Nemam ništa protiv psihologa, čak dapače, psihologinju poznajem, onako "iz viđenja" ali i razgovarale smo 2 puta, tako da mi se čini kao vrlo simpatična i stručna osoba, pa ako krene tim putem, vjerujem da će pomoći, ALI psiholog nam je spomenut tek onako uz put kad sam došla po dijete, pa sam pitala kako je bilo, jel jela itd. a onda je striček rekao: "Opet je plakala zbog dječaka, nije htjela da dečki peru ruke tamo gdje je za curice, pa možda ona ima neku TRAUMU vezanu za dječake, ako bude tako ići ćemo kod psihologa." -->
ja samo kategorički odbijam da moje dijete ima ikakve traume, a pogotovo ne one vezane za dječake. Kod kuće se sigurno ništa slično nije dogodilo, a ne pada mi na pamet da bi se neka trauma dogodila i u vrtiću, tako da sam uvjerena da se radi samo o toj njihovoj podjeli koju je ona sebi percipirala malo drastičnije nego bi trebalo, ali ako i to neće ići prema poboljšanju, tražit ćemo pomoć i psihologa, naravno, zašto ne.
Što se tiče "emocionalne ucjene" , ja sam OK, jedino možda mi ponekad fali neka riječ ili postupak prema njoj u tom području.
Evo još jedna stvar, većina djece u ovoj dobi još reagira kratkotrajnim, burnim emocijama, a poslije se opuste i bude im dobro. To znam još sa svoje psihologije s faksa, s foruma, s roditeljskog sastanka na kojem su to potvrdili za većinu djece u grupi, jedino ova moja mala mustrica se tvrdoglavo drži svoje tuge i tvrdi da je tužna cijelo vrijeme, ne plače puno, ali toliko je uporno tužna i na riječima i na djelima pa se ne može ni igrati......to me čudi i to čudi i odgajatelje.
Inače, ovaj tjedan bolujemo, pa ćemo vidjeti kako će biti od ponedjeljka, tko zna možda zaboravi te svoje principe.
ajde, ni sama ne vjerujem, ali tko zna.....
nela08 prvotno napisa
Nemam ništa protiv psihologa, čak dapače, psihologinju poznajem, onako "iz viđenja" ali i razgovarale smo 2 puta, tako da mi se čini kao vrlo simpatična i stručna osoba, pa ako krene tim putem, vjerujem da će pomoći, ALI psiholog nam je spomenut tek onako uz put kad sam došla po dijete, pa sam pitala kako je bilo, jel jela itd. a onda je striček rekao: "Opet je plakala zbog dječaka, nije htjela da dečki peru ruke tamo gdje je za curice, pa možda ona ima neku TRAUMU vezanu za dječake, ako bude tako ići ćemo kod psihologa." --> ja samo kategorički odbijam da moje dijete ima ikakve traume, a pogotovo ne one vezane za dječake. Kod kuće se sigurno ništa slično nije dogodilo, a ne pada mi na pamet da bi se neka trauma dogodila i u vrtiću, tako da sam uvjerena da se radi samo o toj njihovoj podjeli koju je ona sebi percipirala malo drastičnije nego bi trebalo, ali ako i to neće ići prema poboljšanju, tražit ćemo pomoć i psihologa, naravno, zašto ne.
Odgovori s citatom
