 |
|||
probem je cvijeto kad se zelje ispunjavaju na nacin na koji se ispunjavaju potrebe, bez oklijevanja i promisljanja. kad mala beba treba dojku, das dojku i to je to. kad trogodisnjak trazi sladoled prije rucka, a ti mu to das ko bebi sisu, onda si masio fudbal.
istina.marta prvotno napisa
jedino, što fakat ne poznajem te koji daju sladoled ko bebi sisu
e, ali to nije "po regulama" AP-a ili Juula ili bilo kojeg pravca o kojem ovdje razgovaramo, a o kojem se pišu "anti" knjige. tu opet ne vidiš dijete.
jos jednom, ti koji daju sladoled ko bebi sisu vjerojatno uopce nisu dali bebi sisu. paradoksistina.
jedino, što fakat ne poznajem te koji daju sladoled ko bebi sisu
nemojte doslovno sada shvatit sladoled i sisu, nadam se da se kuzi poanta
ja sam na prethodnoj strani iz onog ininog i mc niza stekla dojam da one upravo tako dozivljavaju ap.
poznajem i one koji su davali sisu i one koji nisu davali sisu.jos jednom, ti koji daju sladoled ko bebi sisu vjerojatno uopce nisu dali bebi sisu. paradoks
Posljednje uređivanje od marta : 04.06.2012. at 11:26
i ja sam citala tu knjigu, i super mi je.
kao i Juul
i prakticirala sam AP
uopce ne vidim da se to kosi jedno s drugim ili trecim
najvise ljudi koji odgajaju djecu kako taj tip pise nisu citali nista od toga, e to je problem. ili su citali povrsno
Pa da, slažem se. Ali, kad je sveobuhvatno - ne kosi se jedno, s drugim i trećim, onda je upitno koliko je uopće nešto od toga, od a-b-c- primjenjivo kao neki "program". U tome treba svako isplivat na svoj način, i zadržat i razum i sredinu. Tj. u ključnom trenutku prestat shvaćat doslovno (ovo kad potrebe pređu u želje).
ja bih samu sebe citirala jer mislim da sam napisala pametno, a nitko nije reagirao
jel vam to drži vodu?mislim da svaka osoba koja voli sebe, koja cijeni sebe, neće dozvoliti gaženje po sebi. od nikoga, pa tako ni od djece.
a ako to nije slučaj, onda treba raditi na sebi.
i opet, i u tom slučaju, kad je riječ o djeci, manje će pogriješiti ako sebe daje previše, nego premalo
dobro da si sebe citirala, jerbo se mogu sloziti s napisanim, a nisam to prije uočila. hvala na podsjetniku.
Pa ne bi trebalo biti a-b-c program, a slažem se da nije loše napominjati da ne bi trebalo. Ljudi jesu skloni shvaćat doslovno, samo, to je tako uvijek, ako žele doslovno, naći će nešto i pičit doslovno, ne mora to biti knjiga, može bit mama, ekipa...
Koliko se sjećam Juula, čini mi se da bi iz njegovih knjiga čovjek mogao zaključiti da dijete ne treba nikad ni zagrliti ni uzeti u ruke. On piše o nekim drugim spektima odgoja. To je nekako i do zrelosti čitača, da shvati da mu svaka knjiga daje samo još jedan uvid u temu koji ne može biti sveobuhvatan. A možda bi stvarno trebale pisat upute na početku knjige (možda i pišu?).
cvijeta, skroz drži vodu, svaka riječ!
Posljednje uređivanje od vertex : 04.06.2012. at 11:36
Drži drži, apsolutno.jel vam to drži vodu?
Lijepo si to i pametno napisala
Yes
ja razlikujem dati sisu i dati sisu na svaki kme.
i mislim da vise ti koji daju sisu na svaki kme kasnije lakse uspostave te neke svoje granice. jer jednostavno dode spontano, dosadi ti skakati na svaki kme i hoces malo mira za sebe ponekad
dok ovi sto otpocetka imaju neki red i daju sisu (i sve ostalo) po rasporedu i oprezno doziraju nosenje, spavanje i slicno da se dijete ne razmazi imaju vise problema s tim granicama. pa ta djeca koja su spavala sama najednom kad nisu bebe pocnu dolazit u krevet ili drze mamu za sisu za utjehu makar ne doje vise godinama.
