potpuno se slažem s tvojom prvom rečenicom. ne bi trebala, ali realnost je takva kakva je i svatko od nas donosi svoje odluke. moje mišljenje je da koju god odluku doneseš to se "prelama" preko dječjih leđa. i ako ga ne pošalješ na vjeronauk, pa je usamljeno izvan učionice (s raznim varijacijama sličnog iskustva, kao što smo vidjeli) i ako ga pošalješ, pa tamo sluša (i upija) sadržaj koji kao roditelj smatraš neprimjerenim, besmislenim, nepotrebnim, štetnim ili što god. dok mu istovremeno doma prenosiš svoj vlastiti stav o tom predmetu.
s druge strane, pripadam onim roditeljima koji odluku o odlasku ili neodlasku na vjeronauk ne prepuštaju volji djeteta. sad se neki mogu čuditi kako mogu biti tako grozna i autoritativna mater, ali eto, smatram da dijete njenih godina ne može još znati donijeti dovoljno zrelu odluku o tome (kao i o mnogim drugim stvarima tipa cjepljenje, odlazak u krevet i sl.).





