Kako spasiti djecu od konzumerizma?

[Anemona]

Pomi, a zašto misliš da se mi ne zabavljamo bez novca? Krivo si interpretirala situaciju.
Zabavljamo se odlično u šetnjama, u šumi, u berbi gljiva, na potoku, na staroj vodenici,... to je milijon situacija dnevno, tjedno, mjesečno koje ne uključuju ni kunu novaca, ali ja razlikujem druge situacije, a to su:
1.) ako idem na kupanje na bazene (a idemo vrlo rijetko), onda idem pod pretpostavkom da si mogu platiti kartu, jer inače ne idem.
Ako imam za kartu, onda ima i za 39 kn dodatnih sadržaja-
2.) ako idem jednom na godinu na viteški turnir, onda imam i za preskupu kartu i za drveni mač, ako ga dijete želi, inače ne idem.
3.) ako je dan grada i vodim dijete ciljano u lunapark, onda imam i za 4 vožnje, jer ga ne vodim da bleji u sadržaje, nego ciljano idemo.
Ako za to nemam, ne idem.
4.) ako idem s djetetom na more, a idem rijetko i kratko, onda imam i novce za sladoled ili kukuruz, ili trampolin, ili ne idem.

To su sadržaji za koje znam da ćemo ciljano potrošiti novce, ali ti sadržaji ne isključuju zabavu i puno sadržaja dnevnih i svakakvih u kojima se ne troše novci.

[Svimbalo]

ee, u ovome je poenta. zabavno je kupovati, ali treba ih naučiti i da se raduju malim stvarima i kako neko reče, događajima, doživljajima...

Ma apsolutno, ali zašto bi jedno isključivalo drugo?
Ispada da se moje, Anemonino, Marino, Vishnjino... dijete vesele isključivo svjetlećim stvarčicama, a na izletu u prirodu njurgaju.
Moj je na plaži ispod hrastića pronalazio žireve i grančice koji su predstavljali svašta, i time se igrao bar pet dana. Potpuno besplatno.

Ali vidim da smo pomikaki i ja, što se ovoga tiče, na posve različitim valnim duljinama, jer ja ne rolam kad napišem da sam kupila autić. Ili vrećicu HotWheels u kojoj je isti autić kakav već ima.

[Svimbalo]

Dok ja napišem ovih par redaka, Anemona uletjela i napisala isto.

[Deaedi]

Pomi, a zašto misliš da se mi ne zabavljamo bez novca? Krivo si interpretirala situaciju.
Zabavljamo se odlično u šetnjama, u šumi, u berbi gljiva, na potoku, na staroj vodenici,... to je milijon situacija dnevno, tjedno, mjesečno koje ne uključuju ni kunu novaca, ali ja razlikujem druge situacije, a to su:
1.) ako idem na kupanje na bazene (a idemo vrlo rijetko), onda idem pod pretpostavkom da si mogu platiti kartu, jer inače ne idem.
Ako imam za kartu, onda ima i za 39 kn dodatnih sadržaja-
2.) ako idem jednom na godinu na viteški turnir, onda imam i za preskupu kartu i za drveni mač, ako ga dijete želi, inače ne idem.
3.) ako je dan grada i vodim dijete ciljano u lunapark, onda imam i za 4 vožnje, jer ga ne vodim da bleji u sadržaje, nego ciljano idemo.
Ako za to nemam, ne idem.
4.) ako idem s djetetom na more, a idem rijetko i kratko, onda imam i novce za sladoled ili kukuruz, ili trampolin, ili ne idem.

To su sadržaji za koje znam da ćemo ciljano potrošiti novce, ali ti sadržaji ne isključuju zabavu i puno sadržaja dnevnih i svakakvih u kojima se ne troše novci.

Slazem se.


Dodala bi da se ipak puno bolje i kreativnije zabavljamo kad imamo love, nego kad nemamo. I uspomene su nam ljepse kad si vise mozemo priustiti. Ove godine smo jako tanki s lovom. I nekako nam nije na moru zabavno kao prije, kad smo bili puno opusteniji. Nekako je pritisak veci, vise moramo planirati i kombinirati. Jednostavno, ipak mi je ljepse ljetovati (na istom mjestu) kad imam love za potrositi, pa makar i na gluposti.

[pomikaki]

Pomi, a zašto misliš da se mi ne zabavljamo bez novca? Krivo si interpretirala situaciju.

Ma apsolutno, ali zašto bi jedno isključivalo drugo?

zaboga, u svakom drugom postu napišem da mi je jasno da se radi prije svega o teoriji. Ne mislim da se ne znate zabavljati bez novaca. A i moje dijete vesele svjetlucave stvarčice.