to je neka moja teorija
a cinjenica je da postoje osjetljiva razdoblja za neke stvari, i ako se odredene potrebe ne zadovolje u osjetljivom razdoblju nastane kurslus, mozda i zauvijek
cvijeto, drži!
ina, nijedan a-b-c program u podizanju djece ne funkcionira. osnovne smjernice, stil, to da. i ponajviše objašnjenja onoga što intuitivno osjećaš i što se u praksi događa.
cvijeta je dobila zadovoljštinu
Ja bih rekla da si več na početku fulala. Uopće ne vidim poveznicu zašto bi osoba koja ne daje sisu na svaki kme (odnosno lagano usmjerava dijete prema nekim formiranim obrocima), istovremeno dozirala nošenje, spavanje i slično.
Mene npr. smeta ta generalizacija, jer se tu ističe kako ide sve u kompletu, ili ništa.
Iskreno, još nemam drugo dijete, ali ako ću ikad imati, nadam se da ću uspjeti uspostaviti kakav takav red. A taj minimalni red bi za mene značio da mi ne visi manji cijeli dan na sisi, pa ne uspijem ništa s večim i da mi manji ne spava cijelo vrijeme sa sisom u ustima, pa ni tad ne uspijem ništa s večim.
Naravno, ovo je nešto što bih ja voljela da se tako odigra ili ne odigra, svjesna sam da te obično život demantira. Ovo su samo moje želje, a kako će biti tko to zna.
Moje dijete je npr. bilo vrlo lako za uspavljivanje i spavanje (odmah od rođenja). Zaspao je tako da smo kraj njega legli i u teoriji je spavao jako dobro. Tek danas vidim da bi se on naviknuo iste sekunde na kinderbet bez ikakve traume i negodovanja, ali mi smo ga jednostavno ostavili pored sebe.
Danas vidim da mu ništa ne bi falilo ni u kinderbetu.
Da drugi put dobijem tkvo dijete, radije bih "iskoristila" taj njegov karakter "u svoju korist". Na to gledam kao "prilagođavanje djetetu".
Posljednje uređivanje od Anemona : 04.06.2012. at 11:57
ajme sto mi je dobra ova tema.
i da imam vremena sto bih se sad raspisala... ali nemam
ja stvarno mislim da ako vec hocete raspravljati o knjizi od winterhoffa, da je ipak procitate...
(ne on se ne boji malih kineza)
ima u njoj stvarno interesantnih stvari. on naravno nije juul, ali ima odredene pametne poante. inace, jucer sam trazila neke knjige na nasim policama doma, te primjetila da imam pet punih polica (oko pola ikeinog billya) knjiga o roditeljstvu i djeci.ocito si ne mogu pomoci.
ina, kuzim sto hoces reci, ali mislim da si neke stvari preradikalno dozivjela. ja ne bih rekla da je knjiga u suprotnosti sa ap-om. mislim da se on referira na jedno od tumacenja ap-a. i tu se s njim slazem.
mm i ja smo povezujuci roditelji, to smo bili, prije nego sto mi je sears dosao u ruke .i ima sasvim dovoljno knjiga na njemackom govornom podrucju, koje su siroj publici prilicno nepoznate, meni su i bolje od searsa koji je meni tipicno americki predoslovan, te previse pun recepata.
medutim ja sam sigurna da se jedan dio roditelja povezujuce roditeljstvo prilicno krivo tumaci, te se zapravo koncentrira na tehnike, te zapravo ostaje na nivou tehnike. koja samo po sebi ne znaci puno.
vjerojatno ce nekima zvucati hereticno, ali ja mislim da mozes i dojiti, i zajednicki spavati i nositi..i..i i ne biti povezujuci roditelj.
isto tako obrnuto, odnosno sa svim nijansama izmedu.
ja osobno uopce ne mislim da ap ima ikakve veze sa bauljanjem nocima, te onim sto mc kaze "majka koja vise nije osoba". medutim sigurna sam da dio ljudi to upravo tako dozivljava. ima vise nego dovoljno topika na tu temu na nasem forumu u kojima zaista vidis da ljudi misle da je to smisao ap, da si umoran, izbezumljen, zivcan,,,itd i to stalno ( dijete je 2 godine staro, ali mama ne moze na wc...)
