Uopće, rekla bih da muškarci jako rado razglabaju o stvarima kojima su zaokupljeni. Možda rjeđe o jako intimnim stvarima, ali barem je u roditeljstvu milijun praktičnih.
Posljednje uređivanje od vertex : 11.07.2012. at 13:34
a rijetki su, što ne znači da je ovo što emsa kaže nemoguće i neizvedivo
i da se ne može proširiti na novu generaciju
Pa, to se mora promijeniti, mislim... nekako smo i do ovog 24/7 došli mic-po-mic, a kako nedavno su forumaši (opet, češće ovi koji žive u tradicionalnijim sredimnama) pitali ono kome treba šoping centar koji radi u ponoć i ko će u ponoć ić kupovat kruh i mliko, pa to je susvita? E, pa hoće, na žalost, ova Amerikanka, ja nekad, u ZG-u itd. I to je ono di se moramo obrnuti (jer taj trend dolazi, ma koliko daleko od sjevera skriveni bili).
A propos raspravljanja - žene su više od pisanija, a sudjelovala sam u brojnim raspravama i s muškima oko filozofije i prakse roditeljstva. Iskreno, rijetko tko ne smatra to svojim "poslom" i nevažnim - od ovih mojih, ali kod tih mojih ja jedina ne dojim (od žena), pa možda stvarno nisu reprezentativni. Opet, nisu baš takvi da ne postoje.
Posljednje uređivanje od ina33 : 11.07.2012. at 13:37
slazem se s vertex
evo, moj je ukljucen u vecinu poslova, samo peglanje nece pa nece
trenutno je i bez posla pa je doma s njih dvoje i sve radi
ali briga npr. o odjeci, imaju li dovoljno, je li sporko-cisto
bolesti, simptomi, njega
knjige o odgoju, citanje, forumiranje
ma kakvi, njemu daj gotov naputak i tako radi
brine se o prehrani, ajde, voli da jedu zdravo
igra se s njima, posebno kad je i njemu igra napeta
ali on odradjuje, saslusat ce moje savjete, preporuke, ali ne bi mu palo na pamet da sam nesto istrazi
i sve neke odluke su ipak bile na meni, pelene, odvikavanja, odvojeno/zajednicko spavanje i slicno
diskutiram ja s njim, ali gotovo uvijek se slozi bez primjedbi
nije da to on ne bi mogao/znao, ali ovako mu je valjda lakse, a iskreno, ponekad i meni, ja ne tezim da se to promijeni
krumpirić, ja isto mislim da može i treba.
I mislim da očevi, bavljenjem djecom, postaju jednako zaokupljeni i zainteresirani kao i majke.
Nadalje, mislim da djeca i trebaju i žele takve očeve.
A nisam ni ove o kojima pišem mislila baš toliko olajavati, odnosno ispalo je gore nego što jest... ne radi se o tome da im je nevažno, ni blizu.
pa ja mislim da to nije problem poslodavaca
ni muškaraca
ni žena
problem je čitavog društva
ako se nešto podržava s bilo koje strane, imaš začarani krug
pa otac dobije komentar da mora na (potpuno bespotrebnu) večeru, boji se, ode, majka ne ode
sljedeći dan je u podređenom položaju u odnosu na kolegu
i tako, vrti se to dokle netko ne počne rezati.
Iz moje perspektive, na temu literature o odgojiteljstvu - možda je i bolje da neko drži "sidro" i "zdrav razum" vs. svakakvih imperativa modernog odgoja... od kojih se mnogi može pokazati krivim, i trigerirati novi kontrasmjer obavezne referentne literature, a koje se posebno lijepe na žene tj. majke.
Sad kad promislim slučaj sebe i MM-a (a on je bio takav da je išao samnom na tečaj za podršku dojenja Rodin, i da je u bolnici ulijetao kao liaising za pomoć za dojenje kao Konjica), on je meni glas "zdravog razuma" kad ja "zabrijem" na neku temu jer se mora tako, jer je rekao WHO, na forumu napisalo, jer je nezdravo itd.... svi kažu, moj Bože, koje će bit posljedice toga i toga na to i to, 5% veći rizik za ovo, 20% manji za ovo???
