Scena na aerodromu u Puli: Smjehuljica spava slingu, kako je zaspala u avionu, pa sam ju naknadno ubacila u sling tako uspavanu, ostala mi je poluležati na desnoj ruci, druga ruka mi slobodna. Čekamo prtljagu. Dolazi AS umotana u najlon, pokušavam ju uhvatiti, bježi mi, hodam za njom, ljudi se izmiču, prave mi prostor da ju ja sama dohvatim. Ja na tri jezika tražim pomoć, nitko ništa, na kraju dolazi jedna mlada mama koja je svoje dijete u kolicima na tren ostavila da bi mi pomogla. Hvala AS, hvata kofer, sve stavlja na kolica. U nevjerici se gledamo, pa kakvi su to ljudi...![]()
potpis
i samo da nadodam: hračkanjeto mi je tako primitivno.... posebice od strane babuskara i deduskara u parku punom djece..... i da ne spominjem neodgoj neke djece u tom istom parku,al to je već prožvakana tema....
još više me nervira ignoriranje službenica za šalterom: vidi me da stojim ispred šaltera (uostalom, rekla sam dobrar dan,a ja nisam nit neka tiha a bogami ni neka sitna ženica) i ona dalje drka po kompu/mobitelu/papirima/priča s kolegicom/nebitno.... samo da kaže sekundu,molim, ili da kimne a ne ovak pravit se mutava.....
Stvarno, draga moja, najstvarnije.
Ja sam tek sad svima super mama kad vide kako divnu i dobru djecu imam, ali dok su bili bebači bilo je poželjno da se držim doma ili u njagorem sučaju da šetam u radijusu 200 m od kuće.
I naravno da dan danas svi komentiraju "joj jadni vi, kako je to teško imati dvoje djece, sigurno ste se napatili". A meni je bilo, i jest, predivno sa njih dvoje odjednom.
Da, samo kaj ni odrasli ne kuže neke stvari. Npr. vodim ujutro malu u vrtić, blizu nam je, mog sporog hoda 4 minute. Ali svejedno, meni to zahtijeva punu koncentraciju, vidi se iz aviona da sam šepava i klimava, da pazim na svaki korak. I onda ima ljudi koji na pločniku idu ravno u mene i ne bi se maknuli, ko da ja mogu skočiti.
U vrtiću me već roditelji znaju i svi su jako ljubazni i kulturni i čekaju da ja prođem po stepenicama na kat iako se penjem samo na lijevu nogu pa je to sporo, ali na ulici katastrofa.
mishekica, meni je neugodno pitat npr. za povišicu u strahu da me ne odbiju, ali kad je u pitanju moje zdravlje i dobrobit (a pogotovo ako su mi klinci u pitanju), onda me zbilja niš ne košta da zamolim za pomoć. A onoga koji me odbije tak gadljivo pogledam da se čovjek odmah postidi ali tada sam ja već okrenula glavu i nema natrag. Ispal je g.vno i točka.
Kod mene obrnuto - svi me nešto špotaju jer se muvamo samo po gradu i najčešće smo doma. Svi bi da mi nešto puno lutamo autom do mojih, njegovih, prijatelja...a mi bi doma, jer doma imamo uhodan sistem i sve štima. Čim mrdneš, neka mala drama nastane.
A boldani dio - podemonim kad mi to netko kaže. jedna žena mi je rekla da je to "muka živa".
Odgovorila sam joj da ako su njoj njezina djeca muka živa, meni su moja najveće zadovoljstvo.
Problijedila je. I meni je predivno, bilo mi je patnja plakat za svaki ciklus u kojem nisam bila trudna. Ovo je savršeno i divno.
ne podnosim komunikaciju na ti, osim s onima s kojima sam stvarno dobra.
i na forumu bih najradije persirala, ali eto postujem netiquette
pogotovo na poslu ne vidim razloga zasto bismo bili na ti (osim najuzeg kruga suradnika i/ili onih s kojima sam i privatno dobra).
kad si na 'ti' onda si samo korak od 'pas mater'. persiranje daje potrebnu distancu i inducira medjusobno postivanje.
inace, zivim u nekom pristojnom zagrebu, jedino sam vec po mentalnom sklopu baba pa mi mladi idu na zivce![]()
je, da, ti si među onima koji te s prijezirom odbiju kad predložiš da pređemo na ti
šalim se malo, poštujem to, iako nije moj mentalni sklop.
talijani recimo odmah prelaze na ti, čak ni ne pitaju.
to mi je super kod njih.
bez obzira na godine, mladi, stariji, u najboljim godinama, u odijelima - svi na ti.
dođeš na neki poslovni sastanak, i odmah ste svi na ti, osjećam se slobodnije, i lakše onda radim s tim ljudima.
jedino s šefom držim tu "vi" distancu.
