Xpomikaki prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
X
S velikim dijelom se slažem. Ja pokušavam sve to usmjeravati. Znači da je po djetetovoj volji kupili bismo dranguljarija za 300 kn, a ovako kupimo sitnicu, pojede kokice, kukuruz,...
Osto tako gdje je prilika, obavezno preferiramo drvenu sitnicu, naspram plastike.
Ali ovdje se, osim o kupovanju svijetlećih plastičnih gluposti, raspravlja i o trampolinu, kavama, sladoledu, općenito o (nepotrebnom) trošenju novaca...
Ne znam, mi s djecom dosta često idemo na trampolin u grad, na jedinom mjestu gdje ga ima.
Za njih dvoje nas to veselje košta 40 kuna, za nekih 20 minuta, po ure, nemam pojma, ne gledamo na sat ni ja ni dundo koji naplaćuje.
U tu šetnju su naravno uvijek uključeni sladoled/palaćinke/piće/večera što nam u tom trenutku odgovara...
Moja djeca, a i moj muž, su i gladni i žedni čim izađu iz kuće
Pa se u tim šetnjama, a koje su cijelo ljeto naša svakodnevnica, potroši lijep iznos, a bez neke stvarne potrebe za tim (imamo i doma i hrane i kave...).
Da ne pišem sad koliko je kod nas na krajnjem jugu kava itd.
Ali, za mene to nije konzumerizam nego život.
I maloprije sam napisala da radimo i zarađujemo da bi mogli sebi priuštiti te neke male životne radosti, kave, ljetne večerice vanka (i one malo veće kao zimovanje, putovanja i sl.).
Ja ću radije štediti na drugim stvarima (ako i kad zatreba), a ne odricati se tih sitnica.
Nadam se da me sad razumijete.
Naravno, ni mi ne kupujemo one plastične gluposti s oduševljenjem, ali ako djecu baš veseli, kupimo im.
I nema šanse da zbog tog izbjegavamo ljetne zabave, izlaske i ta šljašteća mjesta.
Uostalom, onaj svijetleći štap dođe 20 kuna. A koliko košta kutija cigara?
Pa su mi onda tu baš prejaki roditelji pušači koji štede na svijetlećim štapima (a svaki dan popuše po jedan).
Slažem se s Marom.
Čisto primjera radi. Odemo s djetetom na bazen, na 2 sata (tako uzmemo kartu).
Jeo je prije odlaska, ali njemu je toliki gušt tamo pojesti pomfri.
Kupim mu pomfri za 15 kn, kupim sebi kapućino za 12 kn (jer mi je gušt pijuckati i čitati knjigu - ne kupam se u bazenima), kupim djetetu sladoled 7 kn Snjeguljica i još potrošimo 5 kn jer baš voli odigrati stolni nogomet ili tako nešto.
To je 39 dodatnih kuna koje nismo morali potrošiti, ali hebeš onda i kupanje i sve.
Ako nemam tih 39 kn, ne idem na kupanje.
Zato sam napisala da svatko po potrebama i mogućnostima.
Moji cijelo ljeto mogu prolaziti kraj trampolina, a da na njega sve skupa odu, i traže 2-3 puta.
I naravno, kako kome paše.
Problem s početka teme je kad djeca žele, a ti nemaš ili jednostavno ne daš.
Kad ste na istoj valnoj duljini problema nema.
Več sam napisala kad nemam ne idem, kad ne želim dati dogovaram se s djetetom.
Slažem se sa Pčelicom Marom i mislim da ovo o čemu se piše na temi nema puno veze sa konzumerizmom.
Normalno da dijete ne može dobiti sve što mu padne na pamet, a normalno je i to da su neke od tih zabava/gluparija onako zdravorazumski preskupe (npr. kod nas neki bezvezni vlakić 10 kn karta u jednom smijeru, za nas troje 60 kuna - za to radije uzmemo pedalinu na sat vremena, premda nije isključeno da ćemo isprobati i vlakić do kraja sezone).
Ali ponekad ponešto, zašto ne - kao što već rekoh meni je drago da su se u našemu selu počele pojavljivati neke zabave tog tipa jer inače nismo baš imali što raditi navečer.