ja ne mislim da je to samo po sebi stetno. takode mislim da nije samo po sebi izvrsno. mislim da poanta lezi negdje drugdje.
i to drugdje je to, da bez obzira kako ti je pao grah (u smislu da su djeca razlicita), da je petogodisnje bauljanje izbor roditelja koji u datoj situaciji bira tako. neki drugi roditelj bira drugacije. dakle ne baulja.
e sad nit je bauljanje, niti nebauljanje samo po sebi odlicno ili pogresno, nego to ovisi o cjelokupnoj slici odnosa i komunikacije djeteta i roditelja.
ali svejedno nakon svakog takvog topika, ostaje zakljucak, da je to zapravo sudbina, te bit dobrog ili ap roditeljstva.
a nije. ona je osobni izbor roditelja, da reagira tako, a ne drugacije.
eto, radi lakseg razumijevanja jos jedan primjer. znamo da duda u pocetku dojenja moze biti kontraproduktivna, no kad se dojenje ustali, je po meni prilicno svejedno da li ce dijete koje ima jaku potebu sisanja sisati maminu siku, ili svoje prste ili dudu. niti jedno od tih rjesenja nije ni bolje ni gore. ali ne sjecam se nijednog takvog tokiak u kojem barem polovica postova nije istla u smijeru: fuj..fuj plastika. duda nije ap.
da, zasto? ako je nekoj mami ok da joj dijete cijelu noc drzi bradavicu u ustima sve pet. ako drugoj to nije u redu, pa dijete ima prste ili dudu, isto sve pet. manje je sve pet, ako si ti zbog te bradavice izbezumljen, neispavan, nervozan i zapravo uopce ne zelis da ti bradavica cijelu noc bude u necijim ustima, ali to sve jedno radis, jer se tako mora, jer je to ap i jer naravno ti nisi jedna od onih groznih komotnih mama, koje jasno i znaju i pokazuju sto zele i sto ne zele.
jer ni jedna od tih odluka nije ni ap ni anti ap. ta odluka je jednostavno osobni odabir roditelja.
svatko tko ima dara za razumijevanje i "osjecanje" ljudi moze to vidjeti svakodnevo u blizoj i daljnoj okolini, kao i na forumu, da se cesto dogada ta "zamjena teza". tehnika postaje sama sebi svrhom.
eto nase je dijete deset godina spavalo u nasem krevetu. zvuci grozno zar ne?
opcenito mislim da je dok su bebe male da zajednicko spavanje ima prednosti,u globalu gledano. kada zajednicko spavanje prestaje, je stvar odlike roditelja koju oni donose u skladu sa situacijom, dijetetovim potrebama, temperamenom, svojim potrebama, temperamentom, navikama spavanja..itd..itd
pojedinacno, takode ne mislim da je za nasu curu bilo bolje tako, nego da je npr sa x mjeseci ili godina spavala u svom krevetu.
kao sto je moj pametni mm rekao, ocito nam nije bilo naporno, nije nas smetalo, pa je tako ispalo. ali to nema veze ni sa ap-o, ni sa ne ap-om, niti sa juulom, niti sa bilo cim, sto bi aludiralo da smo zbog te tocke fantasticni roditelji. ima veze samo sa nas troje. i nasim odlukama.
ostatak, kad stignem.
blago ti se
ja sam daaavno otvorila topic u stilu sta kad tata nije AP. sta kad ima ideje svojih roditelja o plakanju i jacanju pluca, nosanju i naucavanju na ruke, a dugo dojenje mu je fuuuj?
na kraju je postao jaci co-sleeper od mene, maramas i propagirao prednosti dugog dojenja kolegama na poslu. al trebalo je doci do toga.
i kad si sama u tom "svom" shvacanju roditeljstva, onda je normalno da osjecas nesigurnost pa te frka i na depilaciju otic da dijete ne bi imalo traume.
ok, ja nisam imala problema s higijenom i zadovoljavanju svojih "relaksirajucih" potreba- stavila bi ju u maramu, hopsala na lopti i surfala, pila s frendicama kavu s njom na sisi...al da sam ju drzala uz sebe ko da smo jos uvijek pupcanom spojene, jesam. da sam pokusavala prosvjetliti sve oko sebe kako i zasto nesto nije ok, jesam. a onda sam "odrasla"
i da znas da bi opet mogla otvorit takav topic. covjek bi pomislio da nakon 6g AP neces cuti izjave: pa necu ju navikavat na nosenje i cuti ššššš u sobi kraj kreveta dok beba place kao pokusaj uspavljivanja....