[tangerina]

Haha, vjerojatno da nas netko promatra par dana, ustanovio bi da manje-više sve isto radimo

[Anemona]

Haha, vjerojatno da nas netko promatra par dana, ustanovio bi da manje-više sve isto radimo

To i ja smatram cijelo vrijeme.
Radimo prilično isto, ali s drugačijim stavom.
Pomi grize savjest kad je kupila minisa, a ja se veselim. Količina love ista.

[pomikaki]

Ali vidim da smo pomikaki i ja, što se ovoga tiče, na posve različitim valnim duljinama, jer ja ne rolam kad napišem da sam kupila autić. Ili vrećicu HotWheels u kojoj je isti autić kakav već ima.

Ovdje već postoji razlika, ja to zbilja ne volim kupovati.

Dodala bi da se ipak puno bolje i kreativnije zabavljamo kad imamo love, nego kad nemamo. I uspomene su nam ljepse kad si vise mozemo priustiti. Ove godine smo jako tanki s lovom. I nekako nam nije na moru zabavno kao prije, kad smo bili puno opusteniji. Nekako je pritisak veci, vise moramo planirati i kombinirati. Jednostavno, ipak mi je ljepse ljetovati (na istom mjestu) kad imam love za potrositi, pa makar i na gluposti.

I ovdje Mene muče neka egzistencijalna pitanja, kako platiti režije na vrijeme i slično. Ali mi je drago da imamo kočnicu što se tiče sjedenja na kavama i kupovanja nepotrebnih stvari, koliko god to čudno zvučalo, mislim da je to korisna lekcija za sve nas i da bi bili u ozbiljnoj opasnosti da previše razmazimo dijete.

[pomikaki]

Pomi grize savjest kad je kupila minisa, a ja se veselim. Količina love ista.

zato se ja kupam i kad nemam love

[Anemona]

Dodatak: treba znati primiti poklon, a bome i dati.
Meni nekako bolje zvuči da sam djetetu nešto kupila i veselila se s njim prilikom odabira i poslije u igri, nego da sam nešto kupila preko volje, kolutala očima za vrijeme kupnje i psovala kad noću nagazim na igračku.

Isto tako, moje dijete jako voli poklanjati, on se silno veseli kad idemo na rođendan i kupujemo nekome poklon. Najviše voli kad taj netko otvara poklon, on se opet s njime veseli. Nikad ne traži da i njemu kupim.

Voli i meni poklanjati, stalno mi nosi najljepši kamen, samo za mene, pa najljepši štap samo za mene, pa list, pa cvijet,...
A najdraži poklon mu je kad izvadi suhi šmrkelj iz nosa, napravi kuglicu i ponosno donese, evo mama samo za tebe, spremi si ga.
Uredno se zahvalim i veselim i kamenu i štapu i listu i cvijetu, a bome i šmrklju.

Malo se čude na poslu kad počne vaditi čuda iz torbe.

Evo i sad na poslu imam 4 najobičnija kamena ispred ekrana, odabrana samo za mene i s ljubavlju poklonjena. Više me vesele i podsjete na moje dijete, nego da imam 6 slika.

[Anemona]

Pomi, ne želim miješati tu financijsku situaciju, zato jer jedno ne isključuje drugo i istovremeno jedno isključuje drugo. :pametna:
Šparamo, pretačemo iz šupljeg u prazno, gledamo svaku kunu i baš zato smatram da je u redu u svemu tome priuštiti si i neki famozni od 39 kn događaj za dušu.

Dan danas pamtim kako sam bila s mamom i tatom na moru i željela sam gusti sok, a nisam se ni usudila reči, jer sam znala da je preskup. Popila sam vodu.
Da sam rekla mama i tata bi mi sigurno kupili.
Ne želim taj osjećaj prenjeti djetetu, da stvarno treba na svaki drek gledati, šparati i vagati, mislim da je važno ponekad se proveseliti za 39 kn.

Sad će tih 39 kn postati sinonim boljeg života.
VRATITE NAM NAŠIH 39 KUNA.

