tete su na roditeljskom molile da se keksi donesu, istina ne smokići, mada je prijašnjih godina bilo i toga, naravno da sam graktala. Ali najveća fora je u tome, da posuda s voćem ostala puna, a tam decu trpaju s keksima i glupostima. Nisam to jedamput vidla, naravno da sam komentirala. Najgora stvar kaj su i mojem alergičaru to uvalili ( istina bila je pedagogica ) ali nije bitno, ak je voće na tapeti zakaj se ne jede voće, nego gluposti. Kad vidiš da je svako dete dobilo max. pol šljive, i ostalo još ohoho, srce ti se para, ko će ostalo pojest ( mislim voće).
A ovo kaj Marija priča stvarno je žalosno, da se takve stvari ne mogu zabraniti, napose kod smokija, koji ubija mirisom.
Inače imala sam žurnu raspravu prije nek je klinka u zimu išla u Grad mladih, gdi je trebal ić i jedan takav problematičan, koji živi samo na smokijima, veli ljepo i teta, zdrastvena, i pedagopginja, kak su zabranjeni smokići i ćips, i naravno veli mama potiho ma bum ti ja spakirala u torbu, ja sam slučajno čula i pitala pametnu, da li će ona preuzet odgovornost ak se moje dete počne gušiti. Na kraju ispalo da dete ipak nije dobilo svoju dnevnu dozu smokija u gradu mladih.