cvijet, drzi vodu, ali...uvijek postoji neki ali....
prvo, sto znaci dati sebe previse?
mislim da sebe ne mozes dati ni previse ni premalo.
ili das ili ne das.
winterhoff, uopce ne govori o prevelikom davanju sebe, on govori o problematici toga da se osoba djeteta i osoba roditelja (u vecini slucajeva majke) simbioticki stapa u jednu osobu. (na plitkom nivou:
danas mi je dobro jela.....sutra imamo kontrolni iz matematike, na dubljem nivou..pa procitajte knjigu., nece vam skoditi, mada u njoj nema nista puno novoga sto juul vec nije obradio)
medutim, jos jednom naglasam, ne radi se uopce o povezujucem odnosu, radi se o tehnikama koje su postale same sebi svrhom, te dovode to toga da dijete nije u stanju razluciti gdje pocinje njegova osobenost, a gdje zavrsava roditeljska. svi primjeri u knjige mi nisu bas uvijek dobri, te se ne slazem sa svim djelovima, ali u tockama simbioze, porastu takozvanih "helikopter roditelja", "mama orlova", stavljanju djece u srediste , mislim da ima pravo.
Posljednje uređivanje od seni : 04.06.2012. at 12:15
pa napisala sam gore, ta sisa i svaki kme je samo metafora za odgovaranje na djetetove potrebe i suprotnost tome, neodgovaranje od prvog dana jer ce to dijete razmaziti itd. ne mora to obavezno biti sisanje, moze biti bilo koja potreba koju je potrebno ispuniti, a dijete nam jasno daje do znanja da ju ima.
nije to obavezno u kompletu sa spavanjem, nosenjem i slicno, ali vecinom ide u kompletu s mentalnim sklopom da dijete ima potrebu, a ne zelju (za manipulacijom i slicno, kao sto se to cesto cuje). pa dijete ima i potrebu za redom, samo sto se taj red ne poklapa bas uvijek s nasim. ne jednom sam cula da ljudi ne daju djeci spavati kad im se spava jer ce to poremetiti roditeljske planove.
nadam se da sam sad bila jasnija
da, potpis na ajvicu i martu, vertex odlican post i cvijeto, recenica vrijedna samokvotanja. sad idem citat dalje. za inu i emsu prvo trebam popit kavu
beba na ramenu, svita Rockabye Baby na jutjubu, ja se njisem i forumiram.
jesam li na dobrom putu ili sam los (A)P?
Pa da. Nije tu autor radikalan, niti ja (mislim, meni se ne čini). On je kontra ovoga gore. Koje se ipak ne čini "izolirana pojava" - jednostavno, previše je takvih topica.
Yes, yes, yes. I jako si se zanimljivo dotakla ovoga "bolje previše, nego premalo". U stvari, emsa i ja smo, malo radikalizirajući, ekipu malo "marketinški zainteresirale za knjigu", a ti si lijepo ubacila u gol.
slazem se sa seni, bilo bi dobro da procitate tu knjigu. ja sam isto bila malo skepticna, prijatelj mi ju je preporucio, dapace poklonio!
ali me ugodno iznenadila. i mislim da je ovaj forum stvarno zreo za tu temu s obzirom na njegov veliki utjecaj na sire pucanstvo
i inace na temu previse davanja sebe, ima jedan lijepi odlomak posvecen takvim roditeljima u knjizi otrovni roditelji.
u tom kontekstu (mada mislim da je cvijeta tu mislila nesto drugo kad je rekla vise ili manje davati), nisam bas sigurna da bi se djeca takvih roditelja slozila sa tvrdnjom sto je bolje, sto je gore.
hm...meni se cini da ovi drugi imaju i postavljaju granice od samog starta.ja razlikujem dati sisu i dati sisu na svaki kme.