[Svimbalo]

Ma nek je i 40

[aleksandra70vanja]

Dan danas pamtim kako sam bila s mamom i tatom na moru i željela sam gusti sok, a nisam se ni usudila reči, jer sam znala da je preskup. Popila sam vodu.
Da sam rekla mama i tata bi mi sigurno kupili.
Ne želim taj osjećaj prenjeti djetetu, da stvarno treba na svaki drek gledati, šparati i vagati, mislim da je važno ponekad se proveseliti za 39 kn.
:

na mobitelu sam pa mi puno (ah tragedije) promakne
pa ne znam simboliku 39 kuna

i ja bi htjela postići neku ravnotežu između toga da mi dijete ne pamti cijeli život želju za gustim (imam i ja takve uspomene) i izmedju toga da mora nešto i poželjeti
jer veliki je gust željeti nešto, sanjati o tome i onda to dobiti
a bojim se da mi (bar ja) ni ne dopustimo djetetu da pozeli
ja sam poput svimbi, kupim često jer mene veseli
kupim jer ispunjavam svoje neispunjene zelje (lego)

[NanoiBeba]

Koliko vidim iz potpisa, svima su vam djeca još relativno mala. kako oni rastu, lakše se s njima dogovarati. počinju imati neke "ozbiljne" želje, pa onda kada traže sitnice, velim im da nećemo kupiti nego staviti dio novca sa strane i onda upotrijebiti za kupovinu nečega ozbiljnijeg što stvarno žele. kod nas je do sada bila štednja za fotić i za poneko kraće putovanje, pa i eventualni odlazak na bazene s toboganima, gdje je cijena ulaznice znatno veća. Uglavno, pokušavam nekako držati ravnotežu.

Iako, netko je spomenuo sokove. Sok za dijete u kafiću mi je bačen novac, jednostavno ne dam (ponekad tata popusti) - ako smo u kafiću, mi pijemo kavu ili što već, a djeca vodu. Ali mogu dobiti sladoled. 15 kn a da ne velim na Jadranu i 20 kn za sok- to mi je stvarno strašno. i moje mlađe dijete će imati traume zbog mene, jer ona stalno traži sok, malac nikada

[Pcelica Mara]

Slažem se s Anemomom, Svimbi, Tangerinom... i ostalim "konzumeristima".

I meni je prije svega osobno zadovoljstvo da mogu usrećiti dijete i na taj način.
A naravno da se zabavljamo i bez trošenja, pa nismo ni mi rockfelleri.
Ali eto, trenutno smo u situaciji da imamo tih 39 kuna i rado ih potrošimo, pa makar i na gluposti, ako djecu to razveseli - dobro je utrošeno.

Već sam napisala da je kod nas živo samo ljeti, cijelu zimu ćemo se zabavljati bez kune i dinara, jer će sve biti pusto i zatvoreno.
Na sreću, još uvijek se ne odričemo zimovanja, a i tamo idemo na način da ili imamo i trošimo ili stojimo doma. Ne volim nekud otputovat pa na putu brojat svaku kunu i brinuti o novcima. Svake godine na zimovanju učinimo i ovo što Vishnja piše - odvedemo ih nekud da sami sebi izaberu igračku, još nismo dobili slinavca, a zvuči baš zabavno

U međuvremenu se odričem nekih, meni, a vjerujem i djeci, manje važnih stvari. Neka preuređenja po kući i oko kuće mogu čekati bolje vremena, ništa još nije kritično

Meni je važnije danas i sada usrećiti djecu, pa makar i nekom bezvrijednom plastičnom tričarijom. I sretna sam jer im to mogu priuštiti. Ja pamtim takve vesele sitnice iz svog djetinjstva, a pamtim nažalost i teška vremena kad smo se doslovno brinuli što ćemo sutra jesti i odlazili po cornedbeef i one preslane sireve u tetrapaku iz humanitarne pomoći.

Stoga, nova kuhinja, stolice u trpezariji, novi podovi, dječja soba (ako ikad odluče otići iz naše postelje )... sve to može čekati.
Zabave, zimovanja, kafe, sladoledi i raznorazne sitnice ne mogu, jer maleni prebrzo odrastu.

I opet ponavljam - meni to nije konzumerizam.
Konzumerizam je za mene ovo što piše Ifi, kupovanje svega gotovog što se može bez problema i doma napraviti.
Ili ona ogromna američka pakiranja svega i svačega, one ogromne kante pilećih krilaca, bidoni soka itd.
Ili npr. Carrie Bradshaw sa svojih milijun pari cipela ().

[pomikaki]

Meni je važnije danas i sada usrećiti djecu, pa makar i nekom bezvrijednom plastičnom tričarijom.
I opet ponavljam - meni to nije konzumerizam.

jasno mi je, zbilja, da sad cjepidlačim i ne želim reći da pretjeruješ u kupovanju niti da krivo odgajaš dijete, niti da ja ništa slično ne radim


ali, dok raspravljamo teoretski, to o čemu govoriš je baš konzumerizam po definiciji: sreća koja ovisi o konzumaciji dobara i usluga, te o materijalnom.
http://sh.wikipedia.org/wiki/Konzumerizam


Moje je mišljenje da takvo brzo ispunjenje želja vodi dugoročno k nezadovoljstvu. I mislim da baš ti teški trenutci koje si opisala doprinose tome da danas znaš cijeniti ono što imaš. Ja se pitam hoće li to naša (kažem naša, dakle mislim i na moje) djeca moći.

