Mene zanima koliko ste tradicijskog ipak prihvatili?
Evo, meni nije problem reći da sam s djecom bojala jaja i da za Uskrs ipak napravim nešto obilniji i svečaniji ručak. Za Božić se također okupimo sa sestrinom obitelji, a pridruži nam se nekad i mm mama i njegov brat, a svi smo ireligiozni. Prihvatili smo taj datum jer na taj dan nitko ne radi pa je i najlakše nas okupiti, a iskreno smo započeli s tim običajem dok su djeca bila mala jer nismo htjeli da se osijećaju zakinutim u odnosu na vršnjake. Podsjećam, sestrin i moj sin su 91. godište i ne moram vas podsijećati na prilike tog doba.

Međutim, ta naša okupljanja nemaju vjersku konotaciju, ne molimo se, ne prihvaćamo te datume kao nekakve povijesne činjenice, ali nas veseli to zajedništvo, taj dašak tradicije naših starih i nisam do sada nalazila ništa lošeg u tome. Više sam puta čula od nekih vjernika kako smo licemjerni zbog toga, no ne osjećam ni ne prihvaćam to tako.

Više mi je to u stilu ove scene iz Malog mista http://www.youtube.com/watch?v=E8O2WoUBIec

Kako je to kod vas?