i mislim da vise ti koji daju sisu na svaki kme kasnije lakse uspostave te neke svoje granice. jer jednostavno dode spontano, dosadi ti skakati na svaki kme i hoces malo mira za sebe ponekad
dok ovi sto otpocetka imaju neki red i daju sisu (i sve ostalo) po rasporedu i oprezno doziraju nosenje, spavanje i slicno da se dijete ne razmazi imaju vise problema s tim granicama. pa ta djeca koja su spavala sama najednom kad nisu bebe pocnu dolazit u krevet ili drze mamu za sisu za utjehu makar ne doje vise godinama.
to je neka moja teorija
a cinjenica je da postoje osjetljiva razdoblja za neke stvari, i ako se odredene potrebe ne zadovolje u osjetljivom razdoblju nastane kurslus, mozda i zauvijek
ovi prvi krenu ko lijecnici bez granica i onda se umore i pocnu ih postavljati malo konfuzno, ovisno o raspolozenju.
tako ja shvacam.
no tu ne govorim da je jedan nacin bolji od drugog. samo kako ga ja vidim.
Sad mi je palo napamet da se možda radi o tome da si roditeljske podforume počela čitati puno kasnije od mene. Ovakvih tema bilo je neizbrojivo više 2006., kad sam ja pristupila Forumu. Zato nam je možda percepcija drugačija, meni se čimni da smo čudo narasli od tada u stavljanju tehnikalija na njihovo mjesto.
i da imam vremena sto bih se sad raspisala... ali nemam
dobar post, slažem se sa svim napisanim.
ovo bih prokomentirala:
je, u teoriji to i je tako.znamo da duda u pocetku dojenja moze biti kontraproduktivna, no kad se dojenje ustali, je po meni prilicno svejedno da li ce dijete koje ima jaku potebu sisanja sisati maminu siku, ili svoje prste ili dudu
al obično, kad se dojenje ustali, a nama je trebalo neko vrijeme jer nikako nije išlo ko po špagi, beba iskatapultira dudu na drugu stranu sobe. da znaš koliko sam joj gurala i gurala tu dud u usta, al nisu htjeli. pa je spavala s cicom u ustima.
i, ne mogu reći da mi je to bila neka uživancija, kao npr zajedničko spavanje (tu smo negdje po godinama
no, slažem se, kad sam došla na forum, imala sam taj osjećaj o dudi kao najcrnijoj mogućoj non ap varijanti.
citiram seni jer je ovo ono sto mislim da je tocno. i bitno za raznorazne rasprave
vjerojatno ce nekima zvucati hereticno, ali ja mislim da mozes i dojiti, i zajednicki spavati i nositi..i..i i ne biti povezujuci roditelj.
isto tako obrnuto, odnosno sa svim nijansama izmedu.
uuu, sto postova u međuvremenu, idem čitat.
da, bas takav dojam sam i ja dobila. ocito nisam dobro objasnila, a ti u jednoj recenici!
Hm... nemam pojma. Jesmo li?
Previse i premalo davanja je subjektivna kategorija i ne mogu se sloziti s tim da se ili dajes il ne dajes.
Previse i premalo je nesto sto se javlja u obliku griznja savjesti. Vecina nas nismo toliko formirani ni sigurni u sebe i sve svoje odluke pa nam se dogođa sljedece situacije:
- dijete od nas trazi nesto sto mu mi u tom trenutku ne zelimo dati, jer zelimo napraviti nesto za sebe, ali kako to sto zelimo za sebe nije neka jako vazna stvar, pitamo se, tj. grize nas savjest jesmo li trebali dati djetetu umjesto sebi. Mislim da do toga dolazi jer mi nismo nase dijete, pa ne mozemo znati koliko mu je zapravo vazno to sto zeli, pogotovo ako je maleno pa ne moze u potpunosti jasno artikulirati. To bi bio taj subjektivni osjecaj premalo davanja, pogotovo ako se usporedjujemo s nekin drugim roditeljima za koje opravdano ili neopravdano mislim da su pozrtvovniji od nas.