[Pcelica Mara]

ali, dok raspravljamo teoretski, to o čemu govoriš je baš konzumerizam po definiciji: sreća koja ovisi o konzumaciji dobara i usluga, te o materijalnom.

Ajde priznaj, kad nađeš neke super cipele ili komad robe, još ubodeš svoju veličinu na sniženju - jesi li sretna?
Ja bome jesam, pa ako sam zbog toga žrtva konzumerizma, neka sam.


Ja se ne brinem da takvo ponašanje vodi dugoročno nezadovoljstvu.
Svjesna sam da neće moći dobiti uvijek i sve, niti sada dobiju sve što požele.
Učimo djecu da štede i za velike stvari zajedno skupljamo pare, čim budu mogli radit će i neke sezonske poslove, kao što smo i brat i ja.
I ne zaista ne brinem da ćemo ih razmaziti ili pokvariti, više se brinem da će nažalost i oni imati priliku upoznati teška vremena, s obzirom da živimo na Balkanu, a tu sreća nije dugog vijeka.

Ustvari, kad malo bolje razmislim, da mogu puno radije bi ih zaštitila od takvih teških životnih škola nego od konzumerizma

[pomikaki]

I ne zaista ne brinem da ćemo ih razmaziti ili pokvariti, više se brinem da će nažalost i oni imati priliku upoznati teška vremena, s obzirom da živimo na Balkanu, a tu sreća nije dugog vijeka.

Ustvari, kad malo bolje razmislim, da mogu puno radije bi ih zaštitila od takvih teških životnih škola nego od konzumerizma

Ovdje se već slažem, ali bojim se da ih teže možemo zaštititi od teških vremena - možemo se samo nadati da neće uskoro - a na konzumerizmu se može poraditi.

[Mishkica]

Iako, netko je spomenuo sokove. Sok za dijete u kafiću mi je bačen novac, jednostavno ne dam (ponekad tata popusti) - ako smo u kafiću, mi pijemo kavu ili što već, a djeca vodu. Ali mogu dobiti sladoled. 15 kn a da ne velim na Jadranu i 20 kn za sok- to mi je stvarno strašno. i moje mlađe dijete će imati traume zbog mene, jer ona stalno traži sok, malac nikada

Vidiš, ovo meni nije jasno. Kava je uvjerljivo skuplja od bilo kakvog soka ako uzmemo u obzir koliko se šalica može napraviti od 1 kg kave. Ne vidim poantu da mi uredno sjedamo u kafić i sebi naručujemo, a djetetu branimo jer je, eto, skupo i ne možemo platiti još i tih dodatnih 10/15/20 kn. Radije onda ne sjedamo ni mi. Mi obično, kad se ima za kafić, naručimo svi. Kad se nema, odustanemo. Dobro, nas je samo troje pa mi je perspektiva možda malo drukčija.

[Anemona]

Ja onda dobro prolazim u kafiću. Obično pijem mineralnu, dijete ne voli sokove, pa pije vodu.

[meda]

Iako, netko je spomenuo sokove. Sok za dijete u kafiću mi je bačen novac, jednostavno ne dam (ponekad tata popusti) - ako smo u kafiću, mi pijemo kavu ili što već, a djeca vodu. Ali mogu dobiti sladoled. 15 kn a da ne velim na Jadranu i 20 kn za sok- to mi je stvarno strašno. i moje mlađe dijete će imati traume zbog mene, jer ona stalno traži sok, malac nikada

i meni je bezveze dati toliko za sok. ali kad svi sjednemo mi je opet glupo da on pije vodu. i moja kava u kaficu kosta 13 kn, a u ducanu 2. nekad mu uzmemo sok, nekad ja i on podijelimo razrijedeno s vodom (s vodom mu razrijedim i kad pije sam, tak sam ga naucila, i nikad ne popije cijeli taj sok, osim ako sjedimo 2 sata u kaficu u parku).

ili ako znam da cemo negdje sjediti kupim njemu sok u ducanu za par kuna, a onda kasnije moze piti vodu. mislim, najcesce on i pije vodu, al ako mu je bas do soka neka ga popije ponekad.

