Gdje je nestalo nekakvo normalno ponašanje?

[ana.m]

Ima ja jako ljepih primjera, ali ovo nie tema o njima. Pričamo o ružnim ponašanjima a takvih nažalost ipak ima više.
Mene je recimo izluđivalo preskakanje kolica u busu. Dakle ja s kolicima na srednjim vratima spremna na izlazu i čekam da ljudi koji su ispred mene izađu van!
A onda ovi koji su iza mene krenu doslovno preskakati kotače i izlaziti prije mene.

Što se tiče ulažanja s kolicima u bus, po stepenicama i slično. Puno njih mi se znalo ponuditi za pomoć, ali opet puno više njih nije, a ja sam naučila da mi je najlakpe kad to radim sama jer imam sistem i onda me netko drugi samo smota pa se najčešće samo zahvalim i nasmijnem.

Kaj se pak reda u banci tiče....Kod nas preko reda idu trudnice i roditelji s malom djecom, ali se zna dogditi da trudnicu jednostavno nekad ni ne vidite. U poslu si, glava dole, radiš, ne zujiš okolo i ne vidiš ju. Pogotovo kolege koji sjede iza gdje uopće ne vide tko je u dvorani. Ima banaka gdje sam ja znala doći kao trudncia pa me nitko nije šljivio niti pola posto (ili s djecom) iako su me vidjeli. Ovisi tko ima koliko slua za trudne žene i ljude s malom djecom tak se i ponašaju.

[spajalica]

Proljetos sam išla na neki seminar na IFS-u.

I uđem u autobus za Mirogoj, oko pola 2. Autobus pun školaraca i studenata , to odgovorno tvrdim jer sam ušla na zadnja vrata i prošla autobusom do kraja i vidjela jedno prazno mjesto.

I sjednem .

Znači ja imam 41 godinu ,a ostatak ekipe u busu od 15 do 25.

I dođe neka starija gospođa , i prođe cijelim autobusom , i ne dira mlađariju i stane pred mene i kaže mi :- Ustanite!

Ja :- Neću ! Ima i mlađih.

I da , ja sam ispala bezobrazna.

Mislim da je to najgora linija u gradu po pitanju kulture i empatije putnika. Bus je prepun srednjoškolaca i studenata (dvije elitne gimnazije plus elitni fakultet) s jedne i gerijatrije s druge strane. I jedni i drugi sjede, jedni pikaju po mobitelima i imaju slušalice na ušima, a drugi se prave da gledaju kroz prozor ili čitaju novine i nema šanse da bi bilo tko od njih ustao trudnici ili djetetu. U prvoj trudnoći sam već u šestom mjesecu izgledala kao da sam pred porodom, a od početka osmog kao da nosim blizance. Prije ulaska u bus svi koji su unutra sjedili zgranuto su promatrali moj trbuh, a kad bih ušla unutra, sve bi se glave, kao da ih je netko pomaknuo daljinskim upravljačem, napadno okrenule u najčudnije položaje na svijetu, samo da nam se slučajno ne sretnu pogledi. Trudnice, mala djeca, empatija, obzir... Nula bodova.

kad idem javnim prijevozom idem tom linijom, trudim se biti u onom busu koji s kaptola krece u 7.10 bas radi cari koje ste navele.
ipak bude onih koji idu u skolu i ja se ne mogu nacuditi prici koju imaju. imaju test nisu pogledali, i onda drze jedan A4 papir ispred sebe i pitaju da li se sve to mora znati da su psremni na taj komad, spreme list i pocnu pricati sta se sinoc dogadjalo na fejsu.
i tad shvatim da sam baba

[Ifigenija]

Po meni su periferijski i obiteljski kvartovi naklonjeni starim, mladim, malim, trudnim, dok u centru, posebno na spomenutoj Mirogoj-liniji i oko Trga, vjerujem zbog neopisivog mnoštva ljudi i gužve ljudi postaju autistični, jer da ustane svakom starom, trudnom, malom, cijeli dan bi samo ustajao, a nekad su i mladi umorni i bolesni i strgani... I u jako frekventnim ustanovama ljudi postanu nervozni i neuljudni.

Jednom sam imala neku boleštinu zbog koje sam svaki dan išla na antibiotike tramvajem (živjela sam u centru, kao studentica, i da sam i imala auto, ne bi mi puno koristio, dakle, takva bolesna vozila sam se tramvajem). Kurila sam, tresla se, željezo mi je bilo ispod nule, i tako ja sjedim, tresem se, umirem i neki dida se namjerio na mene da kako sam nepristojna, neuljudna, da zar ja ne vidim (ja nisam vidjela koliko je prst ispred nosa)... a ja jedva da sam mogla i pričati, nekmoli se svađati, i kad mi je dosadilo, ustala sam, zamantalo mi se, skoro sam pala, i to je bila takva užasna scenetina, em ovi na didinoj strani, ovi na mojoj strani, pa kad sam se počela rušiti, jedni su prali didu, drugi su me ismijavali da se prenavljam, da znaju oni... ljudi se svade, raspravljaju meni iznad glave. A ja u onom oblaku od bolesti jedva sam razumjela što se zbiva. Tako da mi se stvarno iz prve ruke zamjerila ta priča tko kome treba ustati. Ja se držim da nemam ja pojma tko sjedi, tko ne sjedi, tko je bolestan, premoren od rada u tri smjene u Coca Coli uz studij, i ne očekujem u tramvaju ama baš ništa, ni za djecu, ni za sebe, ni za trudnoću. To je jedna vreva i sretna sam kad ne bude nekih većih ispada i scena, koje čovjek zna doživjeti. Ako moram radije idem pješke nego tramvajem, posebno s djecom. Eventualno ako nije gužva, u neko glupo doba dana, pa se vozikamo.