- dijete nas trazi nesto, a to nas ometa u vlastitim planovima, medjutim iz istih razloga kao i gore mu ispunjavamo zelje (a mozda i potreba) i onda se nakon toga osjecamo kao da smo dali previse, odnosno cini nam se iz naseg kuta gledanja da je to sto dijete zeli pretjerano.
a ne, marta, ti to romantiziras
meni je "davanje previse sebe" u kontekstu zanemarivanja vlastitih potreba, da ne spominjem zelja, i ispunjavanju svih djetetovih prohtjeva ne obracajuci paznju (a mozda ni neznajuci) da li se radi o potrebama ili zeljama. bivanje sluge, ropkinje etc. djetetu.
samo se ti smiji.
dobar post, slažem se sa svim napisanim.
ovo bih prokomentirala:
je, u teoriji to i je tako.
al obično, kad se dojenje ustali, a nama je trebalo neko vrijeme jer nikako nije išlo ko po špagi, beba iskatapultira dudu na drugu stranu sobe. da znaš koliko sam joj gurala i gurala tu dud u usta, al nisu htjeli. pa je spavala s cicom u ustima.
i, ne mogu reći da mi je to bila neka uživancija, kao npr zajedničko spavanje (tu smo negdje po godinama
no, slažem se, kad sam došla na forum, imala sam taj osjećaj o dudi kao najcrnijoj mogućoj non ap varijanti.
tocno to sam i zeljela reci. beba nije htjela dudu, ti si trazila nacin da se smiri, pa si je smirila s cikom. sve super. nije ti mozda bilo najugodnije, ali ti je bilo ugodnije nego da dijete vristi.
neka druga beba, neki drugi mama i tata bi nasli (u okvirima ljubavi, brige, razumijevanja da potrebe male bebe idu ispred potreba roditelja) neko drugo rjesenje.
i jedni i drugi roditelji mogu biti povezujuci, ali ce im rjesenje situacije biti ponekad isto, ponekad slicno, ponekad razlicito.
to je poanta.
a poanta nije reci, da je ap, ili jedino pozeljno i najbolje da svaka beba spava sa maminom cikom u ustima. ili sa dudom u ustima. moze i ne mora.
moja isto nije htjela dudu, ali je na srecu nasu nasla svoje prstice.
leonisa, niti ne zelim o tim ekstremima raspravljat. mene zanima ona sredina u koju svi manje vise upadamo. ovo mi je kategorija suprotna od ozbiljnog zanemarivanja djeteta, da ne kazem zlostavljanja.a ne, marta, ti to romantiziras
meni je "davanje previse sebe" u kontekstu zanemarivanja vlastitih potreba, da ne spominjem zelja, i ispunjavanju svih djetetovih prohtjeva ne obracajuci paznju (a mozda ni neznajuci) da li se radi o potrebama ili zeljama. bivanje sluge, ropkinje etc. djetetu.
ja razlikujem dati sisu i dati sisu na svaki kme.
i mislim da vise ti koji daju sisu na svaki kme kasnije lakse uspostave te neke svoje granice. jer jednostavno dode spontano, dosadi ti skakati na svaki kme i hoces malo mira za sebe ponekad
dok ovi sto otpocetka imaju neki red i daju sisu (i sve ostalo) po rasporedu i oprezno doziraju nosenje, spavanje i slicno da se dijete ne razmazi imaju vise problema s tim granicama. pa ta djeca koja su spavala sama najednom kad nisu bebe pocnu dolazit u krevet ili drze mamu za sisu za utjehu makar ne doje vise godinama.
to je neka moja teorija
a cinjenica je da postoje osjetljiva razdoblja za neke stvari, i ako se odredene potrebe ne zadovolje u osjetljivom razdoblju nastane kurslus, mozda i zauvijek
Ne mora biti. Ovisi od djeteta do djeteta. Moji klinci nisu dojeni, od starta su imali svoje krevetiće u roditeljskoj sobi (povremeno smo spavali skupa), i nisam skakala na svako kme. Bila sam doma s njima 3 godine i nisam ih nanašala po sebi non-stop, pa ipak izrasli su u maznu i emotivnu djecu, koja su izuzetno asertivna, druželjubiva, ali i samostalna i sposobna brinuti se sama o sebi.
Rekla bih da sve ovo o čemu se ovdje raspravlja ovisi o tome kakvi su roditelji ali i kakva su djeca, jer nije sve do odgoja, nego i do toga kakvi smo po karakteru.
Moja sestra i ja smo odgajani rekla bih identično, pa ipak naši životni putevi ne mogu biti različitiji.
Negdi na prezadnjoj stranici( stvarno brzo pišete, ne stignem sve isčitati) vidim da me se spominje. Sad ispada da ja mislim da su moja djeca neodgojeni mali delikventi. Ma nisu i nije mi žao za sve što sam radila i što radim. Samo bi nešto promijenila ali i to je teoretski jer evo upravo sad imam popravni po četvrti put pa opet radim identično.