nikad necu zaboraviti kad smo ja i D bili sami na moru par dana prosle godine. nije mi se islo u apartman kuhati rucak pa kao ajmo mi u restoranu jesti nesto. i tako mi par dana za redom jedemo u istom restoranu i meni vec glupo svaki dan narucivati i sokove uz rucak, kad mi ta dva soka dodu skoro ko cijeli rucak. plus sto smo i izvan restorana pili soka, i sladoleda jeli, a inace imamo pravilo 1 takva stvar dnevno. i jedan dan ja ne narucim nista za pit nego samo pizzu. za 5 minuta dolazi konobar i nosi nam cedevitu jer kao uz pizzu je cedevita besplatna ja sam krepala, covjek se sazalio nad jadnim djetetom kome mama ne da sok, ili nema za sok, svejedno. mislim, sta fali vodi uz rucak, bezveze

[Mima]

Meni je isto glupo ne kupiti sok, ali što jest, jest - fakat su skupi. Draže mi je kad u kafiću ima sladoleda, topla čokolada, bilo što. Proljetos u Baškoj npr. - sok 18 kuna, a Lea popije jedan u sekundi pa hoće još jedan, 2x18=36, stvarno gotovo cijena jednog jela za ručak.

[NanoiBeba]

to pravilo za sokove sam ja uvela, i muž ponekad popusti. No djeca dobiju sladoled pa njega jedu dok smo u kafiću.
Valjda će moja djeca imati traume od mene, ali mi je jednostavno glupo klincu dati 15 kn za sok. Sok možeš kupiti i u dućanu (iako mi ne kupujemo sokove niti tamo), ali dobar esspeso ne možeš popiti doma, niti kupiti u dućanu. Moraš imati jako dobar aparat za kavu da bi ga postigao.

Znači, to ja smatram guštom - dobra kava koju doma ne možeš napraviti. Isto je npr s pizzom. Ona iz krušne peći nije ista kao ona doma iz pećnice (iako moji klinci najviše vole baš tu, koju im napravi baka)

[Elly]

Mi obično, kad se ima za kafić, naručimo svi.
Dobro, nas je samo troje pa mi je perspektiva možda malo drukčija.

X

[Anemona]

Mi smo jučer bili u restoranu na kasnom ručku ili ranoj večeri, svejedno.
Nakon milijon godina.
Išli smo MM, dijete i ja, bila nam je godišnjica braka.
Kad je takva izvanredna prilika, najnormalnije mi je da dijete naruči i vruču čokoladu (od nedavno je voli) i sladoled.
S tim troškom računam.

[stray_cat]

to pravilo za sokove sam ja uvela, i muž ponekad popusti. No djeca dobiju sladoled pa njega jedu dok smo u kafiću.
Valjda će moja djeca imati traume od mene, ali mi je jednostavno glupo klincu dati 15 kn za sok. Sok možeš kupiti i u dućanu (iako mi ne kupujemo sokove niti tamo), ali dobar esspeso ne možeš popiti doma, niti kupiti u dućanu. Moraš imati jako dobar aparat za kavu da bi ga postigao.

Znači, to ja smatram guštom - dobra kava koju doma ne možeš napraviti. Isto je npr s pizzom. Ona iz krušne peći nije ista kao ona doma iz pećnice (iako moji klinci najviše vole baš tu, koju im napravi baka)

mozes si doma napravit dobru kavu, imas one povoljne dzezvice za kuhanje kave pod pritiskom u mulleru na trgu. onda si mozes i kupovati kavu koju hoces i eksperimentirati sa okusima sto u kaficu nema


moj nikad ne pije sokice iz tetrapaka jedino i iskljucivo zbog toga sto je to smece. sok se pije doma od svjezeg voca.

ni mi ne vidimo logiku u odlasku bilo gdje sa njim ako se on ne ispuca i ne nabavi besmislice koje su mu bitne (npr legoland i nabavka legica na komad pa se to onda stavi na vagu i nsis u vrecici bas komade koje si sam izbiras).

u biti iz nase perspektive kad on godinama nije pokazivao nikakav interes i nije apsolutno nista trazio kad je napokon pokazao prstom da nesto hoce mi smo trcali tko ce prvi platiti. cijenite to sto imate, djecija inicijativa je neprocjenjiva. na zalost to shvatite tek kada to ne funkcionira

[Deaedi]

Slazem se da su sokovi skupi, po 15 kn. Ipak, ako mi pijemo lavu, moze i cura sok ili ne idemo u kafic.

[Cubana]

E, ako idem u kafic ili restoran iz svog gusta, onda zelim da i djetetu bude gust.
Pa necu ja piti kavu, a oni vodu, zele sok.
To mi je kao da ja lizem sladoled, a njima uzmem prazni kornet.