[tangerina]

Ja se trudim ne živcirati oko toga, jer kad počnem onda mi odjednom sve smeta. Dok sam bila trudna, i sada s malim djetetom, uglavnom su me puštali, razne dobne skupine i iskazivale razne znake pažnje.

Ali sjećam se kad sam se vratila iz Zagreba u Split prije 4 godine: razlika u kulturi je stvarno ogromna. Ovdje ljudi puno rjeđe staju pješacima na zebri (puno puta sam vidjela da ti trube kad kreneš prijeći preko zebre), a u autobusu sam puno puta vidjela da jako nekulturno pričaju jedni s drugima (vozači s putnicima, ili putnici međusobno). Po meni je nedopustivo, npr, da se itko starijoj ženi obrati sa "baba" i govori joj "ti". Baš jučer je jedna žena pričala kako je ostala u busu sjediti i kad su došli do zadnje stanice (nije znala da je to zadnja), na što joj je vozač rekao "izlazi, ovo je zadnja stanica!".

Ne volim kad se napada starije ljude što se guraju do sjedala, imam dojam da njih uhvati panika da neće sjesti, pa se neće moći držati, pa će past i ozlijedit se. Nije njima baš isto ako padnu kao što je nama.

A jučer sam sjela u zadnji dio busa, oko mene uglavnom momci od kojih 15 godina, i dvije gospođe sjele iza mene. I komentiraju kako je sve puno mularije i kako će se svega naslušat putem. Prvo su se malo zgražale nad klincima koji psuju boga i slično, a kad su njih dvije oplele po ginekološkim temama meni kojoj inače ne smetaju takve priče život se zgadio od toliko epiziotomija i tiskanja

[tangerina]

E, da, dvije stvari koje mene još više muče:

1.ljudi koji ne skupljaju izmet za svojim psima
2.ljudi koji bacaju smeće na pod (ne, to nisu samo djeca i neodgojene nove generacije, i da, u to spadaju i čikovi)


Na to se svi kao stalno zgražaju i svi kao skupljaju za svojim psima, da počinjem vjerovat da se svemirci noću spuštaju i prosipaju izmet po gradu.

[Mima]

Ja sam u zadnjih par mjeseci dva puta svjedočila naglom kočenju autobusa pri čemu je jednom jedna starija žena pala na nekoga tko je sjedio, a drugi puta je opet starija žena pala i udarila glavom u pod. Dakle, stariji ljudi, djeca, trudnice bi radi sigurnosti stvarno trebali sjediti jer je činjenica da se teško drže i održavaju ravnotežu (trudnice ne, ali njihov pad je potencijalno jako opasan). Meni je grozno kad mi dijete mora stajati u autobusu ili tramvaju, baš me bude strah. Srećom, ima spretnu i bezobraznu mamu naviklu na guranje u gradskom prijevozu, a i slatka je pa kad mama ne uspije obično joj netko prepusti mjesto.

[mishekica]

Meni zapravo nedostaje nekakva normalna komunikacija. Npr. pridržiš nekom vrata i kažeš "izvolite", a taj ti ne odgovori s "hvala", nego te pogleda kao da si pao s Marsa. Mislim, ne treba meni taj "hvala" u životu, ne igra mi nikakvu ulogu, ali ne sviđa mi se to autistično ponašanje. Ljudi kao da se boje obratiti jedni drugima.

Slažem se. Koristim "4 najvažnije male riječi", obraćam se ljudima s "gospodine" i "gospođo" i stvarno se trudim držati se nekakvog bontona. Nadam se da to nekad dopre do nekoga pa se možda malo zamisli nad svojim ponašanjem...

Kao da ne zivimo u istim gradu...neki dan guram kolica po jednoj precici, i zapnu mi kotaci...i sad ja se mucim, a neki decko trci prema meni, podize kolica..mislim, ne samo da nije okrenuo glavu, dapace, potrcao je da mi pomogne...ili, trudna, drzim curu za ruku, dolazi bus, trcimo, trcimo..on ceka ceka ceka.. Udjemi, ja se zahvalim, a vozac mi kaze: pa ne smijete tako trcati, mogli ste samo mahnuti...cekao bi vas...u t-centru su me zvali da idem prelo reda, meni je bilo bed radi penzica, pa sam rekla da ne treba, a bakice se razgalamile da sta necu, ko je vidio da trudnica ceka... U restoranu su me smjestili preko reda...

Možda si naletila na mog muža. Mi nastojimo stvarno pomoći kad to nekom treba, npr. suprug pomogne majci s malom djecom skinuti kolica i / ili bicikle u pothodnik (i gore); ako netko u redu iza nas kupuje samo par stvari, propustimo ga ispred sebe; također, ako je netko u dućanu da bi kupio gablec dok mi kupujemo špeceraj (to su obično ljudi u radnim odjelima, jel), pustimo ga ispred sebe; ako starijoj osobi treba nešto podići u bus ili ponijeti do lifta, uvijek to napravimo; također, pridržavam vrata zgrade ljudima koji nailaze s biciklima ili kolicima, u busu uvijek ustupimo mjesto starijima, invalidima, trudnicama, roditeljima s malom djecom i onima koji izgledaju bolesno ... Uglavnom, poanta je da se nas dvoje stvarno lijepo i pristojno ponašamo, a ne dobivamo to natrag. Zar nije ono nekakva svemirska pravda da će se drugi odnositi prema tebi onako kako se ti odnosiš prema njima??

kad idem javnim prijevozom idem tom linijom, trudim se biti u onom busu koji s kaptola krece u 7.10 bas radi cari koje ste navele.
ipak bude onih koji idu u skolu i ja se ne mogu nacuditi prici koju imaju. imaju test nisu pogledali, i onda drze jedan A4 papir ispred sebe i pitaju da li se sve to mora znati... da su psremni na taj komad, spreme list i pocnu pricati sta se sinoc dogadjalo na fejsu.
i tad shvatim da sam baba

