loooooolnena-jabuka prvotno napisa
želim da uvijek zadrže o meni sliku zanosnog seks simbola
 |
|||
|
|
|||
loooooolželim da uvijek zadrže o meni sliku zanosnog seks simbola
Eee, kako je sve to u ocima promatraca!
Ovdje je standardna stvar da u ducanu, u najmanju ruku, zele popiti kavu s tobom. A mene to ne zanima. Pozdravim uvijek, na dolasku i odlasku i ako nesto trebam, uljudno pitam. Dalje od toga, hvala, ne treba. I onda na blagajni celjade krene s nekim traktatom, a ja pola toga ne cujem jer sam iskljucena skroz i uopce nemam zelju i potrebu odgovarati na pitanja o danasnjem danu ili kvaliteti jogurta kojeg sam odabrala (obavezno ili pitaju kako mi se to nesto svidja, ili usputno kazu da im je bas TO najdraze jelo ili najljepsi ulozak i najudobnije cipele). Na kraju valjda ja ispadnem posrana jer ga gledam ko srnicica s akvarijem u ocima. Ono, nista nisam cula ni registrirala jer s dobar dan/hvala/dovidjenja, moj interes za interakcijom u ducanu stvarno prestaje.
No mozda sam samo povremeno homofobna, malo k'o magriz.
Super mi je to sto u engleskom jeziku persiranja u principu nema, to svakako. Onda uopce ne moram razmisljati sto je prikladno i tko koga vrijedja.
ja ne volim izjave tipa ovog naslova. sugerira da je nekad bilo bolje, a danas je sve lošije. to jednostavno nije istina. ljudi su nekad bili prisniji, ali su im manire bile lošije. danas smo se svi malo udaljili, ali razina pristojnosti na javnim mjestima je porasla. tko je prije znao za diskrecijsku liniju? kad se samo sjetim onih baba i guranja u autobus. ne bih se baš previše osvrtala na ove što se u tramvaju ne dižu starijima i trudnicama. toga je uvije bilo i uvijek će toga biti.
sjećam se kulture u prometu odmah nakon rata, jednom riječju katastrofa. no danas je puno drugačije.
sjećam se općenito odnosa prema okolišu i komunalnom redu, nekad je bilo puno gore, danas je malo bolje, no imamo još puno posla što se toga tiče.
netko spominje kakice od pasa. na to sam posebno ljuta, ali moram reći da se tu ne radi samo o pristojnosti nego o ljudskoj komociji. tu smatram da bi vlasti trebale biti ekstremno rigorozne i za par dana bi se postigao red. da vidite na moru kad dođu stranci iz kulturne europe, koji kod svoje kuće redovito kupe govna iza svojih pasa, kod nas ga fino ostave nasred ulice zato što znaju da im se neće ništa dogoditi i da će se lijepo uklopiti u okoliš.
netko je spominjao raspričane trgovkinje. ja sam ta koja uvijek s neznancima izmjeni koju riječ i jako puno trgovkinja razgovara samnom, pa makar jednu usputnu rečenicu nevezanu za kupnju. možda ja tako zračim pa mi se vrati, ali zaista rijetko kada doživim neljubaznost ili bezobrazluk bilo gdje u svojoj okolini. mislim da se prvo trebamo zapitati kakvi smo mi i početi od sebe pa onda kritizirati okolinu. namrgođenima i zlovoljnima, onima koji samo gledaju gdje će što iskritizirati se obično na isti način i vrati.
Posljednje uređivanje od dorotea24 : 05.10.2012. at 21:01
Mislim da je sve u oku promatrača.
Kad sam nad*kana ni ne primjećujem ljubazna lica oko sebe već mi je većina njih također na tamnoj strani ulice, a kad sam dobre volje cijeli svijet mi je ko "materino krilo"
Ne znam kako i kad, al ja sam se u potpunosti privikla na sve one nepristojne babe koje zapitkuju gdje god stignu tko si, sta si, ciji si... Od "bavljanja hobijom mizantropijom" odustah, osim povremeno, bolje mi je ovako, sve iskreno i od stoljeca sedmog priznat nekoj nepoznatoj babi u kakvoj cekaonici i uljepsat joj dan, natjerat ju da propusti epizodu omiljene sapunice od zaprepastenja. Valjda mi je to od foruma.
