javni sektor

[sandi]

moz si mislit kak je privatni sektor 2003 podupirao javni, taman diplomirala, na snazi zabrana zaposljavanja, volontirala godinu dana, u to vrijeme na Rudjeru ljudi volontirali po par godina (rijetki su bili sretnici koje su zaposljavali na mjesta tehnicara ili im davali neke pare s projekta), kad su me konacno zaposlili imala sam uvjerljivo najmanju placu medju kolegama, suprug koji je jedva zavrsio visu zaradjivao je 30% vise. Godinama sam se budila u 5 ujutro kako bi prije posla spremala ispite na postdiplomskom. I sada kao doktor nauka zaradjujem jedva 1000 eura mjesecno.

realni sektor je na koljenima, u svakom pogledu
i zapravo sva borba u ovom trenutku mora biti inicirana, vodjena i izvojevana upravo od strane javnog sektora. ono, zanemarite vlastite interese i krenite u strajk za prava u realnom sektoru, a ne za svoje KU... rijetkim zaposlenima koji uopce primaju placu (na vrijeme ili uopce) u realnom sektoru vec dugo nije ugodno citati o 3-4 tjedna godisnjih odmora, regresima, bozicnicima, cipelarinama i kompletnom porodiljnom dopustu. i zato vas 'napadaju'.

a iz njihove perspektive to nije napad nego se ne mogu nacuditi kako nedovoljno cijenite placu koja vam je redovna, te sve druge pogodnosti koje imate. to ne znaci da oni misle da ljudi u javnom sektoru ne rade ili ne rade dovoljno, to samo znaci da se onima iz realnog sektora cini da vi jos uvijek pojma nemate o tome sto je kriza.

zato bi ta borba u najmanju ruku trebala biti zajednicka, a bas javni sektor bi trebao deklarativno i na svaki drugi nacin podrzavati realni.

znate, kad jednom prava u realnom sektoru budu garantirana i provodiva - vasa u javnom idu automatizmom. nakaradna i neodrziva je situacija u kojoj oni koji trose iz proracuna imaju veca prava i vecu prosjecnu placu od onih koji pune proracun. to nije nepostivanje vaseg rada, to je matematika.

kad javnom sektoru prestanu isplate placa i kad se obustavi isplata mirovina onda ce ovaj tekst biti u potpunosti jasan svima. do tada moze mjestimicno izazivati mucninu, ljutnju i nerazumijevanja. isprika zbog toga.

[anledo]

moz si mislit kak je privatni sektor 2003 podupirao javni, taman diplomirala, na snazi zabrana zaposljavanja, volontirala godinu dana, u to vrijeme na Rudjeru ljudi volontirali po par godina (rijetki su bili sretnici koje su zaposljavali na mjesta tehnicara ili im davali neke pare s projekta), kad su me konacno zaposlili imala sam uvjerljivo najmanju placu medju kolegama, suprug koji je jedva zavrsio visu zaradjivao je 30% vise. Godinama sam se budila u 5 ujutro kako bi prije posla spremala ispite na postdiplomskom. I sada kao doktor nauka zaradjujem jedva 1000 eura mjesecno.

ne razumijem tezu da realni sektor nije podrzavao javni? po defaultu ga podrzava, da ne kazem odrzava. cak i onaj novac koji javni sektor uplacuje kao davanja (pojednostavljeno - sam sebi) - je usvari netko, negdje, u nekom realnom sektoru zaradio i stvorio. i iza tog novca stoji neki proizvod sa vrijednosti. u nasem slucaju plasljivo je da je takvog novca jako malo, vise ziviomo na proizvodnji onih od kojih uzimamo kredite koje plasiramo u potrosnju, a ne proizvodnju. zato cemo propasti.

inace, nemam puno manje obrazovanja od tebe ali eto ni uz trogodisnje volontiranje na 2 fakasa nisam nikad uspjela docekati radno mjesto upravo radi te zabrane zaposljavanja (samo 10 godina ranije) i davno sam napustila struku i otisla managerirati medju piranje i morske pse. voljela bih da nisam morala.