Btw. u našem selu je svijetleći štap 10 kuna
To me podsjetilo na jedan razgovor između kolegice i mene. Njezin stav je blago meni mi smo bili na moru, imamo love, a ona jadna nema.
I stvarno je tako, dok ne uđemo u analizu. Da, mi smo bili na moru - 2 dana, ona nije bila, ali uređuju cijeli kat kuće u kešu u iznosu oko 100.000,00 kn (minimalno).
Mislim da je teško usporediti ova 2 dana sa 100.000,00 kn.
Posljednje uređivanje od Anemona : 07.08.2012. at 15:39
e, ali ti si uzivala a ona se pati
e, ali ti si uzivala a ona se pati
e, ali ti si uzivala a ona se pati
Ja se svesrdno slažem s PM i Anemonom.
Pomikaki, razumijem da ćeš dijete učiti da ne može sve dobiti, ali isto tako, asketski način života je isto tako druga krajnost.
Ustvari, baš je Anemona to lijepo sažela ovimTo je 39 dodatnih kuna koje nismo morali potrošiti, ali hebeš onda i kupanje i sve.
Ajme, ja bi i zadnju kunu iz novčanika dala da mi guzica vidi gušta. Zato svaki mjesec odvojim određenu cifru (nakon plaćanja svega) koju ću bacit u vjetar
XAjme, ja bi i zadnju kunu iz novčanika dala da mi guzica vidi gušta. Zato svaki mjesec odvojim određenu cifru (nakon plaćanja svega) koju ću bacit u vjetar
Eto, gušti su gušti.
Predivno se izražavam
ja na treći sladoled ne gledam kao na gušt nego - pretjerivanje, natrpavanje
naravno da ne možeš živjeti kao da si pao s Marsa i zabraniti sve i sva
i mi kad odemo u park popijemo kavu i dijete pojede sladoled, nije u tome bit
da nemam za to, sjedila bih kući u dvorištu i našla nam drugu zabavu
zapravo najčešće i sjedim ali zato jer se ja zapravo grozim parka i idem možda jednom u tjedan dana
ma i rjeđe jer mi je dijete veliko pa ide s društvom
ali me živcira to isprobavanje svega i svačega, do u beskraj
bez obzira koliko love imala
daj sladoled, pa kokice, pa sok, pa ja bi još sladoled, pa vidi tramo vataaaaa, ...
ma begaj
postoji još dana, čemu pretjerivanje, ne kužim
E, ali vidiš, ako ja nemam tih 39 kn, radije idem na kupanje s bocom vode i par jabuka u torbi. Zašto da sjedimo doma ako bi se kupali? Kad me pita pomfri ili trampolin bez problema kažem da nemam novaca i jednostavno ne možemo. Neka se kupa i pojede jabuku.
Dobro, mislim da ne idem baš u krajnost, nastojim povremeno razveseliti dijete, kupimo koji sladoled i slično, ali nikako ne želim da joj sreća ovisi o tome imam li mogućnosti platiti joj sve što poželi. I ne želim da joj od malena bude sjedenje na kavi, kupovanje điđa na štandovima, trošenje novaca općenito, osnovni pojam uživanja u životu. Samo pazi, asketizam nije neposjedovanje svjetlećeg štapa. Ili je moje dijete asketa, Sv. Antun pustinjak se, bit će, manje napatio
to sve spada pod konzumerizam. Naravno, svatko ima svoje prioritete, ako ih može birati, mnogima je danas prioritet platiti kredit i hranuali je inače malo odricanja zdravo.
Samo kad kažeš da ćeš radije štedjeti na drugim stvarima, a kažeš da to nisu putovanja, ljetovanja i zimovanja, pretpostavljam da neće biti ni hrana ni odjeća, pitam se što bi to moglo biti
Meni su baš te sitne svjetleće stvarčice ono na čemu želim štedjeti i omogućiti djetetu zdravu frustraciju.
