Citiraj t.r.a.c. prvotno napisa Vidi poruku
meni je bilo krivo što su me poslali na indukciju poroda bez ikakve medicinske indikacije, meni je bilo krivo što mi je svakih sat vremena netko čeprkao između nogu, pogotovo dok su to radili u trudu što užasno boli, meni je bilo krivo kad su mi u boks doveli urlajuću ženu kao da je netko kolje da rodi (a ja hrabra prvorotka, kojoj nakon te scene nije ostala ni trunka hrabrosti, a o daljnjem opuštanju i otvaranju da bi mogla roditi da i ne govorim, nakon čega naravno slijedi dolantin za smirenje, što mi je isto bilo krivo), meni je bilo krivo što su me odvojili od djeteta nakon poroda, meni je bilo krivo što su me s djetetom poslije stavili na hodnik na propuh i među posjete u doba gripe, meni je bilo krivo što mi je dijete dobilo u rodilištu upalu oka, a oni povodom toga nisu učinili BAŠ NIŠTA.
Ovo što ti pišeš da je krivo nije uopće bitno. Bitno je da li je ugroženo zdravlje ili život. Jer radi se o životu. Ništa manje, ni više.
I da nisu NIŠTA učinili radi upale oka ti ne vjerujem. Liječnicima je svrha liječenje. A ne zanemarivanje bolesti.

A moraš priznati da u rodilištu MOGU spasiti život kada je ugrožen.

Trina potpisujem te, nisam htjela uvoditi IQ u temu kućnih poroda, ali on je jako bitan. Porod nije igra, on je silno ozbiljna stvar. I treba biti isto tako svjestan te ozbiljnosti.

I da, ponekad netko ima sreće i sve će proći super, ali ponekad nema.