A jučer sam sjela u zadnji dio busa, oko mene uglavnom momci od kojih 15 godina, i dvije gospođe sjele iza mene. I komentiraju kako je sve puno mularije i kako će se svega naslušat putem. Prvo su se malo zgražale nad klincima koji psuju boga i slično, a kad su njih dvije oplele po ginekološkim temama. meni kojoj inače ne smetaju takve priče život se zgadio od toliko epiziotomija i tiskanja

[mishekica]

Sjetila sam se jedne scene iz 17-ice od prije par godina...
Mladić sjedi na prvom sjedalu. Na sljedećoj stanici ulazi ogroman debeli stari gospodin sa štapom. Mladić se istog trena ustaje i ustupa mjesto starome, a ovaj sjeda i počne paljbu - Boga, sunce, mater tim mladima koji sjede cijeli dan u školi pa onda sjednu i u tramvaju... Mi ostali šokirano zinuli. Dečko samo što se nije rasplakao. Kaže čovjeku: "Jesam Vam se lijepo ustao? Šta još hoćete??" I izjuri jadan van na sljedećoj stanici.

[ribice]

Evo jutros moje djete trčalo prije mene do vrata od vrtića i držala ih je širom otvorena, ljudi su ulazili prije nas ( malička je spora, pa dok se mi dogegamo) i nitko j oj nije rekao hvala..kao da je vratar pa joj je to dužnost.
Sitnica ali pokazuje stanje uma ljudi, meni se to milion puta dogodilo, i onda ja za njima nepristojno vičem MOLIM

[Nena-Jabuka]

Mislila sam na situacije kad recimo čeka red u banci i ne čeka joj se pa izbaci trbuh, kaže da je trudna i pregura se preko reda...
U ovoj tvojoj situaciji bih se i ja vrlo vjerojatno pravila mutava...

Nisam znala da toga ima, nikad mi ne bi palo na pamet da netko glumi da je trudnica samo da bi išao preko reda.

Nema veze, ja bih debelu pustila, kad već tako izgleda u zdravom i normalnom stanju (ne koji mjesec nakon poroda), onda neka joj, nek ide preko reda, ja ne bih bila na njezinom mjestu.

[Sumskovoce]

Ja sam iz malog grada, nemamo javni prijevoz, nisam kao trudna doživjela čari. Čak ni ne znam bonton ponašanja u tramvaju. Kad odem u Zg osjećam se kao kepec sa sela u velikom gradu. Nit ne sjednem, da ne propustim stanicu na kojoj trebam sić, ako uopće znam gdje trebam sić...
U trgovinama su mi kao trudnoj svi nešto propuštali, jedan mađar mi je cijela kolica ispraznio na blagajnu, a njegova žena poslagala stvari u vrećice. Umirala sam od sramote, blagajnica je pišala od smijeha. Zahvalila sam se na engleskom i otišla.
S kolicima ili ću proć ja i nitko drugi, ili svi ostali, a ja ne Pa se borim za naš prolaz, krenem prva i to odlučno. Svi se uvijek maknu. I cerekaju se djeci (što me užasno nervira).
U mom gradu domaći me svi znaju (nema baš puno twin mama) a stranci su jako fini (osim slovenaca, naravno) pa se miču i kad ima dovoljno mjesta za svih. Ljubazno im kažem Hvala, na što se svi prečuđavaju što sam li ja sad izgovorila (ako itko pita, prevedem na engleskom, ako ne pitaju, ništa). Jednu slovenku sam ovo ljeto triput pogazila kolicima jer unatoč tome što su ju sin i muž požurivali, ona se vuče ispred mene (a meni hićaaaa)
I kad me opomenula (Lahko pazite...tralalala na slovenskom) sam joj odgovorila: A lako VI požurite? Nismo svi na godišnjem....
Inače, dete sa sela - propuštam trudnice, pomažem starcima u dućanima-bankama, po cesti, kad me netko gleda i smješka se djeci ili komplimentira zahvalim se. U dućanu inzistiram na pozdravu, pozdravim i čekam da me se pozdravi, ne kažem što želim dok ne izmuzem taj dobar dan. Volim biti pristojna, to je tako lijepo i fino - i inzistiram da seostali prema meni fino ponašaju. Ako odbiju suradnju onda sam bahata i nadrx LOL
Pa se promijeni ploča.
Mislim da je do stava, energije koju nosimo u sebi - pa tako zračimo i drugima.

P.S. Mrzim, ali doslovno mrzim, kad me mularija iz srednje oslovljava sa gospođo jerbo ja sebe doživljavam kao mulariju, pa se vrijeđam kad me oni vide kao "neku tetu"

[tangerina]

P.S. Mrzim, ali doslovno mrzim, kad me mularija iz srednje oslovljava sa gospođo jerbo ja sebe doživljavam kao mulariju, pa se vrijeđam kad me oni vide kao "neku tetu"

Ne kužim, pa kako bi te trebali oslovljavati, "alo, mala"?

[anchi pp]

Meni najviše smeta zaposijedanje vrata u javnom prijevozu, najčešće od strane srednjoškolaca koji se uredno maknu s vrata,

ali moraju visiti na njima (ali i ja sam to bila radila svojevremeno , pa ne prigovaram nego samo zamolim da mi se maknu ako se već nisu maknuli)

Inače prakticiram izuzetno ljubazno ponašanje, molim, hvala, dobar dan, doviđenja, u svim mogućim prilikama, pa mi se najčešće tako i vrati.