On topic, i meni se gadi ekipa koja ne skuplja za svojim psima i vec neko vrijeme cekam jednog takvog, da ga ulovim, pokupim i predam mu u ruku njegovo.
bili smo neki dan u lidlu,uzeli kolica al kupili 5 stvari,,idemo na blagajnu kad starija gđa se nonšalantno proriva ispred mene,usput me zaljulja i veli,mogu ja prije vi imate kolica.ovaj...nije imala kolica.al je imala jedno 20-tak predmeta jedva jedvice obgrljenih i još ih je onak s bradom pridržavala.mm veli njoj,je mi imamo kolica al vi imate više od nas.ignorirala nas je,a meni neugodno reko pusti je.i straaaašno mrzim kad se ulazi u moj private space,što kod bankomata,što na kiosku,na pošti,al posebno na blagajni.uvijek pustim čoveka(ženu,bilo koga),da obavi na miru,plati pa napuni vrečice i tek onda stupam ja.al u 95 % slučajeva meni se svi guraju praktički u facu.dojde mi da mu dam novčanika i pitam očete morti vi i platiti.pa se žurim,da što prije natrpam u vrečicu a lik me onak zaobiđe,dojde mi zdesna i tapka po pultu,kao ono si gotova..aaaaa...
kod doktora pak klasika;gužva,moj red se bliži,dojde dama,snimi ko je sad,priđe mi i veli fino znaš sad pem ja jer trebam samouputnicu.nasmijala sam se preumjetno i kratko joj rekla,ne sad pem ja,ne zato jer i ja samo trebam uputnicu nego jer je moj RED.samo je zmrmljala,ti mladi ništ nebi čekali,opče nemaju poštovanja prema starijima...vrag ju dal i penzičku,doma čoh.. po cele dane i onda dojde doktoru i ignorira red,rad i disciplinu,jer ona je starija..a vi kaj ste doleteli pod poslom imate vremena.kad je došla nova mlada dr u naše selo, uvela je telef. naručivanje,stavila vrata bez kvake i nakelila natpis-molim ne kucajte.godinu dana su se zgražale...
Ima bit da je tako.. ja sam uvijek iznimno dobre volje kad sam u Engleskoj.Mislim da je sve u oku promatrača.
Kad sam nad*kana ni ne primjećujem ljubazna lica oko sebe već mi je većina njih također na tamnoj strani ulice, a kad sam dobre volje cijeli svijet mi je ko "materino krilo"
Inače sam homofob.
I imam dva psa za kojima skupljam njihov drek, užasno me nerviraju oni koji to ne čine. I redovito ih pitam "zaboravili ste vrećicu, evo imam ja viška, dajte molim pokupite".
Nešto me ide lektoriranje po forumu, pa pretpostavljam da su Kaae i Mojca zapravo ljudofobne
Pocela sam patiti od raznih homo rasprava na sve strane (sad ce izbori na koje ne smijem, a glasala bih - ne za Obamu, vec za homoseksualne brakove), na svim kontinentima. Uglavnom, eto, lupetam bezveze.
:deformacija:
Uzmem li u obzir da su mi draži homoseksulaci i ostali "potlačeni i neshvaćeni", slažem se skroz. Jesam. Ljudofob sam. Ili još bolje mediokritetofob. Ali ne uvijek, samo kad me uhvati.Nešto me ide lektoriranje po forumu, pa pretpostavljam da su Kaae i Mojca zapravo ljudofobne
A uhvati me čim izađem iz kuće pa mi se frajer koji je "samo skočio u kladionicu" parkira na pločnik tako da ne mogu proći s kolicima.... sunce mu njegovo.... zapravo njihovo... izmjenjuju se svaki dan. A ja lijena za naći broj pauka. Btw, ima ga netko?
Treba zvati komunalnog redara : 01/610-1566, fax: 616 6116, ako malo smeta.
Ili policiju, ako ugrožava saobraćaj.