Doduše, moj uvijek ima i pokoju primjedbu, ali nije da se ubio od iščitavanja priručnika o roditeljstvu, i, looking back, i bolje da nije - to je njegov, u stvari, u naš odgojni model vrlo vrijedan input.
Posljednje uređivanje od ina33 : 11.07.2012. at 13:51
slažem se, ali kako?
na jednu osobu koja ne želi tako živjeti i raditi, tj. više raditi nego živjeti, dolazi njih bar 100 koji jedva čekaju zauzeti njeno mjesto.
ne znam, dosta se dobro sjećam socijalizma i ne bi rekla da nam je tada bilo tako loše kako nas se sad uvjerava. baš obrnuto.
Pa na način da se više cijeni slobodno vrijeme i iskače iz žrvnja vječne dostpunosti. Da imam točan alat - patentirala bih ga i bila savjetnik Vlada - hoću reći, znam da nije lako i bojim se da je dijelom utopija, ali od te mi je fakat teško odustati jer bi to značilo stvarno postati rob i hrčak, bilo kuće, bilo posla, jer bi značilo ili-ili, a taj model se često nameće.
Pa da - društvo je skup pojedinaca, a za neke stvari se već i rađa kritična masa - svo ovo internetsko pisanije, naše, strano, jest dio toga napora - diže se svijest da je to prihvatljivo, a da izgaranje na poslu (evo, već je sasvim uobačjen i priznat taj termin) - nije dobro, pače, da je patologija koju treba tretirati, a sve više se i priča, i provodi work-life-balance. Nije da se nitko toga sjetio nije...
Uopće ne, po meni. Uopće, što je to "uspješna karijeristica"? "Uspješni karijerist"? Po meni, sve se više i govori o uspješnim ljudima (na svim aspektima). Barem kako ja to vidim, ne pratim svu živu štampu, ali mislim da se stvarno sve više govori o balansu rad-život, jer je rad postao preokrutan, a odgovor (barem za većinu ljudi, i moj osobni), nije onda - OK, bit ću "prosvijećeni roditelj". Odnosno, taj odgovor, po meni, ako ćemo sad aktivistički i globalno, hrani taj "divide" između jedan roditelj radi rock-around the clock 24/7, uz gostovanje i putovanja/drugi živi prosvijećeni obiteljski život.
Posljednje uređivanje od ina33 : 11.07.2012. at 14:06
stvarno se nadam da će se stvari mijenjati, sama sam imala sreće i izbjegla takav način života (iako sam zaposlena), mm-a je malo zakačilo, ali i on veli da ne želi dugo tako. a što će biti s djecom bojim se i misliti. nadam se da će moći birati ne živjeti svoj posao ako ih to ne bude veselilo.
ni ja se s time ne slažem, ali mislim da je tako
pa pogledaj samo neke postove na ovoj temi.
samo par crtica kojih se mogu ovako nabrzinu sjetiti:
što će ti fax ako nećeš raditi u struci, zar ima ljudi koji se ne žele stalno napredovati, nije zdravi psihički ni za majku ni dijete da su predugo doma zajedno,
doma ladiš jaja dok drugi rade itd.
danas se cijeni novac i ono što donosi novac, nažalost.
i dok je situacija takva, malo njih će moći reći: sorry, ali ja želim doma svojoj obitelji.
Onda pogledaj druge postove koji su sasvim u drugom stilu - obrazujem se zbog sebe, uživam u svojoj obitelji, meni je posvećeno roditeljstvo super, moš' mislit koji sam ja "rob", zar je to manje ispunjujuće od filanja excellaitd. Valjda svi kuže samo onaj suprotni dio? Ne kužim.