U redovima nemam najčešće nikakvih pritužbi na ljude, nije da su svi uvijek fini, ali jednostavno nemam tako često iskustva s ekscesnim primjercima da bi me to opterećivalo.

Ali najviše, najviše, najviše me smeta (vidim da je to već netko rekao) bacanje svog smeća bilogdje i ne čišćenje za sobom.

Pa i za drugima, ako treba. Ako ima smeća oko moje ograde koje ne netko bacio ili je vjetar donio - pokupit ću ga jer mi smeta gledati ga, pa neću obilaziti oko njega danima jer ga ja nisam bacila.

[Mojca]

P.S. Mrzim, ali doslovno mrzim, kad me mularija iz srednje oslovljava sa gospođo jerbo ja sebe doživljavam kao mulariju, pa se vrijeđam kad me oni vide kao "neku tetu"

I ja isto.
i najsretnija sam kad mi kažu "ti" makar znam da to potiče od nekulture, a ne mog mladolikog izgleda.

[leonisa]

Ja sam u zadnjih par mjeseci dva puta svjedočila naglom kočenju autobusa pri čemu je jednom jedna starija žena pala na nekoga tko je sjedio, a drugi puta je opet starija žena pala i udarila glavom u pod. Dakle, stariji ljudi, djeca, trudnice bi radi sigurnosti stvarno trebali sjediti jer je činjenica da se teško drže i održavaju ravnotežu (trudnice ne, ali njihov pad je potencijalno jako opasan). Meni je grozno kad mi dijete mora stajati u autobusu ili tramvaju, baš me bude strah. Srećom, ima spretnu i bezobraznu mamu naviklu na guranje u gradskom prijevozu, a i slatka je pa kad mama ne uspije obično joj netko prepusti mjesto.

moja baka je, samnom od kojih 5g, letila po busu i razbila glavu, stoga se slazem.
mene su vrata busa nekoliko puta zdrobila i krenula, a ko klinku su zatvorili vrata tako da su mi uhvatila vrata busa sal, ja vani, a bus krenuo. ja visim, moja majka vristi. stoga, uz sve te traume, izbjegavam javni prijevoz sto je vise moguce. toliko ga izbjegavam da je moja petipogodisnjakinja za tramvaj rekla vlak i dan koji smo se vozile u njemu nazvala danom kad je isla na izlet.
i tad sjedi. i ja drzim ruke na rukohvatu ispred nje u slucaju kocenja, da si ne izbije zube.

[mishekica]

Joj, i pušači...
Znam da je jadnim ljudima teško otkad su im zabranili pušenje svugdje, ali mi baš ne ide u glavu da stanu pod onu strehu na stanici (zatvorena s 5 strana) i onda puše. Pa to je baš kao zatvoreni prostor, a ljudi bi se malo sklonili od hladnoće i / ili kiše...
Jedan moj susjed je valjda toliko ovisan da ne može izaći iz stana bez cigarete pa je pali već na hodniku i puši je u liftu.

Inače moj muž baš nije osjetljiv kao ja (valjda nema hormona ), ali ga povremeno jako naljute ti koji se guraju kolicima dok stojimo u redu. Jednom je htio napraviti scenu u Lidlu, a zaprijetio mi je da će to napraviti sljedeći put kad se netko bude jako gurao. Odlučio je da će prići toj osobi i reći: "Ajte ispred mene. Ajte, vidim da se vama žuri. Neka, odite ispred mene, " i onda će se još okrenuti prema osobi koja stoji ispred nas i zamoliti da propusti gospodina jer se njemu jako žuri.

[Mojca]

A zapravo... mislim da je tu zbilja stvar u nekom generalnom, općem virusu...

U Engleskoj (opet ja s tim "u Engleskoj", sama sebe podsjećam na strica Alberta iz Mućki s "during the war") te u dućanu zbilja uvažavaju, kad dođeš na blagajnu često pitaju kako si, nešto se brblja dok spremaš vrećice, i to je baš ugodno. Small talk je uobičajen, makar si tu prvi i zadnji put.
A kod nas small talk živi skoro jedino u kavrtovskom dućanu i nerijetko prelazi granice dobrog ukusa.

Nedavno, bila sam s bratom koji zivi u UK u nekom dućanu, tu kod nas, ušli smo, ja sam rekla dobar dan, pogledali, izašli van, rekla sam doviđenja. Na kraju me brat pita zašto sam bila takva prema prodavačici. Kakva? Pa nisi je ni pogledala. Nisam. Nije ni ona mene. To tu baš i nije običaj. Naravno, prodavačica nije ni pitala što trebamo, može li nam pomoći i sl.

[leonisa]

Kao da ne zivimo u istim gradu...neki dan guram kolica po jednoj precici, i zapnu mi kotaci...i sad ja se mucim, a neki decko trci prema meni, podize kolica..mislim, ne samo da nije okrenuo glavu, dapace, potrcao je da mi pomogne...ili, trudna, drzim curu za ruku, dolazi bus, trcimo, trcimo..on ceka ceka ceka.. Udjemi, ja se zahvalim, a vozac mi kaze: pa ne smijete tako trcati, mogli ste samo mahnuti...cekao bi vas...u t-centru su me zvali da idem prelo reda, meni je bilo bed radi penzica, pa sam rekla da ne treba, a bakice se razgalamile da sta necu, ko je vidio da trudnica ceka... U restoranu su me smjestili preko reda...

