Negdi na prezadnjoj stranici( stvarno brzo pišete, ne stignem sve isčitati) vidim da me se spominje. Sad ispada da ja mislim da su moja djeca neodgojeni mali delikventi. Ma nisu i nije mi žao za sve što sam radila i što radim. Samo bi nešto promijenila ali i to je teoretski jer evo upravo sad imam popravni po četvrti put pa opet radim identično.
I ja sam jako ponosna na njih, moji sinovi su frajeri a kćer je baš prava ženska kakva treba biti. Sinovi su prelijepi, prepametni, kulturni,..svaka mater bi ih za zeta poželila

) (kćer ja mislim nebi nijedna svekrva za nevistu

) ali me malo hebe to što nije sve onako kako sam ja zamislila da će biti. Možda trebam odgajati sebe prvo pa tek onda njih, sa malo preoblikovanim, smanjenim očekivanjima. Ja inače stalno dobivam pohvale na račun njih svih ali štoš kad sam prezahtjevna, ja bi da su na svim poljima super a ne da su savršeni za sve a škola šteka ili škola genijalna a teško do dućana skoknuti po kruh. Valjda me kužite