Oni će zvati pauka.
normalno nam je ono što mi smatramo normalnim, tako da...
ako je određeno ponašanje postalo rijetko, tj. neuobičajeno, prestalo je većini ljudi biti normalno, pa se moramo pomiriti s tim da to više i nije tako normalno. kao i dorotea24, ipak mislim da se, generalno gledajući, ponašanje na javnim mjestima zaista upristojilo.
neke stvari koje sada smatramo normalnima, prije "samo" dvadesetak godina bile su čisti SF. uz navedene primjere, sjećam se vrlo jasno, vožnje u javnom prijevozu u oblacima dima tuđih cigareta, mnogo se češće moglo vidjeti muškarce okrenute prema zidu kako se, pod normalno, rješavaju mokraće, pljuvanje na cestu, onako sočno uh, o vrećicama koje Mojca spominje (bravo za nju i pristup ovoj drugoj bezobraznoj ekipi) ranije ni riječi...ma ima još puno toga, koje mi "babe" pamtimo, a sada su zaista postale rjeđe, zato ih i jako dobro registriramo, jer više nisu normalne
Ne slažem se s konstatacijama da su drugi prema tebi onakvi kakav si ti prema njima i ako si ti pristojan, i oni su... bla bla bla. Moš mislit.
Ne da mi se sad citirati samu sebe, ali lijepo sam napisala kako se ja ponašam prema drugima i što dajem svijetu, a što dobivam natrag.
I što sam starija, sklonija sam vjerovati da se uopće ne isplati biti ni dobar, ni pristojan, ni pošten. Samo što ne mogu protiv svoje prirode.
Potpisujem Riječanku.
Mislim da se uvijek isplati biti dobar, pristojan i pošten. Jer-onda se sviđaš sama sebi, a drugi neka misle kako žele.
Kad je takvo tvoje normalno, svakidašnje ponašanje, onda djeca vide dobar uzor i vjerojatno će i sami prihvatiti to. Neki dan slušamo o novom zakonu o kaznama za nepristojno ponašanje na javnim mjestima i baš mi je lijepo bilo čuti da se slažu sa kaznama uz izjavu: "Pa ne može svatko raditi što hoće, treba znati kako se ponašati!"
Mene su odgajali da moram poštivati starije i uvijek biti pristojna.Na žalost godine su me naučile da koji puta trebaš biti bezobrazan i imati jezičinu. Inače te svi gaze, tako da se sada prilagodim situaciji.Ne slažem se s konstatacijama da su drugi prema tebi onakvi kakav si ti prema njima i ako si ti pristojan, i oni su... bla bla bla. Moš mislit.
Ne da mi se sad citirati samu sebe, ali lijepo sam napisala kako se ja ponašam prema drugima i što dajem svijetu, a što dobivam natrag.
I što sam starija, sklonija sam vjerovati da se uopće ne isplati biti ni dobar, ni pristojan, ni pošten. Samo što ne mogu protiv svoje prirode.
Koji puta mi je poslije žao, ali sve u svemu otkad sam takva bolje prolazim u životu.
Ja sam rekla da sam prema drugima uvijek pristojna, i ne mislim da će drugi uvijek prema meni biti pristojni zato što sama ja takva.Ne slažem se s konstatacijama da su drugi prema tebi onakvi kakav si ti prema njima i ako si ti pristojan, i oni su... bla bla bla. Moš mislit.
Ne da mi se sad citirati samu sebe, ali lijepo sam napisala kako se ja ponašam prema drugima i što dajem svijetu, a što dobivam natrag.
I što sam starija, sklonija sam vjerovati da se uopće ne isplati biti ni dobar, ni pristojan, ni pošten. Samo što ne mogu protiv svoje prirode.
Više puta sam vidjela u nekim situacijama gdje je komunikacija mogla krenuti i drugim pravcem da sam je ja svojim pristojnim i smirenim odgovorima preusmjerila.
Ja sam takva, ne mogu se svađati, kad je konfliktna situacija ja ću se vjerojatnije izgubiti u oštrim i otrovnim riječima, završiti sa suzama u očima i drhtavim glasom.
I kasnije se sjetiti što sam mogla reći (kao i većina ljudi, uostalom).
Tako da je moja taktika uvijek suprotna, na finjaka, jer dugačije ne mogu. Fizički. Zbog suza koje uvijek krenu.
Ne slažem se s konstatacijama da su drugi prema tebi onakvi kakav si ti prema njima i ako si ti pristojan, i oni su... bla bla bla. Moš mislit.
Ne da mi se sad citirati samu sebe, ali lijepo sam napisala kako se ja ponašam prema drugima i što dajem svijetu, a što dobivam natrag.