ti i ja zivimo u istom gradu

ja sam se znala svadjat s penzicima ko je ispred koga i ko ima vecu prednost- ja sam tvrdila oni, a oni ja

jedino sam jednom u obje trudnoce naletila na nekog dedeka koji se pregurao prek reda, preko mene s trbuhom i bolesnim djetetom u narucju. sto je najbolje iza mene nije nikog bilo, ni ispred. samo ja na blagajni i on koji je prosao ko da ne postojim. i jos na moj komentar da ako me vec "preskace" moze pitati moze li, dobila sam porciju kako je netko od ranog jutra nadrkan i bezobrazan...al on sigurno nije iz naseg grada

znaci, sto se tice mene ko trudnice i mene ko majke malog djeteta, zaista nikad nisam imala problema. ljudi bi mi znali sami pred stepenicama uzet kolica i spustiti mi, bez da izmjenimo ijednu rijec, onako, u hodu. dizu mi se u tramvaju, guraju me prek reda...jedino srednjoskolci, al oni su i onak u svom filmu. njih 7.
zdravih, ne ko ifi, jer se deru, smiju, uahebavaju, vide sve oko sebe, al ih to ne dira. i to je tuzno. ne sto se nece dici meni ili nekoj drugoj trudnici s djetetom vec niti zaista starim i nemocnim. ne onim koji se laktare i sprintaju od dolca na tramvaj da ulove sjedalo, vec zaista onim koji jedva stoje.

[Peterlin]

Meni najviše smeta zaposijedanje vrata u javnom prijevozu, najčešće od strane srednjoškolaca koji se uredno maknu s vrata,

ali moraju visiti na njima (ali i ja sam to bila radila svojevremeno , pa ne prigovaram nego samo zamolim da mi se maknu ako se već nisu maknuli)

Inače prakticiram izuzetno ljubazno ponašanje, molim, hvala, dobar dan, doviđenja, u svim mogućim prilikama, pa mi se najčešće tako i vrati.

U redovima nemam najčešće nikakvih pritužbi na ljude, nije da su svi uvijek fini, ali jednostavno nemam tako često iskustva s ekscesnim primjercima da bi me to opterećivalo.

Ali najviše, najviše, najviše me smeta (vidim da je to već netko rekao) bacanje svog smeća bilogdje i ne čišćenje za sobom.

Pa i za drugima, ako treba. Ako ima smeća oko moje ograde koje ne netko bacio ili je vjetar donio - pokupit ću ga jer mi smeta gledati ga, pa neću obilaziti oko njega danima jer ga ja nisam bacila.

Ovako nekako...

Sve još nekako mogu podnijeti, ali bacanje smeća i ostavljanje pesjih brabonjaka mi je ... uuuu... katastrofa.

Inače, iz trudnoće nemam baš nikakvih traumatičnih doživljaja - nije bilo jučer, ima tome 11 odnosno 12 godina, moguće je da su se stvari promijenile, ali išla sam uglavnom izvan špica (radno vrijeme) i to s kraja na kraj grada. Dizali su mi se ljudi, i mladi i stari, a još češće su mi se dizali dok sam išla s dvoje male djece. Danas se moja djeca dižu kome treba (bar dok sam ja s njima, odavno više ne upozoravam, sad znaju i sami) iako se ne voze često jer nemamo za tim potrebe. Kako će funkcionirati kad budu stariji - nemam pojma.

[mishekica]

U pojedinim kvartovima (Pešča i tako to ) djeca i mladi vole glasno puštati "muziku" sa svojih mobitela. A nitko im ništa ne može reći. Nitko im ne može očitati bukvicu jer pojma nemaš hoće li izvući nož ili ti pljunuti u lice.

[leonisa]

i na trnju. zasjednu na tobogan i maltretiraju nas narodnjacima. a prestari za tobogan. premladi za narodnjake. ok, po meni je i covjek na samrti premlad za narodnjake.
ugl. radje bi da dudlaju ribara neg slusaju narodnjake s mobitela i pricaju ko je kome izdilao jucer u skoli.
visi razred osnovne.

[Doga]

1) Problem je da treba bit' otvoren, a ne očekivati pristojnost tamo gdje je NEMA. Ako stojiš iza sebe, tj. siguran si da osjećaš opravdani 'bijes', svakako zatraži pristojno da se ukloni ono što ti smeta. 'Daj se pomaknite, molim vas do prozora'. Ljudi se na direktnost i otvorenost uvijek pokoravaju.

2) Opet; otvorenost, ali naravno sve na pristojnom nivou, naravno ovisno o sugovorniku. Ako se meni ne'ko obrača na 'ti', pa imao 100 god i ja ću se lako prebaciti na isto. A ako ti se netko smije, pitaj.. 'Što je smešno??' Jako jednostavno, samo treba hrabrosti i apsolutno nije nekulturno.

3) A čuj, ak' ti je neugodno, onda stoji. Razmisli što je uredu kad se već pozivaš na kulturu.. Pa, kvragu, zamoli ljude da ustanu. Uostalom, vrte se prijeteće poruke po tramvajima cijelo vrijeme: .. ustupite mjesto trudnicama, majkama s djecom.. (uvijek sam se pitala, a što je s očevima, bakama , djedovima.. s djecom)
Mah! Sretno!

Skupi hrabrosti i uvedi reda u ime nas mnogo

[Cathy]

Nedavno, bila sam s bratom koji zivi u UK u nekom dućanu, tu kod nas, ušli smo, ja sam rekla dobar dan, pogledali, izašli van, rekla sam doviđenja. Na kraju me brat pita zašto sam bila takva prema prodavačici. Kakva? Pa nisi je ni pogledala. Nisam. Nije ni ona mene. To tu baš i nije običaj. Naravno, prodavačica nije ni pitala što trebamo, može li nam pomoći i sl.

A meni je tako žao prodavačica u Humanicu koje po cijeli dan svakom kupcu kojega vide moraju govoriti "Dobar dan" i "Doviđenja". Ispadne zbilja onako, prolazim kroz dućan i tri puta mene pozdravljaju, a nekome koji izlazi govore doviđenja. Kada je jutro ispadne zbilja čudno. Nije gužva pa se posebno primijeti.