[Pcelica Mara]

Slazem se da su sokovi skupi, po 15 kn. Ipak, ako mi pijemo lavu, moze i cura sok ili ne idemo u kafic.

Slažem se.
S tim da je kod nas kava i više od 15 kuna.

Ali nebitno, ili pijemo svi ili nitko.
Ja ne bi mogla piti kavu i pri tom isto to (ispijanje nečega u kafiću) braniti svom djetetu.

[NanoiBeba]

Nema tog aparata koji doma može napraviti dobar esspresso

Kada mi sjedimo u kafiću, djeca dobiju sladoled, a sok vrlo rijetko. Malac sok niti ne želi, a cura dobije baš ako jako gnjavi. Ionako sok baš ne paše uz sladoled,. Barem ne mojima. Tako da kod nas na odmoru svi dobivaju nešto kada se sjeda u kafić, jedino izbjegavamo sok za klince.

Znači nije sistem da mi pijemo a klinci gledaju u nas.

U zagrebu rijetko sjedimo s djecom u kafiću

Mi niti doma ne pijemo sokove -Sok=obojana zašećerena voda.

No kako rastu, počinju žicati gazirano, iako niti to doma ne pijemo

[čokolada]

Moja je perspektiva ponešto drukčija: kad svi zajedno negdje sjednemo, djeca su za stolom dok ne pojedu. Čim pojedu, odu se igrati, trčati okolo i sl. Nema šanse da bi (osobito velika) nastavile mirno sjediti prekriženih nogica. Zato mi nekako "nije normalno" njima kupovati 0,2 dl soka kad baš uvijek u ruksaku imam 2 boce vode ili soka. Dobiju nešto drugo čega doma nema, napr. kolače ili sladoled jer im sam sok ne znači ništa.
Ljeto provodimo u sezonski najskupljem gradu u HR i osjećam se opljačkano ako za kavu dajem 20 kn, a za sok 30, osobito ako još dobijem neljubaznog konobara koji mi "odmjerava" novčanik.

[Tashunica]

Moje je mišljenje da takvo brzo ispunjenje želja vodi dugoročno k nezadovoljstvu. I mislim da baš ti teški trenutci koje si opisala doprinose tome da danas znaš cijeniti ono što imaš. Ja se pitam hoće li to naša (kažem naša, dakle mislim i na moje) djeca moći.

evo ja ću te opovrgnuti odmah na živom primjeru, svojoj kćeri.
iako je živjela cijelo svoje rano djetinjstvo kao i anemonin i svimbin malac ili kao marini klinci,
danas nema skromnije i obazrivije djevojke na svijetu.
prije nego me pita može li nešto dobiti, najprije zgrunta sama sa sobom, pa pita, pa obično ja nju nagovaram da joj kupim to što si želi.
neće plastična igračka ili tri sladoleda ili 39 kn nikoga odvući na dark side,
ipak se tu radi o cjelokupnom odgoju, to je samo jedan segment, nešto što uveseljava i nas i njih.

[Anemona]

Samo pozdravljam Tashunicu, lijepo te vidjeti ovdje.

[Angie75]

Ali nebitno, ili pijemo svi ili nitko.
Ja ne bi mogla piti kavu i pri tom isto to (ispijanje nečega u kafiću) braniti svom djetetu.

Ovako i mi. I volim im kupiti kvalitetnu igračku, sva sam sretna dok kupujem.
Ali što se tiče kupovanja blještećih gluposti po štandovima, za koje znam da će se raspasti u roku keks, a klinci navalili, predložim im da kupe od svog džeparca. Odjednom im ništa više nije toliko napeto

[Cathy]

I onda dođu u školu, i svaki tjedan im treba objašnjavati da ako xy ima iphone, to ne znaći da ga i oni trebaju imati.
U razredu mojeg starijeg djeteta troje djece ga ima(5/6 razred) a kod mlađeg jedno(3/4 razred).
Na kraju sam rekla neka pitaju te roditelje da li ih žele usvojiti.

[pikula]

Mojima je bilo dovoljno da im kažem koliko to košta zinuli su i rekli da oni ne bi htjeli paziti na tako skupu stvar (dobro znaju oboje koliko su toga u stanju pogubiti i potrgati). kćer je zaključila da bi za te novce radije u Pariz, a sin neće ništa za što reba dati tolike novce :škrtica: LOL imamo jako male razrede i vrlo raznovrsne po svakom pitanju u školi i mislim da nas to spašava, vrlo brzo svako nađe svoje neko mjesto pa nema toliko tih spika. Bit će vjerojatno pred kraj škole.