I da, s tim se slažem, na poslu je često razlika od dana samo vikend-nevikend, isto se stope ponedjeljci, utorci, srijede, četvrci i petci. Kad se samo sjetim, kad mi je, u studentsko doba, bila smiješna ona "ugodan vikend". Ono, nakaradnost - kao da se samo preko vikenda živi? A bogme... često se (barem meni) na to svodi.
Sredina je rješenje, ali je uopće nije lako postići.
Posljednje uređivanje od ina33 : 11.07.2012. at 14:35
mislim da je normalno, a bome i psiholoski zdravo da covjek vrednuje ono cim se bavi...pa tako onaj tko je kuci u tome vidi veliku vrijednost, a onaj tko radi ili gradi karijeru to vrednuje. pa inace bi bili jako nesretni - da ne znamo prepoznat (ili ako treba i zasmislit/izmislit) nas "posao" kao vazan i vrijedan, bez obzira sto on bio.
veza faksa i posla je izravna, nema to veze s ponižavanjem
to je veza (u normalnoj državi di ima posla)
ako si završila faks, a država ti ga je platila
očekuje da ćeš to "vratiti" kroz poreze
ne bi svima sredina odgovarala, netko voli raditi od do, netko pak u radu za nekog poslodavca ne nalazi nikakvu satisfakciju.
a netko bi malo jedno, pa malo drugo.
po meni, vrlo je važno ne omalovažavati tuđe izbore koliko god se razlikovali od naših vlastitih.
a društvo bi trebalo omogućiti i onima koji se ne znaju baš dobro laktariti i koji ne vide smisla u poslovnima kavama, ručkovima, večerama, izletima i sl. da napreduju, ukoliko su sposobni i dobro rade svoj posao, i unutar 8 radnih sati.
inače, smatram da je ljudima koje vi smatrate "karijeristima" novac postao samo jedna stavka, samo dio posla
sve ostalo, gdje se radi plaće radi-je posao
jer realno-svatko ko ima poštenu karijeru-ono wow, nema kad ni potrošit taj novac baš
vidiš, ja sam pak zapazila ove crtice:
ako žena radi, onda ganja karijeru
ja sam doma i posvećujem se djeci, dok onu čija majka radi odgaja ulica
ja sam se odrekla karijere i posvetila se djeci, jer su mi djeca najvažnija (dakle, onima koje rade nisu)
meni novac nije bitan, materijalno mi nije važno, ja sam dakle bolja osoba
mislim da je za svako društvo bolje da su pripadnici tog društva što obrazovaniji, radili oni u struci, ili ne.
i ne mislim da je netko tko radi od do i ima jedno, ili eventualno dvoje djece vratio državi išta više od onog tko je ostao doma s četvero djece.
a obrazovanje bi trebalo biti temeljno ljudsko pravo, a ne nešto što su ti posudili, pa moraš vratiti s kamatama.
novac ti moze biti nebitan samo kad ga imas dovoljno za platiti rezije, staviti hranu na stol i obuci se. po mogucnosti priustiti sebi i svojoj djeci zoloski, kazaliste, kino ili more ponekad. ne vjerujem da povlacenje iskljucivo po parkicima donosi satisfakciju na dulje staze (karikiram)
Slažem se, nisam mislila da se sredina, onako, uravnilovski, mora na sve primijeniti. Također, neomalovažavanje ide dvostrano, uključivo fine i suptilne ili manje suptilne, a u glavu, petljavine s grižom savjesti bilo zbog jednog, bilo zbog drugog. Evo, ja se mogu uživit u iščitavanje tvoje, ali i deadino.
U stvari, čini mi se da sam tu nekako najviše na linij seni i krumpiric, iako je svačiji input zanimljiv - pokazuje koliko smo još daleko od nekog (provedivog) ideala, barem kako ja to vidim.