[leonisa]

osobe s djecom.

ja cu na "ti" uzvratiti s ti ako mi se obraca s visoka. ovisi o kontekstu.
s druge strane, nelagodu mi stvaraju roditelji u vrticu koji persiraju. ono, daj, djeca nam idu skupa u vrtic....
znam, nikak mi udovoljit

osobama kojima psi seru bez da za njima pokupe uputim pokoju recenicu.

[Peterlin]

U pojedinim kvartovima (Pešča i tako to ) djeca i mladi vole glasno puštati "muziku" sa svojih mobitela. A nitko im ništa ne može reći. Nitko im ne može očitati bukvicu jer pojma nemaš hoće li izvući nož ili ti pljunuti u lice.

Ja sam s Pešče. Znam da ima svega (i sama sam krotila vandale kad su trgali mlado drveće oko škole) ali ne čini mi se ni da je nešto opasno ni da je strašno po tramvajima... Nepristojnih ljudi ima svuda. Ja procijenim - nekad ih se klonim (jer što reći pijancu koji ne zna za sebe) a nekad upozorim. Buku ignoriram - to me ne dira. Puno više me smeta kad mi se neka 7 dana neoprana tjelesina nagura pod nos, a nemaš kaj prigovoriti...

[leonisa]

A meni je tako žao prodavačica u Humanicu koje po cijeli dan svakom kupcu kojega vide moraju govoriti "Dobar dan" i "Doviđenja". Ispadne zbilja onako, prolazim kroz dućan i tri puta mene pozdravljaju, a nekome koji izlazi govore doviđenja. Kada je jutro ispadne zbilja čudno. Nije gužva pa se posebno primijeti.

e vidis...prije kojih 2g isla sam u WG u sred tjedna kupiti traperice. prosla sam cijeli WG, nije bilo zive duse, nitko me nije pozdravio, pitao jel trebam pomoc, prodavacice su cakulale i uzdisale jer sam im se obratila. u jednom- JEDNOM ducanu su me pozdravile kad sam usla i pitale mogu li mi pomoci. kod njih sam i kupila i pohvalila ih. meni je normalnije da me pozdrave, pa i sto puta, nego da ih JA moram pozdraviti prva i jedina prilikom ulaza i izlaza.

[Cathy]

osobe s djecom.

ja cu na "ti" uzvratiti s ti ako mi se obraca s visoka. ovisi o kontekstu.
s druge strane, nelagodu mi stvaraju roditelji u vrticu koji persiraju. ono, daj, djeca nam idu skupa u vrtic....
znam, nikak mi udovoljit

osobama kojima psi seru bez da za njima pokupe uputim pokoju recenicu.

Onda bi ti ja išla izrazito na živce, jer uvijek persiram.
Meni idu na živce ljudi koji samo iz razloga što recimo imamo djecu u istom razredu smatraju da mi mogu govoriti "ti". I onda mi je super smiješno kada ja njima uporno "vi", a oni meni i dalje"ti".

[Sumskovoce]

Ne kužim, pa kako bi te trebali oslovljavati, "alo, mala"?

hihihihi osjećala bih se taaaaaaaaako mladooooooo
I jesam mala - odnosno niska LOL

[leonisa]

Onda bi ti ja išla izrazito na živce, jer uvijek persiram.
Meni idu na živce ljudi koji samo iz razloga što recimo imamo djecu u istom razredu smatraju da mi mogu govoriti "ti". I onda mi je super smiješno kada ja njima uporno "vi", a oni meni i dalje"ti".

kad vidim da mi netko persira persiram i ja. i onda nakon nekog vremena ta ista osoba pita jel mozemo na ti.
ipak se vidjamo na roditeljskim, rodjendanima, po parkovima, u hodnicima...
mi smo svi manje vise ista generacija i meni je van pameti da persiram tako mladim ljudima

u nekom poslovnom odnosu cu uvijek persirati, pa i mladjim od sebe, al ono, u lezernim situacijama..cemu?

[Cathy]

kad vidim da mi netko persira persiram i ja. i onda nakon nekog vremena ta ista osoba pita jel mozemo na ti.
ipak se vidjamo na roditeljskim, rodjendanima, po parkovima, u hodnicima...
mi smo svi manje vise ista generacija i meni je van pameti da persiram tako mladim ljudima

u nekom poslovnom odnosu cu uvijek persirati, pa i mladjim od sebe, al ono, u lezernim situacijama..cemu?

Ja nikada ne pitam prva, jeednostavno sam takva.
Mene je čak i cura od 20 godina morala pitati da li možemo prijeći na "ti".

[Doga]

Pod persiranjem mislim na nepristojnost. Dake, ako ja nekome kažem, npr.: 'Oprostite, možete li se malo pomaknuti', a osoba odgovori 'A 'di bi ti?', eh onda odmah prelazim na ti. Dakle, striktno pričam o nepristojnosti.. vezano za temu.
Inače, dapače, imponira mi 'ti'. J. Prevert je rekao: 'Ja kažem ti svima koje volim, pa makar ih i ne poznajem'.

[žena majka i kraljica]

trudim se ne živcirati, ali dok bila trudna ito onako opako ,skoro pa deveti , strpljivo stojim u banci nitko me nepušta niti tražim, a čovjek iza mene hop zaobiđe me i kaže žurim se , moj odgovor i ja isto samo što nije pukao vodenjak, tramvaje da ne spominjem , hvala bogu da ne ovisim o tramvajima i prjevozu

[kate]

Meni je najgore kad napola persiram, ono čas ti, čas vi... jezivo, kao da se ne mogu odlučiti, pa nisam samo nepristojna nego i luda.