Ovo je fakat bed... Kao prvo, mrzim kad ljudi smatraju da prema djeci ne moraju biti pristojni. Ne znam odakle im to, ali znam vidjeti ljude koji se prema odraslima ponašaju skroz ok, ali prema djeci imaju skroz druge kriterije.
A kao drugo, to kad nekom pridržiš vrata, a on elegantno prođe kao da si njegov osobni vratar... Aaaaaa!!!Već neko vrijeme, kad skužim da si ljudi ne namjeravaju sami pridržati vrata (nakon što im ih pridržiš da ih ne lupe), lijepo ih pustim, dalje je to njihov problem.
Meni se neki dan dogodilo nešto slično. Dovela sam djecu u školu i prolazim ispred susjedne škole (dvije su međusobno udaljene stotinjak metara), na jednom mjestu pločnik je uži i još su bili sparkirani neki auti tako da je mogla proći samo jedna osoba. Vidim da prema meni idu ljudi s djecom kojima se očito žuri u školu i lijepo stanem sa strane da ih propustim (jer se meni ne žuri, eto). I idu oni lijepo, nekoliko mama, hrpa dječice i na kraju jedan tata, svi bez riječi, kao da je moja dužnost dati im prednost. Kad je posljednji u koloni (dotični tata) konačno prošao kraj mene, ja sam ljubaznim glasom rekla "Hvala". Čovjek se trznuo i onako me čudno pogledao, pa sam, jednako ljubaznim glasom dodala "Nema na čemu, i drugi put". Nakon toga mu je bilo vidno neugodno. I treba.
![]()
Ne razumijem.
O, da.
Ovo nije samo nepristojno, ovo je nedostatak nekog osnovnog ljudskog obzira i osjećaja za druge.
Slažem se.![]()
A, eto, ja potječem iz onih nekulturnih južnih krajeva lijepe naše, gdje se valjda nešto poteglo još od Turaka, a nešto od Mlečana pa starosjedioci (a i mlađi) na "Vi" komunikaciju ostanu ili začuđeni ili uvrijeđeni.
Ili se na pitanje "Kako ste?" , odgovori - "Dobro smo", misleći valjda da ih pitaš za stanje šire familije.
I tako se nađosmo zajedno ja, nekulturna, i moj suprug, bečka škola, gdje su i mamica štrukle pekli, u množini, pa tako kad upoznamo roditelje u vrtiću i školi, onda te mame, babe, naše dobi, pitaju mene zašto im moj muž uporno persira, a znaju se sto godina, zar djeluju tako staro?
Dodijalo mi objašnjavati da se on sa ti zapetlja pa sam im počela odgovarati - "A, gle, nema ti tu pomoći, ako spavaš s njim, možda prijeđe na ti, ali ni to ti nije ziher, i meni se ponekad obrati sa Vi"![]()
Posljednje uređivanje od Nena-Jabuka : 05.10.2012. at 13:09
Vidim da je netko spomenuo razgovore o ginekološkim temema, pa ću i ja spomenuti
Kad smo završili sa ručkom, na sam Uskrs, a ja donijela kolače, moja je svekrva rekla da nju cijelo jutro probada, a ja naivno pitala-što, a ona meni-pred svima(15 ljudi), pa imam menstruaciju, cijele krpe lete iz mene-došlo mi je da se zrigam.
Ali primijetila sam da današnjim mladim mamama uopće nije neugodno pričati o tim temama, čak ni pred tuđim muževima![]()
ako mogu pricati kako me boli zub, mogu i o tome kako imam mengu. il glavobolju. mogu i o porodu pred tudjim muzevima.
dovraga, pa i dojim pred njima. :eek:
ako mi je menga tabu, onda bi mi i hipertenzija trebala biti. ili hipotireoza..
valjda sam si ok sa svojim tijelom i dozivljavam svaki dio njega jednako vaznim i bitnim pa nemam potrebu za cenzurom.
Mislim da se ne stavlja u pitanje koliko je tko OK sa svojim tijelom.
Ima nas ovdje koje ne zanima koliko si je naša svekrva OK sa njezinim tijelom, i to na obiteljskom ručku. Nije mi isto kada u toku razgovora sa nekime spontano vizualiziram bolan zub i bolnu maternicu. Tuđu.
Sorry, mislim da za sve postoji mjesto i vrijeme.
Meni je također problem u vizualizaciji. Krv, gnoj... Ne, hvala. Bila sam u prilici da mi dvije osobe detaljno, ali detaljno pričaju o loše sašivenim šavovima nakon operacije jedne od njih, sve u detalje, pa kako su to liječnici popravljali, pa kako je krvarilo, pa kako se zagnojilo, pa prematanja, ovo-ono. Već sam bila problijedilakad mi je stigla ponuda i da pogledam šav i sama se uvjerim u točnost svih navoda. Ljubazno sam odbila, ali čini mi se da mi je to trajno zamjereno.