Posljednje uređivanje od ina33 : 11.07.2012. at 15:11
pa nije samo financijska dobit u pitanju (u velikoj mjeri je), nego funkcioniranje i nekih osnovnih institucija koje koristi cijelo društvo.
kako bi doktori raznoraznih specijalizacija obavljali svoje dužnosti bez adekvatnog obrazovanja ?
ili arhitekti projektirali zgrade ?
ili pravnici vodili slučajeve ?
onako, odokativno ?
a di se ti to vracas? ja sam bila uvjerena da tebi ne pada na pamet nosati todoriceve kashete.
hebes unaprijedjenje ako bi to islo na ustrb obitelji. hebes karijeru, zar nije ljepse nosati kashete djeci, zar ne ifigenija? zasto bi muskarac morao prihvatiti takvo unapredjenje ako bi ono nemimovno bilo povezano s vise posla, a manje druzenja s djecom? neke stvari nemaju cijenu.
ili to samo vazi za zene?
Nikao ne mogu shvatiti zasto se na karijerizam gleda kao na nesto negativno? Pa meni je itekako pozitivno kad ljudi teze biti sto uspjesniji u svom poslu.
Radim 15 godina i jos se uvijek nisam pomirila s cinjenicom da u mom poslu nema bas neke mogucnosti napredovanja.
Da sam malo sklonija vjerovati u teorije urote, rekla bi da je taj prijezir prema karijeristicama jedna velika muska urota protiv zena.
Hm... puno toga jest input konzervativnosti, uz obrazloženje da je to u skladu s prirodom. Čini mi se da je ženama sklono da jedna drugoj predbacuju svašta, ali, opet, kad gledam muške - a imaju i oni svojih izazova i međusobnih predbacivanja - nisi dovoljno muško itd. A s prirodom u skladu i protiv prirode je svašta, i za svakakvo ponašanje naći će se primjer u prirodi, a najmanje za neka "humana" ponašanja, tj. mi smo u tome vrlo subjektivni i čitamo stvari ljudskim očima (jer nije priroda jednako čovjek) - sad me nasmijala jedna studija o pingvinima i njihovim "nastranostima", koja je dugo bila tabu koliko je tom znanstveniku takvo ponašanje bilo odbojno, a neko opće mjesto je neko izdanje naše (ili prevedene) Zoologije za PMF-ovce di piše "nosogor je zla i tupa životinja" (?).
Meni se nekako cini da je prijezir veci prema zenama koje zele imati djecu i ne ostajati prekovremeno svaki dan, ostati na porodiljnom godinu dana, eventualno jos koji mjesec neplaceno...nego prema karijeristicama. Barem u krugovima u kojima se ja krecem.
jako mali broj ljudi ne radi repetitivne poslove pa da im je svaki dan drugaciji i ultra zanimljiv...
iskreno,meni se cesce dogadjalo na poslu da zaboravim koji je dan nego sada dok sam doma....
ja sam postala alergicna na poslovne obroke,svaki mi prisjedne....jednostavno zelim jest i sutat a ne pritom razglabat o poslu....pogotovo kad me jos potrefe antipaticni ljudi i ustogljena atmosfera....a prije sam mislila,ajme sto je to super,djabe jedes a ko radis.....
nego smo se mi nesto previse faxa uhvatili,bome vise poznam uspjesnih ljudi (najcesce obrtnika) koji nisu faxa ni vidili a lijepe solde zaradjuju sa svojim priv. biznisom/obrtom isl....
dobro,samo oni rade za sebe pa cesce imaju fleksibilnije radno vrijeme....
Ja mislim da to što nema dosta muškaraca na roditeljskim forumima nije u redu i da je nužno donijeti dekret koji ih obvezuje na sudjelovanje.
Ja sam počela raditi od kuće od travnja.
Već mjesec dana mijenjam kolegicu, radim od 9 do 5. Istina, imam fore za skuhati, eventualno usisati, objesiti veš i te sitne stvari (ne u jednom danu sve to), ali onda navečer još pripremam tekstove za ujutro da ne moram iskakakti iz kreveta u pola 9).