[leonisa]

ja sam ko doga

[Doga]

Meni je najgore kad napola persiram, ono čas ti, čas vi... jezivo, kao da se ne mogu odlučiti, pa nisam samo nepristojna nego i luda.

Uf! Nema goreg-hehehe.. kad te neki ljudi zamole da prijeđete na 'ti', a tebi osoba sijeda striktno na 'vi'.. Onda je razgovor prosto neugodan.

Bravo leonisa, ima nas borbenih-hehe..

[mamasch]

Ali koje su to banke? Ja u svojoj moram čekati red.

Neki dan sam bila u Petrinjskoj i isto lijepo čekala red. Čak sam gledala okolo - nema nikakvog natpisa, ni za trudnice, ni za invalide.

Sjećam se da sam prije u javnim ustanovama znala viđati takve natpise, ali sad ih naprosto nigdje više nema.

Meni ne treba pisati natpis da bih zamolila za prednost ako mi nije dobro. Trudnoću sam čuvala pa nisam obilazila banke i dućane.
Niš me ne košta pitati. Il će me pustiti il neće.

[Tanči]

Ima još jedna linija u Zg 105, ta ide s Britanca na Kaptol i natrag. Uvijek bude puna djece zbog nekoliko škola, domova i faksa i naravno, starijih gospođa.
Pa tako neki dan ja sjednem na Kaptolu na jedan od ona četri stolca okrenuta nasuprot, ostala tri su ostala prazna. S druge strane busa sjede dvije starije gospođe i još su dva mjesta i kod njih prazna. Kad je ušla jedna starija gospođa s dvoja , pazite dvoja kolica za plac i još nekoliko vrećica u rukama. Ona je poput tzunamija navalila na ova tri stolca kod mene, ali na način da je počela raspoređivati vrećice po njima i na kraju se hitila na stolac pored mene i to tako da je skoro na meni završila. Ja jesam krupnija, ali ova gospođa ima takvu pozadinu da joj jedan stolac nikako nije dovoljan pa si možete zamisliti kako je to izgledalo. Ja trpim, a ona se gnijezdi i još mi govori kako ona nigdje drugdje ne može sjediti nego samo tu. Tu sam pukla, ustala se, rekla joj- pa zar Vam tri mjesta nisu dovoljna? I otišla sam otraga sjesti. a ona meni na to-konačno si se ustala, zar si tako glupa da ne vidiš da smetaš! Nisam joj odgovorila na ovo iako mi je govorila ti i izvrijeđala me. Kad je bus krenuo, rasule su joj se paprike iz onih vrećica koje je pometala po stolcima, a ove dvije gospođe preko puta nje su krenule skupljati te paprike i usput komentiraju- a jadna, kak se vi mučite, sigurno imate veliku familiju gdje svi rade pa im vi pomažete, a ova njima na to mrtva-hladna, ne ja živim sama. Na to će one-pa kaj će vam toliko toga s placa? A ona njima- kaj vas briga kaj ja kupujem tračerice jedne. I bez hvala što su joj pomogle izađe na prvoj, sljedećoj stanici do koje je mogal glatko i pješke. Zapravo bilo bi joj i jednostavnije nego vući sva ta kolica i vrećice u bus za samo 200m vožnje.
Ne znam, ali ja sam zaključila da su stari ljudi jako sebični i egoistični i više me ništa ne može iznenaditi.
Što se tiče nekulture u našem gradu, opet mislim da je dosta toga došlo sa kojekakvim doseljenicima. Jer npr. kod nas se nikad nikome ne govori ti, a znamo jako dobro da u nekim krajevima Lijepe naše, a i šire je to najnormalnije itd. itd. Odnosno hoću reći da ono što je meni nekulturno, nekome je izgleda- normalno.
Smeta me nepoštivanje redova, guranje kolicima, mnoge tramvaje sam propustila baš zato da me netko ne zgazi ili ne lupa s torbom, smeta me glumit vratara...a rješenja nemam, na žalost.

[Jurana]

Ne znam, ali ja sam zaključila da su stari ljudi jako sebični i egoistični i više me ništa ne može iznenaditi.
Što se tiče nekulture u našem gradu, opet mislim da je dosta toga došlo sa kojekakvim doseljenicima. Jer npr. kod nas se nikad nikome ne govori ti, a znamo jako dobro da u nekim krajevima Lijepe naše, a i šire je to najnormalnije itd. itd.

[Sirius Black]

Nemam iskustva s javnim prijevozom i sl. ali me uvijek zgroze neke situacija, kad je očito da ljudi djecu uče da misle samo na sebe i da se guraju bez obzira na druge.

Primjer:
U jednu školu, 2-3 razred, došla je curica s cer.paralizom, bez intelektualnih teškoća, ali jedva hoda. U školi nema blagovaonice, pa si djeca tokom velikog odmora hranu donesu u učionicu. Ona sama ne može pa je ostala gladna, jer učiteljica nije djecu upozorila da bi joj trebali pomoći jer je valjda mislila da će sami skužiti ili će se ona nekako snaći. Uglavnom to se nije dogodilo pa je učiteljica zamolila da joj druga djeca donesu užinu, na što su neki roditelji reagirali u stilu: "Kaj to mene briga, ne bu moje dete nikoga posluživalo"

[cvijeta73]

Pod persiranjem mislim na nepristojnost. Dake, ako ja nekome kažem, npr.: 'Oprostite, možete li se malo pomaknuti', a osoba odgovori 'A 'di bi ti?', eh onda odmah prelazim na ti. Dakle, striktno pričam o nepristojnosti.. vezano za temu.
Inače, dapače, imponira mi 'ti'. J. Prevert je rekao: 'Ja kažem ti svima koje volim, pa makar ih i ne poznajem'.

i ja ovako.
a u stvari volim komunikaciju na "ti", i na poslu. jako brzo prelazim na nju, bez obzria na godine. nekako mi prirodnije. i puno bolje i efikasnije se stvari riješe kad si s nekim na ti. najozbiljnije.

da, i potpisujem juranu i rolanje.