I ja sam jako ponosna na njih, moji sinovi su frajeri a kćer je baš prava ženska kakva treba biti. Sinovi su prelijepi, prepametni, kulturni,..svaka mater bi ih za zeta poželila
Sve to sam i htjela sa drugim, naravno, život me demantirao. Što misliš kako smo provodili prve tjedne nego na sisi?Kako u početku nikako da krene s kilažom pa smo i kombinirali sa adaptiranim, itekako sam dojila na zahtjev, koliko god je i kad htio.
Najvažnije je, ovo što ti kažeš, prilagođavanje, a ne slijepo slijediti nekog autora. I Npr., prakticiram co-sleeping zato jer je meni tako lakše zbog čestog buđenja, a i volim to, a ne zato jer to negdje piše.
kuzim sto zelis reci.
moj osvrt na davanje ili ne davanje se odnosio vise na to da to nije poanta knjige.
mislim da ta odluka sto nam je premalo, sto nam je previse, a sto optimalno, je spoj vlastitog osjecaja, promisljanja o roditeljstvu, razumijevanje vlastitog djeteta, sposobnosti samorefleksije, te ucenja iz vlastitog iskustva, utjecaja okoline, bliskih ljudi, vlastitog djetinjstva....i jos mnostva drugih cinioca.
little duck, hvala ti na ovome, malo si me sad ohrabrila...
Ja dojim 18mj., mala spava isključivo samnom, doji po noći, a opet, vidim da je izrazito samostalna i ima jaaako izraženu svoju volju.
Naravno, već sada špostavljam granice, pa neću joj dozvoliti da mi jaše po glavi...toliko "požrtvovna" ipak nisam.
Učim ju redu kako u jelu, tako i u higijeni.
Moj muž je tu malo komotniji, ali ipak je moja zadnja i sluša se ono što ja kažem.
naravno da neću dozvoliti da me šeće i zaj*** kad bude dovoljno svjesna da me može motati oko malog prsta, nisam budala.
Ali malo sam se zabrinula da sam možda krenula krivim putem jer joj sada dajem maximum od sebe i tu sam na svaki njen kme, kojeg istini za volju nema baš puno, ali tu sam, za nju.
isto tako su tu i tata, a ima baku i dedu koji ju ne čuvaju, jer smo tu nas dvoje, ali ju obožavaju.
I ima prabaku koja ju isto tao obožava i svi se s njom igraju.
Puna nas je kuća. Moj je problem što ju ne volim ostaviti na čuvanje, još uvijek, osim tati, koji je hvala Bogu na raspolaganju, jer jednostavno nemam povjerenja ni u koga osim u sebe samu.
Znam da joj se ništa neće desiti, ali ipak.
Eto, hvala ti, malo si me "digla". Koliko god sam bila uvjerena da suupravob te metode ok, malo mi se poljuljalo povjerenje u sebe i svoj instinkt.
Mislim si možda ipak ima netko tko bolje radi i pametnije čini, ali ipak, instinkt je instinkt.
Ni ja nisam vrijeđala žene koje su odlučile ne dojiti, odmah sam rekla da je to njihov izbor, a vidim da se i topovlačilo prvih par postova, pitanje komocije i sli.
Ja smatram da kada žena odluči imati dijete barem neko vrijeme mora sebi biti na drugome mjestu, ako može naravno. To uključuje tu prvu godinu. I ne shvaćam zbog čega se netko ljuti ako ja kažem da ne shvaćam kako je nekome komocija bitnija od toga da kroz svoje mlijeko, kojeg ima i koje je zdravo, da svojem djetetu najbolje?!?!
opaska: knjigu nisam procitala i nisam ju komentirala i malo sam se pogubila jer vidim da neki i dalje komentiraju temu, neki su na knjizi...:konfiznostanje:
teorija attachmenta je starija od searsa. to je psihologijska cinjenica.
djeca su po defaultu privrzena svojim roditeljima.
problem je u tome jesu li nesigurno ili sigurno povezana s njima. postoje tipicna ponasanja nesigurno povezane djece. a
ap tehnike pomazu da se dijete sigurno poveze sa svojim roditeljem, ali nisu svemoguce, niti jedino moguce sredstvo.
mamasch, mislim da je to do roditelja vise nego do djece. nisam ni rekla da je generalno pravilo, nego ono sto ja najcesce vidim u svojoj okolini, vecinom se druzim s ap roditeljima, a oni su puno stroziji od nekih drugih roditelja koji nikad za to nisu ni culi. a kako su ap roditelji i ap sam na tapeti ovdje nasla sam shodnim ovo gore zapazanje iznijeti.