I znate što, tlaka mi je. Baš mi je tlaka. Ne raditi, posao je fora, volim ga i zanimljiv je. Ali tlaka mi je pomisao što pravi život prolazi pored mene, a ja sjedim za kompom. Kad kažem pravi život, onda mislim na normalni doručak s djetetom, šetnje, zezanciju, igru... ok, nije svaki dan bio takav, svaki dan je bilo nešto drugo, a sada je brigu oko toga preuzeo MM.
I jedva čekam da završi.
Uopće mi ne fali socijalni život te vrste.
Fali nam lova da se pokrpamo jer nam se ušteđevina skoro pa istopila.
MM bi mogao puno zaraditi na instrukcijama, ali smo odlučili da to nije vrijedno jer kad dođe smožden s posla, najradije sjedne na pod s M. ili pred TV pogledati Mravojeda.
Danas smo kupili pekač za kruh od 350 kuna i skužila sam da sve ono što sam još mislila kupiti ovaj mjesec pada u vodu. Jbg, ne treba mi valja kad sam se odmah pomirlia s tim da neću kupiti.
Lakše mi je ovako, eto, meni je lakše. Ne mislim da sam bolja majka od onih koje rade i nisu s djecom, možda sam sebično odlučlila da je meni lakše i ljepše ovako.
Lijepo mi je i raditi. I vjerojatno bi bilo manje konfuzno da idem u ured, odradim skoncentrirano posao i dođem kući. Ali još uvijek ne mogu zamisliti da deset sati ne vidim svoje dijete.
Možda se uskoro i to promijeni, kad malo poraste i krene brijati na neke druge stvari, a ne samo na nas. MOžda se i meni tada otvori prostor za neke želje i snove koje imam i za koje znam da ih mogu i trebam ispuniti. Ali je za sada ovako.
Jedva čekam vikend i Festival slame i onda tek povremene radne dane onda kada to meni odgovara, a ne poslodavcu i njegovom poslodavcu...
joj krumpiric, sad ti malo idealiziras, nemoj mi rec da ti radis jer si moralna i drustveno dogovorna pa placas dug drustvu. zajedno sa deaedi.
mislim, nemam ja nista protiv toga, sve je to super, ali ne preko leda moga djeteta.
ja radim povremeno od doma, nista na crno, pdv uredno placen. a ne koristim ni usluge vrtica (osim privatnog), ni bolovanja, zdravtsvene usluge, ni dnevni boravak itd. dijete zbrinuto, nahranjeno (organski), natrosjecno obrazovano (na nekoliko jezika), uravnotezeno odgojeno (nema potrebe za psiholozima, specijalno nastimanim uciteljima itd). jos bi meni drzava trebala nadoknadit za sve to. a bome i za onu torturu od faksa na koju sam mlada i naivna pristala
na posao 9-5 se ne zelim vratiti. imam biznis plan za mali privatni posao, zajedno s ifi, samo ona to jos ne zna, koji ce se sastojati od 10% rada, 90% od sjedenja i citanja knjige, pijenja kave i cavrljanja (po mogucnosti u sjenici u vrtu). i to cisto iz razloga da cijeli svijet vidi da i mi konacno nesto radimo
![]()
nećemo se vrijeđati
ja sam pričala iz pozicije države
ženi koja ništa van kuće ne radi, ne treba faks, ne jer treba bit glupa
osobni napredak i obrazovanje nitko ne ponižava niti smatra nepotrebnim
nego jer faks služi da obavljaš nekakav posao, u struci
tako bi trebalo biti da je čitav svijet normalan?
valjda??
zašto netko upiše medicinu, da bude liječnik ili da malo nauči o anatomiji i patologiji?
a ovo o tome kako država treba nadoknadit tebi to što dijete ne treba psihologa ili za 2 jezika ...ma, ok.