S jedne strane situacija nas je sada prisilila da se odričemo i više nego inače. S druge, i sami smo uvidjeli koliko smo se bili opustili i kako se možemo bez puno problema spustiti na zemlju. Do nedavno nam je izlazak u grad bez sjedenja na kavi s društvom, bez sladoleda za klince i pokoje sitnice bio nezamisliv. Ali evo ni ostatak društva više ne sjedi vikendom na kavicama... to me pomalo vraća u studentsko doba.
http://www.alfa-portal.com/magazin/p...slusamo-fromma
i ja baš gledam čemu ta tri sladoleda - tu više ne mislim o novcima ni o konzumerizmu nego o zdravlju.
Uostalom još se sjećam kako sam kvalitetno povraćala nakon jednog dana provedenog s rodbinom na moru kad sam dobila sve što sam poželjela
Posljednje uređivanje od pomikaki : 07.08.2012. at 16:39
Pomikaki je napisala sve sto mislim i sto bih napisala da nisam ograničena na mob.
Prosli vikend smo isle u kino.
Trosak: kino karta 25 Kn + palacinka prije kina (koja je zapravo sluzila kao vecera na brzinu jer smo u kino isle direktno s plaze) 12 kn + bocica vode 10 Kn + pop-corn u kinu 10 Kn + sladoled nakon kina 14 Kn. Trosak, samo za nju: 71 Kn (meni kino i Cola Zero, slatko ne jedem, popcorn sam scopnula od nje jer je karton bio velik).
Ali: kino-kartu je pozeljela platiti sama od vlastitie ustedjevine, i ponijela si je tocan iznos od kuce. Njen komentar je bio da ja ionako puno potrosim jer joj kupujem palacinku (brzinska zamjena za veceru), popocorn (tradicionalna kino-hrana
Poslije kina se islo na sladoled s frendovima, otud i on - i drugi dan je komentirala da je to previse slatke hrane i nekoliko dana zaredom uopce nije pitala sladoled. Slazem se s njom. Inace ne jede tako, to je jednostavio bio jedan dan off, recimo.
Znaci oni mogu biti itekako svjesni da izlasci kostaju, sto je u izlascima bilo dobro, a sto su mogli i preskociti, i mogu u njima i sudjelovati svojom ustedjevinom. Mislim da je to zdravo za njih, jer uskoro ce poceti izlaziti sami i pokrivati svoje izlaske svojim dzeparcem, pa na ovaj nacin mogu samo nauciti sto im u tom trenutku treba, a sto ne. Mislim, ako ona izvuce zakljucke koji se slazu s mojima - ja sam tu vec zadovoljna.
BTW, prosli smo kraj lunaparka i standova kad smo isli na sladoled; standove je izignorirala, a komentirala je da cemo neki drugi dan ici u lunapark, jer je danas bio dan za kino.
A mogla me je napasti na "samo jedan trampolin" ili "samo jednu voznju"... Ali, lice je bilo ozareno, bila je zadovoljna danom onakvim kakav je bio - pa onda mislim da ne grijesim (time sto joj nisam ponudila npr. jos nesto).
Posljednje uređivanje od Elly : 07.08.2012. at 17:44
Ja se slažem sa svim što pomikaki govori, naravno slijedi ali:
Ne smatram da pretjerujem, jer nije djetetu dozvoljeno sve što poželi. Bez problema izađemo iz trgovine, a ne kupimo ništa, on ne drami, bez problema kažem ne, dogovorimo se.
Radi se samo o tome da je meni npr. bitno (ili veseli me, svejedno), da mogu djetetu kupiti sladoled, ako ga poželi. Možda tu nisam nikad dovedena do ruba, jer je moje dijete oduvijek "slabi jelac", pa ako poželi bilo što od hrane meni drago.
Ne gledam to kao ispunjavanje svakog njegovog hira.
Možda bih drugačije gledala da je on dijete koje može u sebe utrpati hrane bez granica, ali ovako uopće ne mogu zamisliti situaciju gdje bih trebala ograničiti nešto (od hrane) u npr. šetnji na moru.
Isto tako navodim po 100-ti put, ne vidim problem da dijete dobije neku sitnicu na ukupno 4 izvanredna događanja na godinu. Stvarno ne vidim. Ne smatram to učenju djeteta pogrešnim vrijednostima.