[Forka]

evo ja ću te opovrgnuti odmah na živom primjeru, svojoj kćeri.
iako je živjela cijelo svoje rano djetinjstvo kao i anemonin i svimbin malac ili kao marini klinci,
danas nema skromnije i obazrivije djevojke na svijetu.
prije nego me pita može li nešto dobiti, najprije zgrunta sama sa sobom, pa pita, pa obično ja nju nagovaram da joj kupim to što si želi.
neće plastična igračka ili tri sladoleda ili 39 kn nikoga odvući na dark side,
ipak se tu radi o cjelokupnom odgoju, to je samo jedan segment, nešto što uveseljava i nas i njih.

Tash, divno te čitati...

ulijevaš nadu nama raskalašenim roditeljima koji svojoj djeci tu i tamo priuštimo i nešto što im nužno ne treba...
možda nam ipak djeca, uz sve igračke koje ponekad nisu didaktičke, lijepu odjeću koja im baš i nije neophodna, sladolede koje užicaju i sokiće koje popiju dok mi ispijamo kavice, izrastu u normalne, samosvjesne ljude, a ne u nezadovoljne, iskompleksirane i frustrirane negativce...

[centar]

ja imam fascinantno dijete koje zeli sve imati, a ne zeli nista potrositi. meni to nikako nije jasno jer sam ja u njezinoj dobi s pet kuna trcala u ducan po njofru.
ona se iz grada mladih vrati, a da si nije kupila sladoled ili palacinku. posaljem ju kod bake na more i dam novac za razne gluposti i opet nista. cuva sav novac od zubic vila, rođendana, izleta. ma, ne bi mi posudila dvije kune da ne mijenjam stotku nikako.

ja sam s druge strane potpuno iracionalna sto se tice kupnje. zapravo kupujem sve sto mi se svidi.

[Lucija Ellen]

Evo doprinosa temi. Dosla iz one to playa s hrpicom novih plasticnih bezvezarija, sto na dar, sto eto jer si zeli a i nije nesto uopce skupo, par kuna doslovno. I opet se osjecam lose al ne zbog razloga koje ovdje navodite nego zato jer sad opet imam novu hrpicu bezvrijednog smeca koje ju je veselilo 2 minute i koje ce smetati mjesecima dok ne uzmem i ne bacim. Neki vagoni tomice - to je dobila na dar u igraonici i uzela i doma spremila a bezveze su joj i kupila joj casopis winx (ajd to ju bas veseli) ali uz njega je dosla neka grozna plasticna pernica. Da je bar bilo trampolina...

[flopica]

praksa je ipak drukčija od teorije kod mene
jučer sam slistila 50 kn u dvije i po min.
pa se sjetila ovog topica

dođemo naa pumpu, natočimo, mm ode platiti i veli daj curama koji sitniš za pranje prozora on nema ništa keša
s tim da sam ja inzistirala za to glupo pranje prozora koji su zapravo bili čisti ali eto, misll neka zarade curice za šminku
kad u novčaniku novčanica od 50 i 20 kn, što sad
dam im tih 20 kn za ništa
potom odvedemo malu na sladoled, hoće banana- split zlato materino, nije nikad jela banana split
pa kako joj neću dati, ne može mi dijete biti u neznanju oko pišljivog banana splita
pa čiko koji pravi slastice skoči kupiti banane u susjedstvo , jer mu se valjda pokvare od silne navale
dok čekamo popijemo kavu
na kraju 30 kn za dvije banane i tri kugle sladoleda, malo šlaga s čokoladnom štraftom i kišobrančićom
eto, ja sam najmirnija kad ne maknem iz svog dvorišta

[sillyme]

Ne znam kako... kad ni sama nisam spasena. Bila sam jucer u lidlu i kupila starijoj (3,5 g) sablone za crtanje, papir u boji, karton u boji, dvije nekakve biljeznice sa zadacima, kutiju s plastelinom i onda otisla u interspar i jos kupila ravnalo na strumfove i limenu pernicu na zvoncicu (ali ok nisam kupila vrticki ruksak koje sam isto razgledavala jer mi se srecom niti jedan nije svidio). A moze sasvim dobro sarati po obicnom bijelom papiru, igrati se s domacim tijestom za modeliranje (imam u frizideru) i drzati sitnice u bilo kojoj kutijici od abc sira, caja, instant kave, keksa itd - i sve to znam i svejedno odem, vidim i ne mogu odoliti

[žena majka i kraljica]

2o kuna za pranje stakla, hm tolko sitnogu uvjek imamo u autu, onda bi radje otisla i kupila taj sok djetetu i curama dala par kuna, nije mi tesko setati
a banana split njam njam ja i moje zlato morati podjeliti bananau spliti nemogu pojesti cijelu, dobra ideja za sljedeci izlazak

[eris]

Ili npr. Carrie Bradshaw sa svojih milijun pari cipela

molim te, povuci izjavu, to mnije konzumerizam. To je noramlana ljudska potreba(pardon, ženska) za posjedovanjem cipela. I baš joj zavidim!

