Mijenja li se društvena klima oko broja djece?

[nine]

hm.... moja mama je jedinica, nas dvoje, ja bih imala jedno da nije drugog braka, pa ću imat dvoje.... svi smo osigurani, da nas je bilo više jednostavno nebi imali dovoljno ... jer sve što imamo temelji su od moje mame (bake i dida) na koje se nadograđivalo....mi jednostavno u gradu nemamo uvjeta za mnogobrojnu obitelj.
dok kod MBM ih je bilo samo troje i zakinuti su (bar tako oni doživljavaju, i da treće je jer su išli na curicu i dobili 3 sina)... uvik jedan nije mogao na trening jer se nije imalo novaca, jedan bi ostao bez patika jer se moralo kupit drugima, i sl... da ne govorim kako su njih sva trojica spavali u sobici pregrađenoj od dn. boravka dok smo ja i brat imali svatko svoju i jednu još viška za igranje... to je ona negativna materijalna strana.

a druga kako je kuća s više dice puna ljubavi i veselja baš ne stoji, moj tata je jedan od 5 i niti se nešto pomažu, niti se vole, a nije uvjet ni da dvoje iste dobi se moraju slagat i volit, ja i brat smo 14mj razlike i nebo-zemlja smo i dan danas, uvik smo se tukli i svađali i poslije rijetko kada bili u istom društvu...sve je to relativno.

društvo oko mene su svi zagazili preko 30 i imaju jedva jedno ili dvoje rijetki... jedina mnogobrojna obitelj su susidi kojih je preko 10 uho do uha, mlađe čuvaju stariji, kombi je kupljen donacijama od firme, za veći prostor za dicu moli da mu se poklone zajedničke prostorije u zgradi da se proširi, itd....

ja sam za to kako tko ima, želi i voli... i može.... ne vidim stopostotne prednosti ni jednog ni drugog... aniti da društvo naginje prihvaćanju većeg broja dice... više mi se čini da nam država radi sve na tom da nemammo ni jedno