I što sam starija, sklonija sam vjerovati da se uopće ne isplati biti ni dobar, ni pristojan, ni pošten. Samo što ne mogu protiv svoje prirode.
možda si ti osjetljivija? ja znam neke ljude (ne odnosi se sad na tebe) kojima svaki jarac smeta, za sve nađu prigovor i ako nešto nije onako kako oni smatraju da treba biti odmah je van normale.
sigurno je da bi se razina pristojnosti još daleko više trebala podizati, ali nije istina da je lošije nego što je bilo.
Mene jako jako jako iritira kad pričam s klijentom i pnda netko uleti i prekine me! Ajme što to mrzim! Od kulture niti K!
Ne slažem se. Očigledno nije moguće izvesti neki ispravan, općeniti zaključak. Možda bi to mogao nekakav stručnjak svojim opsežnim istraživanjem. I ovo tvoje, kao i ovo moje je samo mišljenje, a ne činjenica ili aksiom.
Ono što ja vidim - ono što sam doživljavala u djetinjstvu i što doživljavam sad - bonton ima sve manje ljubitelja i korisnika.
To je moje osobno iskustvo, kao što rekoh. Drago mi je da je tvoje drugačije.
Ovdje kod mene je neka zlatna sredina. Nema one lažne prisnosti koju doživiš u američkim dučanima (a fakat se postave kao da ste novopečeni najbolji prijatelji), ali nema ni ignoriranja kupaca. Onako, lijepo pozdrave, tu i tamo popričaju, na odlasku prodavači i kupci obavezno jedni drugima žele lijep ostatak dana/večer/vikend... Meni je to taman, ni previše ni premalo.
Ma, ni u kulturnoj Europi ne skupljaju ako misle da ih nitko ne vidi.
Točno tako, Beti.
Meni se čini da se poboljšalo samo ono što je uređeno nekakvim propisima ili za što se može platiti kazna ili barem biti javno upozoren (npr. sakupljanje psećeg izmeta, pušenje u kafićima, poštivanje žute linije i slično - nije savršeno, ali definitivno postoji pomak). S druge strane, sve što nema direktne posljedice (financijske ili barem u vidu neugode) postaje sve gore i gore.
meni je smece gore nego drek, majke mi. imala sam psa, skupljala bi za njim kad bi srao tam di se ljudi krecu, ne bi se bas u grmlja zavlacila
javni prijevoz.. ja volim
inace sam ljubazna, ne tangira me tuda neljubaznost, vise volim "ti" nego "vi", uvijek pomazem ljudima bez da me pitaju (guram crknute aute po cesti, guram inv. kolica, vracam nadene stvari, vodim slijepce i slicno), jbg, primjecujem puno stvari i ne mogu pobjeci od toga. nadam se da ce i moji klinci pokupiti to od mene, da me nece sramotiti po gradu kad budu veci
slažem se, tako je i meni, a po istom principu su mi ljudi lijepi ili ružni. inače ne volim kad se netko pokuša ubaciti preko reda, na to regiram, ali recimo na Dolcu se često događa da se u lift, koji je samo jedan i pred kojim je uvijek gužva, guraju ljudi s kolicima s malom djecom dok u redu stoje starci, ljudi sa štakama i slično. i to mi je totalno bezveze. onda se katkada i posvađaju, a glavni zaključak bude da ako im je teško hodat (penzićima), da ostanu doma. to mi je grozno razmišljanje i podsjeća me na Nevenku ( Seku ) Bečić koja je ove godine Splićanima koji su se polomili na snijegu rekla da su si sami krivi jer nisu trebali izlazit.Mislim da je sve u oku promatrača.
Kad sam nad*kana ni ne primjećujem ljubazna lica oko sebe već mi je većina njih također na tamnoj strani ulice, a kad sam dobre volje cijeli svijet mi je ko "materino krilo"
I opet kažem, ne slažem se s tim. Što se to meni, pobogu, vraća? Uvijek ustupim svoje mjesto trudnicama, ljudima s malom djecom, invalidima, starijima, onima koji izgledaju umorno i bolesno... ma skoro da nikad i ne sjedim. Lijepo mi se sve to vraća sad kad sam trudna, nema šta.ja sam uvjerena da se sve vraca i sve placa, pa tako i da ce se onim curkama koje mi se podsmjehuju ili se prave da me ne vide vratiti u obliku toga da im se neke druge curke nece dizati u tramvaju, pa ce se one zaliti u virtualnom svemiru
Neki su napisali da izbjegavaju javni prijevoz... Pa, nekima to naprosto nije moguće. Mislim da trenutno fakat nisam u stanju da 45-60 minuta pješačim svaki dan na posao i onda još toliko doma. Bit će da sam jednostavno luda što još nisam na komplikacijama.
A meni uvijek padne na pamet koliko jednoj vrećici treba vremena da se razgradi, a pasji drek je tako prirodanmeni je smece gore nego drek, majke mi. imala sam psa, skupljala bi za njim kad bi srao tam di se ljudi krecu, ne bi se bas u grmlja zavlacila
Ipak skupljam za svojim iako on to obavlja na mjesta gdje ljudi baš ne gaze.
No to je već za neku drugu temu
Potpisujem... Ja sam posebno osjetljiva na stariju populaciju iako ne kažem da i među njima nema ovih nad*kanih
Ali nekad se stvarno pomislim da lako zaboravljamo da ćemo i mi jednog dana biti tako spori, senilni, ponekad i dosadni. E dajbog da to doživim pa ću vjerojatno kukati kako je u "moje" vrijeme bilo više kulture
Posljednje uređivanje od Bodulica : 07.10.2012. at 01:20
Eeee, drek. Tu stvarno nema dreka. Religiozno ga skupljaju, gdje god da ispadne.
mene najviše smetaju džiberi koji gasiraju autima i motorima i utjeruju strah u kosti po cesti i od kojih se moram sklanjati s djecom
za to definitivno nemam tolerancije, sve bi ih u 'aps strpala
ostalo toleriram ovisno o vlastitom raspoloženju, ali uglavnom probavim bez većeg stresa
nekako gledam da što manje sebi škodim jer ko što reče moja baba - bena i krivih drva uvijek je bilo i bit će...
ne znam, gledam po sebi, znam da sam bila prilicno bezobzirna kad sam bila mladja i mislila da sam pokupila svu pamet svijeta. tak da sve kaj mi se desi ne uzimam za zlo, pokusavam se sjetit jesam li i ja nekom napravila kakvo "sranje". znas ono, ujednacavanje energije
ilustracija: tocno se sjecam kad sam jednom s ekipom hodala po ilici, zapicili se mi negdje, imala sam oko 15 godina. i onda sam pokupila neko dijete koje mi se zabilo u noge, dijete je palo i pocelo plakati a ja sam samo nastavila dalje ni ne osvrnuvsi se, nego sam jos svojoj ekipi s visoka iskomentirala da "je mene moj tata naucio da gledam kud hodam"
naravno, godinama kasnije sam, na iskustvu s vlastitom djecom, skuzila da djeca hodaju ko muhe bez glave
i tako prosle godine, ja trudna 9 mjeseci, sredina ljeta, noge slonovske, hodam sa svoje dvoje ispred opcine u vukovarskoj, i vidim da nam dolazi ususret biciklist kojem se ocito zuri a plocnik je uzak (auti, birtije). i kako je biciklist prosao cujem udarac, pad i plac, okrecem se i moj mali lezi na podu i place, a biciklist odlazi brzinom svjetlosti, ni pogledao nije. pogodi sta mi je prvo palo na pamet
uglavnom ja pretpostavljam da je moj mali zabauljao, ovaj ga je pokupio, mali je udario glavom u beton a covjek se lijepo pobrao, isto kao i ja 20ak godina ranije
eto, mozda sam glupa i praznovjerna ali ja takve stvari povezujem
a kako se cijeli zivot vozim po tramvajima sigurno nisam jednom odignorirala nekog tko je trebao sjesti
mikka itekako meni ima logike u ovome što pričaš
i ja sam u svoje doba bila onako hm, "popila sam svu pamet svijeta" što mi ne služi na čast
isto su me živcirala tuđa derlad i babetine i svi ti ljudi koji su postojali samo da bi mene eto živcirali
onda na te neke situacije ipak gledam malo tolerantnije
tako da ajd ove tinejdžere donekle kužim sad sa ove vremenske distance
ali moram reći da me zasmeta kad stari ljudi npr. pri ulasku u bus ili tramvaj doslovno gaze preko mrtvih
ne vidim tu nikakve staračke nemoći, nego napon snage čovječe
to mi jer baš odvratno jer nekako mislim da stari ljudi moraju biti dostojanstveni
kad vidim takvo čeljade (dostojanstveno, nenametljivo i nemoćno) nema šanse da bi mogla sjediti dok ono drhtureći stoji, baš nemam obraza
a ima ih i takvih, moram priznati
trudnicama i mamam s dječicom se baš uvijek ustajem i vidim da i drugi ljudi rado ustupaju svoje mjesto u takvim situacijama
mene su kao trudnicu maltene svugdje propuštali - od dućana do šaltera - baš sam nailazila na razumijevanje i to mi je bilo divno
Tek čitajući shvaćam koja sam ja frikuša. Ma ja i kad perem stakla na autu u vožnji, pazim da nije netko iza mene da ga ne pošpricam.
Možda jer ljudi ne zagledaju tko je trudan. Djecu ljudi primjećuju, a nas ostale samo ako smo im zgodni ili jako smrdimo.Istina, dižu se djeci, ali ne i trudnicama (pobogu, zašto:milijun upitnika
A i malo je neugodno kad ti netko odgovori : Nisam trudna, samo sam debela. Ja sam taj odgovor imala skoro 2 godine nakon poroda.
Btw- ja obavezno ustajem starim ženama. Računam - osteoporoza, ako naglo zakoči i padne - ode kuk. Po istoj logici djeci iznad 4-5 god ne ustajem. Trudnicama da - kad ih skužim, no nije baš da zagledam.
meni dijete od 4-5g nije dovoljno jako niti fokusirano da se samo drzi.
pa ova moja od 6 i pol da zakoci tramvaj/bus odletila bi ko zna gdje.
Ma ja to okvirno, kad vidim da je gužva ustanem, a ako nije ostanem sjediti (uglavnom, ako vidim da mama gleda okolo, ponudim mjesto). Malo zapinjanja i borba s ravnotežom njima niš loše ne čini. Svojem klincu nisam dala da sjeda od tako neke dobi ako nije gužva - nek se uči držati se i vježba ravnotežu, tramvaj je ko stvoren za to. Kad je gužva, onda ili ne ulazim ili odmah tražim (ili dajem) mjesto - nekako mi se to čini dosta opsano iz perspektive malog djeteta okruženog masom velikih tijela i nogu.
joj, ja sm jednom iskoristila kad je žena mislila da sam trudna, pa sam sjela kad mi se digla. što ću kad volim sjediti
starima se dižem, starijima ne. neka žena od 50ak godina mi je jednom bezobrazno rekla neka joj se dignem jer je starija, pa sam se pravila da ne kužim hrvatski. nerviraju me ljudi koji čim uđu u tramvaj bezobrazno gunđaju o mladima i nekulturnima koji sjede, to me toliko odbija da namjerno okrenem glavu i gledam se kroz prozor dok ne siđem
Tako je i kod nas. U biti, vidim da su s velikim školskim torbama nestabilne i ako postoji samo jedno slobodno mjesto, radije pustim Fionu da sjedne (koja nosi svoju vlastitu torbu), nego Floru (čiju torbu uglavnom nosim ja).
Nego, znate što mi se par puta dogodilo? Vidim mamu s malim djetetom (cca 2-3 godine) i ponudim da sjedne, a kad ono mamica (mlada, vitalna, ušminkana...) sjedne i namjesti djetešce da stoji kraj nje. Biste li reagirale u takvom slučaju? Mislim, pa nije baš da ću ponuditi sjedalo zdravoj dvadesetpetogodišnjakinji, dajem ga djetetu, zar ne? Ja nikad ništa ne kažem, ali vidim da ljudi gledaju u nevjerici.
Posljednje uređivanje od Sanja : 09.10.2012. at 13:43
I ja
Ja se uvijek trudim da se ustanem starijima, djeci, trudnicama, da pustim u dućanu preko reda onima kojima je to potrebno, nastojim koristiti hvala, molim, izvoli, doviđenja i tak. Namjerno nikada ne bi išla na nečiju štetu, nema šanse. Konzerva, teška konzerva!
