarstvo mailovima".
mi smo između sebe mrmutali o maturi, kao uostalom i oni danas, samo net je net
a ima i duhovitih komentara, šta je je, nasmijah se dobro s njima
a komnetari su zabavljajuci priznajem i sama kratim vrijeme na njima
Točan tekst zadatka na ovom linku: http://www.index.hr/vijesti/clanak/o...le/750081.aspx
Pa eto, i nije precizno zadan.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