[vissnja]

Ja prijavljujem jedno bahato dete. Možda mi nismo dovoljno pričali, možda smo ipak preterali sa kupovinom, možda je ona jednostavno takva.
Baš me pre neki dan ošinulo. Ne čuva igračke uopšte, ako zgazi, polomi, izgubi, plače 10 sekundi a onda kaže: kupićemo drugo... i zaboravi. Iako objašnjavam, pričam... ona svaki dan, u svakoj šetnji traži sok, sladoled, kokice, lizalicu... I iako joj objašnjavam da ni zbog zdravlja a ni para ne može to sve da dobije dva, tri puta dnevno, SVAKI dan, ona i dalje žicka.
I MM i ja smo bili protiv toga da dete opterećujemo novcem, za šta imamo, za šta nemamo, ali smo se sad zamislili. Pre neki dan ona traži igračku, neku glupost. Ja kažem da nemam novca da joj kupim, ona uporna. Idi u banku, zovi tatu da ti da... Ja joj kažem da ako potrošimo sav novac neće nam ostati ništa za hranu, račune, ubacim tu i letovanje. Ona kaže: uzećemo od babe i dede. Ja opet da ni baba i deda nemaju neograničeno, ona ima novu ideju: nek tata ide na posao svaki dan, nek ostane po ceo dan, nek spava tamo 10 dana da zaradi pare.
E sad, neko bi joj je bilo jako bitno da kupimo tu igračku, ali ona se sutradan ni ne seća šta je htela da kupi. I tako svaki put.

[žena majka i kraljica]

hm kada smo kod ljudske gluposti bas gledam ,onu igračku sto se okrece kada vjetar puse, raspala se za pola sata moje djete malo da bira igračke, ali meni se svidjelo dala deset kuna i sada gledam kako si smeće tovarim u kući jesam bedasta

[Lucija Ellen]

Pomislim si da joj stavim na stranu svaki mjesec novac koji potrosim na ono sto joj ne treba i sto nam svima smeta i sto se na kraju baci, koji bi se lijep iznos nabrao kroz par mjeseci, da ne kazem - par godina...

[spajalica]

pogledah ove slikice i podsjetise me na ovu temu.
koliko god nasi klinci imali ili nemali svi imaju slicne zelje kad odrastu postati: lijecnici, ucitelji, odvjetnici, balerine i sl.
mozda je zbilja OffT ali kad sam gledala sjetih se ovog.

[mama_jos_malo]

Mi imamo prirodni imunitet na sva čuda koja zaskaču sa štandova. Naučila sam cure da sumnjaju u kvalitetu te plastikanije, ne jedemo u hodu, ne jedemo s ceste, krumpiriće i onako ne jedemo, sladoled božemesačuvaj ako nije zapakirani i što je najvažnije znaju da je to sve marketing. Ma, zlatna djeca
Potroši se na kvalitetnu hranu. Sladoled obožavam ali ću ga radije sama praviti jer neću E-ove koju dolaze u paketu s industrijskim.
Nema konzumerizma, samo kvalitetu priznajem i to ću platiti. Ne govorim da nemam novca za nešto, nego im kažem da neću svojim novcima podupirati nešto što mi se ne sviđa. Kad mlađa pita može li sok jer vidi druge jednostavno kažem: Mi to ne pijemo.

[tangerina]

Na temu odlaska na kavu s djecom, mi najčešće djetetu naručimo samo pjenu od mlijeka, koja se stavlja u kavu. To konobari nikad ne naplate, a neki donesu zbilja veliku šalicu te pjene, pospu kakao gore, i to je kao dječja kava.. Dijete se zabavi s tim koliko i sa sokom, a mi ostavimo napojnicu.

[spajalica]

pogledah ove slikice i podsjetise me na ovu temu.
koliko god nasi klinci imali ili nemali svi imaju slicne zelje kad odrastu postati: lijecnici, ucitelji, odvjetnici, balerine i sl.
mozda je zbilja OffT ali kad sam gledala sjetih se ovog.

da me se krivo ne shvati nisam htjela ovim nikoga optuziti za to da kao kupuju djeci da rade krivo, jer i ja svojoj kupujem i sok u kaficu i kad idemo u kino, daleko od toga da ne spadam u tu vrstu ljudi, vec su mi samo slikice bile interesantne i zelje klinaca.