Pa to ja cijelo vrijeme pokušavam reći - ja se stvarno obzirno i pristojno ponašam (osim kad me netko skoro zgazi na zebri. Tada ne garantiram ni za riječi, ni za geste.), ali ne dobivam isto natrag. Ili je problem što bih ja željela dobiti isto natrag? Možda me treba prestati biti briga kakvi su ljudi prema meni?
Teško će te prestati biti briga kakvi su ljudi prema tebi, jer si jednostavno takva. Dobra i obzirna prema drugima i ne moraš ni razmišljati o tome da bi se tako ponašala. Pa ti je neshvatljivo da nisu svi takvi.
Godine i iskustvo će te naučiti da su dobri i obzirni u manjini, ali neka nas, možda se netko i ugleda u tebe, ako ništa oni najbliži i najvažniji, vlastita djeca.
Beti3, mudro zboriš. Hvala.
Apeliram na drage forumašice da aktivno širimo toplinu i ljubaznost posvuda.
Njih se boji.
danas sam bila na sastanku i shvatila da su mi ukinuli većinu rasvjete pod izgovorom: to je javni prostor, pokrasti će lampe i počupati kabele. baš kad sam pomislila da je to pretjerivanje došao je jedan od poslovođa i rekao da kran ne radi jer je netko odrezao sjekirom kabel pod naponom i odnio ga. svi su konstatirali : kakav kreten, kabel nije bakren. (umjesto: jadan čovjek mogao je poginuti)
eto, to meni nije normalno - čupanje kabela i svjetiljaka na javnim površinama.
jedino luđe od toga je krađa wc četki u garden mall-u.
Hm, pokušavam se sjetiti makar ijedne neljubaznosti ili nekulturnosti koju sam doživjela dok sam bila trudna, ali ne mogu se sjetiti. Ali ni obrnuto, zapravo, sjećam se da me je jednom riba u apoteci primila preko reda i tad mi je bilo neugodno, a sve ostalo sam čekala ko i drugi i nisam ni razmišljala da bih trebala imati neku prednost jer sam se super osjećala (puno odmornije i snažnije nego sad
U tramvaju ili busu se u principu nikad ne sjednem, osim ponekad ako je tramvaj baš prazan - lakše mi je tako jer onda nikome ne dugujem ništa, ne pilam se da li sam nekom trebala ustati, nisam nervozna jer me neka baba prodorno gleda i sl.
I ja kao neke od vas pomažem bakicama, slijepcima i sl., puštam preko reda kad procijenim da se nekome žuri više od mene ili da je u bilo kakvoj većoj banani od mene, jednako tako ne perem stakla na autu ako je netko iza, pazim da ne smočim pješake kad prolazim mokrom cesto itd. U principu dosta pazim na druge, ali se pretvaram u aždaju ako mislim da je netko bahat i bezobrazan. Ulazim u diskusiju, ne puštam red, tjeram svoje, pišem žalbe i sl.
Ako pretjeram ili mislim da sam nekoga povrijedila a da to nije zalužio, grizem se cijeli dan. Jednako kao što se grizem ako prešutim bezobrazluk.
Ali u principu ne mogu se tužiti na druge ljude, upravo suprotno, doživjela sam jako puno lijepih stvari - od gubljenja novčanika u Trstu i Zagrebu koji mi je oba puta vraćen PUN, do pomoći na cesti...
Isto tako mislim da se razina kulture podigla, sjećam se da se nekad s cigaretom ulazilo u dućan, vozilo u busu, pa čak i čekalo u čekaonicama kod doktora (sjećam se oniih velikih pepeljara!), pljuvalo se po podu, bacalo smeće po podu, linija privatnosti nije postojala, a nije se ni znalo za nju, ne sjećam se da se skupljao drek za psima itd.
A da uvijek ima onih koji su ispod minimalnih razina bontona u društvu, ima. Zato ih treba upozoravati i ne dati im da prolaze lišo.
Btw, cure, ima nas očito koje smo bile mlade i bezobrazne, kad pišete o tome, sjetim se sebe, ah, drska i bezobrazna, brrrr, uh
evo ja sam jučer morala s kolicima niz neke stepenice i troje ljudi je priskočilo u isti tren da mi pomogne
tako sam ponosna na svoje malo mjesto
ovo mi vraća vjeru u neke stvari za koje pomislim da su nepovratno izgubljene
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom