Pratila sam temu za vrijeme trudnoće, bila zahvalna na svim informacijama, pa da podijelim i svoje iskustvo.

Rodila drugi puta prije 12 dana u Vinogradskoj.

Trudovi počeli u petak navečer, u subotu ujutro su bili na 3 minute preko sat vremena i svi su me požurivali u rodilište jer ću kao brzo roditi. U Vinogradsku došli oko 10, na pregledu otvorena samo 3 prsta. Doktorica mi ponudila epiduralnu, jer je malena bila okrenuta licem prema gore te je pretpostavila da će to trajati još neko vrijeme i da će biti dosta bolno, no to sam odbila. Odradila klistir, malo s mužem hodala po onom hodniku ispred i u box došla oko 12,30. Muž odmah sa mnom, na nikakav tečaj nismo išli. Spojili su me CTG i rekli da probam ležati na desnom boku da se malena okrene. Trudovi i dalje na 3 minute, nakon par sati otvorila se svega dodatnih 1-2 prsta. Doktorica ponudila par kapi dripa, uz upozorenje da će ti trudovi biti jači no možda pomognu. Pristala, no nakon nekon vremena mi je to počelo smetati pa sam tražila da mi to skinu i da me puste da se dignem. Odmah su me, bez ikakvih pitanja, «odspojili» sa svega i pustili da hodam i odem na WC. Kad sam se dizala doktorica mi je ponudila loptu, tako da kad mi je bilo dosta hodanja, vratila sam se na loptu. Neko vrijeme sam bila na lopti, onda se vratila na krevet, nisam htjela drip, nisu ga stavili. Tu negdje je pukao vodenjak, nisu mi ga bušili. Bila sam užasno slaba pa su mi dali infuziju. Nakon 5 sati trudova na 2, 3 minute napokon sam osjetila nagon za tiskanjem. Primalje su bile sjajne, tako da me nisu rezali već sam malo pukla na dva mjesta. Bebu su mi odmah dali, poslije su ju odnijeli izvagati, čak su je pokazali i mojoj mami koja je bila vani, a onda su mi i mamu pustili u boks. Kad su bebu izvagali, odmah su mi je stavili na prsa, tako da je malena prvih sat i pol svoga života provela na cici J Tata je bio s nama cijelo to vrijeme.

U svakom slučaju, ništa nisu radili bez da me pitaju, oko ničega nije bilo problema, sestre su stalno dolazile provjeravati da li mi nešto treba, donijeli su mužu čašu s vodom i gazicu, doktorica je dolazila svako toliko da provjeri jel sve ok, uglavnom potpuno drugačije iskustvo od prvog poroda. I da, nisam imala nikakav plan poroda, ništa nisam unaprijed tražila.

Na odjelu sam bila u tim novim sobama (jedna mlada pripravnica je rekla da su u biti rodilje u tim novim, sjevernim, sobama, dok su na drugoj strani cure što čuvaju trudnoću). U sobi smo bile 3, prvu noć su mi htjeli uzeti malenu ali nisam dala – tako da s rooming in-om nema problema, ali moraju imati slobodnih krevetića. Nama su ti krevetići u biti samo smetali jer su bebe stalno bile s nama na krevetu i nitko oko toga nije radio probleme. Kreveti su novi i s mogućnošću podizanja uzglavlja, ormarići za stvari su isto novi i može se sastrane izvaditi/raširiti tako da ima i stolić na kojem se može jesti (prije 6 godina toga nije bilo pa smo jeli na krevetima). Sestre su sve bile ljubazne i drage, stalno su dolazile provjeravati da li netko treba pomoć oko dojenja ili bilo čega drugoga. Čak ni vizite nisu više onako «naci» kako ih pamtim.

Vezano za rooming in – bebe jesu skroz s Vama, ali ih uzimaju ujutro za dječju vizitu i navečer na kupanje i vaganje. Kad su posjete, bebe ostaju u sobama. Mi bi izašle, jer smo sve imale i stariju djecu koju smo htjele vidjeti, pa bi se svako toliko netko vratio u sobu da vidi jel sve ok (s time da bi ih nahranile prije, pa su ostajale spavati). A i sestre idu po sobama i gledaju da li je sve ok, pa ako se dijete zaplače, idu van po mamu.

Pelene su njihove, već «nakremane», samo treba nešto s čime će se oprat bebina guza kod presvlačenja pelene.

Na žalost, pušenja još uvijek ima, najgore je ujutro, ali u onom malom wc-u (na drugoj strani hodnika) se ne puši pa se može i tamo otuširati.

Eto, ako nekoga još nešto zanima, tu sam.