![]()
S druge strane, nemam nikakvih nezgodnih vizualizacija kad netko spomene niski tlak, glavobolju ili uganuto stopalo.
Ok sam si sa svojim tijelom, časna riječ.![]()
A nemam pojma, meni je, možda treba nekih 15 kg dolje, što znači da moram malo obustavit kuhanje...
ali nudi se on i sam (posredno, preko mene).
Ja kažem- "Rekle su da su nam djeca lijepa". A on - "Dobro, i? Jesi me preporučila?"
Inače, ne pričam o mengi, prozaičnim stranama poroda i sl. pred tuđim muževima i muškarcima, želim da uvijek zadrže o meni sliku zanosnog seks simbola![]()
ajme, naniluc...joj, znam ih i ja takvih, npr. kad počnu pričati o lošoj probavi usred ručka,
ili kako se muče sa svojim kurjim očima, mislim, ja to ne kužim...
Evo nešto na temu: http://www.vecernji.hr/zagreb/kaos-z...-clanak-460479
ja sam na bivšem poslu imala ekipu koja je redovno pričala uz kavu kako su se i kada dobro pos*ali. Kad sam prvi put čula bila sam u nevjerici, a što je najgore kasnije sam se navikla. Ili kad mi opisuju kako su povraćali nakon burne noći... Pa to ni prijateljima ne pričam, a kamoli kolegama na poslu.
meni je vaš zet super. tramvaji su brzi, nisam nikad čekala duže od, ne znam, par minuta. još ti i piše koliko moraš čekati, koji tramvaj dolazi i kad dolazi pa je zabavnije čekati. pa onda još i klima. miljama ste ispred našeg javnog prijevoza.
ah... bolna tema
uglavnom, ja sam prva spomenula ginekološke teme i imam potrebu reći da mi to nije niti približno u kategoriji sa ostavljanjem psećeg dreka na ulici i ne imanjem obzira prema onima kojima je teže (trudnicama, starijima, ozlijeđenima..). Ali se slažem da postoji vrijeme i mjesto, pogotovo za slikovite prikaze.
I također, često se spočitava mladima da su neodgojeni i nekulturni, ali ja stvarno ne mogu uprt prstom ni u jednu generaciju da su oni ti pristojni. Tako da ne mislim da je pristojno ponašanje nikamo nestalo, još čekamo da se pojavi.
postoji vrijeme i mjesto, slazem se.
no gore mi je vizualizirat gnojni zub od maternice koja kontrahira.
a ja sam izrazito vizualan tip.
ako s nekim mogu pricat o vadjenju sljepog crijeva, e pa mogu i o porodu. problem je onog drugog koji smatra da je nesto neosnovano primjerenije od onog drugog.
i recimo, meni ce se prije okrenut zeludac na srkanje juhe nego da mi bilo tko prisutan kaze da ima glavobolju, zubobolju, menstruaciju.
a oni koji smatraju neke stvari "preosobnim" za dijelit, ne mogu shvatiti kako je cinjenica da netko ima mengu osobnija od npr. nocasnjih snova.
ne, ja za ruckom necu pricati da imam mengu, kao ni glavobolju, zubobolju, visok secer, prehladjen mjehur, zatvor...osim ako me se direktno ne pita sta mi je.
A kako stojite s telefonskom komunikacijom?
Upravo sam zvala sud i ženska mi se javi sa molim i uz glasno zijevanje. Pitam ju koga sam dobila, a ona (uz još zijevanja) kaže "sud".
Meni je to "molim" isključivo za kućnu upotrebu, a kad zovem pravnu osobu očekujem da mi se predstave.
Općenito su po tim državnim šalterima aime i kuku. Nikakva komunikacija. Soft skills im je valjda totalna nepoznanica.
Daleko mi je bitnije pošteno ophođenje s klijentima kod raznih ustanova, nogo da li me blagajnica pozdravila.
Meni je to užasno. Općenito nekako ne volim razgovarati o preintimnim stvarima, no čini se da se sa svega skida taj veo privatnosti i osobnosti. Ne kažem da si ne trebamo biti OK sami sa sobom i svojim tijelom, ali mi je stvarno muka kad mi šefica kaže da je dobila mengu ili da nije obavila nuždu pa je sve boli.
Super. Ova glumi da je trudnica pa joj se dižu.
Da nije moja sadašnja ekipa tvoja bivša ekipa?Užas.
A po ponašanju?