Jednostavno ne vidim to tako.
Što se tiče 39 kn i kupanja, općenito sam ziheraški tip osobe i nema šanse da se upuštam u bilo što u životu što si ne mogu priuštiti. Ako 39 kn nemam ne idem.
Bez obzira što možemo i bez toga, ali nadam se da se kuži bit.
Ako nemam novaca da idem nekud opušteno, onda ne idem.
Smatram pogrešnom interpretacijom i na neki način uvredom kad pomikaki kaže:
zato što ta rečenica insinuira da mi ostali (Mara, Svimbi, ja,...) baš to smatramo. Da sreća ovisi o mogućnosti da platim djetetu što poželi.ali nikako ne želim da joj sreća ovisi o tome imam li mogućnosti platiti joj sve što poželi. I ne želim da joj od malena bude sjedenje na kavi, kupovanje điđa na štandovima, trošenje novaca općenito, osnovni pojam uživanja u životu.
Totalno pogrešno, kao i svaka krajnost.
Da, malo odricanja je zdravo, kako kaže pomikaki, slažem se. Odrekli smo se MM i ja puno toga, ali ako se moram odreči svakog malog gušta, gdje je poanta života?
Uletjela Elly, slažem se s njezinim postom.
Ne znam di vi to živite ostatak godine ako se samo par puta godišnje sretnete sa raznoraznim glupostima na prodaju. Ja odem u obični (malo veći) supermarket po jogurt i brašno, a tamo me dočekaju dvije ogromne police plastičnih bagera, autića i inih, i svaki dan moram vježbat odbijanje i "to ti ne treba, imaš ih već dovoljno". majketi, danas svaki supermarket prodaje bicikle.
Lako to, nego paralelno moram to govorit i sebi dok gledam i preslatke šalice i zdjelice za cornflakese, košarice za kruh i gotove zavjese. I još lakove za nokte na kasi, među kinder jajima.
Evo, ja bas tipkam dok moja skace po trampolinu, 10 kn 10 min. Vec smo kupili 2 sladoleda, 25 kn. Jos nas ceka pomfrit, 12 kn. Nazalost, moramo na gradsku plazu jer su se na nasoj zabacenoj pojavile meduze. I jos 10 kn za parking. Navecer sad prolazimo jeftinije jer cura ima drustvo na ulici pa nece u selo. A mali eventualno kokice ili kiflu.
No, postane lakse sa nekih 6g, kad shvati da za 2 kineska sranja moze dobiti npr. 2 Schleicha.
Di ti kupuješ Schleich?
Ja mislim da nismo definirali konzumerizam. Za mene je to kad ovisiš o tome što i koliko si kupio i kad izgubiš osjećaj za potruditi se i nešto i sam napraviti. Npr. da dijete ne zna da se i voda pije, nego samo coca cola ili nešto (vidjela na svoje oči, časna riječ!), kad dijete ne zna složit sendvič, nego misli da to raste u McDonaldsu, i kad se sve mjeri valutom novca - npr. koliko je dobra zabava - koliko smo imali tobogana, trampolina, đinđa. Moje je mjerilo da dijete uživa jer je živo, jer ima obitelj, prijatelje i sve što mu treba, a sve te stvari - od soka, preko McDonaldsa, plastičnih đinđa i tobogana su eto tako jedan zgodan dodatak životu koji nekad uzmemo i uživamo u njemu, ali možemo i s njim i bez njega bez da nam se pokvari dan ako nemamo gotov sendvič, dizajnerske tene, ulaznicu za svaku dranguliju i to.
Možemo mi i svaki dan u nekom periodu i kupovat i skakat i jest vani, ali ako se osjećamo loše kad to nemamo, meni je to red alert.
U malom gradu toga nema na redovnoj bazi (lunaparka, kokica i slično), nego jednom na godinu.
Naravno da u svakoj trgovini ima i igračaka, ali zato i tvrdim da ne smatram to problemom, jer se s djetetom bez frke dogovaram što u trgovini možemo kupiti, a što ne.
