Kako spasiti djecu od konzumerizma?

[Florijan]

Javljam se nakon stresnog vikenda na sjevernom Jadranu. Neću dužiti, imam curu od 5 i pol godina i dječaka od 8 i 3/4 godina. Zajedničko vrijeme se svelo na moje zabrane da nećemo kupiti ovo i ono da nam to ne treba jer ima hrpetinu istih takvih gluposti od ranijih godina i da će i ovo kao i prethdno se raspasti u slijedeća 2 sata. I tako unedogled. Inače sam sretna jer se uspijevamo dogovoriti oko kupovine, ali sada... Razumijem ja i njih; biti izložen na plaži i u šetnji gradom tolikoj masi svjetlucavih i jarkih stvari djetetu pomuti um. Kako vi to rješavate? Pa moramo izaći iz kuće? Ja bih najradije kada bi se zakonom moglo regulirati koliko kič štandova, vata i trmpolina može biti po m2 gradića, ali naravno da takvo nešto nije poželjno, ovako se više zaradi na očajnim roditeljima, a osobito na djedovima i bakama.

[spajalica]

ja bi im dala svakom po 20 kn i rekla da im je to za tjedan dana. da li mogu kupiti sta god zele s tim, ali da poslije nema vise.
da bi im mozda docarala koliko je 20 kn (sto cesto i radimo) dala bi im da odu vratiti povratnu ambalazu i kad vide od kolike hrpe mogu dobiti jednog medu, onda ga cijene vise. bar moji.
ovo je samo prijedlog, ja imam jednog hrcka koji cuva novce i rasipnicu koja bi i zadnju lipu dala za svo bljestavilo ovog sivjeta koje traje kako si i sama rekla raspadne za sat dva. ali zna da nakon sto potrosi tih 20 kn vise nema, pa ni ne trazi.

[Mima]

Džeparac je najbolje rješenje. Mi kad idemo na neki izlet - događaj gdje očekujem hrpu sadržaja tipa vrtuljaka, trampulina, štandova, dam joj 10-20 kuna i kažem da sama može odabrati na što će ih potrošiti ali da je onda to - to.
Sad na moru ima nekakve svoje novce - možda nekih 80 kuna, i kad se zapali za nešto na štandovima kažemo joj da si može kupiti za svoje novce, pa obično odustane. (zapravo joj uvijek kažem da pričeka jedan dan, pa ako će sutra i dalje htjeti tu stvari onda neka si i kupi.)
Mi joj povremeno platimo trampulin ili neki takav sadržaj, a ako traži više nego što smo spremni platiti kažemo joj da si plati sama.

[Elly]

Inace nemam protiv da se na ljetovanju kupi nesto - sto obicno djetetu bude jako drago i bas uspomena s tog i tog ljetovanja (cesto i planiram nekakav shopping bas na ljetovanju, evo ove godine idemo u Spanjolsku, nadam se i na izlet u Maroko, i imam nekih zelja sto bih htjela sebi kupiti (pa da budem fer, necu ni dijete zaobici), ali mi je bitno da je to nesto kvalitetno i dugovjecno, i beskrajno mi idu na zivce one dzidze koje "zive" tocno minutu i pol.
Stoga imamo dogovor:
- kod pakiranja za odlazak na ljetovanje, E. izabire igracku po izboru za hotel/app i igracke za plazu. Ako idemo avionom (kao sad), zna da nema mjesta za igracke za plazu, dogovor pada da ce se nesto kupiti na licu mjesta, ali da to "nesto" nece biti cijeli kofer (kao ovaj sto ima doma) nego nesto sitnije.
- na ljetovanju moze izabrati nesto sto joj se svidja, do odredjene svote koju zajednicki odredimo, i to mozemo kupiti
- ako si je zacrtala jos nesto - tu je njen dzeparac.
Obicno kad vidi da ga treba trositi, a i sama je svjesna trajnosti tih gluposti - odustane od gluposti i izabere nesto drugo (mozda i skuplje, ali je dugotrajnije/ljepse/korisnije).

Kod nas pale razgovor i dogovor. Ak' mi samo vicemo "Ne moze", to jos negativnije djeluje. No na razgovor sa objasnjenjem, dogovorom i rukovanjem na kraju (obozava se dogovoriti, pa se rukovati ) reagira odlicno. Svjesna je da na histeriju ne trzamo, pa onda toga s nama nema.

Veci mi je problem sto joj nona nakupuje hrpu tih gluposti, i to prakticki poskrivecke, jer "pa, svidjalo joj se, pa sto ima veze, pa nek' se dijete igra....".

[Anemona]

Mi na moru malo popustimo. Inače najviše trošimo doma kad su dani grada i lunapark nekoliko dana, a žeton 10 kn.
E sad, to je jednom na godinu, pa potrošimo dosta, ali s djetetom unaprijed dogovorimo koliko žetona ima za taj dan.

[Elly]

Htjedoh nadodati, a vise ne stigem: s igrackom koju nosi na putovanje postizemo to da "igracku za prvu ruku" ima, i njen eventualni protuargument "A s cime cu se igrati?" pada u vodu. .

Jednom smo to zaboravile (imala je 5 godina), pa smo uletjele u aerodromski duty free shop i kupile Bubija, veselu plisanu bubamaru. Jos je ziv, planira ove godine s nama ljetovati , i bez obzira na to sto E. sad ima 8+ godina, vrlo joj je drag.

[Lucija Ellen]

Moje dijete ima skoro 5 i naravno ko i sva djeca ima zelje. No meni se taj konzumerizam toliko gadi da je valjda i ona to preuzela. 5 min trampolina za 10 kn je pljacka! Objasnim joj da nece sticina skocit a da cemo platit kao dve snjeguljice. Dijete to kuzi i bira snjeguljicu. Objasnjavam joj kako su reklame podmukle i zele uzeti nas novac za nesto sto nam je u principu visak. I one varijante "skupi ih sve"!!! Aaaaaa! Sve joj kupim sto treba imati ali djidje koje su papilova a nis koristi necu i nikad nije bilo nekih suza jer joj obasnim protuvrijednost kao na primjeru sladoleda. Ako svaki put na kiosku kupimo barbie casopis, onda za 2 mj ne mozemo kupiti ... (tockice ispunite po volji)

[Anemona]

Moje dijete je ludo za legićima (njih smatram korisnim i trajnim igračkama), pa mu znam kao usporedbu prikazati, da je bolje da ne kupujemo sitne igračke koje se pokvare za 2 dana, nego da se strpi, pa da kupimo veči legić.

[Sumskovoce]

Ja živim u ovakvom gradiću kakvog Florijan opisuje i zaista je stanje grozno. Samo pvc smeće, svjetleće gluposti koje se razbiju dok se prodavači njima igraju i baloni s helijem. Moji su još mali, pa ništa od toga ne percipiraju. Ne znam kako ćemo izlazit na kraj već idućeg ljeta...

[Lucija Ellen]

Tako je Anemona! Supstitucija rules!

[Florijan]

Naravno da ljeto nije vrijeme za drastične odgojne metode tako da sam i ja zadovoljna da su ih prethodne godine odlaženja u zajedničke shoppinge naučile da trebaju odlučiti što će uzeti, a što ostaviti ako žele više stvari, kako se štednja isplati i slično. No razina ovogodišnjeg "vašarluka" mi se čini nenormalna! Na svakom koraku nešto svjetli, svira, nudi se, automati, idiotske lopte na napuhavanje u koje dijete uđe pa se kao zatvoreni hrčak kotura po bazenčiću (za 30kn 5 minuta!!!). Kao iz nekih filmova koji prikazuju orgijanja ili scene kada glavni junak ili junakinja doživljava slom živaca. Umjesto ležerne šetnje uz more, naše šetnje pretvorile su se u objašnjavanju financija, zašto ljudi varaju i proizvode krhke stvari, da slogan "sakupi ih sve" treba zabraniti poput prodaje alkohola i cigareta mlađima od 18 godina i da to smišljaju ljudi koji vole novac, a ne dječju igru, itd. Na sreću, imali smo mi i veliki dio godišnjeg u mirnijem okolišu kada su nam teme bile ribe, more, planovi što će sve biti kada budu veliki (Indiana Jones), sjećanja kada su bili mali i takve ljepote. E, a siroti bake i djedovi...to je druga priča, oni su tako osjetljivi i ne kuže da danas djeca nisu kao umanjeni mi koji smo dobivali poklone za blagdane, rođendan i kada je netko došao iz inozemstva. A valjda će ih iskustvo naučiti.

[tangerina]

5 min trampolina za 10 kn je pljacka!

Je li ovo karikiraš ili je to stvarna cijena?
Ako je ovo drugo, onda
Kod nas je 10kn cijena, a dijete skače dok mu ne dosadi. Tako da uglavnom čuješ roditelje kako sa kave dovikuju "već si gotov? ajde još malo skači!"


Moje je dijete dosta manje od vaših, niti 3 godine. Ali već mi muku predstavlja ta količina stvari na Munjevitog Jurića, jer on naravno što god vidi, to želi. Tako da sada svi kući koristimo papirnate maramice na Jurića (to je moj stari kupio, pa ne znam jesu li skuplje od običnih) i slično. Trebalo je i nama vremena da prestanemo razmišljat na način "gle, ovo je na Jurića, djetetu bi se to sigurno svidjelo", tako da u mojoj kući bi spašavanje djeteta od konzumerizma trebalo početi tako da se odrasli izliječe od konzumerizma.

[Lucija Ellen]

Jeste to bili u Krku?

[Mima]

Ja mislim da je kod nas 10 minuta 10 kuna (ali možda je i 5 minuta 10 kuna - različito se naplaćuju različite sprave), ali moja to jedva da izdrži, a recimo njena frendica koja je mlađa uopće ne izdrži; 5 ili 10 minuta skakanja po trampulinu je u stvari puno. I nije baš moguće da djeca skaču dok ne dosadi jer je za trampulin kod nas red (izvan sezone kad nema reda - e onda skaču koliko žele).

[Lucija Ellen]

Pitanje je za Florijan.
Tangerina ne karikiram, fakat. Ali mu je trampolin bio prazan cijelO vrijeme, to je na jednoj plazi na Krku.

[Florijan]

Crikvenica

[pomikaki]

http://zpress.hr/kako-djeci-ogaditi-reklame/
tekst koji se može vezati za konzumerizam i djecu, na nešto višem nivou - kad se nađete pred svjetlucavim štandovima, pomaže bojim se samo jedno - prazan novčanik

[tangerina]

Ovo moje je u Splitu, na Žnjanu, ima dosta tih trampulina, čim počne padat sunce bude dosta djece, ali ne čeka se red. Moj bude tamo dvadesetak minuta, kad se umori dođe se napit vode, pa se vrati.

[Anemona]

I kod nas je 5 minuta 10 kn, a bome i na Krku gdje smo mi bili. Mada moj bi mogao skakati do jutra. Imamo doma trampolin, pa ima kondiciju.

tako da u mojoj kući bi spašavanje djeteta od konzumerizma trebalo početi tako da se odrasli izliječe od konzumerizma.

Ovo je jako točno i to je moj problem.
Več sam negdje napisala da sam bolesna na igračke i stvarno ne mogu odoljeti da djetetu ne kupim. Tako da djetetova velika želja za igračkama svih vrsta je plod moje opsesije istim.
Nastojim sebe zaustaviti na vrijeme i njega pomalo usmjeravati, ali isto tako vjerujem da u konačnici na gluposti tih vrsta potrošim više od prosjeka.

[pomikaki]

5 min trampolina za 10 kn je pljacka! Objasnim joj da nece sticina skocit a da cemo platit kao dve snjeguljice. Dijete to kuzi i bira snjeguljicu.

Slažem se da je pljačka, ja svaki put obećajem da ćemo na neke trampoline koji su jeftiniji, u drugom dijelu grada - a nikako da odemo
ali inače trampolin mi je jedino od svega toga što volim platiti, neka skače, to je bar korisno za razvoj djeteta - za razliku od sladoleda

[Cubana]

Ja sam vec pisala da mi imamo 1 dan u tjednu kad mogu dobiti neku, kako oni kazu, sitnicu, ili trampolin ili nesto slicno. Ali oni su 2 mjeseca na moru.
Kad negdje idemo, unaprijed se dogovorimo sto mogu dobiti i stvarno ne gnjave vise. Zadovoljni su sa malim stvarima, a velike I skuplje kupujemo planski.
Mislim zapravo da smo mi kao obitelj cijepljeni protiv konzumerizma svih oblika.

[Ifigenija]

Ne idem u centar gdje ima drangulija na moru, i ljetujem doslovce u šumi, a ako sam u stanu - pakiram se na divlje plaže. Smisao ljeta mi nisu drangulije. Na uporabne predmete, garderobu i stvari za školu sam slaba i podlegla sam šminkeraju :/ To me raduje, pa koliko mogu - priuštim, iako nastojim da se ne gomila. Jedna torba, jedne cipele, jedne tenke, jedan set pištolja ili čega već. A opet pretjerujem, i nikako da se svedem u one okvire jednostavnosti o kojima sanjam.

[Lucija Ellen]

Ne vidim nista stetno u jednom sladoledu. A moje dijete skace puno, na krevetu!

[Anemona]

Cubana, ma tvoje je drugo, vi ste dolje kao doma. Ja razmišljam ako smo na moru 3 dana, ne vidim razloga da ta 3 dana ne može biti raspašoj.

[Anemona]

Ne vidim nista stetno u jednom sladoledu. A moje dijete skace puno, na krevetu!

Ja ne vidim ništa štetno ni u 3 sladoleda, ako je dijete pojelo ostale obroke dobro (naravno kvalitetne obroke).

[Mima]

Moja je isto dugo na moru, u selu u kojem ljetujemo nema puno sadržaja, pa je nama, iskreno rečeno, drago da se svake godine pojavi ponešto, jer se dijete tako navečer zabavi - npr. sad već imamo trampuline i razne igrice pa onda jednom - dva puta tjedno odemo u taj "zabavni park" i ona se izdivlja, igra igrice (zračni hokej) sa prijateljicom itd. Jednom - 2x tjedno pecanje, 1-2x šetnja, i tako imamo raznolike zabavne sadržaje.

[Cubana]

I kad idemo negdje na krace isto se oko svega dogovorimo.
Bila sam s klincima 4 dana u lipnju u Baskoj. Najbolje da ta cetiri dana idem od standa do standa i kupujem kinesku plastiku.
Nema i gotovo. Dobili su neke igracke za plazu jer ih teta nije imala i jos sitnicu po izboru.
Ostale dane smo se setalu, rolali i jeli sladoled.
Tko jr bio u Baskoj zna da je tamo stand na standu.
Ili deal ili vikend u tantrumima, prazan novcanik, ili zatvoreni u apartmanu.

[Anemona]

Ma sve ok, i mi se dogovorimo, to je bit, samo kažem da za tekve neke prilike malo više olabavim.

[Svimbalo]

Potpisujem Anemonu u dijelu s kupovinom, sama sam takva.
A i oko sladoleda.

[Trina]

već sam negdje pisala o ovoj temi, pa mi je netko odgovorio da nije znao da i mi domaći imamo peripetije oko đinđa minđa. Ne, moja djeca su cijepljena od svijetlećih, kineskih drangulija, tramoplina i pizdarija koje se nude ovih prestrašnih tri mjeseca godišnje. Kaže meni muž jučer-daj zamisli da uvijek ima ovoliko ljudi i svega ovoga..ma hvala bogu na selendru di zimi živi šesnaest ipo ljudi, blaženi bili. Da se vratim na temu..ja sam zločesta i babaroga, ja ništa nedam, ja sam najgora mama na svijetu..i tako. Odemo na plažu, mislim, krenemo na plažu pa onda stanemo kupiti nešto za jesti, tamo ostavim 20-ak kn. Onda bi i nešto za piti. A njih je troje, već smo došli do skoro 40 kn. Onda dođemo do plaže, već su pojeli ono što smo kupili pa onda dođe onaj seronja s kuuuuukuruz, majs, dooomaći 8 kn, onda bi svaki po jedan, to bi bilo preko 60 kn-pa vide susjedu koja prodaje palačinke po 5kn komad, pa bi i to. Onda kad se vraćamo prolazimo kraj onih nekih vodenih tobogana, tome se nismo još ni približili..pa onda one prozirne lopte u koje dijete uđe, ono mi izaziva fobiju već na daljinu, to je ja mislim 10 kn..pa trampolin-mi kao domaći možemo za 10 kn svaki skakati do prekosutra. Pa na putu kući ožedne i traže još mineralne, ovoga, onoga...navečer izađemo na rivu, pa odemo na piće, ispod 50,60 kn nema šanse, ma malo sam i rekla..pa lunapar, trampolin, frigane sve moguće slastice, gluposti..šlape, suknje, ogrlice...

U stvarnosti odemo na plažu, napravim im sendviče i uzmem litru ipo vode. Do plaže kažem NE MOŽE jedno trideset puta, na plaži slušam kako sam grozna, od plaže do kuće čujem još četrdeset puta kako sam najgora mama..navečer ne idemo nigdi i tako tih tri mjeseca..tisuću puta im kažem kako jedva čekam školu i vrtić i to je to

[Mima]

Mi smo proljetos bili u Baškoj na Krku i moram reći da je tamo zaista sve jako skupo, od kafića, restorana, sladoleda, do suvenira. U našemu selu su cijene niske - npr 2 kave i kuglica sladoleda u kafiću na plaži koštaju 17 kuna, tako da si možemo priuštiti to zadovoljstvo na dnevnoj bazi. Moja ne žica baš toliko sve redom, a tu je i baka koja često kupi ono što vidi da se Lei dopalo.

[čokolada]

Moje su isto cijepljene od drangulija, same kažu da će samo gledati ( i vole gledati), ako im i padne na pamet nešto tražiti, jedna drugu uvjeri da je to bacanje novaca. Sjećam se da sam jednom bila popustila i kupila im jezivo ružičastu šećernu vatu pa su odmah shvatile da je tu samo boja privlačna.
S trampolinima i sl. se ionako ižive u Westgateovoj igraonici. Na plažu se nosi šugaman i voda.
Kad smo u gradu dobiju kuglicu (kugletinu) sladoleda i to je sve. Kad bismo i sjeli negdje, trebao bi nam nenamjenski kredit, kako je rekla Ivarica (Tangerina 30kn, točeno pivo 0,5l 40kn itd.).

[čokolada]

Evo, neki dan si je svaka u DM-u zaželjela nekakvu špangicu s velikim cvijetom (ala Mira Marković ), pa su same rekle da će taj dan preskočit sladoled.

[flopica]

mm kad vodi na more to je bankrot
od spiralnih krumpirića, vate, vodenih tobogana, pedaline, trampolina, sladoleda, pizze
kod mene asketski- home made sendvići, voda, na plaži jedan sladoled i pjevaj borbene
i ja uvijek vodim na jednu destinaciju koja je blago rečeno siromašna sadžajima ali je voda kristalno čista
a mm pravo pa u Biograd, pa se nađe u čudu kako je sve skupo

[Kayyya]

mi dobro biramo put kojim ćemo od plaže do kuće, jer bi na dnevnoj bazi ostavili bar 100 kn za ništa. palačinka, kukuruz, sladoled, trampolin, zračni tobogan, autići, konji (*****u ko ih izmisli, mala mi je poludila za njima), šećerna vata i tako x2.
nema šanse. do kraja lita bi u dugovima bila. da idemo negdje na 2 tjedna na more, ok, neka se izguštaju, ali kad živiš na moru - to je za bankrotirati.

stariju cca 1x tjedno odvedem naveče u mjesto, naskače se, dobije neku glupost, napleše se ako je svirka, a najviše je razveseli što je još vani, a mrak je i nebo je puno zvijezda

sladoledi nisu na crnoj listi i to ližu svaki dan, ali đinđe sa štandova se samo gledaju

[zadarmamica]

u zadru se ositi da ljudi nemaju para.neku vecer šetamo,krcat grad,a na forumu kod donata prazna terasa.sve slobodni stolovi.nismo mogli virovat.
a srica,moj je sin mali još da bi tražia da mu kupujemo nešto.ali stalno gleda one balone.koje ja nikad nisam dobila kad sam bila mala ,jer su uvik bili skupi.glavna mamina fora je bila...dobit ces balon u povratku.pa bi doma išli drugim putem heheh

[Cubana]

Moje su isto cijepljene od drangulija, same kažu da će samo gledati ( i vole gledati),...

I moj sin voli gledati, zna si izabrati što bi htio imati kad naraste ili kad drugi put dodjemo tu
Ali ako baš nešto želi, i znam da će se igrati s time (i naravno ne košta previše) kupimo.
I vunu smo kupili naravno, boja je super privlačna, a okus... Nisu više poželjeli.

Meni je to sve dobra lekcija da se nešto ne mora samo zato jer je ponuđeno i sveprisutno.
Nije samo more u pitanju. Odemo npr na viteški turnir (Sv Helena i sl).
S nečim odu doma, pojedu sladoled ili što već ima... Ali ne cvile na svakom štandu. Ne moraju sve odmah probati.
Kad bi to bilo tako naporno ne bismo nigdje išli.
E da, ove godine u Heleni je Jakov ponio svoj mač, od doma. I bio je sav važan što je već pripremljen

[Anemona]

I moj voli razgledavati i 100% idemo u trgovinu s igračkama sam da vidi što ima i da odabere što ćemo jednom kupiti.

[mamitzi]

nekad kažem ne, a nekad ih namjerno vodim u lunić jer je vrijeme loše (na moru npr.) pa da se djeca zabave. to je moj problem, mislim da moram biti ministar zabave bez obzira trošila novce ili ne.
što se tiče razgledanja igrački to smo radili par tjedana prije nego se ela rodila; filip je znao cijeli cc1 napamet-jer je to meni bilo najlakše, puno lakše od uobičajenog igrališta i parkića.
sad vidim da sam ja problem a ne moja djeca.

[ana.m]

Kako ih spasiti' Biti dosljedan!

I dogovarati se. Ima djece koja to lakše shvate i prihvate, a ima i onih koji to teško žele shvatiti i uvijek s njima neko natezanje. Imam i jedno i drugo (za treće još ne znam)

Uglavnom, ono što kad nas pali je uglavnom dogovor unaprijed. Doduše, s jankom je i s dogovorom teško,a li on je jednostavno takav, ja samo s njim moram biti još 100 puta više dosljedna nego recimo s Ivom.

[Pcelica Mara]

Mi smo dakle rijetki koji nisu cijepljeni protiv konzumerizma (iako nemam taj dojam kad smo negdje vanka, ali ajde...)

Naš klasični ljetni dan izgleda kao ovaj Trinin, iz paralelne stvarnosti. Taman kad sam počela čitat sam se obradovala da nismo jedini.
Dobro, mi ne trošimo na plaži jer se kupamo po pustim plažama i otocima, ali navečer smo redovno u šetnji, na sladoledu, piću, pici... Kod nas u selu nema onih svijetlećih s***a, ali kad nekud odemo kupimo i tih čuda. Neki dan smo im čak kupili one odvratne creepy kučiće na baterije kojima svijetle oči , znate one ružne male koji hodaju i laju.

Šta ja znam, ljeti ima više događanja, ljudi, a i para, pa uživamo i trošimo.
Cijelu zimu skoro svaki dan idemo u šetnju i park, a da ne potrošimo ni lipe. Iz jednostavnog razloga - nemamo gdje, sve je zatvoreno, nema nigdje nikoga, ništa ne radi...
Pa se ljeti raspojasamo.
Svake godine jedva dočekamo proljeće da krenemo s našim šetnja-kavica đirom.

I ja u tomu ne vidim ništa loše. Pa nego zašto zarađujemo pare nego da ih trošimo

[Anemona]

I ja u tomu ne vidim ništa loše. Pa nego zašto zarađujemo pare nego da ih trošimo

S ovim se slažem. (Naravno ako imamo te pare).
Ali tu je moja poanta, ne vidim ništa loše od povremenog ljetnog raspašoja.
Mi smo u malom mjestu s rijetkim događanjima i onda mi je isto tako super razveseliti dijete kad je dan grada ili neki takav događaj s nekim jeftinjak sitnicama. I dijete kuži da je to izvanredno i povremeno.
More isto tako, več sam rekla u pitanju je par dana.

Naravno da živim na moru i da se radi o 3 mjeseca konstantnog kupovanja sranja, to je druga pjesma.

[Cubana]

Svatko ima svoje potrebe i mogucnosti.

[Anemona]

Svatko ima svoje potrebe i mogucnosti.

Pa jel netko tvrdi drugačije?

Naravno, razlika je, ja imam jedno dijete i normalno da nije isto ako strusim 50 kn na gluposti ili neko s troje ili više djece strusi 200-300 kn.
Puno je tu presudnih faktora.

[meda]

ja biram mjesta bez takvih izazova

ili se dogovoramo prije nego negdje idemo hocemo li trositi ili ne, i na sta

u principu imamo shemu jedna stvar dnevno, pa neka izabere hoce li na sladoled ili na trampolin, ili na voznju autica

gluposti izbjegavam kupovati, jer se ili potrga ili zagubi ili se gomila hrpa koju treba odnijeti doma (a vec smo veliku hrpu toga donijeli na more)

naravno, ima i iznimaka, pa nesto i kupim, i odemo u istom danu na vise stvari, ili ga razveselim necim dodatnim

ali mrzim kad mi se ljetovanje od ranog jutra od kad otvori oci svodi na rasprave i natezanja jel idemo i kad idemo na voznju u lunapark ili nesto slicno (a lunapark pocinje u 18h!)

[Zara1]

I moj sin voli razgledavati igračke, a tek mu je 1,5 god,.

Sve me strah špancirfesta jer njima sve treba . Ali nastojim doma prije izlaska dogovoriti limit koji mogu potrošiti za dan.

[mikka]

mi ne gledamo tv i nisu isli u vrtic, tako da smo trovanja te vrste izbjegli. md je ne samo cijepljen od konzumerizma, nego ima i prirodni imunitet , kod njega nikakve dzidze ne prolaze. cak ni sam sebi ne kupuje npr. nove hlace dok mu se stare ne raspadnu. ali za korisne stvari nije skrt, to kupuje sakom i kapom. ja ponekad dam, ovisno o financijskom stanju i raspolozenju, ali isto nisam neki rastrosni tip. vise sam za sportske mamipare nego ukrasne i prehrambene. srecom najstariji uopce ne dozivljava te stvari oko sebe, ali srednja stalno pokusava nesto iskamciti, ali prilicno neuspjesno (mama vjestica). kupujem im "nagradice" (sitnice po izboru) kad budu hrabri kod zubara ili tako negdje gdje se mora, i onda kupim stvarno sto zele, samo da nije preskupo. to mi je ok. uglavnom zadovoljna sam. a kad narastu tata masmediolog ce im objasniti svu podlost marketinskih taktika pa se ne brinem ni za kasnije

[pomikaki]

I ja u tomu ne vidim ništa loše. Pa nego zašto zarađujemo pare nego da ih trošimo

Ja baš ne gledam tako, smatram dijelom odgoja da dijete ne dobije uvijek sve što želi, pogotovo ako je to što želi komad plastičnog smeća proizveden... no, znamo gdje i kako, da ne guslam uvijek ispočetka.
Prema naslovu, rekla bih da nije tema kako uštedjeti lovu, nego baš konzumerizam, navika kupovanja bez potrebe, život kroz materijalno.

[flopica]

pomikaki X!
a spasiti, pa kod mene je na djelu obrnuto ispiranje mozga i to od ranih dana
kod nas se gleda tv al ne propustim priliku iskomentirati i s njom razgovarati koliko je npr. ljudi potrebno da se napravi jedna reklama
pa joj objasniti što je posao ovoga i onoga, da bi djeci sve to bilo jaaako primamljivo

ponekad smo i kupili nešto i kad se naravno brzo pokidalo i sama je uvidjela kako je to bezvz, na moje opće zadovoljstvo
ako nešto jako želi kažem joj da kupi od svojih novaca i najčešće kao razmišlj dvije sekunde pa zaključi da joj ne treba
naravno, neke igračke nismo mogli izbjeći, nešto stavimo na list za rođendan, i takoto
ali sad, nakon duge i teške borbe, sa osam godina konačno i sama razvija nekakav kritički stav i meni je to jako važno
a znalo je biti dlakavo dok je bila mala, od bacanja po podu i plača, preko pomirljivog "kupit ćemo drugi put"

[Cubana]

X na pomi.