S ovim se slažem i često to i sama govorim. Uvijek se baca drvlje i kamenje na mlade, a ja se pitam od koga su to mogli i trebali naučiti kad imaju takve uzore? Meni je mama doslovno govorila što je pristojno, a što nije i eto mene, još relativno mlade, a sasvim pristojne.![]()
Srkanje ni ja ne volim, dođe mi da tresnem "srkača" posred čela žlicom i otjeram ga od stola. To je baš koma. Samo čekam da mu juha ode ukrivo... ali zbilja nije isto kada netko za stolom jednostavno spomene da ga boli zub, ili kada pri tome detaljizira npr. "da vidiš samo kako je crveno i upaljeno, a tek kak se osjeti okus zagnojenoga, kuži se i pored okusa domaće juha sa rezancima".
Svakoga od nas ukućani su barem jednom za ručkom pitali "što ti je", ali sigurno neću u slučaju zatvora reći "isuse, nisam se jutros istovarila, baš osjetim da mi stoji na knap i žulja ali nikak da se ...", nego kažeš "ma muči me ovih dana probava, neš me zeza...".
Luda sam na to. Jako me smeta kad se ljudi na službeni telefon jave sa Halo ili Molim
Ja se na poslu javim sa Dobar dan, naziv firme, Izvolite.
Kad ja zovem kažem Dobar dan, ja sam ta-i-ta i dalje krenem govorit koga ili što trebam
Pizzerija koju uvijek zovemo zna da sam ja jer jedina pozdravim za početak.
Ludim od onih direktnih prodaja koje me svaki dan bar jednom zovu na kućni, pa traže godpođu XY (moju mamu), prije odgovora pitam ih A vi ste?
I u pravilu oni pitaju ponovo jel to gospođa Ta-i-ta
Pa krene moja bukvica o kulturi telefoniranja. Najčešće mi priklope slušalicu u pol rečenice![]()
... ili kad nazoveš neku ustanovu kakvih ima bezboroj pa se jave: banka molim... Laboratorij. Poliklinika.
Pa dobro, dali su ti bar hint o čemu se radi. Zamisli me, s tri registratora ispred sebe, kolegica me nešto upita baš dok zvoni, kad s druge strane netko kaže Molim. Pa ja u šoku više ni ne znam koga sam zvala... Pa priklopim i nadam se da nemaju prikaz broja![]()
Mene strasno smeta kako ljudi parkiraju aute svugdje i svakako,ispred parkica na pjesackom....tako da mi jedan dio ulice moramo hodat po cesti i to s kolicima. A da i ne govorim koliko nam treba za prec cestu..jedan dan pocela kisa a ja i bebac u setnji..pokrila ga onim najlonom od kolica i jurimo kuci,na cesti nema sanse da itko stane...ili u autu..imam naljepnicu "beba u autu"al uvijek se nade biser koji mi se zaljepi za g.....uf na to sam luda...a kad sam bila trudna imala sam prednost samo 2 puta;u MUP-u i na blagajni u ogromnoj guzvi kad me jedan INVALID pustio ja naravno nikako nisam htjela a on meni ajde ajde mala odi ti ja sam ti vec navikao na stakama cekat danas ti je takvo vrijeme da te nitko vise nece pustit(ja mislim da je cijelom redu bilo neugodno)
nakon prekonekoliko stranica topica definitivno me najvise smetaju oni koji se samo zale i prigovaraju![]()
ja sam sa svima na ti.
na vi sam samo s onima s kojima sam na sudu ili ih ne podnosim.
u školi sam nastavnica plus ime ili profesorica plus ime .
ne poštuju me ni više ni manje nego da me tituliraju kao validu sultaniju i ljube mi skute.
Po meni bi intima trebala ostati intima i ne bi se trebala dijeliti sa svima, ali to sam samo ja i ja ne volim pričati ni svoje snove nikome-ne vidim smisao toga, a ako se već i dijeli, treba li se tako slikovito opisati (kad sam nakon tog ručka pogledala u Crvenkapicu (kolač)- sjetila sam se tih vražjih krpa koje lete)
A što se tiče dijeljenja intime- vrhunac je emisija dr. Oza u kojoj se žene takmiče koja će postaviti intimnije pitanje ili kad je on pokazivao kakva treba biti unutrašnja strana ženskih gaća![]()
Joj, sad si me sjetila. Na Trgu me jedna baba, pravi babac od svojih 70 godina tako divljački gurnula po leđima da što prije izađem, i to niz onaj tramvaj koji ima visoke štenge. Da mi nije uhvatila rulja koja je dolje stajala i čekala svoj red, razbila bih i glavu i zube, tim više što sam imala težak ruksak na leđima. Nakon što su me ljudi skupili, i osovili na noge, pol sata sam sjedila sa sestrom u apsolutnoj nevjerici. Dogodilo mi se nešto kao iz Monthy Pytona. Ne volim taj javni prijevoz.