Little duck, meni je supermajka posprdan naziv za one koje vole koristiti rečenice tipa "ja ne bi niiikad", "moje dijete nije niiiikad", "moje dijete uuuvijeek", pretjeruju, iščuđavaju se i sude o nečijim odgojnim metodama na temelju smokija, čipsa, maminih nalakiranih noktiju, potpetica u parku i slično.
mayato, pa nisi baš takva iznimka tu. Meni se čini da ima više takvih nego ovih drugih.
osobno nisam uopće dobila sliku tvoje djece kao neke tamo neodgojene gomileNegdi na prezadnjoj stranici( stvarno brzo pišete, ne stignem sve isčitati) vidim da me se spominje. Sad ispada da ja mislim da su moja djeca neodgojeni mali delikventi. Ma nisu i nije mi žao za sve što sam radila i što radim. Samo bi nešto promijenila ali i to je teoretski jer evo upravo sad imam popravni po četvrti put pa opet radim identično.
I ja sam jako ponosna na njih, moji sinovi su frajeri a kćer je baš prava ženska kakva treba biti. Sinovi su prelijepi, prepametni, kulturni,..svaka mater bi ih za zeta poželila
ti pišeš na jedan vrlo životan način i zato te lijepo člitati
jer ne ostaješ na nivou teoretiziranja već omogućuješ uvid u praktični dio
i znam kako je teško biti zahtjevan prema sebi i prema svojim bližnjima, i zato te razumijem
kad bi bar postojao neki prekidač koji te ugasi onoga trena kad počneš očekivati bessprijekornost u svim segmentima
jer meni nisu dovoljne odlične ocjene , želim i pospremljenu sobu, higijenu na zavidnom nivou, sudjelovanje u nekim kućanskim obvezama
i želim još puno toga i mislim da to nije dobro
netko je lijepo napisao kako se treba znati izboriti za prioritete a što da radim kad je meni prioritetno 10 stavki
valjda ono što si sama napisala, preodgojiti najprije sebe...
tako je i meni, pa komentiram s ovima koji su na temiopaska: knjigu nisam procitala i nisam ju komentirala i malo sam se pogubila jer vidim da neki i dalje komentiraju temu, neki su na knjizi...:konfiznostanje:
Evo, mogu ti ja pojasniti - o izborima te žene, razlozima itd. - vjerojatno ne znaš ništa. Naravno, ne mislim da se ta žena treba ikome (pa i tebi) pravdati. Dok je god "komocija mode on", uzalud nam trud, svirači. Ili, dotad se baš moramo trudit.
x. For the record - nisam te niti ja tako shvatila.
ja mislim da insistiranje, odnosno potreba da se napominje da zena mora /ili ne mora kad dobije dijete biti sebi na prvom, drugom, ili n-tom mjestu, upravo pokazuje te kulturoloske i osobne ladice zrtve i zrtvovanja, majka patnica i slicno.
ako gledam na jedom globalnom nivou odnosa medu ljudima, onda mislim da svaka osoba mora biti sebi na prvom mjestu, sto ju naravno ne sprijecava da npr. da zivot, bubreg svom djetetu, partneru, sestri, mami, teti, prijatelju...
isto tako ne vidim nikakvu kontradikciju u tome da si sebi na prvom mjestu, te da si odlican roditelj.
medutim, ono sto je bitno jest to, da uopce ne vidim smisla ni potrebe naglasavati na kojem si si mjestu vezano na roditeljstvo.
inace meni pocetak ovog topika (to je moj subjektivni dojam) uopce nije izgledao kao zgrazanje nad komentarima, nego upravo kao elaboriranje svog nacina roditeljstva kao najboljeg.
ja se vise ni ne sjecam kako je topic zapoceo.
meni je zanimljivo kako se razvija.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