U nasem malom gradu nema nicega. Pa ni godisnjeg, a samim time ni mora. Ni standova. Ima stapova koji svijetle u supermarketu, ali nije to to.
A napokon imam para.
U nasem malom gradu nema nicega. Pa ni godisnjeg, a samim time ni mora. Ni standova. Ima stapova koji svijetle u supermarketu, ali nije to to.
A napokon imam para.
gde me nađoste sa temom danas...
osećam se kao najgori konzumerista koji u to uvlači i svoje dete...
malo preterujem da priča bude efektnija, ali, evo, danas sam, u želji da nagradim kćerku što je samoj sebi uspešno izvadila zub (a u zamenu za vilu zubićku-), poslala dete samo u prodavnicu igračaka sa ovećom novčanicom u rukama i dopuštenjem da kupi sebi šta joj se svidi. i , da, bilo je prejako sunce, pa nisam mogla da idem i ja i da vučem malca (koji bi drekao kao nezdrav za svakim bagerčićem i kamionom koji ugleda, sunce mamino konzumerističko-), ali sad mi je ipak krivo, jer je malena potrošila skoro sav novac na neku neviđenu glupost - ljigavca boje slina iz kojeg ispada neki drakula sa plaštom...fujjjj. nije mi žao novca, u principu nisam teške ruke na trošenje, ali ovo mi je bilo too much...
i zato sam samoj sebi obećala da nema kupovine igračaka i gluposti bar neko vreme.
generalno, slažem se sa pomikaki. ali mi ni anemonin stil nije stran. jednostavno, ima momenata kad i mi odrasli, pa tako i naša deca, malo popustimo dizgine i kupimo koji sladoled više, pomfrit extra ili nekakvu glupost. baš zbog tog sjaja u očima koji takve plastične budalaštine najčešće izazivaju...
Posljednje uređivanje od Vishnja : 07.08.2012. at 23:01
U Muelleru.
x
Mene kod trampolina smeta ta ogranicenost: moja jednom tako skakala i morala sici jer je bila guzva, nije se placalo. Suze prestrasne. Ali generalno da bas gine za njim, platila bih, prije to nego neku plastiku. Ono, bolje trosit na iskustva nego na stvari. Opcenito mi muka od stvari, svega nekako uvijek previse i gusis se u stvarima a kad ti treba bas nesto ciljano - nema. Danas sam bas radila cistku i osjecam se obnovljeno. Utoliko: da, moze trampolin (bolje se osjecam ako nije nehumano nabildane cijene) ali ne neka plastika koju cu sljedecih mjeseci premetat po kutijama (gubit vrijeme) i brisat prasinu (ponovo gubit vrijeme) i onda jos to kad pomnozis sa 10-20-30 ispada da cijeli dan spremas i slazes umjesto da se igras i zivis.
da, da, na specijalne efekte sam i zaboravila! ali, kad se setim kako su se svih troje cerekali stiskajući slinavca-prdavca, taj smeh vredi svake potrošene pare!
a dobra nam večer svima ,,,malo vas citam i pitam se judi moji oli vas nisu odgajali mater i otac....nedo Bog da san ja rekla mojima da cu ovo il ono ..otac bi me grdo pogleda mater povukla za ruku il kosu ja bi umucala i nebi mi palo napamet vise pitat!!! Eto lipi moji vi se bojite vlastite dice da ce van parat usi,ocu ovo ocu ono,ma kakav trampolin,pa ova mater je platila trampolin da ima mira i pise na forum,ma sta je vama
eto i mene
Ajme, i ja sam uživala u tom prdavcu, baš sam se fino zabavila.
Tako da, najte zamjeriti djeci
a ti si sad nas grdo pogledala i svi treba da se stidimo što nam deca imaju različite želje...
šalu na stranu, naravno da vaspitanje koje uključuje vučenje za kosu i slične akcije čim se dete usudi nešto da prozbori implicira i manje slobode za iskazivanje dečijih prohteva. to su ona deca što skrušeno ćute, mirna su kao bubice i sa strahom pogledavaju u roditelje da li su nešto pogrešno učinila...većina mališana o kojima je ovde reč nije od te "sorte"; dopušteno im je da slobodno iskažu svoje mišljenje i želje. to, naravno, ne znači da im treba popustiti u svakom zahtevu za kupovinom. kao i u svemu, što se roditeljstva tiče, stalno treba tražiti balans između želja, njihovih i naših, s jedne strane, i mogućnosti i onoga što smatramo ispravnim, s druge. kako su sve ove kategorije veoma zavisne od nas kao ličnosti i uslova u kojima smo odrasli i živimo, i univerzalni recept ne postoji, već svako sebi nalazi pravu meru.tako će neko kupiti slinavca, neko ne; neko će uplatiti detetu 10 minuta svog mira (i sama to radim-))), a neko će ga čupnuti za kosu, kroz zube opomenuti i produžiti dalje...
Posljednje uređivanje od Vishnja : 08.08.2012. at 09:03
Pa da, iduci put joj budem opalila samar ako samo i pogleda prema trampolinu ili standovima...a dobra nam večer svima ,,
Jadna ti, tipican primjer kako onaj koga su u djetinjstvu maltertirali i sam to radi svojoj djeci.
hajde, hajde, nemojmo sad paušalne optužbe na osnovu pet napisanih redova.
ja mislim da ona ni nema dece, sa dva posta na ovom forumu više liči na nekog ko je, dokon, samo napisao svoje mišljenje. ali, mišljenje je kao d..., svako ga ima, ne zamerite...
Nekad iz par redova jako dobro mozes skuziti osobu, bolje nego iz nekog podugackog posta s frazama u celofanu.
Ovo moje TI bilo je općenito. Ali, poneki sladoled i slično upravo je ono o čemu i ja govorim.Dobro, mislim da ne idem baš u krajnost, nastojim povremeno razveseliti dijete, kupimo koji sladoled i slično, ali nikako ne želim da joj sreća ovisi o tome imam li mogućnosti platiti joj sve što poželi. I ne želim da joj od malena bude sjedenje na kavi, kupovanje điđa na štandovima, trošenje novaca općenito, osnovni pojam uživanja u životu. Samo pazi, asketizam nije neposjedovanje svjetlećeg štapa. Ili je moje dijete asketa, Sv. Antun pustinjak se, bit će, manje napatio
Upravo smo se vratili s osmodnevnog boravka na moru-u tih je osam dana moje dijete dobilo Tom&Jerry strip, hot dog u Motovunu i sladoled čak svaki drugi dan (za koji je čak dobio novac od dide još u ZG).
To je ustvari jako malo, zar ne?
Vjerujem da si zamišljala da smo se sa svake šetnje vraćali s naramkom stvari-a nismo. Čak nije ni žicao, iako je, realno, svaki put kad bi poželio nešto-to nešto i dobio.
Pa ipak nemam nikakvih problema, kao i Anemona, mogu se dogovoriti s njim.
Uostalom, uopće nije u njemu "problem", u meni je. JA mu želim kupovati, općenito volim razveseljavati drage ljude poklonima, a tko mi je draži od njega?
Možda bih, da sam kreativna i sposobna sama nešto izraditi, poklanjala svoje ručne radove. Možda bih mislila da ako s njim lijepim kolaž ili modeliram ili što već ljudi koji imaju smisla rade s djecom da mu zbog toga ne trebam kupiti još jedan autić.
Ali ja mu jako rado kupuim taj autić kad znam koliko ga voli. I sad ima pune dvije kutije malih i jednu veliku kutiju velikih auta. Ali se njima igra i sretan je.
Pa ću mu onda ja kupiti i 101. auto kad ga to veseli.
Ako ga time pretvaram u jednog dana frustriranog konzumerista, a jbg.
My intention was good.
potpisujem ovo. s tim što se povremeno i upuštam u avanture pravljenja i modeliranja, obično pred blagdane. što ne isključuje poklone koje požele, of kors...Uostalom, uopće nije u njemu "problem", u meni je. JA mu želim kupovati, općenito volim razveseljavati drage ljude poklonima, a tko mi je draži od njega?