[tangerina]

Tanči, točno je da se u nekim krajevima ne govori "Vi" nepoznatim odraslim osobama, i onda ih znamo doživjeti kao nepristojne ili kao da nas ne poštuju. Ali to je kulturna razlika, a ne nedostatak njihove kulture.

[Sirius Black]

i ja ovako.
a u stvari volim komunikaciju na "ti", i na poslu. jako brzo prelazim na nju, bez obzria na godine. nekako mi prirodnije. i puno bolje i efikasnije se stvari riješe kad si s nekim na ti. najozbiljnije.

Slažem se s ovim, lakše je raditi s nekim kad ste na "ti". Uvijek očekujem od starijih da sami kažu da pređemo na ti

[Sirius Black]

Tanči, točno je da se u nekim krajevima ne govori "Vi" nepoznatim odraslim osobama, i onda ih znamo doživjeti kao nepristojne ili kao da nas ne poštuju. Ali to je kulturna razlika, a ne nedostatak njihove kulture.

U kojim je to krajevima? Da se uopće ne govori "Vi" nepoznatim odraslim osobama?

[Tanči]

Tanči, točno je da se u nekim krajevima ne govori "Vi" nepoznatim odraslim osobama, i onda ih znamo doživjeti kao nepristojne ili kao da nas ne poštuju. Ali to je kulturna razlika, a ne nedostatak njihove kulture.

ja to znam i ja sam to i napisala.

Isto tako je najnormalnije da u Dalmaciji konobar dođe i kaže- Vi? Umjesto- dobar dan, izvolite? I vratar koji prpušta vozila na ulazu u trajektnu luku Split kaže A? Umjesto- dobar dan, kuda idete, mogu li Vam pomoći? I ja na to ne kolutam očima kao neki koji seciraju moje postove i kolutaju. Tangerina, ne mislim na tebe, ali nemam sad vremena i ne da mi se da ja seciram unedogled.

[Jurana]

A šta da ti kažem? U nas u Dalmaciji je najnormalnije samo secirate postove i kolutati.

[Mojca]

Nemam iskustva s javnim prijevozom i sl. ali me uvijek zgroze neke situacija, kad je očito da ljudi djecu uče da misle samo na sebe i da se guraju bez obzira na druge.

Primjer:
U jednu školu, 2-3 razred, došla je curica s cer.paralizom, bez intelektualnih teškoća, ali jedva hoda. U školi nema blagovaonice, pa si djeca tokom velikog odmora hranu donesu u učionicu. Ona sama ne može pa je ostala gladna, jer učiteljica nije djecu upozorila da bi joj trebali pomoći jer je valjda mislila da će sami skužiti ili će se ona nekako snaći. Uglavnom to se nije dogodilo pa je učiteljica zamolila da joj druga djeca donesu užinu, na što su neki roditelji reagirali u stilu: "Kaj to mene briga, ne bu moje dete nikoga posluživalo"

Prestrašno.
U moje doba smo se gurali tko bi pomogao.

[Freja]

U dvije trudnoće u tramvaju i busu su mi ustupili mjesto slovom i brojem dva puta. U načelu nisam očekivala da će mi se netko ustati, ali zapravo nisam ni da neće.

Ali, jednom sam prilikom kao trudnica u 7. ili čak 8. mj. trudnoće pala nasred Ilice, između Trga i Frankopanske. Nitko, baš nitko nije mi prišao osim jedne mlade žene koja mi je bila predaleko i dok je ona stigla do mene ja sam se već ustala. Ispalo je da je žena bila strankinja. Ta me situacija zaista šokirala, rastužila i uplašila. Čini se da se sve manje možemo osloniti na pomoć sugrađana.

[mishekica]

... na što su neki roditelji reagirali u stilu: "Kaj to mene briga, ne bu moje dete nikoga posluživalo"

Tužno
Mene bi mater bila natjerala da donesem i marendu i sve što djevojčica treba. Ma, zapravo, ne bi me ni trebala tjerati, samo bi pitala jesam li to već sama shvatila.

Slažem se s ovim, lakše je raditi s nekim kad ste na "ti". Uvijek očekujem od starijih da sami kažu da pređemo na ti

X

U kojim je to krajevima? Da se uopće ne govori "Vi" nepoznatim odraslim osobama?

U Bosni?

[mamasch]

Na mene su prolaznici geldali u čudu i prigovarali kada god bih se sa duplim kolicima uputila doktoru ili u šetnju. "Kaj ste baš sada našli prolaziti po cesti?!?!".
Ko mi je kriv što sam ostala trudna i što sam uopće rodila i to dvoje odjednom. Nemam ja kaj ić u šetnju sa malom djecom. Il ne daj bog do doktora il po kruh.
Imam doma sjedit dok ne porastu.

[Sumskovoce]

Na mene su prolaznici geldali u čudu i prigovarali kada god bih se sa duplim kolicima uputila doktoru ili u šetnju. "Kaj ste baš sada našli prolaziti po cesti?!?!".
Ko mi je kriv što sam ostala trudna i što sam uopće rodila i to dvoje odjednom. Nemam ja kaj ić u šetnju sa malom djecom. Il ne daj bog do doktora il po kruh.
Imam doma sjedit dok ne porastu.

Zezaš ili stvarno
Mene svi gledaju kao super mamu i nadnaravno biće. Nikad nitko nije izjavio ni implicirao ništa slično