Možda bih, da sam kreativna i sposobna sama nešto izraditi, poklanjala svoje ručne radove. Možda bih mislila da ako s njim lijepim kolaž ili modeliram ili što već ljudi koji imaju smisla rade s djecom da mu zbog toga ne trebam kupiti još jedan autić.
Ali ja mu jako rado kupuim taj autić kad znam koliko ga voli. I sad ima pune dvije kutije malih i jednu veliku kutiju velikih auta. Ali se njima igra i sretan je.
Pa ću mu onda ja kupiti i 101. auto kad ga to veseli.
Ako ga time pretvaram u jednog dana frustriranog konzumerista, a jbg.
My intention was good.
Ma i ja bih da znam kako. Vidiš da sam ljubomorna
Sad si me sjetila, mi smo nedavno bili u Zagrebu. Tih je dana Bubamaronja dobio tonu auta, bagera, aviona i helihoptera, ali je u Zoološkom vrtu vidio da neki dječak ima Helenu Hitrošift koja se dobiva uz časopis Auti, i plakao prolazeći između lavova, tigrova i čimpanzi kako bi on taj autić. Poslala sam u vražju mater i sve autiće i one koji su smislili taj crtić. Jer sam ja htjela da dijete dobije doživljaj, a ne stvar, i sad uz cijeli taj prekrasni Maksimir on vidi samo tu plastičnu glupost kakvih ima na milijarde doma.
Sutradan smo imali malo vremena prije puta, i prošetala sam s njim do Savskog mosta i kupila mu taj autić. I sad ima skoro mjesec dana da se non stop igra s njim i priča kako mu ga je mama kupila na Savskom mostu - di su tramvaji i rijeka.. Opet sam mu na kraju priuštila uspomenu, a ne samo stvar.
Svimbam Svimbi da je stvar u meni
Eto prvo na osvrt na post ona djete na trampolin da bi ona mogla pisati kakva je to mater praktična, zna spojiti ugodno s korisnim, i ima svoje dusevno zdravlje, ja istna nemam moblini internet, ali ja bi u tom slučaju zapalila cigaretu i uzivala kako moje djete uziva a bogami i ja
a opet da li sve djetetu dati ne, lako mi je sada kada je mala kada nema zelja , ali ja gledam da je sve po normalnim cjenama dok moja mama da 150 kuna za haljinu i tako tri puta , mogla ih daleko korisnije utrositi, pa i sebi kupiti normalne cipele ili vec nesto, platiti struju i bla bla
a te tri haljine sada uglavnom stoje u ormaru, jer ja nevolim haljine pa ih ne oblačim ni svojoj curi
A čuj Svimbi, jasno mi je da mi zapravo ovdje govorimo o teoriji a u praksi dođe na slično.
S tim što su meni zbilja odbojne te plastike sa štanda, kako je netko već napisao, radije dajem na trampoline, pa i na sladolede, samo da ne moram nositi novo smeće doma. Ali evo kupila sam nedavo minis konjića u vrećici
Tako da nije ni meni stran Anemonin stav (Anemona ne ljuti se), samo je razlika u onom dijelu s 39 kn - kad bih tako razmišljala, već dugo ne bismo nikamo išli, jer nam je svaka kuna bitna. A s druge strane toliko je besplatnih užitaka koje si možemo priuštiti, bar to kupanje ili šetnja po gradu ne moraju uključivati svaki put nešto novo.
Tu ima još jedan faktor kojeg nisam spomenula, a to su bake i djedovi koji zasipaju moje dijete poklonima i ja imam već punu kuću tih plastičnjaka. Tako da mogu mirne duše glumiti zlu mamu
i ja poput tangerine, ne žalim da kupim ako će se sa tim igrati i radovati mu se duže vreme. to onda nije kupovina samo radi kupovine, već mi nekako ima smisla. srednja devojčica obožava littlest pet shop, ima ih gooomilu, ali kupujemo i dalje jer se, sama ili sa najboljom prijateljicom zaigra po čitave dane. i to je baš ona kreativna igra- prave im kućice, grade škole i igraonice, glume sa njima do u nedogled...
ee, u ovome je poenta. zabavno je kupovati, ali treba ih naučiti i da se raduju malim stvarima i kako neko reče, događajima, doživljajima...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom